Prosudba Prijedloga međupredmetne tema Zdravlje

Predloženi Nacionalni kurikul međupredmetne teme Zdravlje, u javnoj raspravi od 19. srpnja 2016., velikim je dijelom preslika prethodnoga Kurikula zdravstvenoga odgoja. Učinjene izmjene nisu dovoljne ni dobre te je i ovaj Prijedlog:

- stručno-medicinski nekorektno, zavaravajuće i obmanjujuće postavljen,

- stručno-medicinski nezadovoljavajući,

- stručno-medicinski nekvalitetan,

- stručno-medicinski manjkav, neuravnotežen i nedorečen,

- stručno-medicinski neprimjeren dobi učenika kojima se tema predaje.

1.1. Krivotvorenje definicije zdravlja. Prema Ustavu Svjetske zdravstvene organizacije iz 1946. godine „zdravlje je stanje potpunoga tjelesnoga (fizičkoga), duševnoga (psihičkoga) i socijalnoga blagostanja, a ne samo odsutnost bolesti i iznemoglosti“, a prema Deklaraciji Svjetske zdravstvene organizacije iz Alma Ate iz 1974. godine: „zdravlje nije puko nepostojanje bolesti, nego stanje potpunog fizičkoga, mentalnoga, duhovnoga i socijalnoga blagostanja“.

Temeljne postavke Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje pozivaju se na sveobuhvatni pristup zdravlju uz uvažavanje definicije zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije (str 4 i 5), odnosno definicija zdravlja (nije navedeno na koju se definiciju zdravlja misli, a citati su različiti (str. 4, odjeljak 1., red 9., str. 5, odjeljak B, točka. 6. i str. 5, odjeljak C, odlomak 2., red 2.). Svi navodi su krivotvorina određenja zdravlja (i definicije prema Ustavu SZO i prema Deklaraciji SZO): definicija je proizvoljno skraćena i promijenjena: duhovna dimenzija i pojam „potpunosti“ blagostanja u svim su navodima izostavljeni, u citatu na str. 5, odjeljku B pojam „duševnoga blagostanja“ zamijenjen je pojmovima „mentalnoga i emocionalnoga“, a pojam „odsutnosti iznemoglosti“ nedefiniranim pojmom „osiguranja i poboljšanja kvalitete života“.

Navedenim lingvističkim inženjeringom i učitelji i roditelji bivaju zavarani i obmanuti da je predloženi uputnik u službi postizanja zdravlja po njegovim međunarodno priznatim mjerilima, a i sam pojam zdravlja dobiva potpuno drukčiji smisao. Također, izostavljanjem iz definicije pojmova „potpunoga blagostanja“ i „odsutnosti iznemoglosti“, sva čovjekova zdravstvena stanja u kojima se ne može dokazati zadovoljenje dijagnostičkih mjerila za postavljanje dijagnoze neke, u sadašnjem trenutku definirane, poznate bolesti, odjednom postaju – zdravlje. A i pojam blagostanja se onda može puno drukčije definirati. Prema ideološkim željama, a ne prema stručno-medicinskoj korektnosti.

Izostavljanjem duševne/duhovne komponente i potpunosti blagostanja istodobno se opravdavaju predviđena postupanja (potpuno jednako kao i u prethodnom Jovanovićevu kurikulu): davanje djeci velike količine informacija, bez ikakve potrebe propitivanja i osiguranja stručne korektnosti, cjelovitosti, etičnosti, moralnosti, didaktičnosti itd.

1.2. Krivotvorenje određenja zdravlja. U temeljnim postavkama domene Mentalno i socijalno zdravlje (str. 6, odjeljak Mentalno i socijalno zdravlje, st. 2.) cilj poduke – mentalno i socijalno zdravlje – definirani su „harmoničnim životom u okolini, koja pojedincu pruža osjećaj zadovoljstva i sigurnosti“. S pozornošću na definiciju zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije (vidjeti 1.1.), potpuno je jasno i očito da je u navedenom dijelu Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje pojam zdravlja protumačen vrlo proizvoljno, po vlastitom nahođenju, znatno različito od stručno-medicinskog značenja tj. da radi se o grubo neistinitoj interpretaciji – krivotvorini sadržaja pojma zdravlje.

1.3. Neprihvaćanje dinamike razvitka. U naputku za čitanje (str. 2) navedeno je da su kao središnji sudionik odgojno-izobrazbenoga procesa u svim nacionalnim kurikulnim dokumentima predviđena djeca i mlade osobe te da predviđena struktura poduke omogućuje poštivanje razlike u njihovim sposobnostima i putovima razvitka. Tablični prikaz ciklusa poduke međupredmetne teme Zdravlje za srednje škole – predviđena provedba istoga sadržaja i 4. i 5. ciklusa, bez obzira na dob djece kojoj se predaje i na broj godina poduke – otkriva, međutim, upravo suprotno:

a) središte pozornosti međupredmetne teme je propisani sadržaj, a ne dijete/mlada osoba,

b) o poštivanju dinamike razvitka nema govora.

S obzirom na navedeno, postaje utemeljena sumnja da temeljna svrha i težnja međupredmetne teme nisu zdravstvena izobrazba, nego preodgoj (indoktrinacija) djece/mladih.

1.4. Nepostojanje jasnih polazišnih temelja. U cijelom Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje nigdje nisu navedeni polazišni temelji: nema analize temeljnoga zdravstvenoga stanja niti pokazatelja javno-zdravstvenih problema. Nije definirano ni zdravstveno stanje nacije niti dječje populacije, iako za to postoje učinkoviti i dostupni pokazatelji. S obzirom na navedeno te na navedeno pod 1.1., očito je da su sadržaji i ciljevi međupredmetne teme Zdravlje, umjesto stručno korektno, na temelju jasnih javno-zdravstvenih pokazatelja i po jasnim mjerilima, napravljeni proizvoljno, bez jasnih mjerila, na temelju onog što se autorima Prijedloga doimalo relevantnim.

1.5. Različitost temeljnih postavki i provedbenoga sadržaja. Prema opisu međupredmetne teme (str. 6), očekivanja za domenu tjelesnoga zdravlja obuhvaćaju „rast i razvoj, prehranu i kretanje te higijenu“. U tabličnom prikazu provedbenih sadržaja iste domene (str. 8–15) nalazi se niz dodatnih, u temeljnim očekivanjima domene nenavedenih, sadržaja (pet odgojno-obrazovnih očekivanja, sedam ključnih sadržaja), svih iz područja spolnosti, čiji sadržaj, predviđena obrada i ishodi znatno izlaze izvan opsega temeljnih očekivanja za navedenu domenu.

S druge, pak, strane, među odgojno-obrazovnim ciljevima učenja i poučavanja međupredmetne teme Zdravlje (str. 5, odjeljak B, točka 6.) navodi se, između ostalog, i usvajanje znanja i vještina za očuvanje i unaprjeđenje emocionalnog zdravlja. U odjeljku o organizacijskim domenama uputnika međupredmetne teme Zdravlje (str. 5, odjeljak C.) organizacijskih sadržaja, koji bi se odnosili na emocionalno zdravlje – nema, a u tabličnom prikazu provedbenih sadržaja su sadržaji vrlo oskudni (ukupno 0–3 očekivanja u znanju, vještinama, odnosno stajalištima, očekivanja samo u nekim ciklusima, u 4. ciklusu ukupno jedno, u 5. ciklusu ni jedno očekivanje).

U Opisu međupredmetne teme Zdravlje (str. 4, odjeljak 1, red 7.) naglašuje se sveobuhvatni pristup zdravlju u Uputniku; u tabličnom prikazu provedbenih sadržaja nalazi se samo jedno očekivanje (A.5.3.) na temu holističkog pristupa zdravlju, no ni njegova razrada nije predviđena u svim, već samo u nekim područjima (u znanju i stajalištima, ali ne i u vještinama).

Različitost temeljnih postavki i provedbenoga sadržaja iste domene jasno je nekorektna. Opseg očekivanja domene tjelesno zdravlje u opisu domene, kao i postavke poduke o emocionalnom zdravlju i holističkom pristupu zdravlju su zavaravajući i obmanjujući i za učitelje i za roditelje.

