socijetalna zajednica i samodovoljnost

• 
  društvo mora tvoriti socijetalnu zajednicu koja ima dovoljnu razinu integracije ili solidarnosti i određen status članstva
  

• 
  zajednica mora biti nosilac jednog sustava kulture koji je dovoljno uopćen i integriran da može legitimirati normativni poredak. ovo nadalje traži sistem konstitutivnog simbolizma koji leži u osnovi identiteta i solidarnosti zajednice. dakle samodovoljnost neke zajednice pretpostavlja da će društvo institucionalizirati dovoljan spektar komponenata kulture kako bi udovoljio važnim socijetalnim zahtjevima
  

• 
  društvo mora nuditi repertoar za moguće uloge koji je dovoljan da pojedinci zadovolje temeljne osobne potrebe u svim fazama životnog ciklusa, a da ne idu izvan društva. ovo naravno ne znači da se sve uloge članova odigravaju unutar društva
  

• 
  provođenje normativnog poretka u kolektivno organiziranom stanovništvu pretpostavlja upravu nad nekim područjem. ovo je, kaže, temeljni imperativ u pogledu integriteta državnih institucija. ovo je ujedno i razlog zašto se funkcionalno specifični kolektiv kao što je poduzeće ne može nazvati društvom. dakle: socijetalna samodovoljnost zahtijeva dovoljni utjecaj na motivacijske obveze. ovo nadalje zahtijeva regrutiranje članova rođenjem i socijalizacijom
  

• 
  konačno, samodovoljnost podrazumijeva dovoljan utjecaj na privredno-tehnološki proces tako da se fizičko okruženje može koristiti kao baza resursa. ovo se naravno isprepliće s političkim nadzorom nad područjem i članstvom
  

kaže – nijedna od ovih komponenti kriterija nije dovoljna sama za sebe. znatno pomanjkanje bilokojeg od kriterija može biti dovoljno za uništenje nekog društva.