• USVOJENI TEKSTOVI
  • Rodna ravnopravnost u području mentalnog zdravlja
  • Rodna ravnopravnost u kliničkim ispitivanjima
  • Opće napomene
  • Usvojeni tekstovi




    Download 69.29 Kb.
    Sana02.01.2020
    Hajmi69.29 Kb.
    #8152



    Europski parlament

    2014-2019






    USVOJENI TEKSTOVI
    P8_TA(2017)0028

    Promicanje rodne ravnopravnosti u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima



    Odbor za prava žena i jednakost spolova

    PE587.677

    Rezolucija Europskog parlamenta od 14. veljače 2017. o promicanju ravnopravnosti spolova u istraživanjima o mentalnom zdravlju i kliničkim istraživanjima (2016/2096(INI))

    Europski parlament,

    – uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 19. i 168., koji među ciljevima svih politika Unije navodi i jamčenje „visokog stupnja zaštite zdravlja ljudi”,

    – uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 21., 23. i 35.,

    – uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 536/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi te o stavljanju izvan snage Direktive 2001/20/EZ,

    – uzimajući u obzir Direktivu 2001/20/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o usklađivanju zakonodavstava i drugih propisa država članica koji se odnose na provedbu dobre kliničke prakse prilikom provođenja kliničkih ispitivanja lijekova za humanu uporabu (Direktiva o kliničkim ispitivanjima),

    – uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. ožujka 2010. naslovljenu „Europa 2020. strategija za pametan, održiv i uključiv rast” (COM(2010)2020),

    – uzimajući u obzir Zelenu knjigu Europske komisije „Poboljšanje mentalnog zdravlja stanovništva: ususret strategiji za mentalno zdravlje za Europsku uniju” (COM(2005)0484),

    – uzimajući u obzir Kompas EU-a za djelovanje u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti,

    – uzimajući u obzir Sveobuhvatni akcijski plan Svjetske zdravstvene organizacije za mentalno zdravlje za razdoblje 2013. – 2020.,

    – uzimajući u obzir Globalnu strategiju Svjetske zdravstvene organizacije za zdravlje žena, djece i adolescenata za razdoblje 2016. – 2030.,

    – uzimajući u obzir Deklaraciju o mentalnom zdravlju za Europu iz 2005. koju su potpisale Svjetska zdravstvena organizacija, Europska komisija i Vijeće Europe,

    – uzimajući u obzir Europski akcijski plan za mentalno zdravlje 2013. – 2020. koji je donijela Svjetska zdravstvena organizacija,

    – uzimajući u obzir Europski pakt za mentalno zdravlje i dobrobit iz 2008.,

    – uzimajući u obzir Zajedničku akciju za mentalno zdravlje i dobrobit (2013. – 2016.) koju je pokrenula Komisija,

    – uzimajući u obzir Opću napomenu br.14 Odbora za gospodarska, socijalna i kulturna prava o pravu na najviši mogući standard zdravlja (dokument UN-a E/C.12/2000/4 i njegovu Opću napomenu br. 20 o nediskriminaciji u području gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava, dokument UN-a E/C.12/GC/2009),

    – uzimajući u obzir preporuku CM/Rec(2010)5 Odbora ministara/ ministrica državama članicama o mjerama za suzbijanje diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta,

    – uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

    – uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za razvoj (A8-0380/2016),

    A. budući da je pravo na najviši mogući standard tjelesnog i mentalnog zdravlja temeljno ljudsko pravo i uključuje obvezu nediskriminacije; budući da bi svi trebali imati pristup zdravstvenoj zaštiti; budući da je pristup zaštiti mentalnog zdravlja iznimno važno pitanje za poboljšanje kvalitete života građana Europe, jačanje socijalne uključenosti te jamčenje gospodarskog i kulturnog razvoja u Uniji;

    B. budući da se zbog trenutačnog stanja u svijetu, na koje su utjecali dugotrajna ekonomska kriza i nagli porast nezaposlenosti, osobito među mladima i ženama, sve češće javljaju problemi povezani s mentalnim zdravljem kao što su depresija, bipolarni poremećaji, šizofrenija, anksioznost i demencija;

    C. budući da Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) mentalno zdravlje definira kao fizičku, mentalnu i socijalnu dobrobit, a ne samo kao odsustvo bolesti; budući da skladu s WHO-om termin „mentalni poremećajiˮ označava cijeli niz mentalnih poremećaja i poremećaja u ponašanju poput depresije, bipolarnog afektivnog poremećaja, šizofrenije, anksioznih poremećaja, demencije i autizma; budući da WHO definira mentalno zdravlje kao stanje emocionalne i psihološke dobrobiti u kojem je pojedinac u stanju koristiti svoje kognitivne i emocionalne sposobnosti, funkcionirati u društvu, nositi se s uobičajenim zahtjevima svakodnevnog života, uspostavljati zadovoljavajuće i zrele odnose s drugima, konstruktivno doprinositi društvenim promjenama te prilagoditi se vanjskim uvjetima i unutarnjim konfliktima;

    D. budući da treba zauzeti holistički pristup mentalnom zdravlju i da se na njega treba gledati s holističkog stajališta na način da se vodi računa o društvenim, gospodarskim i okolišnim čimbenicima, zbog čega je potreban psihosocijalni pristup kojim se uzima u obzir cijelo društvo da bi se postigla najviša moguća razina mentalne dobrobiti za sve građane;

    E. budući da holistička strategija za mentalno zdravlje i dobrobit mora uključivati perspektivu životnog ciklusa, uzimajući u obzir različite čimbenike koji utječu na pojedince različite dobi; budući da je potrebno uzeti u obzir posebnu ranjivost djevojčica tinejdžerske dobi i starijih žena;

    F. budući da su tjelesno i mentalno zdravlje povezani i da su oba ključna za opću dobrobit; budući da je prepoznato da loše mentalno zdravlje može dovesti do kroničnih tjelesnih bolesti i da su oni s kroničnim tjelesnim bolestima skloniji razviti probleme povezane s mentalnim zdravljem; budući da se usprkos poznatim vezama između tih dviju vrsta zdravlja, istraživanjima povezanima s tjelesnim zdravljem često daje prednost nad istraživanjima u području mentalnog zdravlja;

    G. budući da na mentalno zdravlje žena i djevojčica štetno djeluje niz čimbenika, uključujući prevladavajuće rodne stereotipe i diskriminaciju, objektifikaciju, rodno uvjetovano nasilje i uznemiravanje, okružje na radnom mjestu, ravnotežu između privatnog i poslovnog života, socioekonomske uvjete, izostanak ili lošu kvalitetu obrazovanja o mentalnom zdravlju te ograničen pristup zaštiti mentalnog zdravlja;

    H. budući da gotovo 9 od 10 ljudi koji boluju od problema s mentalnim zdravljem tvrdi da su doživjeli stigmatizaciju i diskriminaciju, a više od 7 od 10 ljudi tvrdi da stigmatizacija i diskriminacija smanjuju kvalitetu njihova života;

    I. budući da je potrebno obratiti pozornost na geografske čimbenike mentalnog zdravlja i dobrobiti te razlikama između urbanih i ruralnih okolina, među ostalim i u pogledu demografije te pristupa skrbi i pružanju usluga;