Uviđa se i da su predviđeni sadržaji iz područja spolnosti gotovo prepisani dio sadržaja modula Spolno/rodne ravnopravnosti i spolno odgovornog ponašanja prethodnoga Kurikula zdravstvenog odgoja, stručno-medicinski neprimjerena i nekvalitetna, djelomično utemeljena na proizvoljnim pretpostavkama i ideološkoj podlozi. Stoga se izraženo doimlje da je u opisu međupredmetne teme Zdravlje za domenu tjelesnoga zdravlja naveden podoban opis očekivanja, a ne opis stvarno zamišljenih i predviđenih sadržaja i očekivanja.

1.6. Nekorektno, zavaravajuće i obmanjujuće pozivanje na znanstvenu utemeljenost

1.6.1. U opisu temelja očekivanja međupredmetne teme Zdravlje (str. 4, odjeljak 4.) znanstvene discipline su proizvoljno i paušalno, stručno i znanstveno u potpunosti neutemeljeno, po nepoznatim mjerilima podijeljene na suvremene – nabrojane u opisu – i ostale, očito nesuvremene znanosti. Među nabrojenim „suvremenim“ znanostima iz kojih se izvode očekivanja međupredmetne teme Zdravlje nema primjerice: biofizike, biokemije, kemije, neuroznanosti, niti ikoje znanstvene discipline, koja bi se ticala duhovnosti, dok je uže područje jedne od znanstvenih disciplina (zdravstvena ekologija) uzdignuto na višu razinu.

Nekorektna je i neprihvatljiva autorska samovoljna, paušalna razdioba znanstvenih disciplina, potpuno je nejasno po kojem je mjerilu ili mjerilima je napravljena, kao i po kojem je mjerilima uže područje jedne od znanstvenih disciplina uzdignuto na višu razinu.

1.6.2. U opisu izbora prioriteta (str. 4, isti odjeljak, redak 4.) znanstvene spoznaje dovode se u pitanje i autori sebi uzimaju za pravo vlastito ih tumačiti.

Iz svega navedenoga proizlazi zaključak kako je pozivanje na suvremenu znanstvenu utemeljenost očekivanja i prioriteta međupredmetne teme Zdravlje neutemeljeno, zavaravajuće i obmanjujuće. Dovođenje znanstvenih spoznaja u pitanje postavlja jaku sumnju na ideološku, a ne stručno-znanstvenu utemeljenost cijeloga programa.

1.7. Proizvoljna, neutemeljena procjena učinkovitosti. U opisu domena u organizaciji uputnika međupredmetne teme Zdravlje (str. 5, dio C, odjeljak 4., redak 4.) navodi se „Provođenjem međupredmetne teme Zdravlje doprinosi se očuvanju zdravlja i sprječavanju brojnih oboljenja“. Tvrdnja je vrlo proizvoljna, neutemeljena, ničim potkrijepljena niti dokazana, obmanjujućeg karaktera a priorne uspješnosti međupredmetne teme i za nastavno osoblje i za roditelje.

1.8. Proizvoljna procjena litetature. U opisu materijala i izvora za provedbu međupredmetne teme Zdravlje (str. 35) navodi se da se za ispunjenje očekivanja učitelje potiče na uporabu „relevantne“ literature. Popis literaturnih naslova nije dan te je navedena tvrdnja da se radi o relevantnoj tj. stručno korektnoj i stručno značajnoj literaturi, tematski sukladnoj temi koja se obrađuje za sad samo proizvoljan, ničim potkrijepljen niti dokazan navod, koji ima i obmanjujući karakter i prema nastavnicima i prema roditeljima.

2. Pogrješnost i nejasnoća temelja i sadržaja kurikula

2.1. Neslijeđenje neprijepornih stručno-medicinskih i znanstvenih činjenica o razvitku ljudske osobe. Neosporna je medicinska činjenična spoznaja da je proces razvitka ljudske osobe složeno međudjelovanje njezina genskoga potencijala i okolišnih čimbenika (svih koje okružuju dijete, a ne samo nekih) te da je ta interakcija prisutna na svim razinama, sve do molekularne.¹ Također, neosporna je činjenica da je razvitak mozga, organa koji upravlja svim funkcijama i cjelokupnim funkcioniranjem ljudskog organizma, složeni proces, koji počinje znatno prije rođenja te u kontinuumu traje znatno (više desetljeća) nakon rođenja.² U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje navedene se spoznaje ne poštuju, a dio sadržaja ih i negira.

2.2. Neslijeđenje neprijepornih stručno-medicinskih i znanstvenih činjenica o funkcioniranju ljudske osobe. Temelj života i funkcioniranja ljudske osobe je rad njezinog mozga, koji je građen i funkcionira kao nedjeljivo, precizno uređeno jedinstvo živčanih stanica (neurons), koje pak tvore živčane krugove (circuits), isprepletene i sve međusobno ovisne jedne o drugima. To potvrđuje sva neuroanatomska literatura. Stoga in vivo nije moguće opisivati, izučavati ni rabiti živčanu stanicu po stanicu, čak niti živčani krug po krug, nego uvijek i isključivo ljudski integrum u cjelini (holistički pristup). To potvrđuje i sva neurofiziološka i neurorazvojna literatura.

2.2.1. Sadržaji, odgojno-obrazovna očekivanja ni očekivani ishodi (u znanju, vještinama i stajalištima) u Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje ne priznaju cjelovitost ljudske osobe: problematika se obrađuje, uglavnom, samo s jednog aspekta (velikom većinom samo tjelesni i/ili socijalni aspekt, emocionalni aspekt se obrađuje selektivno i manjkavo, kognitivni aspekt je izrazito manjkav i uglavnom sveden na nabrajanja i propisana opisivanja, a sadržaja o duhovnom aspektu dječje osobnosti nema) i necjelovito – i opsegom (pr. u poduci o tjelesnom zdravlju su uključeni samo sadržaji o rastu i razvitku, prehrani, tjelesnoj aktivnosti i higijeni) i sadržajem (primjerice u podtemi rasta i razvitka su uključeni samo sadržaji o fenotipskim značajkama osobe).

Nepriznavanje cjelovitosti ljudske osobe potvrđuje i izbor domena u organizaciji uputnika međupredmetne teme Zdravlje: „tjelesno zdravlje, mentalno i socijalno zdravlje, pomoć i samopomoć“. Emocionalnoga ni duhovnoga aspekta osobnosti, kao cjeline poduke jednostavno – nema.

Tendencioznost i potpunu pogrešnost shvaćanja ljudske osobnosti kao isključivo ili gotovo isključivo tjelesne, neovisne o svemu ostalom, u Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje jasno potvrđuju i ključni sadržaji pojedinih ciklusa (npr. ciklus B2).

2.2.2. Osim nepriznavanja i neslijeđenja stručno-medicinskih i znanstvenih činjenica o funkcioniranju ljudske osobe kao cjelovite osobnosti - integruma isključivanjem pojedinih aspekata osobnosti, sadržaji, odgojno-obrazovna očekivanja i očekivani ishodi mijenjaju poznatu strukturu ljudske osobnosti uvodeći (izdvajajući) novi, neovisan aspekt osobnosti -reproduktivni, koji, kao poseban aspekt osobnosti, jednak tjelesnom, intelektualnom, emocionalnom, socijalnom i duhovnom nije poznat spoznajama o temeljima funkcioniranja ljudske osobe.

Pokušaj razgrađivanja poznate strukture ljudske osobnosti i stvaranja nove, promijenjene strukture, jasno ukazuje na utemeljenost dijela sadržaja, odgojno-obrazovnih očekivanja i očekivanih ishoda Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje na ideološkoj podlozi, a ne na stručnoj korektnosti.

