• UVODNA RAZMATRANJA
  • 1.1. Na čini dobijanja plastičnih masa Plastične mase
  • Polimerizacija
  • Polikondenzacija
  • Poliadicija
  • 1.2. Dodaci plastičnim masama Plastifikatori
  • Stabilizatori
  • 1.3. Osnovna struktura polimera
  • 1.4. Podela plastičnih masa
  • Presovanje plasticnih masa




    Download 1.87 Mb.
    bet1/18
    Sana29.12.2019
    Hajmi1.87 Mb.
    #6240
      1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   18

    PRESOVANJE PLASTICNIH MASA

    www.maturski.org



    SADRŽAJ:

    1. UVODNA RAZMATRANJA 1

    1.1. Načini dobijanja plastičnih masa 1

    1.2. Dodaci plastičnim masama 2

    1.3. Osnovna struktura polimera 3

    1.4. Podela plastičnih masa 4

    2. TEHNOLOGIJE PRERADE PLASTIČNIH MASA 6

    2.1. Prerada termoplasta 6

    2.2. Prerada duroplasta 7

    2.3. Postupci prerade plastičnih masa 7

    3. KARAKTERISTIKE IZABRANE PLASTIČNE MASE 18

    4. PROBLEMI PROJEKTOVANJA DELOVA OD PLASTIČNIH MASA 21


    4.1. Tehnološke karakteristike procesa presovanja plastičnih masa 22

    4.2. Konstruisanje i tehnologičnost delova 24


    4.3. Tačnost dimenzija delova od plastičnih masa pri presovanju u kalupima 31

    5. PRIMER PROJEKTOVANJA DELA 32

    6. ZAKLJUČCI 40

    7. LITERATURA 41




    1. UVODNA RAZMATRANJA

    2. Zahvaljujući mogućnosti ispunjenja najrazličitijih zahteva, polimerni materijali nalaze primenu u praktično svim oblastima ljudske delatnosti.

    3. Razvoj hemijske industrije poslednjih godina 20-tog veka, posebno u oblasti polimernih materijala doveo je do razvoja čitavog niza novih proizvoda i masovne proizvodnje najrazličitijih materijala specifičnih mehaničkih i drugih karakteristika. Sa pojavom kompozitnih materijala dolazi do nove tehnološke revolucije, jer se novi materijali mogu projektovati i proizvoditi tako da imaju znatno bolje karakteristike od pojedinačnih osobina polaznih materijala ili nama poznatih materijala. Poseban značaj novi materijali na bazi polimera dobijaju primenom u automobilskoj, avio i kosmičkoj industriji, kao i u građevinarstvu, elektrotehnici i telekomunikacijama.

    4. Polimerni mateijali imaju veoma raznovrsnu strukturu što predstavlja osnovne probleme pri analizi uticaja polaznih sirovina i tehnoloških parametara na njihove karakteristike. Da bi se ovi uticaji odredili, potrebno je poznavanje hemijskih, mehaničkih, termičkih, električnih i drugih svojstava plastičnih masa, što podrazumeva obimna istraživanja kao i usavršavanje metoda za istraživanja.

    5. Izrada predmeta od plastičnih masa ima čitav niz prednosti: niska cena koštanja, mala gustina u odnosu na metale, laka izrada delova, posebno proizvoda složene konfiguracije, kao i visoka produktivnost pri njihovoj izradi, dobra dielektrična svojstva, zbog čega nalaze primenu kao dobri elektro-izolatori, visoka otpornost na kiseline, rastvore i druge agresivne sredine, dobra prozračnost i sposobnost bojenja, dobra prigušujuća svojstva, odnosno visoka otpornost na vibracije, zbog čega se koriste kao dobri izolatori vibracija, dobra svojstva apsorpcije zvuka, odnosno dobri su zvučni izolatori, dobre antifrikcione osobine, a po potrebi i dobra frikciona svojstva.

    6. Nedostaci plastičnih masa su: niska čvrstoća na povišenim temperaturama, smanjenje čvrstoće u toku dugotrajnog opterećenja, kratak vek trajanja, što je u direktnoj vezi sa procesom starenja pod uticajem svetlosti, toplote, vlage i kiseonika.

    7. Radi daljeg povećanja primene plastičnih masa, potrebno je obezbediti razvoj u tri pravca:

    8. − razvoj novih materijala plastičnih masa,

    9. − razvoj tehnologija prerade, uređaja i alata za preradu i

    10. − razvoj primene novih materijala i razvoj novih proizvoda od plastičnih

    11. masa.



    12. 1.1. Načini dobijanja plastičnih masa



    13. Plastične mase su materijali koji se sastoje iz osnovne komponente i dodataka. Osnovna komponenta je polimer, a dodaci, u zavisnosti od potrebnih karakteristika proizvoda, mogu biti: plastifikatori, punila, boje, maziva, stabilizatori i očvršćivači.