    J. budući da hormonalne promjene tijekom predmenopauze i u vrijeme nakon menopauze mogu utjecati na emocionalno zdravlje žena i dovesti do problema s mentalnim zdravljem, uključujući depresiju i anksioznost; budući da preosjetljivost na simptome može omesti pravodobno otkrivanje i odgovarajuće liječenje;

    K. budući da se određujući čimbenici mentalnog zdravlja i dobrobiti razlikuju između muškaraca i žena te dobnih skupina; budući da su zbog čimbenika poput neravnopravnosti spolova, razlika u prihodima žena i muškaraca te činjenice da su žene više izložene siromaštvu i pretjeranom radu, socioekonomskoj diskriminaciji, rodno uvjetovanom nasilju, pothranjenosti i gladi, žene dodatno izložene riziku od problema s mentalnim zdravljem; budući da prema podacima WHO-a pri teškim mentalnim poremećajima nema znatnih rodnih razlika, ali žene češće obolijevaju od depresije, anksioznosti, stresa, somatizacijskog poremećaja i poremećaja u prehrani, dok su muškarci češće ovisni o opojnim sredstvima i češće pate od antisocijalnih poremećaja; budući da je među neuropsihijatrijskim poremećajima depresija najčešća bolest, a u većoj mjeri pogađa žene nego muškarce; budući da je kod žena između 15 i 44 godine depresija vodeća bolest;

    L. budući da se probleme s mentalnim zdravljem i mentalnu dobrobit često previđa, zanemaruje ili potiskuje zbog stigmatizacije, predrasuda ili pak manjka osviještenosti ili sredstava; budući da to dovodi do toga da mnoge osobe koje imaju problema s mentalnim zdravljem ne traže skrb i do toga da liječnici ne dijagnosticiraju bolest ili katkad postave pogrešnu dijagnozu; budući da je dijagnosticiranje problema s mentalnim zdravljem uvelike rodno uvjetovano i da je veća vjerojatnost da će ženama biti dijagnosticirana određena bolest nego muškarcima;

    M. budući da se posebno lezbijke i biseksualke, kao i transrodne i interseksualne osobe suočavaju s posebnim problemima s mentalnim zdravljem koji proizlaze iz stresa pripadništva manjinskoj skupini koji je obilježen visokim razinama anksioznosti i stresa uzrokovanih predrasudama, stigmatizacijom i iskustvima diskriminacije, kao i medikalizacijom i patologizacijom; budući da osobe iz skupine LGBTI mogu biti izložene posebnim izazovima u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti koje je potrebno uzeti u obzir u svakoj strategiji za mentalno zdravlje;

    N. budući da su somatski poremećaji koji se najčešće pojavljuju i češće dijagnosticiraju kod žena fibromijalgija i kronični umor čiji su glavni simptomi bol i iscrpljenost, iako su brojni drugi simptomi zajednički i drugim bolestima;

    O. budući da transrodni identiteti nisu patološki, ali se i dalje, nažalost, smatraju poremećajima mentalnog zdravlja i većina država članica zahtijeva takve dijagnoze za pristup zakonskom priznavanju roda ili zdravstvenoj skrbi povezanoj s transrodnim identitetom, iako su istraživanja pokazala da dijagnoza „poremećaja rodnog identiteta” transrodnim osobama izaziva znatnu traumu;

    P. budući da depresivni poremećaji čine 49,1 % svih slučajeva invaliditeta uslijed neuropsihijatrijskih poremećaja među ženama i 29,3 % među muškarcima;

    Q. budući da WHO procjenjuje da depresija u svijetu pogađa 350 milijuna ljudi; budući da će do 2020. ta bolest biti drugi glavni uzročnik radne nesposobnosti;

    R. budući da se predpubertetska djeca koja rodno odstupaju i dalje podvrgavaju nepotrebnim i štetnim dijagnostičkim praksama, dok bi svako dijete trebalo imati mogućnost sigurnog istraživanja vlastitog rodnog identiteta i izražavanja;

    S. budući da je zbog brojnih čimbenika, prvenstveno onih koji se odnose na različite rodne uloge, neravnopravnost spolova i diskriminaciju, depresija otprilike dvostruko raširenija među ženama nego među muškarcima i da su kod transrodnih osoba prisutne znatno povišene razine suicidalnih misli i pokušaja samoubojstva; budući da studije pokazuju da nametnute tradicionalne rodne uloge negativno utječu na mentalno zdravlje i dobrobit žena;

    T. budući da se u obrazovnim sustavima diljem država članica i na radnom mjestu ne posvećuje dovoljna pozornost mentalnom zdravlju i dobrobiti, s obzirom na to da je mentalno zdravlje često znatno stigmatizirana ili tabu tema; budući da se obrazovanjem o mentalnom zdravlju bori protiv stigme koja prati tu temu te budući da ono također mora uključivati rodno specifične ranjivosti, rodne stereotipe i diskriminaciju s kojima se žene i djevojčice suočavaju;

    U. budući da muškarce pogađaju rodno uvjetovani problemi s mentalnim zdravljem; budući da u Europi postoji pet puta veća vjerojatnost da će muškarci počiniti samoubojstvo nego žene i da je samoubojstvo najčešći uzrok smrti muškaraca mlađih od 35 godina; budući da postoji tri puta veća vjerojatnost da će muškarci razviti ovisnost o alkoholu nego žene i veća je vjerojatnost da će upotrebljavati zakonom zabranjene droge (i umrijeti od njih); budući da postoji manja vjerojatnost da će se muškarci podvrgnuti psihoterapiji u usporedbi sa ženama; budući da se muškarci i dječaci suočavaju s rodnim stereotipima u vezi s muževnošću koji mogu poticati potiskivanje emocija ili pribjegavanje gnjevu, što utječe na mentalno zdravlje muškaraca, kao i na fenomen rodno uvjetovanog nasilja;

    V. budući da u EU-u oko 58 000 osoba godišnje počini samoubojstvo i da četvrtinu samoubojica čine žene te budući da je samoubojstvo i dalje jedan od čestih uzroka smrti;

    W. budući da psihosocijalni pristup mentalnom zdravlju kojim se uzima u obzir cijelo društvo zahtijeva usklađenost politike u interesu dobrobiti, uz koordinaciju zdravstvene skrbi, obrazovanja, zapošljavanja, te gospodarskih i socijalnih politika kako bi se ostvarile više opće razine mentalne dobrobiti;

    X. budući da poremećaji u prehrani poput anoreksije i bulimije sve više pogađaju adolescentice i post-adolescentice;

    Y. budući da su dugoročni učinci poremećaja prehrane poput anoreksije i bulimije na fizičko i mentalno zdravlje, kao i rodna dimenzija njihovih uzroka, dobro poznati;

    Z. budući da su žene na radnom mjestu izloženije psihološkom i/ili seksualnom uznemiravanju, koji žrtvama stvaraju psihofizičke probleme;

    AA. budući da modele socijalne skrbi koji se mentalnim bolestima bave kroz sport, umjetnost ili društvene aktivnosti treba uzeti u obzir u programima zaštite javnog zdravlja u pogledu prevencije, liječenja i rehabilitacije;

    AB. budući da su osobe s invaliditetom izložene riziku od težih problema s mentalnim zdravljem;

    AC. budući da je obrazovanje o spolnosti i odnosima ključno za prevladavanje rodnih stereotipa, borbu protiv rodno uvjetovanog nasilja i poboljšanje zdravlja i dobrobiti djevojčica i dječaka, žena i muškaraca;