2.3. Neslijeđenje neprijepornih stručno-medicinskih i znanstvenih spoznaja o pubertetu (i funkcioniranju hormonskog sustava uopće). Neosporna je medicinska činjenična spoznaja da je pubertet, kao i funkcioniranje (gotovo u cijelosti) hormonalnog sustava uopće regulirano funkcioniranjem mozga, bilo izravno (lučenjem hormona iz krajeva izdanaka (aksona) živčanih stanica u neurohipofizi), bilo neizravno (lučenjem tzv. oslobađajućih hormona u hipotalamusu, koji onda reguliraju lučenje hormona u adenohipofizi). U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje na više se mjesta (str. 9. A 2.1. znanje, vještine, stavovi, str. 10. A 2. ključni sadržaji, str.18. B 2.2.A znanje i B 2. ključni sadržaji, str. 20. B 3. ključni sadržaji) obrađuje tema puberteta, no uloga i funkcija mozga u tom procesu razvitka se u navedenim sadržajima, kao ni u ikojim drugim, koje se odnose na hormonalni sustav – uopće ne spominje.

2.4. Neslijeđenje neprijepornih stručno-medicinskih i znanstvenih spoznaja o nastanku, terapiji i prevenciji ovisnosti i neprimjerena ponašanja. Neosporna je medicinska činjenična spoznaja da su sva ponašanja – od posezanja za sredstvima ovisnosti i/ili neprimjerenim ponašanjem pa sve do razvijene ovisnosti i miljokaza nasilnog ponašanja – posljedica funkcioniranja cijele ljudske osobe (integruma), a ne samo jednog njegovog dijela. Također je neosporna medicinska činjenica da ima sve više vrsta ovisnosti (ne samo ovisnost o drogi, alkoholu i cigaretama), da sve ovisnosti imaju više svojih aspekata, jednakih aspektima funkcioniranja ljudske osobe (tjelesni, intelektualni, emocionalni, socijalni i duhovni). Odgojno-izobrazbena očekivanja, predviđena znanja, vještine, stajališta i ključni sadržaji Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje prepoznaju samo neke vrste ovisnosti (obrađuju se ovisnosti o drogi, alkoholu i tabletama, tek spominju ovisnosti o cigaretama, internetu, tv-u i klađenju; ostali oblici ovisnosti se ne spominju), ne priznaju neprijeporne činjenice o nastanku, terapiji i prevenciji ovisnosti ni nasilnog ponašanja. Problematika se obrađuje necjelovito, uglavnom, samo s jednog aspekta (osobnog tjelesnog), često kao postupanje djeteta u trenutku izloženosti/ mogućnosti uporabe sredstava ovisnosti, odnosno neprimjerenog ponašanja. Intelektualni i socijalni aspekt se donose selektivno i manjkavo. U aspektu znanja predviđena su brojna nabrajanja i teoretska tumačenja, socijalni aspekt, vještine i stajališta su usmjereni gotovo isključivo na vršnjačke odnose. Emocionalan aspekt se obrađuje vrlo oskudno i to isključivo u osnovnoj školi. Cjelovitog pristupa uzrocima, informacija o mukotrpnoj terapiji, kao ni ikakvog sadržaja o duhovnom aspektu problematike ovisnosti i nasilnog ponašanja nema.

2.5. Pogrješnost temelja kurikula - nespominjanje obitelji. Dobro je poznato da je obitelj temeljna jedinica društva i temeljna jedinica odgoja djece. U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje se obitelj i njena uloga u životu djeteta nigdje ne spominju. Riječ obitelj upotrebljava se ukupno u dvije fraze: „utjecaj ovisništva na obitelj“ i u sintagmi „planiranje obitelji“, ali samo kroz prizmu preuranjenog roditeljstva (str. 23, B4, ključni sadržaji) i sprečavanja neželjene trudnoće (str. 15, A5, ključni sadržaji). U cijelom Uputniku se djecu tretira kao potpuno nezbrinutu u društvu te im se „odozgo“ mora preporučivati ili diktirati što je zdravo, prihvatljivo, ispravno, pravilno, korisno itd.

2.6. Pogrješnost temelja kurikula – izostavljanje roditelja. Roditelji su prvi i temeljni odgojitelji i skrbnici svoje djece te prvi i temeljni habilitatori (u slučaju postojanja odstupanja u razvitku). Također, navedena njihova uloga je i zakonski priznata i propisana.

U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje važnost roditelja u životu djeteta i postizanju njegovog zdravlja se nigdje ne spominje. Uloga roditelja se spominje samo teoretski za „razgovor o reproduktivnom zdravlju“ (str. 11. A.3.1.A.) u kategorijama znanja i stajališta (u kategoriji vještina se ne spominje); već u preporukama za ostvarivanje navedenog cilja roditelji nisu predviđeni.

Dio sadržaja Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje postojanje uloge roditelja u životu i razvitku djece i otvoreno negira (pr. str. 11 A.3.2.C. vještine, str. 12 A.3. ključni sadržaji, točka 2., str. 16, B.1.3. vještine, stavak 3., str. 17 B.1. ključni sadržaji, točka 1, str. 25 C.1.3. odgojno-obrazovno očekivanje i znanje, str. 26, C.2.2. vještine stavak 2.–4., str. 26, C.2.3. odgojno-obrazovna očekivanja, str. 28, C.3.2. vještine itd.).

2.7. Nejasnoća svrhe i cilja Uputnika. Nigdje u Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje nije navedeno koji su svrha i cilj provođenja ove međupredmetne teme ! U opisu međupredmetne teme (str 4, odjeljak 2., redak 5.-8.) se, doduše, navodi jedna rečenica o svrsi i cilju, za koju je potpuno nejasno čemu pripada (svrha i cilj zdravlja ?, brige za zdravlje ?, općenite poduke o zdravlju ?, svrha i cilj međupredmetne teme Zdravlje ? ili dr.) i koja sadrži nejasne, nedefinirane ili nedovoljno definirane pojmove („zdrav stil“ života, „odgovorno ponašanje“, „zaštitno ponašanje“ i sl.), podložne različitim interpretacijama.

Jezična konstrukcija navedena u citiranom odjeljku je jasno zavaravanje i dovođenje u zabludu i nastavnika i đaka i roditelja.

Svrha i cilj programa moraju biti jasni, a pojmovi i jezične složenice, koji se rabe jasno definirani.

2.8. Pogrješnost izbora prioriteta. Izbor prioriteta u određivanju sadržaja međupredmetne teme Zdravlje stručno-medicinski je pogrješan.

2.8.1. Temeljne postavke izbora prioriteta su nejasne: iako se poziva na znanstvenu utemeljenost, znanstvene spoznaje se dovode u pitanje i autori si uzimaju za pravo vlastito ih tumačiti (str. 4, odjeljak 4., red 4. i 5.).

2.8.2. Unatoč činjenici da je učenička dob vrijeme relativnoga zdravlja u usporedbi s ostalim životnim razdobljima (što je pravilno navedeno na str. 4, odjeljak 1.), izbor prioriteta je usmjeren kurativno, a ne preventivno (dokaz: str. 4, odjeljak 5. i str. 7. odjeljak 1.): sprječavanje najčešćih bolesnih stanja i čimbenika smrtnosti, a ne odgoj za zdrav život.

2.8.3. Kriteriji za ustanovljavanje prioriteta (str. 4, odjeljak 5.) su u izravnoj kontradikciji s pretpostavljivo temeljnim ciljem cijelog programa (usvajanje brige o svom i tuđem zdravlju, kao vrijednosti i načina života).

2.8.4. Kao mjerilo ustanovljavanja prioriteta rabi se nezdravstveni i nedefinirani pojam „opasnost stigmatizacije“, s izraženo mogućom ideološkom interpretacijom, što je pogrješno i neprihvatljivo.

2.8.5. Među mjerilima za ustanovljavanje prioriteta nema odgoja niti ičeg što bi se ticalo odgoja djece.

2.9. Pogrješnost definiranja domena. Kao domene u organizaciji kurikula međupredmetne teme Zdravlje navode se „Tjelesno zdravlje, Mentalno i socijalno zdravlje te Pomoći samopomoć“ (str. 5). U razradi domene Mentalno i socijalno zdravlje se navode „pravila primjerenog ponašanja, jačanje osobnih i socijalnih potencijala, doprinos vlastitom mentalnom i socijalnom zdravlju te prepoznavanje ovisničkih ponašanja i odupiranje njima“. Emocionalna ni duhovna dimenzija ljudske osobnosti ni zdravlja nisu predviđene kao područja poduke !

