proces integracije i stvaranje općenitijih resursa. naime nastankom novih funkcionalnih jedinica postavlja se potreba za snažnijom koordinacijom. e a pritom se onda pojavljuje i zahtjev za općenitijim resursima koji su nezavisni od izvorišta svoje pripadnosti (tako glava obitelji više ne može nadzirati proizvodnju). ovo često zahtijeva i uključivanje prethodno isključenih elemenata (npr. podređene klase)
uopćavanje vrijednosnog obrasca. dakle sistem ili podsistem koji prolazi kroz proces diferencijacije postaje složeniji. ovo zahtijeva vrijednosni obrazac koji je formuliran na višem stupnju općenitosti kako bi se učinili pravovaljanima raznovrsni ciljevi i funkcije njegovih nižih jedinica. ovo uopćavanje može izazvati i otpor, jer grupe mogu osjećati privrženost prethodnom vrijednosnom obrascu niže općenitosti. ovo se naziva fundamentalizam.
pa kaže: kad u nekom društvu dođe do značajnog razvojnog prodora, proces inovacije koji tada kreće je uvijek u skladu s navedenom paradigmom evolucijske promjene (povećanje sposobnosti prilagodbe). ovo mijenja konkurentski položaj društva u odnosu na druga društva. ta druga društva u toj situaciji imaju četiri alternative:
uništiti inovaciju. ovo je gotovo nemoguće ako je riječ o inovaciji u kulturi
prihvatiti inovaciju i izjednačiti konkurenske uvjete
uspostavljanje enklave u kojoj to društvo može nesmetano dalje održavati staru strukturu
gubitak društvenog identiteta dezintegracijom ili pripadanjem nekom većem socijetalnom sistemu
|