    AD. budući da se mentalne bolesti i problemi s mentalnim zdravljem ubrajaju u glavne uzroke nesposobnosti te da negativno utječu na zdravlje, obrazovanje, gospodarstvo, tržište rada i sustave socijalne skrbi EU-a, uzrokuju gospodarske troškove golemih razmjera i imaju negativan utjecaj na gospodarstvo EU-a, zbog čega je sve očitija potreba za holističkim i sveobuhvatnim pristupom zaštiti mentalnog zdravlja kojim se u obzir uzima rodna perspektiva; budući da je prema istraživanju Europskog udruženja za borbu protiv depresije (EDA) jedan od 10 radnika u Europi koristio bolovanje zbog depresije, s procijenjenim troškovima za društvo u iznosu od 92 milijarde EUR uglavnom zbog smanjene produktivnosti;

    AE. budući da mentalno zdravlje žena više nego o biološkim karakteristikama ovisi o čimbenicima kao što su stečeno obrazovanje, mjera u kojoj su internalizirale društvene i kulturne vrijednosti, norme i stereotipe, način na koji su proživjele i integrirale svoja iskustva, stavovi koje imaju o sebi i o drugima, uloge koje imaju te prepreke i pritisci s kojima se susreću;

    AF. budući da bi se učinkovitost zdravstvenih politika koje se odnose na žene povećala kada bi se u obzir uzela različitost žena i njihove fiziološke posebnosti u odnosu na muškarce te kada bi se ti faktori uvrstili u dotične zdravstvene politike, s posebnim mjerama usmjerenima na ranjive i marginalizirane skupine;

    AG. budući da su žene iz raznih razloga bile isključene iz istraživanja u području toksikologije, biomedicinskih istraživanja i kliničkih ispitivanja te budući da velike razlike u zastupljenosti muškaraca i žena koji sudjeluju u istraživanjima ograničavaju naše znanje o razlikama između žena i muškaraca u pogledu zdravlja; budući da su, kao posljedica toga, biomedicinska istraživanja dosad većinom odražavala mušku perspektivu, pogrešno pretpostavljajući da su žene i muškarci identični u područjima gdje postoje fiziološke razlike; budući da nema dovoljno istraživanja o posebnim potrebama interseksualnih žena;

    AH. budući da isključenost i premala zastupljenost žena kao ispitanika te roda i spola kao čimbenika u biomedicinskim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima ugrožavaju život i zdravlje žena;

    AI. budući da su Uredbom (EU) br. 536/2014 o kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi uvedeni zahtjevi da se u kliničkim ispitivanjima uzima u obzir rod, ali je provedbu te Uredbe potrebno ocijeniti; budući da se u Uredbi ne navode nikakva posebna razmatranja o ženama, osim onih za trudnice i dojilje;

    AJ. budući da Europska agencija za lijekove (EMA) nije razvila specifične strategije za provedbu smjernica za proučavanje i procjenjivanje rodnih razlika u kliničkom ispitivanju lijekova, usprkos tome što je priznala da „neki čimbenici koji utječu na djelovanje lijeka na stanovništvo mogu biti važni prilikom razmatranja mogućih razlika u reakciji na lijek između muškaraca i žena” i da „rodno‐specifični učinci također mogu imati važnu ulogu u smislu djelovanja lijeka”1;

    AK. budući da se i dalje slabo razumiju učinci lijekova i medikamenata poput kontracepcijskih sredstava, antidepresiva i sredstava za smirenje na tjelesno i mentalno zdravlje žena i da to zahtijeva daljnje istraživanje kako bi se uklonile štetne nuspojave i poboljšalo pružanje skrbi;

    AL. budući da se u pogledu spolne i rodne dimenzije zdravlja podrazumijeva da se žene tijekom života suočavaju s brojnim specifičnim opasnostima za zdravlje;

    AM. budući da nema dovoljno usporedivih podataka o dostupnoj, pristupačnoj i kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi posebno namijenjenoj za transrodne osobe i da proizvodi koji se upotrebljavaju u hormonskom nadomjesnom liječenju nisu odgovarajuće ispitani niti licencirani;

    AN. budući da se smrtnost majki smatra važnim pokazateljem učinkovitosti, kvalitete i uspješnosti zdravstvenog sustava;

    AO. budući da nedostatak pristupa spolnim i reproduktivnim pravima, uključujući pristup sigurnom i zakonitom pobačaju, ugrožava život i zdravlje žena i djevojaka i svih osoba s reproduktivnom sposobnošću, povećava smrtnost i pobol majki te dovodi do uskraćivanja njege kojom se spašavaju životi i do povećanog broja nezakonito obavljenih pobačaja;

    AP. budući da u svim zemljama s dostupnim podacima postoje znatne razlike u zdravlju između socioekonomskih skupina te između žena i muškaraca, u smislu da se među osobama niže razine obrazovanja, zanimanja i/ili dohotka obično bilježe sustavno više stope pobola i smrtnosti; budući da su nejednakosti u zdravlju jedan od glavnih izazova današnjice za politike javnog zdravlja; budući da nepovoljni socioekonomski uvjeti, siromaštvo i socijalna isključenost imaju znatan negativan utjecaj na mentalno zdravlje i dobrobit;

    AQ. budući da sveobuhvatan spolni odgoj koji je prilagođen dobi, utemeljen na dokazima, znanstveno točan i neosuđujući, kao i kvalitetne usluge za planiranje obitelji i dostupnost kontracepcijskih sredstava pomažu spriječiti neplanirane i neželjene trudnoće, čime se smanjuje potreba za pobačajem i doprinosi prevenciji HIV-a i spolno prenosivih bolesti; budući da podučavanje mladih da preuzmu odgovornost za vlastito spolno i reproduktivno zdravlje ima dugoročne pozitivne učinke koji su vidljivi tijekom cijeloga života i imaju pozitivan utjecaj na društvo;

    AR. budući da se danas svako četvrto novorođenče u Europskoj uniji rađa carskim rezom, a zdravstveni problemi majki i djece povezani s tim statistički rastu;

    AS. budući da su zatvaranje klinika za porodništvo i znatno smanjenje broja primalja i porodničara u nekim državama članicama već prouzročili opasne nedostatke u pružanju skrbi;

    AT. budući da ograničenja i proračunski rezovi koje su nacionalne vlade nametnule u području javnog zdravlja i obrazovanja također otežavaju pristup zdravstvenim uslugama i službama za mentalno zdravlje i to nerazmjerno utječe na žene, posebno na majke, i na velike obitelji;

    AU. budući da migrantice, izbjeglice i tražiteljice azila mogu biti pogođene i katkad vrlo ozbiljnim zdravstvenim problemima zbog nedostatka odgovarajuće skrbi ili izložene specifičnim problemima povezanima s reproduktivnim zdravljem, kao što su komplikacije tijekom trudnoće i poroda, te potencijalnoj dodatnoj psihološkoj traumi kao što su prijeporođajna i postporođajna depresija, kao i riziku od traumatske izloženosti (seksualnom) nasilju i zlostavljanju ili njihovim posljedicama, te posebnim rizicima za njihovo mentalno zdravlje i dobrobit; budući da postoji nekoliko posebnih izazova u pružanju skrbi za mentalno zdravlje tim skupinama, čiji se razmjeri razlikuju ovisno o nizu čimbenika, uključujući o tome odakle te osobe dolaze i količini vremena koju su provele u državi domaćinu;