S obzirom na navedeno, potpuno je jasno da je izbor domena – područja poduke – u Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje selektivan, manjkav, necjelovit i ne poštuje neprijeporne stručno-medicinske i znanstvene činjenice o funkcioniranju ljudske osobe. Stoga je ovaj ustroj Prijedloga kurikula i duboko pogrješan.

2.10. Nejasnoća cilja domene. Cilj poduke u domeni Mentalno i socijalno zdravlje je nejasan. U opisu domena (str 6, dio Mentalno i socijalno zdravlje, odjeljak 3., redak 1.) se, doduše, navodi da „je temeljna vrijednost osnaživanje učenika za aktivno sudjelovanje u planiranju i provedbi aktivnosti u području zaštite mentalnog i socijalnog zdravlja“, ali se niti jednom riječju ne navodi čija bi to temeljna vrijednost trebala biti niti čemu ni kome bi to trebalo služiti. Posebno zabrinjava što već iduća rečenica opisa domene govori o ulozi medija u promjeni percepcije mentalnog zdravlja. Postavlja se vrlo jasno pitanje što se domenom Mentalno i socijalno zdravlje zapravo želi postići ? Odgoj i briga za pojedine aspekte dječjeg zdravlja ili novačenje djece za sasvim druge ciljeve ?

2.11. Nejasnoća pojma zdravstvene pismenosti. Pojam zdravstvene pismenosti se navodi na više mjesta u Prijedlogu nacionalnoga kurikukla međupredmetne teme Zdravlje (str. 4, 5, 6...). Definicija i sadržaj tog pojma su na različitim mjestima različiti, djelomično i proturječni te ostaje potpuno nejasno što se smatra i očekuje pod pojmom zdravstvene pismenosti.

2.12. Neodređenost pojmova. Značenje mnogih u Prijedlogu nacionalnoga kurikukla međupredmetne teme Zdravlje navedenih i upotrijebljenih pojmova nije definirano: pr. „mentalno zdravlje“ (budući da nije navedeno na koju se definiciju zdravlja SZO-a uputnik poziva, ovaj pojam je potrebno definirati), „zajednica“ (obitelj ?, vršnjačko društvo ?, lokalna zajednica ?, društvo u cjelini?), „različitost“, „neugrožavanje drugih“, „prihvatljivost svih emocija“, „odgovorno spolno ponašanje“, „pravo na izbor“, „ekran“ (u „provođenju vremena pred ekranima“), „najčešća hitna zdravstvena stanja“ ...

2.13. Uvođenje novih, nedefiniranih, stučno-medincinski nepoznatih pojmova. U očekivanom ishodu tjelesnog zdravlja, u području znanja (A.5.3., znanje) navodi se pojam „osobnog zdravlja“. Navedeni pojam nije stručno-medicinski poznat; značenje mu nigdje u Prijedlogu nacionalnoga kurikukla međupredmetne teme Zdravlje nije navedeno ni definirano.

2.14. Kontradiktornost načelne i provedbene utemeljenosti očekivanja. U opisu temelja očekivanja međupredmetne teme Zdravlje (str. 4, odjeljak 4.) izrijekom je navedeno da se „očekivanja međupredmetne teme izvode iz suvremenih znanosti“ te su „suvremene“ znanosti i pobrojane. U tabličnom prikazu provedbenih sadržaja navedeno je da će se očekivanja A.3.2.A, odnosno A.4.2. provoditi i na satovima kemije (str. 11 i 13). Iz navedenog je potpuno jasno da je predviđeno da se međupredmetna tema Zdravlje provodi i u sklopu onih znanstvenih disciplina, koje autori Prijedloga nacionalnoga kurikukla međupredmetne teme Zdravlje ne smatraju suvremenim znanostima.

3.1. U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje navode se stručno-medicinske neistine i obmane:

Primjer 3.1.1: „Vodeći izazovi povezani sa zdravljem učenika ... su često posljedica neadekvatnih zdravstvenih ponašanja, koja mogu ... dovesti do prijevremenog obolijevanja i smrti.“ (str. 4, odjeljak 1., red 6.). Implicira se da je obolijevanje nužno događanje u životu čovjeka, što stručno-medicinski nije istinito.

Primjer 3.1.2.: „... razvoj svijesti o važnosti osobne odgovornosti u sprječavanju spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće“ (str. 6, odjeljak 1., red 5.). Implicira se da je neželjena trudnoća bolesno stanje. Trudnoća, bilo željena bilo neželjena, nije bolest nego fiziološko stanje.

Primjer 3.1.3.: „objašnjava i razumije važnost ... uporabe zaštite, uključujući zaštitu cijepljenjem“ (A.4.1., znanje). Tvrdnja je proizvoljna, stručno-medicinski neistinita, utemeljena na ideološkoj, a ne stručno-medicinskoj podlozi. U priopćenju WHO od 17. prosinca 2015. se jasno navodi da je npr. Japan ukinuo cijepljenje kao zaštitu od spolno prenosive bolesti.

Primjer 3.1.4.: „Domenom mentalno i socijalno zdravlje obuhvaćen je učenik – pojedinac, koji ... ostvaruje svoje potencijale, nosi se sa stresom, ima pravo na rad i školovanje ...“ Implicira se da je pravo na rad i školovanje mjera mentalnog i socijalnog zdravlja, što je stručno-medicinski neistinito i jasan primjer miješanja pojmova.

Primjer 3.1.5.: „opisuje načine prijenosa zaraznih bolesti (dodirom, slinom, krvlju)“ (A.2.3., znanje). Navođenje samo nekih načina prijenosa zaraznih bolesti kao onih, koji su jedino mogući je stručno-medicinski neistinito i nekorektno. K tome, ako se sve promatra iz perspektive vrste bolesti, za npr. najčešće zarazne bolesti – respiratorne virusne infekcije – su navedeni načini prijenosa potpuna stručno-medicinska neistina.

Primjer 3.1.6: temeljna fiziološka potreba – san – nije priznat kao temeljna fiziološka potreba, nego je svrstan u higijensku mjeru (A.2.3., znanje).

Primjer 3.1.7: postavke očekivanih stajališta „prihvaća umjereno i ograničeno provođenje vremena pred ekranom“ (str. 8. A.1.1., stavovi) i „usvaja stav da pred ekranom treba boraviti ograničeno vrijeme“ (str 10. A.2.2., stavovi) impliciraju da je boravak pred ekranom fiziološka potreba, što je notorna stručno-medicinska neistina.

Primjer 3.1.8: „primjereno se koristi dodatcima prehrani sukladno dobi i razvoju“ (str. 13. A.4.2., vještine) implicira neophodnost uporabe dodataka prehrani za normalan rast i razvitak, što je stručno-medicinska neistina.

Primjer 3.1.9.: kao mentalne i socijalne promjene u predpubertetu i pubertetu se navode „rast u visinu i razvitak sekundarnih spolnih karakteristika“ (B.2., ključni sadržaji) te „promjene na svojem tijelu“ (B.2.2.A., vještine), što je potpuna stručno-medicinska i ne samo medicinska neistina i obmana: rast u visinu i razvitak sekundarnih spolnih karakteristika su jasne tjelesne promjene.

Primjer 3.1.10. kao ključni sadržaj pojedinog ciklusa (B.2.) se navodi da mentalno i socijalno zdravlje proizlazi (jednosmjerno) iz ljudske tjelesnosti i da je tjelesni aspekt osobnosti potpuno neovisan o mentalnom (koji god dio intelektualnog i/ili emocionalnog aspekta osobnosti se pod tim smatrao) i socijalnom statusu (zdravlju).

Ovakva tvrdnja i postavka je notorna stručno-medicinska i neuroznanstvena neistina i obmana (vidjeti 2.2.).

