|
talcott parsons – društva
talcott parsons – društva
KNJIGA PRVA: DRUŠTVA – EVOLUCIJSKI I POREDBENI PRISTUP
predgovor
prvo poglavlje – izučavanje društva
dakle ova knjiga se bavi ukupnim društvom – kao cjelinom. no kaže: pojam društvenog sistema se ne iscrpljuje u promatranju društva kao cjeline. tako mnoge dijelove društva možemo promatrati kao sisteme – podsisteme društvenog sistema.
isto tako postoje podsistemi koji sui djelomični sistemi – budući da mogi biti dijelovi više društvenih sistema (naprimjer obitelj koja se iselila ili multnacionalna kompanija). nadalje – samo društvo nije najviši sistem – iznad njega postoji još i međusocijetalni sistem - međunarodni.
kaže: društvo = tip društvenog sistema s najvišim stupnjem samodovoljnosti. naprimjer – poduzeće je bitno manje samodovoljno...
nadalje – društvo je politički organizirano: ono mora jamčiti odanost kako zajedništvu tako i nekom kolektivnom organu (najčešće državi). osim toga mora postojati i efikasan normativni poredak.
u ovom radu će autor primijeniti:
razvojni pristup. naime – načelo evolucije se odnosi na čitav živi svijet, pa tako i na društvo
poredbeni pristup
socio-kulturna evolucija je kaže, kao i organska, tekla varirajući i diferencirajući prvo jednostavne, a onda sve složenije oblike. no ona ne ide sasvim pravolinijski nego na svakoj razini uključuje različite tipove i oblike.
e kaže: sad se suočavamo s četiri međuzavisna, ali i nezavisna aspekta teorijskih problema:
treba nam opća pojmovna shema društvenog sistema
moramo razmotriti probleme društva koji nastaju jer je ono samo tip društvenog sistema koji više obuhvaća nadzor nad djelovanjem nego drugi
trebamo se pozabaviti evolucijskim razvojem društava u cjelini, ali i razvojem njihovih glavnih strukturnih dijelova: promjena strukturalnih obrazaca koji karakteriziraju društva kao društvene sisteme
moramo razmotriti raznolikost kao problem koji se razlikuje od evolucijskih faza i njihovog redosljeda
autor dosadašnju evoluciju društava dijeli na tri faze: prvobitno / prijelazno / moderno.
kaže: glavni organizacijski obrasci društava koja pripadaju modernom tipu imaju zajedničko podrijetlo: zapadnu evropu. glavna strukturalna obilježja svih dosadašnjih modernih društava se temelje na difuziji iz ovog ishodišta, ali sa značajnim varijacijama. najrazvijenija od ovih su SAD, SSSR i japan.
|