    AV. budući da žene obolijevaju od određenih vrsta raka, kao što su rak dojke, rak maternice i rak vrata maternice, koje se javljaju najčešće ili isključivo kod žena;

    AW. budući da su žene kojima je dijagnosticiran tumor i koje su podvrgnute operacijama i invazivnim liječenjima kao što su radioterapija i kemoterapija općenito podložnije depresiji;

    AX. budući da je deset država članica EU-a utvrdilo cilj da se pregledi za otkrivanje raka dojke provode na 100 % ženskog stanovništva te budući da je takav cilj za preglede za otkrivanje raka vrata maternice postavilo osam država;

    AY. budući da su bolesti kao što su osteoporoza, poremećaji mišićno-koštanog sustava i bolesti središnjeg živčanog sustava poput Alzheimerove bolesti i/ili demencije povezane s hormonskim promjenama koje žene proživljavaju u menopauzi ili ranije zbog hormonskih terapija; budući da se, iako je poznato da žene obolijevaju od tih bolesti češće od muškaraca, rodnoj dimenziji istraživanja o tim temama posvećuje malo pažnje;

    AZ. budući da je endometrioza neizlječiva bolest od koje obolijeva otprilike jedna od deset žena i djevojaka (tj. oko 180 milijuna žena diljem svijeta i 15 milijuna u EU-u); budući da ta bolest često uzrokuje neplodnost i jaku bol, kao i probleme s mentalnim zdravljem, što ostavlja teške posljedice na razne aspekte profesionalnog, privatnog i društvenog života;

    BA. budući da su fizičko i psihičko rodno uvjetovano nasilje nad ženama i njihov utjecaj na zdravlje žrtve temeljna prepreka postizanju rodne ravnopravnosti i da onemogućavaju ženama da potpuno uživaju u slobodama koje su im zajamčene temeljnim ljudskim pravima;

    BB. budući da genitalno sakaćenje žena i djevojaka ima ozbiljne kratkoročne i dugoročne posljedice na njihovo tjelesno, mentalno, spolno i reproduktivno zdravlje;

    BC. budući da interseksualne osobe podvrgnute genitalnom sakaćenju također osjećaju utjecaje na svoje tjelesno, psihološko te seksualno i reproduktivno zdravlje;

    BD. budući da su transrodne osobe i dalje izložene prisilnoj sterilizaciji u postupcima pravnog priznanja roda u 13 država članica;

    BE. budući da je sustavno i odgovarajuće prikupljanje podataka o nasilju nad ženama ključno za osiguravanje djelotvornog donošenja politike u tom području, kako na središnjoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini, kao i za praćenje provedbe zakonodavstva;

    BF. budući da žene koje su bile izložene rodno uvjetovanom nasilju trpe naknadne posljedice u tjelesnom i mentalnom zdravlju, često doživotno; ističe da prema Svjetskom izvješću WHO-a o nasilju i zdravlju1, posljedice rodno uvjetovanog nasilja nad ženama mogu biti različite: tjelesne posljedice (modrice, lomovi, sindrom kronične boli, invaliditet, fibromijalgija, probavne smetnje itd.); psihičke posljedice ili posljedice u ponašanju (zlouporaba alkohola i droga, depresija i anksioznost, poremećaji u prehrani i spavanju, osjećaj srama i krivnje, fobije i napadaji panike, nisko samopoštovanje, posttraumatski stresni poremećaj, psihosomatski poremećaji, suicidalno i autodestruktivno ponašanje, nesigurnost u budućim odnosima, itd.); spolne i reproduktivne posljedice: ginekološki poremećaji, neplodnost, komplikacije u trudnoći, spontani pobačaji, spolna disfunkcija, spolno prenosive bolesti, neželjena trudnoća itd.) i smrtne posljedice (ubojstvo, samoubojstvo, smrt uslijed spolno prenosivih bolesti itd.);

    Rodna ravnopravnost u području mentalnog zdravlja

    1. poziva Komisiju i države članice da Kompas EU-a za djelovanje u pogledu mentalnog zdravlja i dobrobiti poprate ambicioznom novom strategijom o mentalnom zdravlju, promičući holistički psihosocijalni pristup kojim se uzima u obzir cijelo društvo, a koji uključuje snažan rodni stup i osigurava usklađenost politike o mentalnom zdravlju;

    2. napominje da je u EU-u 27 % odraslog stanovništva, uključujući i muškarce i žene, barem jednom u životu patilo od nekog oblika mentalne bolesti;

    3. poziva države članice da poduzmu mjere, i dodijele dostatna sredstva za njih, kojima bi se pristup uslugama zdravstvene skrbi, a posebno uslugama skrbi za mentalno zdravlje, uključujući skloništa za žene, osigurao svim ženama, neovisno o njihovu pravnom statusu, invaliditetu, spolnoj orijentaciji, rodnom identitetu, spolnim obilježjima, rasi ili etničkom podrijetlu, dobi ili vjeri; poziva države članice i Komisiju da prionu na rješavanje problema nejednakosti u pristupu uslugama zaštite mentalnog zdravlja;

    4. napominje da je potrebno provesti više istraživanja o utjecaju rodno uvjetovanog nasilja na mentalno zdravlje, uključujući verbalno i psihološko nasilje, uznemiravanje i zastrašivanje;

    5. poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da se u okviru svojih strategija za mentalno zdravlje bave i problemima u području mentalnog zdravlja s kojima bi se mogli suočavati pripadnici skupine LGBTI; potiče države članice na provođenje preporuka iz dokumenta CM/Rec(2010)5 Vijeća Europe i da uzmu u obzir posebne potrebe lezbijki, biseksualaca i transrodnih osoba pri osmišljavanju zdravstvenih politika, programa i protokola;

    6. poziva države članice da promiču osnivanje centara za psihološku podršku za pacijente koji boluju od raka kako bi im se omogućila psihosocijalna podrška tijekom postupaka liječenja i rehabilitacije;

    7. upozorava na ozbiljnu situaciju s kojom se suočavaju žene s invaliditetom koje su češće izložene riziku od poteškoća koje su izravno povezane ne samo s njihovim invaliditetom, nego i s povećanom socijalnom izolacijom i prisilnom neaktivnošću; poziva države članice da sustavno povećavaju dostupnost preventivne psihološke pomoći za žene s invaliditetom i osiguraju psihološku podršku za žene koje njeguju dijete s teškim invaliditetom; naglašava potrebu za strategijom i razmjenom najboljih praksi o mentalnom zdravlju i dobrobiti žena i djevojčica s invaliditetom;

    8. poziva Komisiju i države članice da promiču širenje informacija, kampanje za prevenciju i druge inicijative namijenjene za podizanje razine javne osviještenosti o problemima s mentalnim zdravljem i prevladavanje s time povezane stigme; potiče države članice i Komisiju na ulaganje u formalno i neformalno obrazovanje o mentalnom zdravlju i dobrobiti za sve dobne skupine, s naglaskom na rodno osjetljivim problemima s mentalnim zdravljem, kao što su depresija, anksioznost ili ovisnost o opojnim sredstvima; poziva države članice da osiguraju da su u školama uspostavljeni odgovarajući okviri za otkrivanje problema s mentalnim zdravljem i pružanje potpore onima koji pate od takvih problema, uključujući rodne aspekte, te da osiguraju dostupnost usluga povezanih s mentalnim zdravljem; napominje da 70 % djece i mladih ljudi koji se su susreli s određenim problemom s mentalnim zdravljem nije primilo odgovarajuće liječenje u dovoljno ranoj dobi;

