• Miloš Matić
  • Boris Kovač i Stevan Kovač Tickmayer
  • Koncert za akademiju




    Download 16.35 Kb.
    bet1/3
    Sana04.04.2017
    Hajmi16.35 Kb.
    #3101
      1   2   3

    KONCERT

    Multimedijalni centar Akademije umetnosti 16. maj u 19h - nakon koncerta zainteresovani mogu učestvovati u razgovoru sa učesnicima

    ULTIMA ARMONIA - koncert improvizovane muzike


    Boris Kova

    – sopran i alt saksofon, bas klarinet


    Stevan Kovač Tickmayerklavir
    Miloš Matić – kontrabas
    Lav Kovač - bubnjevi

    Od Baha do Pijacole, većina kompozitora izražene autentičnosti, svoj kreativni proces je bazirao na improvizaciji. Improvizacija je arhetipski oblik stvaralačkog impulsa u muzici (umetnosti uopšte). Ona je osnova stvaralačkog iskustva, elementarni oblik ispoljavanja kreativnog potencijala, temelj muzikalne budnosti i osetljivosti. Ona izvire iz stvaralačke intuicije i predstavlja kognitivno nesvodivi, neprevodivi deo stvarala

    kog procesa. Ona je izvor i sviranja i komponovanja, njihova organska veza. Improvizacija, u svom autenti

    nom ispoljavanju, jeste organski spoj komponovanja i izvodjenja, tj. komponovanje u realnom vremenu samog izvodjenja a kompozicija je, tako gledano, ništa drugo do nadogradjena, zanatski razvijena i razradjena tj. aranžirana improvizacija koja je fiksirana memorisanjem ili notnim zapisom.


    Kompozitori i instrumentalisti Boris Kovač i Stevan Kovač Tickmayer se već barem tri decenije bave improvizativnom muzikom te istraživanjem odnosa improvizacije i kompozicije. U zajedničkom projektu pod nazivom ULTIMA ARMONIA, uz učešće kontrabasiste i kompozitora srednje generacije Miloša Matića i jednog od najtalentovanijih domaćih mladih muzičara, bubnjara i perkusioniste, Lava Kovača, oni su u fazi svoje stvaralačke zrelosti, odlučili da, polazeći od improvizacije, kreiraju zajedničko muzičko delo otvorene forme. U poetičkom smislu, oni nalaze ontološki “background” u tradicionalnoj muzici i kulturi panonsko-karpatsko-balkanskih prostora koji predstavlja njihov zajednički duhovni i kulturno istorijski kontekst. Muzika ovog kvarteta je kolektivni pokušaj da se redefiniše i reafirmiše ideja o ravnopravnom improvizativnom muzičkom dijalogu njenih članova: dijalogu, čiji je jezik duboko ukorenjen u tradiciji muzike navedenih prostora. Jedna od ustaljenih predrasuda pri pomenu termina muzike improvizacije, jeste poistovećivanje ove muzičke prakse i jazz muzike. Iako se učesnici ovog projekta ne ograđuju od izvesnih uticaja jazz-a pri oblikovanju svog muzičkog izraza - on se ne nipošto može poistovetiti sa jazz-om. Ta muzika takođe ne predstavlja ni tipičan prosede notnog prepričavanja/pretapanja muzičko-etničkih obrazaca i nasleđa gore navedenih podneblja. Ovaj kvartet nastoji da svojim slušaocima ponudi jedan dublji arheološko-antropološki sadržaj, baziran na bogatim arhaičkim muzičkim “iskopinama“ sa ovih prostora. Svojom muzičkom hermeneutikom, učesnici ovog projekta tradiciji daruju nove putokaze i smernice, uzimajući od nje samo onoliko koliko je ona u njihovom iskustvu živa i inspirativna, dajući, pri tome, istoj toj tradiciji sve ono što je uključuje u savremene tokove muzičkog mišljenja: jezik tematsko strukturalne improvizacije obogaćene pozitivnim iskustvima muzičkog modernizma i postmodernizma kao i nekim elementima tekovina starijih muzičkih epoha, naročito srednjeg veka, renesanse i ranog baroka kada se improvizativni pristup muzičkoj kreaciji još uvek podrazumevao a koji je kasnije, shodno tipično zapadnjačkoj specijalizaciji i podeli rada na kompozitore i izvodjače, neminovno atrofirao. U tom smislu ovaj projekat predstavlja i doprinos redefinisanju samih osnova zapadne savremene muzičke prakse.




    Download 16.35 Kb.
      1   2   3




    Download 16.35 Kb.