Uređaji za virtualnu stvarnost
Kako bi se omogućila interakcija čovjeka i računara potrebno je koristiti posebne interfejse dizajnirane za ulaz korisničkih naredbi i preuzimanje pripremljenog odgovora računara tj simulacije, korisniku. Današnja VR sučelja su varirala prema funkcionalnost i svrsi tako da su razvijene različite vrste senzora i načina pračenja ljudskih pokreta i gesti.
Na primjer, gibanje tijela se prati 3D senzorima pokreta ili pomoću odijela u kojima su ugrađeni senzori, ručne geste se digitaliziraju pomoću osjetnih rukavica (Data glove), vizualne povratne informacije se prikazuju na stereo HMD (displej montiran na glavu) itd.
Neki od tih ulazno / izlaznih (I / O) uređaja su komercijalno dostupni, a neki su još uvijek u fazi prototipa u polju koje je postalo vrlo aktivno područje istraživanja. Cilj istraživača je omogućiti brže i više prirodnih načina interakcije s računarom i tako prevladati usko grlo komunikacije korisnika i računara (miš i tastatura).
Uređaji koji su potrebni da bi se ostvario princip virtualne stvarnosti generalno se dijele na ulazne i izlazne.
Ulazni uređaji
U ulazne uređaje ubrajamo:
Senzori pozicije/orijentacije (engl. tracker)
Elektromagnetski,
Akustički,
Optički,
Mehanički,
Inercijski
Senzori sile/momenta sile
Spaceball i sl.
Senzori položaja tijela / ruke
DataGlove,
BodySuit
Senzori pokreta
Pokretna traka
Bicikl
Ostalo
Upravljanje putem disanja,
Slijeđenje lica,
Slijeđenje očiju
Senzori pozicije/orijentacije
Navigacija, praćenje balističkih projektila, robotika, biomehanika, arhitektura su samo neka od područja primjene virtualne stvarnosti. Zajedničko za sve ove discipline je potreba za tačnim određenjem položaja i kretanja, ali u realnom vremenu. GPS ima preciznost od 1-5 m (95% vremena) i to je dovoljno za navigaciju. S druge strane, interakcija sa virtualnom stvarnosti ne zahtjeva veliki prostor, ali zahtjeva veliku preciznost.
Pokretni objekat u 3D svijetu zahtijeva 6 stepeni slobode, tj 3 za translaciju i 3 za rotaciju.
VR aplikacije tipično mjere pokrete korisnikove glave, nogu ili ruku, u svrhu kontrole motorike i manipulacije objektom. (Foxlin, 2002).
Slika 3. 6 stepeni slobode u 3D svijetu5
6
|