Primjer 3.1.11. u ključnim sadržajima ciklusa B.3. se tvari i aktivnosti, koje mogu dovesti do ovisnosti proizvoljno, po nepoznatim kriterijima razdjeljuju u one koje izazivaju ovisnost (alkohol, droga i cigarete) i one koje mogu izazvati „samo“ ovisničko ponašanje (internet, društvene mreže, kocka, klađenje ...). Neka od sredstava ovisnosti (npr. lijekovi, pornografija) su, k tome, u potpunosti ispuštena.

Ovakva razdioba, ispuštanje važnih i čestih ovisničkih tvari (vrlo često i inicijalnih) i izrazito selektivan pristup problematici sredstava ovisnosti i djece, su stručno-medicinski u potpunosti pogrešni, neistiniti i obmanjujući. Opisani pristup ukazuje i na izraženu neupućenost predlagača u opseg i sadržaj problematike ovisnosti i ovisničkog ponašanja (bez obzira na sredstvo moguće ovisnosti), a postavlja se i pitanje mogućeg postojanja drugog, nemedicinskog razloga opisnom pristupu.

3.2. U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje teme vezane za spolnost, reprodukciju, trudnoću i dojenje obrađuju se isključivo s aspekta učenika/ pohađatelja izobrazbe. Izostavljanjem obrade navedenih tema s aspekta nerođenoga djeteta/novorođenčeta implicira se neovisnost zdravlja djeteta o spolnom/ reproduktivnom/ ranom roditeljskom ponašanju svojih roditelja, što je stručno-medicinska neistina.

Umjesto na nepristranim stručnim i medicinskim spoznajama dio sadržaja Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje je djelomično utemeljen na proizvoljnim pretpostavkama i ideološkoj podlozi, u potpunoj suprotnosti sa znanstvenom provjerenošću sadržaja.

4.1. Evo nekih primjera:

Primjer 4.1.1.: u temeljnim postavkama domene Mentalno i socijalno zdravlje (str. 6, odjeljak Mentalno i socijalno zdravlje, st. 2.) cilj poduke – mentalno i socijalno zdravlje – su definirani „harmoničnim životom u okolini, koja pojedincu pruža osjećaj zadovoljstva i sigurnosti“. Navedeno tumačenje pojma zdravlje nije poznato medicinskoj struci i jasno je protivno definiciji zdravlja Svjetske zdravstvene organizacije (vidjeti 1.1.), ali se može naći u ideološkim željama poklonika lijevo-liberalnog svjetonazora.

Primjer 4.1.2.: „razlikuje pravilna pojašnjenja od pogrješnih tumačenja promjena i situacija koja prate pubertet“ (A.2.1., znanje).

Formulacija jasno ukazuje da predviđeni sadržaj nije utemeljen na nepristranim stručnim i medicinskim spoznajama, već, barem djelomično, na nestručnim pretpostavkama. Također, s obzirom na pokazano u 1.5.2. vrlo je vjerojatna temeljno ideološka podloga.

Primjer 4.1.3: „spolnost kao sastavni dio ljudskog života / rast i razvoj od začeća do puberteta“ (A.2., ključni sadržaji)

Implicira se postojanje jedino tjelesne dimenzije ljudske spolnosti, a negira postojanje drugih dimenzija, što je vrlo proizvoljno (i jasno neistinito) tumačenje.

Primjer 4.1.4.: „opisuje načine prijenosa zaraznih bolesti (dodirom, slinom, krvlju)“ (A.2.3., znanje). Kao način prijenosa zaraznih bolesti navedeni su samo neki od postojećih načina; drugi načini (npr. kapljični put i aerosol (kojim se prenose i najčešće zarazne bolesti – respiratorne infekcije), feko-oralni put te vertikalna infekcija s majke na nerođeno dijete) nisu navedeni.

Uzevši u obzir vrste infekcija koje se isključivo ili uglavnom prenose jednim ili više od navedenih (kožne i spolne infekcije), a koje se prenose nenavedenim načinima prijenosa (respiratorne i probavne infekcije) te njihovu čestoću pojavnosti (respiratorne i probavne infekcije znatno češće od ostalih), jasno je da poduka o prijenosu zaraznih bolesti u Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje nije u službi stvarne stručno-medicinske izobrazbe za zdravlje i zdrav život, već u službi ideološke propagande.

Primjer 4.1.5.: kao mentalne i socijalne promjene u pretpubertetu i pubertetu se navode „rast u visinu i razvitak sekundarnih spolnih karakteristika“ (B.2., ključni sadržaji) te „promjene na svojem tijelu“ (B.2.2.A., vještine).

Ovom potpunom stručno-medicinskom i ne samo medicinskom neistinitošću i obmanom se implicira da su mentalno (što god se sve pod tim pojmom smatralo) i socijalno funkcioniranje zapravo samo tjelesne (fizičke) promjene, što je proizvoljna pretpostavka, koju se može naći u temeljima nekih ideoloških pokreta (npr. rodne ideologije).

Primjer 4.1.6. kao ključni sadržaj pojedinog ciklusa (B.2.) se navodi da mentalno i socijalno zdravlje proizlazi (jednosmjerno) iz ljudske tjelesnosti i da je tjelesni aspekt osobnosti potpuno neovisan o mentalnom (koji god dio intelektualnog i/ili emocionalnog aspekta osobnosti se pod tim smatrao) i socijalnom statusu (zdravlju).

Osim što se radi o notornoj stručno-medicinskoj neistini, ova implikacija, kao i navedeno u primjeru 4.1.5. ukazuju na utemeljenost barem jednog dijela Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje na ideološkim željama, a ne na ikakvoj stručnoj korektnosti.

Primjer 4.1.7.: „objašnjava i razumije važnost ... uporabe zaštite, uključujući zaštitu cijepljenjem.“ (A.4.1., znanje)

Formulacija odgojno-obrazovnog očekivanja jasno ukazuje da je formirana na proizvoljnoj pretpostavci promiskuitetnosti polaznika izobrazbe. Postavljanje i temeljenje problematike brige o zdravlju reproduktivnog sustava na pretpostavci promiskuiteta (većeg ili manjeg), nema podlogu u nepristranim stručnim i medicinskim spoznajama, već u ideološkim željama poklonika lijevo-liberalnog svjetonazora.

Primjer 4.1.8. u ključnim sadržajima ciklusa B.3. se tvari i aktivnosti, koje mogu dovesti do ovisnosti proizvoljno, po nepoznatim kriterijima razdjeljuju u one koje izazivaju ovisnost (alkohol, droga i cigarete) i one koje mogu izazvati „samo“ ovisničko ponašanje (internet, društvene mreže, kocka, klađenje ...). Neka od sredstava ovisnosti (npr. lijekovi, pornografija) su, k tome, u potpunosti ispuštena.

Opisani pristup ukazuje na izraženu neupućenost predlagača u opseg i sadržaj problematike ovisnosti i ovisničkog ponašanja (bez obzira na sredstvo moguće ovisnosti), a vrlo jasno se postavlja i pitanje mogućeg postojanja drugog, nemedicinskog razloga ovakvom pristupu.

Primjer 4.1.9.: „krizna stanja ... i protokoli postupanja u njima“ (B.4., ključni sadržaji)

Implicira se postojanje protokola za postupanje u tzv. „kriznim stanjima“. Budući da odgoj za zdravo življenje i izbjegavanje za zdravlje rizičnih/ štetnih/ potencijalno štetnih ponašanja u Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje nisu predviđeni kao postupci očuvanja zdravlja, za pretpostaviti je da autori Prijedloga smatraju da bi navedeni protokoli trebali biti učinkoviti te da odgoj ni izbjegavanje rizičnih/ štetnih/ potencijalno štetnih ponašanja nisu potrebni.