    9. poziva Komisiju, države članice i Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) da pojačano i redovito prikupljaju podatke o mentalnom zdravlju na razini EU-a i na nacionalnoj razini, a posebno o raširenosti depresije, te da ti podaci budu iskazani barem po spolu, rodu, dobnoj skupini i socioekonomskom statusu, uključujući pokazatelje povezane sa spolnim i reproduktivnim zdravljem;

    10. smatra da mjere koje se za mentalno zdravlje i dobrobit poduzimaju na razini EU-a moraju uključivati najvažnije osobe iz područja politike, zdravstvenog sektora, obrazovnog sektora, društvenog okruženja, kao i socijalne partnere i organizacije civilnog društva. smatra da je važno je da se mentalno zdravlje prestane smatrati tabuom u određenim društvenim krugovima;

    11. ustraje u tome da je veza između socioekonomskih uvjeta i mentalnog zdravlja i dobrobiti ključna za usklađivanje politika o mentalnom zdravlju, s obzirom na to da siromaštvo i socijalna isključenost vode većim problemima s mentalnim zdravljem; napominje da je zbog feminizacije siromaštva i politika štednje koje nerazmjerno utječu na žene mentalno zdravlje žena izloženo većem riziku;

    12. naglašava važnost socijalnih oblika liječenja i skrbi za mentalno zdravlje, primjerice kroz sport, glazbu, umjetnost i kulturne aktivnosti, koji su važan element pružanja zdravstvenih usluga i kojima se smanjuje gospodarski troškovi i ljudska cijena koje problemi s mentalnim zdravljem mogu uzrokovati pojedincima i društvu u cjelini; poziva Komisiju i države članice da više ulažu u socijalne programe zaštite mentalnog zdravlja, kao što je „društveno liječenje” (social prescribing);

    13. sa zabrinutošću napominje da je WHO-u poznato da samo 13 država članica EU-a ima nacionalnu strategiju za sprječavanje samoubojstava; poziva Komisiju i države članice da usvoje i provedu nacionalne strategije za sprečavanje samoubojstva te da poduzmu mjere kojima će se smanjiti čimbenici rizika od samoubojstva, kao što su zlouporaba alkohola, droga, socijalna isključenost, depresija i stres; uz to, poziva da se uvedu sustavi za pružanje podrške nakon pokušaja samoubojstva;

    14. prepoznaje utjecaj medija, a posebno interneta i društvenih medija na mentalno zdravlje i dobrobit, posebno kad je riječ o mladim ženama i djevojčicama, i napominje da je potrebno više istražiti tu temu; napominje da medijska kultura u kojoj se ističu dob i fizički izgled žena može izazvati negativne učinke na mentalno zdravlje i dobrobit žena i djevojčica, kao što su anksioznost, depresija ili opsesivno ponašanje; ističe da je potrebno razviti djelotvorne alate, uključujući pravne mjere, za suočavanje s nasiljem, uznemiravanjem i objektifikacijom na internetu; naglašava potrebu za osmišljavanjem ambiciozne strategije o e-mentalnom zdravlju i dobrobiti te potrebu za promidžbenim radom i suradnjom s dionicima kako bi se razvila e-liječenja koja su u postupku nastajanja; priznaje da u medijsku strategiju o mentalnom zdravlju moraju biti uključeni svi dionici, uključujući izdavače i reklamnu industriju, koji moraju usvojiti etičke standarde kako bi se izbjegli objektifikacija žena i promicanje rodnih stereotipa;

    15. ističe da zbog medija, stereotipnog oglašavanja i društvenog pritiska žene u nekim slučajevima imaju poremećenu predodžbu vlastitog izgleda te razviju poremećaje u prehrani i ponašanju, kao što su anoreksija, bulimija, ortoreksija, poremećaj kompulzivnog prejedanja ili bigoreksija; podupire zauzimanje rodno osjetljivog pristupa prema poremećajima u prehrani, kao i potrebu za uključivanjem tog problema u raspravu o zdravlju i informacije namijenjene široj javnosti; traži od država članica da uspostave centre za pomoć i podršku u školama za pružanje psihološke podrške učenicima, osobito adolescenticama koje su više podložne poremećajima u prehrani;

    16. pozdravlja činjenicu da svjetski vođe prvi put priznaju da su promicanje mentalnog zdravlja i dobrobiti te prevencija i liječenje ovisnosti o opojnim sredstvima prioriteti u području zdravlja u okviru globalnog razvojnog plana;

    17. izražava ozbiljnu zabrinutost oko osiguravanja objekata i usluga namijenjenih za pružanje skrbi za mentalno zdravlje ženama i djevojčicama izbjeglicama u Europi, posebno onima koje žive u provizornim uvjetima diljem država članica; naglašava da se pritvaranjem izbjeglica i tražitelja azila bez djelotvorne i učinkovite obrade njihovih zahtjeva za azil krši međunarodno pravo i da to negativno utječe na njihovo mentalno zdravlje i dobrobit; poziva države članice da zaštite tražiteljice azila koje su u pritvoru te naglašava da tim ženama odmah treba pružiti zaštitu, uključujući ukidanje pritvora, ubrzanje premještanja i promicanje potpore i savjetovanja; poziva države članice da odvoje zdravstvene politike od kontrole imigracije tako što će omogućiti pristup osnovnim uslugama zdravstvene skrbi i neće zdravstvenim stručnjacima nametati obvezu prijavljivanja neprijavljenih migranata; nadalje, traži od država članica da provedu smjernice na razini više agencija o zaštiti i podupiranju mentalnog zdravlja i psihosocijalne dobrobiti izbjeglica, tražitelja azila i migranata u Europi, koje su pripremili WHO/Europe, UNHCR i Međunarodna organizacija za migrante;

    18. ističe da je u brojnim slučajevima radni dan žena dvostruko dulji zato što rade na poslu i kod kuće jer muškarci ne sudjeluju dovoljno u podjeli odgovornosti oko kućanskih poslova i odgoja djece, što kod mnogih žena dovodi do depresije, anksioznosti i stresa, uz osjećaj krivnje jer ne pružaju dovoljno pažnje obitelji, što je uloga koja se tradicionalno dodjeljuje ženi;

    19. osuđuje novi prevladavajući seksistički stereotip prema kojem se suvremena žena mora isticati na studiju i u radnom okruženju, ali mora zadovoljiti i tradicionalna očekivanja da bude dobra supruga i kućanica, savršena majka i da ostane privlačna, što stvara stres i anksioznost kod brojnih žena;

    20. poziva Komisiju, države članice i lokalne vlasti da razviju posebno osmišljene politike kako bi usluge za mentalno zdravlje osigurali skupinama ranjivih žena u marginaliziranim zajednicama i onima koje se suočavaju s višedimenzionalnom diskriminacijom, kao što su izbjeglice i migrantice, žene suočene sa siromaštvom i socijalnom isključenošću, interseksualne i transrodne osobe, pripadnice etničkih manjina, žene s invaliditetom, starije žene i žene u ruralnim područjima;