    14. Polimeri su materije koje se sastoje od makromolekula. Mogu biti prirodni i sintetički. Prirodni polimeri se nalaze u biljkama i životinjama (celuloza, skrob, belančevine, kaučuk, itd.), a sintetički se dobijaju hemijskim putem (sintezom monomera). Osnovne metode sinteze monomera su:

      • polimerizacija,

      • polikondenzacija i

      • poliadicija.

    1. Polimerizacija je proces stvaranja makromolekula spajanjem većeg broja monomera, pri čemu se ne izdvajaju sporedni produkti i ne vrši se pregrupisavanje atoma u molekulu. Karakteristično je to da se ne sme prekinuti proces polimerizacije (ne može se nastaviti), i da se osobine polimera bitno razlikuju od osobina monomera. Ovaj proces se može prikazati jednačinom:



    2. monomerpolimer

    3. n – broj ponavljajućih jedinica u polimernom lancu.

    4. Polikondenzacija je proces sinteze većeg broja monomera u makromolekule uz izdvajanje sporednih proizvoda. To je najčešće voda ili amonijak. Polikondezacija se može izvoditi stupnjevito pa i sa prekidima, a predstavlja se formulom:



    5. Poliadicija je postupak spajanja većeg broja monomera u makromolekule bez izdvajanja sporednih proizvoda. Izvodi se u stupnjevima. Dobijeni polimeri imaju sličnu strukturu kao i polimeri dobijeni polikondenzacijom. Ovaj postupak je negde između polimerizacije i polikondenzacije.

    6. 1.2. Dodaci plastičnim masama

    7. Plastifikatori (omekšivači) su materije u kojima se polimeri rastvaraju i nabubre, čime se povećava elastičnost, a smanjuju se zatezna čvrstoća i tvrdoća. Tada dolazi i do promena nekih fizičko-hemijskih osobina od kojih je najznačajnije sniženje temperature topljenja. Složenog su hemijskog sastava i tu spadaju kamfor, trikrezol sulfat i drugi, a najčešće su u tečnom (uljanom), a ponekad u čvrstom agregatnom stanju.

    8. Punila su materije koje se dodaju polimerima radi poboljšanja mehaničkih osobina i smanjenja cene koštanja. Mogu biti organskog i neorganskog porekla. Punila organskog porekla su: drveno brašno, azbest, tekstilna vlakna, grafit i dr. Oni uglavnom deluju kao očvršćivači. Punila neorganskog porekla su: metal, staklo i dr. Na primer kada se doda metalni prah, povećava se elektroprovodljivost plastične mase.

    9. Prema strukturi punila mogu biti:

    • praškasta (drvo, kvarcno brašno, metalni prah, prah liskuna...),

    • vlaknasta (azbesna, staklena, pamučna ili sintetička vlakna) i

    • slojevita (hartija, metalna folija, pamučna tkanina, sintetička, staklena, žičana mreža).



    1. Boje imaju osnovni zadatak da daju određenu boju plastičnoj masi, a uz to povećavaju hemijsku i termičku stabilnost. Boje mogu biti organskog i neorganskog porekla.

    2. Maziva poboljšavaju plastifikaciju i eliminišu prilepljivanje (vezivanje) plastične mase za alat (kalup). Najčešće se primenjuju: parafin, steorin i kalcijum-stearat.

    3. Stabilizatori obezbeđuju očuvanje prvobitnih osobina plastičnih masa povećanjem otpornosti na toplotu i štetna zračenja.

    4. Očvršćivači obezbeđuju prelazak plastične mase iz žitkog (testastog) u čvrsto stanje. Očvršćavanje ubrzavaju katalizatori.

    5. 1.3. Osnovna struktura polimera

    6. Polimeri se prema strukturi polimernih lanaca mogu podeliti na: linerane, razgranate i mrežaste lance.

    7. Linearni polimerni lanci su najjednostavniji jer je kod njih element ponavljanja (polimer) povezan u izdužen lanac (slika 1.).




    8. Slika 1. Linearni polimer

    9. Razgranati polimerni lanac ima na osnovnom izduženom lancu kraće ili duže ogranke koji su sastavljeni od istih ponavljajućih elemenata kao i osnovni lanac (slika 2.).













    10. Slika 2. Razgranati polimer

    11. Mrežasti polimerni lanac ima međusobno povezane izdužene polimerne lance u dvodimenzionalne i/ili trodimenzionalne mreže (slika 3.).











    12. Slika 3. Mrežasti polimer



    13. 1.4. Podela plastičnih masa

    14. Download 1.87 Mb.
      1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   18




    Download 1.87 Mb.