Stručno medicinski nisu poznati postupnici čije provođenje u zdravstveno rizičnom ponašanju bi s većom vjerojatnošću spriječilo narušenje zdravlja. Naprotiv, neosporne su medicinske činjenične spoznaje da su sva ponašanja posljedica funkcioniranja cijele ljudske osobe (integruma) te da je bít sprječavanja neželjenih zdravstvenih ishoda u odgoju za zdravo življenje i izbjegavanju za zdravlje rizičnih/štetnih ponašanja, a ne provođenju određenog redoslijeda postupaka (protokola) u već nastaloj za zdravlje štetnoj ili potencijalno štetnoj situaciji. Postojanje (učinkovitih) protokola za očuvanje zdravlja u, za zdravlje, štetnoj ili potencijalno štetnoj situaciji je gruba, stručno-medincinski i ne samo medicinski gruba, neutemeljena pretpostavka, koja se može naći u liberalnim pokretima i sadržajima liberalnih aktivizama.

Primjer 4.1.10.: „donosi odluke u skladu sa svojim izborom“ (B.2.2.b, vještine)

Implicira se da je osobni izbor, bez potrebe ikakvih drugih prosudbi, temeljno i najvažnije mjerilo poželjnoga postupanja, što je stručna neistina, koja se nalazi u temeljima nekih ideoloških pokreta (npr. rodne ideologije).

Primjer 4.1.11.: „Analizira višedimenzionalni model zdravlja u području ... osobnoga i .... zdravlja“ (A.5.3., znanje).

Pretpostavlja se postojanje pojma „osobnoga zdravlja“, što nije stručno-medicinski poznati pojam.

I.t.d.

4.3. U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje se od drugog ciklusa (3.-5. razred osnovne škole) u odgojno-obrazovnim očekivanjima, kategorijama znanja, vještina, stajališta i ključnih pojmova provlače pojmovi poput „pogrešnih tumačenja“, „suzbijanja predrasuda“, „prava na izbor“, „podržavanja različitosti“, „socijalnih uloga“ i sl. koji nemaju navedenu, a neki ni uopće nemaju stručno-medicinsku definiranost, ali se mogu naći u materijalima za promicanje stručno-medicinski neutemeljene i neznanstvene rodne ideologije.

5.1. U navedenim odgojno-izobrazbenim očekivanjima, znanju, vještinama, stajalištima i ključnim sadržajima, temeljne fiziološke potrebe hrana, tekućina i san su u željenim ishodima zastupljene s 9:0:1 (odgojno-izobrazbena očekivanja), 14:3:2 (znanje), 10:0:1 (vještine), 8:0:1 (stajališta) i 9:1:2 (ključni sadržaji), odnosno zbirno s 50: 4: 7 željenim ishodom.

5.2. Kao fiziološke potrebe se spominju prehrana (često) i hidracija (rijetko); san nije priznat kao temeljna fiziološka potreba, već je svrstan u higijensku mjeru (A.2.3.).

5.3. Tema prehrane se obrađuje do u detalje (jelovnici, dodaci prehrani – str. 14, A4, ključni sadržaji); ostale fiziološke potrebe, koje se obrađuju (hidracija, san) su obrađene površno; neke fiziološke potrebe se ne obrađuju (funkcije za izlučivanje).

5.4. Od organskih sustava ljudskog tijela u poželjnim ishodima (znanje, vještine, stajališta) su zastupljeni samo neki sustavi: koža, spolovilo, koštano-zglobni sustav. Temeljni organ funkcioniranja ljudskog bića – mozak – nije zastupljen. U cijelom Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje nema niti jednoga odgojno obrazovnog očekivanja, znanja, vještina, stajališta i/ili ključnog sadržaja, koji bi se izravnije odnosio na zdravlje mozga !

5.5. U cijelom Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje se nigdje ne govori o suvremenim spoznajama o početku života. Također, nigdje se ne govori ni o razvitku djeteta od začeća do rođenja, osim o razvitku spolnog sustava (str. 10, A2, ključni sadržaji).

5.6. U cijelom Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje se nigdje ne govori o utjecaju zdravlja budućih roditelja i njihovog spolnog ponašanja na začeće i razvitak djeteta prije njegovog rođenja.

5.7. Prijedlog nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje prešućuje važne teme: u cijelom Prijedlogu je tema pobačaja u cijelosti prešućena. Osim ako se ne podrazumijeva da i on spada u „brigu za reproduktivno zdravlje“?

5.8. Kao način prijenosa zaraznih bolesti navedeni su samo neki od postojećih načina („opisuje načine prijenosa zaraznih bolesti (dodirom, slinom, krvlju)“ (A.2.3., znanje)); drugi načini (npr. kapljični put i aerosol (kojim se prenose i najčešće zarazne bolesti – respiratorne infekcije), feko-oralni put te vertikalna infekcija s majke na nerođeno dijete) nisu navedeni. Navedeno jasno ukazuje da je poduka o prijenosu zaraznih bolesti manjkava, nekritički selektivna i neujednačena.

5.9. U navedenim odgojno-izobrazbenim očekivanjima, znanju, vještinama, stajalištima i ključnim sadržajima, štetne navike, toliko prisutne u dječjoj populaciji (nekontrolirana i nesvrsishodna uporaba računala, višesatno gledanje tv, višesatna uporaba mobitela) su oskudno i nejasno prikazane, ali i vrlo nejednoliko zastupljene: provođenje pred ekranima (nije definirano kojim) se spominje, višesatna uporaba mobitela uopće nije zastupljena (broj poželjnih ishoda (ukupno) = 0)

5.10. Vrste aktivnosti koje moguće dovode do ovisnosti se obrađuju vrlo neujednačeno:

5.10.1. zdravstveni rizici se navode samo za uporabu droga alkohola i cigareta (str. 24, B 5, ključni sadržaji); za uporabu drugih aktivnosti, koje mogu dovesti do ovisnosti (kockanje, klađenje, igre na sreću, računalne igre, internet, pornografija ...) se zdravstveni rizici ne navode – smatraju li autori da ni ne postoje ?

5.10.2. uporaba droga, alkohola i cigareta se obrađuje kroz mogući razvitak ovisnosti i narušenja zdravlja (B.5.3.A), a kockanje, klađenje, igre na sreću, internet, računalne igrice i druge suvremene ovisnosti (pojam nije definiran, op.) kroz analizu problema i opasnosti, bez spominjanja ovisnosti (B.5.3.B).

5.11. Upoznavanje djece s važnom problematikom kronične bolesti dijabetesa, čiji oblik ovisan o inzulinu se pojavljuje najčešće upravo u dječjoj dobi, je predviđena isključivo kroz prizmu reproduktivnog zdravlja (A.4.1., preporuke za ostvarivanje očekivanja); informacije o bíti bolesti, terapiji, mogućnosti življenja s bolešću, o ostalim komplikacijama, kao ni prikaz kroz prizmu drugih organskih sustava, koji mogu biti zahvaćeni (oči, živci, koža ...) se ne navodi.

I.t.d.

6. Neprimjerenost dobi

Prijedlog nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje je sadržajno neprimjeren dobi učenika kojima se predaje: i vremenski (obrada pojedinih sadržaja znatno ranije, no što ih djeca s obzirom na dob i stadij razvitka mogu shvatiti, obrada drugih sadržaja znatno kasnije od dobi u kojoj se može polučiti učinak) i sadržajno (potpuno neprimjeren sadržaj dobi djece). Evo nekoliko primjera:

Primjer 6.1.: „opisuje osnove pravilne prehrane ...“ (str. 8, A.1.2., znanje)

Nerealno je očekivati da će djeca u dobi 6-8 godina razumjeti teoretske temelje pravilne prehrane te da će ih moći opisati.

Primjer 6.2.: „Usvaja važnost utjecaja pravilne prehrane na normalan rast i razvoj“ (str. 8 A.1.2., stajališta)

Stajalište, koje bi djeca u dobi 6-8 godina trebala usvojiti je već samo po sebi nejasno. Nerealno je očekivati da bi si ga djeca u dobi 6-8 godina u navedenom obliku uopće mogla predstaviti.