    21. naglašava važnost pristupa mentalnom zdravlju koji se temelji na životnom ciklusu u kojem se potrebe svake dobne skupine rješavaju na usklađen i sveobuhvatan način, pri čemu se posebna pažnja posvećuje djevojčicama adolescentske dobi i starijim ženama, koje u prosjeku iskazuju nižu razinu zadovoljstva životom od muškaraca iz istih dobnih skupina;

    22. preporučuje da se u slučaju trudnoće što ranije u prvom tromjesečju započne s pružanjem skrbi za mentalno zdravlje kako bi se omogućilo utvrđivanje posebnih uvjeta zbog kojih može biti potreban nadzor trudnoće, prepoznavanje socijalnih problema zbog kojih bi ženama mogla biti potrebna pomoć socijalnih službi i službi za mentalno zdravlje te informiranje žena o pitanjima u vezi s trudnoćom; poziva na jamčenje bolje sveobuhvatne i lokalne porodničke skrbi, uključujući primalje i porodničare, u svim državama članicama EU-a te naglašava posebnu važnost tog izazova za ruralna područja; naglašava da je psihološka zdravstvena skrb jednako važna kao i tjelesna zdravstvena skrb i napominje da između 10 i 15 % žena u EU-u koje su tek rodile pati od postporođajne depresije; naglašava važnost pristupa psihološkoj i medicinskoj skrbi za žene nakon spontanog pobačaja te potrebu za osjetljivim i osobnim pristupom; poziva Komisiju i države članice da promiču, razvijaju i pružaju rano otkrivanje i liječenje postporođajne psihoze i postporođajne depresije;

    23. ističe da se u okviru socijalnih politika i politika u području zapošljavanja, a naročito politika za usklađivanje poslovnog i privatnog života, mora zauzeti pristup kojim se u obzir uzimaju mentalno zdravlje i dobrobit žena te poziva Komisiju i države članice da surađuju sa sindikatima, poslodavcima, zdravstvenim stručnjacima i predstavnicima civilnog društva kako bi se razvio holistički pristup mentalnoj dobrobiti na radnom mjestu kojim se u obzir uzima rodna dimenzija; napominje važnost pružanja osposobljavanja u području mentalnog zdravlja osobama na rukovodećim položajima i u privatnom i javnom sektoru;

    24. prepoznaje važnu ulogu formalnih i neformalnih njegovatelja, koji su pretežno žene, u skrbi za mentalno zdravlje; poziva da se posebna pozornost posveti ulozi formalnih i neformalnih njegovatelja u skrbi za mentalno zdravlje, a posebno ulozi njegovateljica, kao i na poduzimanje mjera u cilju zaštite mentalnog zdravlja i dobrobiti samih njegovatelja;

    25. potiče Komisiju i države članice da uključe izazove za mentalno zdravlje i dobrobit s kojima se suočavaju muškarci i dječaci zbog rodnih stereotipa koji vode većoj vjerojatnosti pojave ovisnosti o opojnim sredstvima i samoubojstava nego kod žena; naglašava da se u okviru politika o mentalnom zdravlju muškaraca u obzir moraju uzeti perspektive dobi i životnog vijeka, socioekonomski uvjeti, socijalna isključenost i geografski čimbenici;



    Rodna ravnopravnost u kliničkim ispitivanjima

    26. naglašava da je potrebno da se klinička ispitivanja farmaceutskih proizvoda vrše i na muškarcima i na ženama te da bi ta ispitivanja trebala biti uključiva, nediskriminirajuća i provedena pod uvjetima jednakosti, uključivosti i uklanjanja mogućnosti marginalizacije te da bi trebala razumno odražavati stanovništvo koje bi upotrebljavalo taj proizvod; predlaže da se pri kliničkim ispitivanjima također uzmu u obzir posebne ugrožene skupine, kao što su pedijatrijski i gerijatrijski pacijenti te pripadnici etničkih manjina; mišljenja je da bi podatke iskazane po spolu trebalo prikupljati i nakon komercijalizacije proizvoda kako bi se zabilježile različite nuspojave, uz istraživanja i podatke o provedbi relevantnog zakonodavstva EU-a u državama članicama;

    27. izražava duboku zabrinutost što neuspjeh u pogledu povećanja zastupljenosti žena u kliničkim ispitivanjima i biomedicinskim istraživanjima izlaže zdravlje i živote žena riziku te naglašava da metodologije i plan kliničkih ispitivanja moraju omogućivati stratificiranu analizu po dobi i spolu; stoga ističe da u kliničke postupke u području mentalnog zdravlja što prije treba uključiti razlike među spolovima;

    28. naglašava važnost objave rezultata kliničkih ispitivanja, kako bi metodologija bila transparentna i dostupna;

    29. podsjeća na to da su infektivne bolesti (na primjer HIV i malarija) i nepovoljni ishod trudnoće (kao što je rađanje mrtvorođenčeta) najrašireniji u zemljama s niskim ili srednjim dohotkom; poziva na uključivanje trudnica u klinička istraživanja kako bi se smanjili pobol i smrtnost majki i dojenčadi;

    30. zahtijeva da na oznakama na farmaceutskim proizvodima bude jasno navedeno jesu li u ispitivanjima tih proizvoda sudjelovale žene ili nisu te mogu li muškarci i žene očekivati različite nuspojave; poziva države članice da potiču istraživanja dugoročnih učinaka proizvoda koji se upotrebljavaju u hormonskom nadomjesnom liječenju;

    31. poziva Komisiju da potiče projekte na razini EU-a koji se bave postupanjem prema ženama tijekom kliničkih istraživanja; smatra da bi takvi projekti trebali uključivati zdravstvena tijela na svim razinama i farmaceutsku industriju tako što bi se razvile posebne strategije za provedbu smjernica o ispitivanju i procjenjivanju razlika među spolovima u kliničkim ispitivanjima;

    32. poziva Komisiju i države članice da ulažu u kampanje podizanja osviještenosti kako bi potaknule žene na sudjelovanje u kliničkim ispitivanjima;

    33. potiče Europsku agenciju za lijekove (EMA) da izradi posebne smjernice za žene kao posebne skupine koja sudjeluje u kliničkim ispitivanjima;

    34. poziva države članice da pri primjeni Uredbe (EU) br. 536/2014 u kliničkim ispitivanjima lijekova za primjenu kod ljudi primjenjuju metodološki pristup za klinička ispitivanja koji jamči odgovarajuću zastupljenost muškaraca i žena, pri čemu bi se posebna pozornost pridavala transparentnosti u pogledu rodnog sastava sudionika ispitivanja, te ih također poziva da pri razmatranju pravilne provedbe te Uredbe osobito prate razinu zastupljenosti muškaraca i žena;

    35. potiče države članice, EMA-u i relevantne dionike da osiguraju uvođenje spolnih i rodnih čimbenika u najranije faze istraživanja i razvoja lijeka, prije faze kliničkog ispitivanja; naglašava potrebu za boljom razmjenom najbolje prakse u vezi s tom temom između istraživačkih institucija i pružatelja zdravstvenih usluga diljem Europe;

    36. naglašava da je potrebno hitno djelovanje kako bi se ispravile razlike u zastupljenosti muškaraca i žena u kliničkim ispitivanjima u područjima zdravlja u kojima su takve razlike posebno štetne, kao što je ispitivanje lijekova za Alzheimerovu bolest, rak, liječenje moždanih udara, ispitivanje antidepresiva i lijekova za kardiovaskularne bolesti;

