osmo poglavlje – zaključak: glavni obrazac
trostruka predodžba o načinu na koji moderna društva čine jedinstven sustav:
zapadno društvo je u modernoj eri imalo univerzalan značaj za ljudsku povijest i njegov razvoj nije nasumičan nego sasvim određeno usmjeren
taj moderni tip ima jedinstveno izvorište
moderni sustav je bio izdiferenciran na nekoliko društava
dakle kako je nastao taj jedinstveni sustav: od srednjeg vijeka je prostor evrope bio diferenciran po liniji funkcionalnosti. ova diferenciranost se održala do danas i proširila se i izvan evropskog prostora.
kasnija razdvajanja: po vjerskoj liniji (katoličanstvo / protestantizam) i po etničkoj liniji, a poslije i po državnoj je uništio srednjovjekovno jedinstvo zapadnog krščanstva i svetog rimskog carstva. međutim – ovo nije značilo raspad. ovo je imalo pozitivno značenje za sistem kao cjelinu. naime – ovo je također predstavljalo diferencijaciju koja je stvorila veliku sposobnost sistema da pokrene institucionalizaciju važne evolucijske promjene.
dakle: usprkos cijepanju zapad je bio i ostao jedno područje sa zajedničkom kulturom utemeljenom na kršćanskoj vjerskoj tradiciji i nasljeđenoj baštini izraela i grčke.
ovo vidimo i iz činjenice da su inovacije u jednom dijelu sistema uvijek imale rezonanciju u drugim dijelovima. i sad navodi primjere.
za kraj izlaganja pokazuje kako su SAD također dio ovog sustava.
|