Primjer 6.3.: kao vještina djece u dobi 6-8 godina je predviđeno „Izračunava indeks tjelesne mase“ (str. 11 A.3.2.C., vještine)

Velika većina djece u navedenoj dobi ne poznaje računsku operaciju potrebitu za predviđeno izračunavanje, a dio djece iz te skupine uopće ne poznaje ni brojeve. Potpuno je nejasno kako bi ova vještina i teoretski bila ostvariva.

Primjer 6.4.: „opisuje razvoj ljudskog tijela od začeća do puberteta, prepoznaje fiziološke varijacije u rastu i razvoj“ (str. 9 A.2.1., znanje, str. 10 A.2. ključni sadržaji)

Razvitak ljudske osobe, uključujući i razvitak ljudskog tijela, je složeno međudjelovanje genetskog temelja i okolinskih čimbenika. U dobi za koju je predviđena oba tema djeca još niti ne razumiju temeljne pojmove vezane za nastanak i razvitak osobe, a kamoli da bi mogla opisati cijeli proces razvitka.

Primjer 6.5.: „Procjenjuje kad je potrebno javiti se liječniku pri najčešćim akutnim zdravstvenim smetnjama u školskoj dobi.“ (str. 26 C.2.3., odgojno-obrazovna očekivanja)

U dobi za koju je predviđeno ovo očekivanje (9-11 godina) djeca uglavnom nisu sposobna samostalno procjenjivati postojanje razloga/ pojavnost trenutka za odlazak liječniku pri najčešćim akutnim zdravstvenim smetnjama. Također u navedenoj dobi njihovo samostalno procjenjivanje ni liječnički postupak bez nazočnosti djetetovog roditelj/ skrbnika, osim u slučajevima vitalne ugroženosti, nisu ni zakonski predviđeni ni dozvoljeni.

Primjer 6.6.: „Provodi osnovne fizikalne mjere spuštanja temperature i postupanja pri visokoj temperaturi. Pravilno postupa pri proljevu i povraćanju“ (str. 26 C.2.2.a., vještine)

Samostalno provođenje navedenih mjera u opisanim kliničkim situacijama, bez znanja, pomoći i slijeđenja naputaka roditelja može ozbiljno pogoršati djetetovo zdravstveno stanje, a u nekim situacijama (pr. kolaps pri spuštanju temperature tuširanjem) i ugroziti njegov život.

Primjer 6.7.: teme koje se tiču ograničenog vremena provedenog pred ekranom su, doduše, predviđene od prvog ciklusa (str. 8 A.1.1.a) , no dob djece (6-8) godina je već tada prevelika da bi se, bez već ranije usvojenih navika ograničenog vremena provedenog pred/ s elektroničkim uređajima, postigao značajniji učinak.

Primjer 6.8.: usvajanje važnosti sistematskih pregleda i cijepljenja je predviđeno tek u 3. ciklusu (str. 29 C.3.3.) tj. u dobi 12-14 godina, kad je već većina sistematskih pregleda glede razvitka djece, kao i cijepljenja po kalendaru cijepljenja napravljena.

Primjer 6.9.: „oblikuje stav o prihvatljivosti svih emocija“ (str. 16 B.1.2. stajališta, stavak 2). Učiti dijete u dobi 6-8 godina da je izražavanje svih emocija na jednaki način prihvatljivo je kontraproduktivno za emocionalno i socijalno sazrijevanje.

Glede društvenoga pristupa Prijedlog je izrazito egocentričan, od temeljnih postavki do provedbenih sadržaja.

Prema opisu temeljnih postavki Prijedloga (str. 6, odjeljak Mentalno i socijalno zdravlje, stavak 2.) zajednica treba biti u službi pojedinca, jer na taj način „pojedinac živi harmonično u okolini koja mu pruža osjećaj zadovoljstva i sigurnosti“. Pojam „zajednice“ nigdje nije definiran, a spomen da bi pojedinac imao ikakve dužnosti i/ili obveze prema bilo kome drugome je samo na str. 16. u temi B.1.2.A znanje („navodi obveze koje ima kao učenik“). Također, nigdje nema ni riječi o tome kako bi društvo trebalo funkcionirati i kako bi se ostvarivalo „pružanje osjećaja zadovoljstva i sigurnosti“ u slučajevima nesuglasja/ suprotnosti „preduvjeta za jačanje osobnih kompetencija“, koje „zajednica stvara svakome tko u njoj živi“.

U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje cjelokupno društvo je podijeljeno u tri skupine: 1. ja, 2. vršnjaci, 3. svi ostali. Velika većina sadržaja odnosi se na samoga učenika, dio sadržaja na učenika kao dio vršnjačkoga kolektiva, a sadržaji koji se odnose na učenika kao dio obitelji i zajednice vrlo su oskudni.

Roditelji su u potpunosti izbačeni iz sadržaja Prijedloga nacionalnog kurikula međupredmetne teme Zdravlje – i kao prvi i temeljni djetetovi odgojitelji, i kao djetetovi zakonski zastupnici i kao djetetovi skrbnici i kao suradnici u poduci za zdravlje.

Kao jedan od ključnih sadržaja je predviđen „Primjeren odnos odraslih (učitelja, roditelja, poznatih, nepoznatih) prema djetetu“ (str. 17); među ključnim sadržajima nema ni jednog koji bi se odnosio na primjeren odnos djeteta prema odraslima.

Primjer 8.1.: Iako je naveden u prvom odjeljku opisa međupredmetne teme Zdravlje (str. 4., odjeljak 1.), holistički pristup djetetu kao osobi NE POSTOJI. U cijelom Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje postoji tek jedna tema (A.5.3.) u kojoj se spominje višedimenzionalnost zdravlja, ali u obliku analize višedimenzionalnog modala zdravlja. S obzirom na navedeno, poželjno stajalište (A.5.3., stavovi) je jasno neostvarivo, čak i u doslovnom shvaćanju (usvajanje spoznaje o postojanju različitih aspekata ljudske osobnosti i zdravlja)

Primjer 8.2.: Cijela domena pomoći i samopomoći odnosi se samo na tjelesno zdravlje i prava iz zdravstvenog osiguranja. Ne prepoznaje se niti ne navodi postojanje pomoći i samopomoći u poteškoćama u drugim aspektima osobnosti.

Primjer 8.3.: Osim negativnih posljedica ovisnosti na obitelj, ne postoje sadržaji ni očekivanja, koji bi se odnosila na dijete kao člana obitelji, na dijete kao brata ili sestru; ne postoje sadržaji koji bi se odnosili na djetetovo ponašanje prema starijim osobama, osim učitelja ...

Primjer 8.4.: Vrste ovisnosti se obrađuju izraženo probirljivo – vidjeti 4.8., 5.9. i 5.10.

Primjer 8.5.: U Prijedlogu nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje se u više navrata navodi pružanje prve pomoći učenicima sa zdravstvenim teškoćama (odgojno izobrazbena očekivanja str. 26 C.2.2.B, str. 28 C.3.2.B i str. 30 C.4.2.C., djelomično i ključni sadržaji str. 31 C.4.); nigdje se ne navodi, ne obrađuje niti podučava o pružanju dugotrajnije ili trajne pomoći učenicima s teškoćama.

Pružanje prve pomoći, kao odgojno-izobrazbeno očekivanje je predviđeno u prvom do četvrtom ciklusu; u petom ciklusu nije predviđeno.
9. Metodološka pogrješnost

Prijedlog nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje je izraženo metodološki pogrješan.

9.1. Osim već navedenih pogrješnosti (vidjeti 1.3., 2.1.-2.6., 2.13., 4., 6., 7., 8.) veće pogrješnosti se nalaze i u načinu na koji je tema postavljena, odnosno u preporukama za ostvarivanje očekivanja. Evo nekoliko primjera:

Primjer 9.1.1.: „prihvatljiv i neprihvatljiv dodir“ (str. 18. B.2. ključni sadržaji). Predviđena tema na način na koji je postavljena nije primjerena dobi djece za koju je predviđena (9-11 godina). Drugačijom postavkom teme (npr. očuvanje vlastite osobnosti) moguće je postići i znatno bolji i cjelovitiji učinak.