    37. naglašava da istraživači i svi relevantni dionici moraju zajednički raditi na uklanjanju štetnih nuspojava lijekova koje posebno utječu na žene, kao što su nuspojave antidepresiva, kontracepcije i drugih lijekova, kako bi se poboljšalo zdravlje žene i kvaliteta zdravstvene skrbi;

    38. sa zabrinutošću napominje da su u zemljama u razvoju zabilježeni slučajevi rodno uvjetovane diskriminacije i nejednakosti u istraživanjima u području zdravstvene i socijalne skrbi, što utječe na razvoj odgovarajućih i ciljanih načina liječenja; posebno ističe da pacijenti u zemljama u razvoju nisu primjereno zastupljeni u farmakološkim istraživanjima; napominje da posebne kategorije stanovništva, uključujući djecu i trudnice, nisu uzete u obzir pri razvoju lijeka protiv tuberkuloze; naglašava da je u budućim kliničkim ispitivanjima za farmakogenetsku studiju potrebno prikupiti i pohraniti uzorke iskazane po spolu; podsjeća na to da su zbog različite biološke i fiziološke konstitucije žena potrebne odgovarajuće informacije o utjecaju lijekova na njihova tijela;

    39. sa zabrinutošću napominje da bi sve češće premještanje testiranja lijekova u Afriku i druge slabije razvijene regije moglo dovesti do teških povreda etičnosti i kršenja temeljnih načela EU-a poput prava na zdravstvenu zaštitu i skrb; ističe da ugrožene osobe, a posebno žene, zbog nemogućnosti pristupa cjenovno prihvatljivoj zdravstvenoj skrbi, zdravstvenom osiguranju li cjenovno pristupačnim lijekovima, pristup liječenju mogu ostvariti samo sudjelovanjem u kliničkim ispitivanjima, a da pritom možda nisu svjesne rizika kojem se izlažu;

    40. naglašava da je provjerena činjenica da žene troše više psihotropnih lijekova nego muškarci, ali da je provedeno vrlo malo studija o rodnim razlikama u učincima tih lijekova koji se jednako prepisuju muškarcima i ženama i u istim dozama; izražava zabrinutost zbog toga što žene su žene izloženije neželjenim učincima psihotropnih lijekova zbog toga što nisu bile uključene u klinička ispitivanja te stoga u obzir nije uzeta ženska fiziologija; također ističe da žene češće nego muškarci odlaze na psihoterapiju kako bi riješile svoje psihičke probleme;



    Opće napomene

    41. poziva Komisiju i države članice:

    (a) da promiču zdravstvenu zaštitu tako da zajamče jednostavan pristup uslugama i pružanju odgovarajućih informacija prilagođenih posebnim potrebama muškaraca i žena te da razmjenjuju najbolju praksu u području mentalnog zdravlja i kliničkog istraživanja;

    (b) da vode računa o posebnim zdravstvenim potrebama žena i muškaraca te da osiguraju da se rodna perspektiva integrira u njihove zdravstvene politike, programe i istraživanja, od njihova razvoja i oblikovanja do procjene učinka i donošenja proračuna;

    (c) da osiguraju da su strategije za prevenciju posebno usmjerene na žene izložene riziku od višedimenzionalne diskriminacije, kao što su Romkinje, žene s invaliditetom, lezbijke i biseksualke, migrantice i izbjeglice te žene koje žive u siromaštvu, kao i transrodne i interseksualne osobe;

    (d) da prepoznaju rodno uvjetovano nasilje i nasilje nad ženama kao pitanje javnog zdravlja, kako je navedeno u Rezoluciji WHA49.25 WHO-a od 25. svibnja 1996., koje izravno utječe na mentalno zdravlje i dobrobit žena;

    (e) da osiguraju brz razvoj istraživanja na razini EU-a o učestalosti rodno uvjetovanog nasilja za provedbu u okviru europskog statističkog sustava, kao što je potvrđeno u programu rada Eurostata za 2016. te da redovito prikupljaju raščlanjene podatke, posebno o raširenosti depresije, te da ti podaci budu iskazani barem po spolu, dobnoj skupini i socioekonomskom statusu;

    (f) da pruže potporu civilnom društvu i organizacijama žena koje promiču prava žena te da osiguraju da se čuje ženski glas u području europskih i nacionalnih zdravstvenih politika i da te politike budu usklađene s njihovim potrebama;

    (g) da potiču programe u kojima se vodi računa o posebnim ženskim potrebama povezanima s bolestima kao što su osteoporoza, poremećaji mišićno-koštanog sustava i bolesti središnjeg živčanog sustava poput Alzheimerove bolesti i/ili demencije, uključujući programe u sklopu kojih se ženama pružaju informacije o metodama prevencije i nudi obuka za zdravstveno osoblje;

    (h) da obrate posebnu pozornost na posebne potrebe žena kojima su dijagnosticirani sindrom kroničnog umora ili fibromijalgija, tako što će im osigurati odgovarajuće usluge zdravstvene skrbi visoke kvalitete;

    (i) da dodijele više sredstava kako bi se potaknulo istraživanje o uzrocima i mogućim načinima liječenja endometrioze, kao i sastavljanje kliničkih smjernica i otvaranje referentnih centara; da promiču širenje informacija, prevenciju i pokretanje kampanja za podizanje razine osviještenosti o endometriozi te da omoguće sredstva za osposobljavanje specijaliziranih zdravstvenih stručnjaka i sredstva za istraživačke inicijative;

    42. poziva države članice da donesu politike za poboljšanje prosječne razine zdravlja stanovništva uklanjanjem nejednakosti u zdravlju koje utječu na socioekonomske skupine u nepovoljnom položaju; u tom kontekstu poziva na aktivno angažiranje u mnogim sektorima politike, ne samo u pogledu sustava javnog zdravlja i zdravstvene skrbi, nego i obrazovanja, socijalnog osiguranja, usklađivanja poslovnog i privatnog života i urbanog razvoja, s time da angažman uvijek treba uključivati jasnu perspektivu rodne ravnopravnosti;

    43. poziva vlade zemalja u razvoju da u svoju politiku povezanu s mentalnim zdravljem uključe načelo rodne osviještenosti te da razviju politike i programe u kojima se vodi računa o specifičnim potrebama žena u sklopu psihijatrijskog liječenja i o socijalnim uzrocima psihološke traume; sa zabrinutošću primjećuje da su prije svega u najmanje razvijenim zemljama žene često isključene iz biomedicinskih istraživanja zbog nedostatka informacija i neprovođenja kampanja za podizanje razine osviještenosti, njihove uloge majki i njegovateljica te zbog toga što u svojem domaćinstvu nemaju slobodu odlučivanja; čvrsto je uvjeren da bi se boljom uravnoteženošću rodnih uloga i obaveza, sigurnošću prihoda, jednakim pristupom obrazovanju, integracijom na tržište rada, djelotvornijim mjerama kojima bi se poticalo usklađivanje poslovnog i privatnog života, posebno za samohrane majke, razvojem mreža socijalne sigurnosti i smanjenjem siromaštva mogle dodatno smanjiti razlike među spolovima u području mentalnog zdravlja;

    44. smatra da spolna i reproduktivna prava uključuju pristup zakonitom i sigurnom pobačaju, pouzdanu, sigurnu i pristupačnu kontracepciju te sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti i odnosima;

    45. žali što su spolna i reproduktivna prava ozbiljno ograničena i/ili podliježu određenim uvjetima u više država članica EU-a;

    46. smatra da je sve veći broj zdravstvenih stručnjaka koji odbijaju izvršiti pobačaj u državama članicama dodatna prijetnja zdravlju i pravima žena; potiče države članice da osiguraju da u bolnicama postoji barem minimalan broj raspoloživih zdravstvenih stručnjaka koji obavljaju pobačaje;

    47. poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone prisilnu sterilizaciju žena, pojavu koja posebno pogađa žene s invaliditetom, transrodne i interseksualne osobe te Romkinje;

    48. ističe činjenicu da su preventivni pregled za rano otkrivanje raka u ranim fazama bolesti i informativni programi neke od najučinkovitijih mjera prevencije raka i poziva države članice da svim ženama i djevojčicama osiguraju pristup takvim preventivnim pregledima;

    49. naglašava da su jačanje položaja žena i promicanje rodne ravnopravnosti od ključne važnosti za ubrzanje održivog razvoja, a time i okončanja svih oblika diskriminacije žena i djevojaka, uključujući one do kojih dolazi u području mentalnog zdravlja i kliničkih istraživanja, a to nije samo temeljno ljudsko pravo već ima i multiplikacijski učinak u svim drugim razvojnim područjima (UN-ov peti cilj održivog razvoja);

    50. smatra da je dužnost država članica da u okviru javnih usluga jamče usluge porodništva na lokalnoj razini te da osiguraju dostupnost primalja i u ruralnim ili planinskim regijama;

    51. poziva zdravstvena tijela država članica da priznaju endometriozu kao bolest zbog koje su žene onesposobljene, jer bi im to omogućilo da se liječe besplatno, čak i u slučaju skupog liječenja i/ili operacije te bi im omogućilo da uzmu bolovanje tijekom najgorih faza bolesti, čime bi se izbjegla stigmatizacija na radnom mjestu;

    52. potiče države članice, Komisiju i sve relevantne agencije da osiguraju potpun pristup visokokvalitetnoj zdravstvenoj skrbi za tjelesno i mentalno zdravlje za sve izbjeglice, tražitelje azila i migrante, a posebno za ugrožene žene i djevojke, kao pitanje univerzalnih ljudskih prava te da dugoročno gledajući na odgovarajući način pripreme nacionalne zdravstvene sustave za pridošle izbjeglice i tražitelje azila; naglašava potrebu za rodno osjetljivim osposobljavanjem o mentalnom zdravlju za osoblje i službenike imigracijskih službi, službi za azil i policije, koji rade sa izbjeglicama, tražiteljima azila i imigrantima, a posebno za one koji rade s ranjivim ženama i djevojčicama; smatra da bi te potrebne mjere u području zdravstvene skrbi trebale uključivati odredbe kao što su one o sigurnom smještaju i sanitarnim objektima za žene i djecu, pravnom savjetovanju i pristupu spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, uključujući kontracepciju, potporu za osobe koje su preživjele seksualno nasilje te siguran i zakonit pobačaj;

    53. poziva EU i države članice da odmah ukinu trenutačne politike štednje i rezove u javnoj potrošnji koji utječu na usluge koje su ključne za postizanje više razine zdravstvene zaštite za sve žene i muškarce, djevojčice i dječake u EU-u, neovisno o njihovu podrijetlu i pravnom statusu;

    54. poziva države članice da osiguraju besplatan pristup zdravstvenim uslugama za nezaposlene žene, žene u ruralnim područjima, umirovljenice niskih primanja koje ne mogu same platiti liječničke preglede i troškove liječenja;

    55. preporučuje da se ženama koje rode dijete s invaliditetom ili dijete oboljelo od bolesti opasne po život osigura posebna potpora, uključujući besplatan pristup dugoročnoj pedijatrijskoj kućnoj njezi, palijativnoj pedijatrijskoj njezi i specijaliziranoj, lako dostupnoj psihološkoj potpori;

    56. naglašava da ostvarivanje prava na zdravlje za sve ima prednost pred zaštitom prava intelektualnog vlasništva i ovisi o ulaganjima u europsko istraživanje u području zdravlja, uključujući zdravstvene tehnologije i lijekove za bolesti povezane sa siromaštvom i zanemarene bolesti;

    57. osuđuje rezanje proračuna za javno zdravlje u državama članicama te je razočaran zbog činjenice da godišnji proračuni u svim državama članicama za programe namijenjene sprječavanju rodno uvjetovanog nasilja i nasilja nad ženama predviđaju znatno niža sredstva u usporedbi sa stvarnim troškovima koje prouzročuju posljedice takvog nasilja, bez obzira na to jesu li one gospodarske, društvene ili etičke prirode; podupire države članice u povećanju potrošnje za potporu programima usmjerenima na sprječavanje nasilja nad ženama i učinkovito pomaganje i pružanje zaštite žrtvama;

    58. poziva države članice da uvedu mjere u području zdravstva za rano otkrivanje žrtava rodno uvjetovanog nasilja i pružanje podrške tim žrtvama te da primjenjuju zdravstvene protokole u slučajevima napada koje pretrpe žrtve, a koji će se uputiti na odgovarajuće sudove radi ubrzavanja sudskog postupka; također poziva države članice da zajamče pravo pristupa informacijama i integriranoj socijalnoj pomoći kroz službe stalne hitne skrbi, specijalizirane za multidisciplinarne stručne usluge;

    59. pozdravlja korake koje Komisija poduzima kako bi EU ratificirao Istanbulsku konvenciju i žali što to mnoge države članice još uvijek nisu učinile; potiče Vijeće da što prije osigura pristupanje EU-a Istanbulskoj konvenciji;

    60. naglašava da je prostitucija i zdravstveni problem jer ima štetne učinke na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, koje češće pate od seksualnih, fizičkih i duševnih trauma, ovisnosti o drogama i alkoholu te gubitka samopoštovanja i imaju višu stopu smrtnosti u odnosu na prosječnu populaciju; dodaje i naglašava da mnoge osobe koje kupuju seksualne usluge traže nezaštićeni komercijalni spolni odnos, čime se povećava mogućnost štetnog učinka na zdravlje osoba koje se bave prostitucijom, kao i na zdravlje kupaca;

    61. poziva države članice da spriječe, zabrane i kazneno gone genitalno sakaćenje žena i genitalno sakaćenje interseksualnih osoba te da omoguće potporu u području mentalnog zdravlja, zajedno sa skrbi za tjelesno zdravlje, za žrtve i one osobe koje će vjerojatno biti meta takvog nasilja;

    62. potiče Komisiju i države članice da obrate posebnu pozornost na najranjivije skupine ili skupine u najnepovoljnijem položaju i da pokrenu intervencijske programe namijenjene tim skupinama;

    63. smatra da nedostatak usporedivih, sveobuhvatnih, pouzdanih i redovito ažuriranih podataka iskazanih po spolu dovodi do diskriminacije žena u pogledu zdravlja;

    64. podsjeća da su zdravstvena skrb i zdravstvena politika u nadležnosti država članica te da uloga Komisije nadopunjava nacionalne politike;



    o

    o o


    65. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

    1 EMEA/CHMP/3916/2005 – ICH http://www.ema.europa.eu/docs/en_GB/document_library/Scientific_guideline/2010/01/WC500059887.pdf

    1 Krug, Dahlberg, Mercy, Zwi i Lozano, 2002.



    Download 69.29 Kb.




    Download 69.29 Kb.