Primjer 9.1.2. Važnost brige o reproduktivnom zdravlju i važnost odgovornoga spolnoga ponašanja predviđena je za obradu u nastavi hrvatskog jezika, stranih jezika i informatike (str. 13 A.4.1.). Nije poznato ni pretpostavljivo što nastava navedenih predmeta ima s temom.

Primjer 9.1.3. Prepoznavanje i opisivanje promjene u razvitku u sebi i drugima je u trećem ciklusu (str.18 B.2.2.a) preporučeno obrađivati „u svim predmetima, a osobito u Hrvatskom jeziku i satu razredne zajednice“. Potpuno je nepoznato zašto je za ovu temu preporučena nastava hrvatskoga jezika. S druge, pak, strane dobro je poznato da u predviđenoj dobi (12–14 godina) djeca zbog intimnosti teme vrlo teško svoja razmišljanja, pitanja i nejasnoće dijele javno s drugima te je jasno da s slijedeći preporučeno nije moguće ispuniti očekivanje.

Primjer 9.1.4. Temu, koja se tiče razvitka emocija, stresa, socijalnih potencijala i odgovornog spolnog ponašanja je preporučeno, između ostalog, obrađivati na satovima tehničke kulture i informatike (str. 20 B.3.2.).

Primjer 9.1.5. Odgojno-izobrazbeno očekivanje C.4.3.c – obrazlaganje prava na izdavanje zdravstvene iskaznice EU-a – za provedbu je predviđeno na satu biologije, sata razredne zajednice i debatnim radionicama (C.4.3.c., preporuke za ostvarivanje očekivanja). Potpuno je jasno da na navedenim satima očekivanje ne može biti ispunjeno.

9.2. U dijelu o Učenju i poučavanje međupredmetne teme, odjeljku o grupiranju djece i učenika Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje (str. 36, dio Grupiranje djece i učenika, odjeljak 1.) preporučeno je da je „za neke teme poželjno planirati mentoriranu vršnjačku edukaciju kojom stariji učenici poučavaju mlađe“. Opisani način je poznati način poduke iz Memoaids programa, koji nije bio učinkovit ni u poboljšanju zdravlja ni u uspješnosti spolnog odgoja. Stoga je izbor navedene metode pouke duboko pogrješan i potpuno je jasno da se ni ovaj put ne može očekivati drugačiji ishod.

10.1. S obzirom na sve navedeno, predloženi Nacionalni kurikul međupredmetne teme Zdravlje velikim je dijelom preslika prethodnoga Kurikula zdravstvenoga odgoja,

- stručno-medicinski nekorektno, zavaravajuće i obmanjujuće postavljen,

- stručno-medicinski nezadovoljavajući,

- stručno-medicinski nekvalitetan,

- stručno-medicinski manjkav, neuravnotežen i nedorečen,

- stručno-medicinski neprimjeren dobi učenika kojima se tema predaje

- metodološki pogrješan.

10.2. Stručno nije prihvatljivo da u izradu Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje nisu bili uključeni oni medicinski stručnjaci koji se bave razvitkom djeteta (npr. pedijatri, neuropedijatri, dječji psihijatri, stručnjaci iz područja neuroznanosti, pshiologije, pedagogije).

10.3. U slučaju provođenja ponuđenog Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje, sa stručno-medicinskog aspekta je realno očekivati povećanja morbiditeta (pobola), kako u generaciji polaznika, tako i u generacijama njihovim potomaka, povećanje opterećenosti ionako preopterećenog zdravstvenog sustava te, kao posljedica obojega, znatno povećanje troškova zdravstvene zaštite dugi niz godina.

10.4. Zdravstveni odgoj treba biti u službi postizanja zdravlja, kakvo je definirano vrijedećom definicijom Svjetske zdravstvene organizacije: „Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti i iznemoglosti“. Navedeno ne smije biti krivotvoreno i treba biti jasno vidljivo u svim sadržajima, metodološkim jedinicama i njihovim ciljevima.

10.5. U izradi i provođenju programa zdravstvenog odgoja neophodno je poštivati neprijeporne stručno-medicinske i znanstvene činjenice o razvitku i funkcioniranju ljudske osobe, dinamici razvitka, neophodnosti interakcije s drugim osobama i neophodnosti ujednačenog i usporednog fizičkog, psihičkog, emocionalnog, socijalnog i duhovnog razvitka i sazrijevanja (duhovno ne podrazumijeva samo konfesionalno, ali se konfesionalnost niti ne isključuje).

Sadržajno, program kurikula zdravstvenog odgoja mora biti istinit i cjelovit, sveobuhvatan, metodološki primjeren dobi djeteta za koji je predviđen, usmjeren na postizanje zdravlja i odsutnost iznemoglosti, a ne samo odsutnost bolesti.

U kurikulu i svim aktivnostima njegovog provođenja mora se poštivati cjelovitost pristupa: sadržaji tema i metodološki pristup moraju biti cjeloviti, dijete mora biti prihvaćeno kao cjelovita osoba – osobni integrum, član svoje obitelji, član društva u cjelini.

Kurikul zdravstvenog odgoja mora imati jasan i nedvosmislen odgojni karakter: sadržaji kurikula i svih aktivnosti njegovog provođenja moraju biti utemeljeni na promicanju zdravih navika i njihovoj ugradnji u svakodnevni život, u potpunosti treba biti izbjegnuto da se na bilo koji način potiče / promiče nezdrav život, provedba programa mora biti zajednički rad svih odgojitelja: i roditelja i nastavnika i stručne službe škole.

Zdravstveni odgoj treba biti provođen dokazano učinkovitim preventivnim metodama i da bi se postigao cilj - postizanje zdravlja - cijeli program mora imati formativni karakter: mora sadržavati vrijednosni sustav i poduku o njemu

Preporučena literatura se mora sastojati od stručnih i znanstvenih referenci iz područja zdravlja i područja razvitka djece i mora biti objavljena. U preporučenoj literaturi za zdravstveni odgoj nema mjesta za nestručne naslove, naslove u izdanju nestručnih i neznanstvenih privatnih fondacija, laičkih udruga građanskog društva, nerecenzirane i sponzorirane popularne članke, magijske tehnike i sl.

10.6. U kurikulu zdravstvenog odgoja i cijelom njegovom provođenju moraju biti poštivana prava djeteta (prije svega Konvencija o pravima djeteta), a budući da se program radi za maloljetne osobe, i prava njihovih roditelja, sadržana u legislativi Republike Hrvatske (Ustav, Obiteljski zakon ...), Europske unije (Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ...) i svjetskih organizacija, čiji je Republika Hrvatska član (npr. Opća deklaracija o ljudskim pravima UN-a ...).

10.7. Budući da navedeno pod 4.-6. nije moguće postići nikakvom revizijom predloženog Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje, u cilju sprečavanja navedenog pod tč. 3, indicirano je te se predlaže odbacivanje Prijedloga nacionalnoga kurikula međupredmetne teme Zdravlje u cijelosti i IZRADA NOVOG KURIKULA sveobuhvatnijeg i stručnijeg, pod vodstvom novog Stručnog savjeta, u koji trebaju biti uključene relevantne stručne osobe iz redova onih koji se bave razvitkom djece (liječnici: pedijatari, neuropedijatari, dječji psihijatari, zatim dječji psiholozi, pedagozi, neuroznanstvenici).

10.8. Kao i svaki stručni i znanstveni rad, i novonapravljeni kurikul, prije svoje primjene, treba biti recenziran od strane stručnih, nestranačkih osoba, također iz redova onih koji se bave razvitkom djece (liječnici: pedijatari, neuropedijatari, dječji psihijatari, zatim dječji psiholozi, pedagozi, neuroznanstvenici) i podastrijet javnoj raspravi.

10.9. Nakon izrade, recenzije i javne rasprave o novom kurikulu, a prije početka njegovog provođenja treba provesti temeljitu i cjelovitu izobrazbu svog nastavnog osoblja, čija temeljna izobrazba odstupa od tema programa.

Mr.sc. Tomislav Gojmerac, dr.med.