3.2.8.5. Lubin
Lubin se relativno jednostavno lovi na čeku. Važno je napomenuti da se uvjetima mora treba prilagoditi duljinu podvodne puške koja se koristi. Kada je more izrazito valovito, a vidljivost smanjena treba koristiti kraće puške lagane konstrukcije. Kada je vidljivost dobra koriste se duge puške. U oba slučaja koloturnik je preporučljiv jer su česti pogoci u tijelo ribe. Kada je more valovito čeka se radi u blizini plitkih rtova i hridi koje izviruju iz mora. Na područjima s izrazito kamenim dnom postavljamo se na granicama rtova, ili usmjereni točno prema njima. Svrha je privući pojedinačni primjerak iz grupe koja se tu zadržava i ulov ostvariti izvan vidokruga ostalih. Izron sa pozicije obavezno treba izvoditi u dijagonali, što dalje od grupe lubina koju smo uočili.
Na terenima gdje prevladava pijesak i posidonija pozicija za čeku je na samim rubovima pješčanih zona. Upravo tim rubnim koridorima kreće s i lubin, naravno protivno smjeru morske struje.
3.2.8.6. Ovčica
Ovčica koju je moguće loviti ovom tehnikom zadržava se redovito u pješčanim uvalama tražeći hranu po pijesku. Najjednostavnije ju je privući podizanjem manjeg oblaka pijeska koji koristimo i kao kamuflažu. Oblak pijeska se radi na nešto većoj udaljenosti od grupe ovčica koje smo primijetili.
Kada grupa ovčica uoči podizanje pijeska, nagonski kreće u tom smjeru vjerojatno računajući da se radi o drugim ovčicama. Ova riba se približava ujednačenim ritmom plivanja, a hitac treba izvesti prije nego se oblak pijeska oko nas potpuno slegne.
3.2.8.7. Salpa
Salpa se zadržava u jatima koja pasu po obraslim kamenim terenima. Prva reakcija jata je bijeg, tako da čeka na salpu pretpostavlja da uočimo jato i postavimo se na dnu prije nego salpe osjete naše prisustvo. U protivnom salpe će strelovito pobjeći.
Ukoliko smo se postavili na dnu iza nekog zaklona, a salpe nas još nisu osjetile lagano se izviruje dok se jato ne uputi prema nama. Tada se povlačimo iza zaklona i čekamo da jato dođe u domet podvodne puške. Treba pratiti i ciljati jedan primjerak cijelo vrijeme, te pucati kada nam se nađe u dometu. Pogođenu ribu treba hitro povući iza zaklona, da efekt straha na ostatak jata bude što slabiji.
Salpa se uspješnije lovi taktikom plitkog šuljanja, koja se uvježbava nakon što smo ovladali osnovama plitke čeke na salpu.
3.2.8.8. Šarag
U slučaju šarga na čeku u početku dolaze samo manji primjerci. Veći su redovito oprezniji i zadržavaju se na većoj udaljenosti od podvodnog ribolovca. Početne zarone treba izvoditi dalje od stijena i hridi na dnu gdje smo šarge uočili. Prvo će se prema podvodnom ribolovcu uputiti najmanji primjerci iz grupe. Treba biti potpuno miran i nije ih preporučljivo gađati. Ukoliko ih nismo uznemirili, na svakoj slijedećoj čeki treba se pomicati u smjeru njihova povlačenja.
Nakon nekoliko tako izvedenih čeka može se očekivati da će prema nama krenuti i neki veći primjerak. Kada se to dogodi treba se još više povući iza zaklona kako bi se maksimalno potakla njegova znatiželja. Veliki šarag približavati će se pravolinijski, te nakon izvedenog polukruga povući. Vrlo vjerojatno neće ponovno doći, tako da je potrebno pucati u trenutku kada riba započne bočni okret.
3.2.8.9. Zubatac
Zubatac se lovi isključivo ovom tehnikom. No čeka na zubaca najzahtjevnija je od svih. Tu je na prvom mjestu pozicija koju ćemo odabrati na dnu. Neadekvatna pozicija rezultira neprilaženjem zubaca. Za razliku od druge ribe ovdje je potrebno savršenstvo u kamufliranju, tako da su najzahvalniji procjepi i rupe u koje se moguć zavući. Tijelo, glava i vrh strijele ne smiju ulaziti u zonu čeke. U takvoj poziciji potrebno je maksimalno strpljenje dok se neki zubatac ne pojavi pred nama. Čeka na zubaca se izvodi od pozicija na par metara dubine do trideset i više metara u slučaju psihofizički najspremnijih podvodnih ribolovaca. Važno je voditi računa da je odabrani zaklon u razini sa dubinom na kojoj zubaci plivaju. U protivnom njihov prilazak će biti oprezniji, a u nekim situacijama nećemo niti imati priliku da ih dobijemo na domet. Više detalja o ovoj specifičnoj taktici čeke obradili smo u poglavlju kojim obrađujemo ponašanje zubaca u susretu s podvodnim ribolovcem.
Čeka u modro, novi izazov za najhrabrije podvodne ribolovce
Taktika čeke u modro na Jadranu počela se primjenjivati tek posljednjih desetak godina. Još uvijek nije učestala, jer pretpostavlja posebnu psihofizičku pripremljenost koja nije pravilo kod većine vikend podvodnih ribolovaca.
Razlog njezine primjene je vrlo praktičan. Kada podvodni ribolovac odluči otići u podvodni ribolov, a vremenske prilike se pokažu neadekvatnim jer ribe naprosto nema, čeka u modro je taktika koja može polučiti određene rezultate.
Kako odoljeti izazovu da se spustite u plavetnilo kada na eho sonderu uočite veću sjenku? Većina podvodnih ribolovaca čeku u modro smatra neozbiljnom i nepotrebno rizičnom taktikom. Razmišlja se tako o rizicima da se može izgubiti orijentacija gdje je površina, napadu morskog psa i slično. S druge strane smatra se da je vjerojatnost nailaska ribe izuzetno mala i da će se nepotrebno zamarati izvođenjem čeka, tijekom kojih se neće vidjeti niti ribica.
Učinkovitost čeke u modro na takmičenjima najbolje je prezentirao legendarni Frane Zanki, kada je na državnom prvenstvu Hrvatske 1995. godine trijumfirao u Istri. Izbjegavajući konfrontaciju s domaćim podvodnim ribolovcima koji detaljno poznaju svoje podmorje, Frane Zanki se sa svojim barkarjolom otisnuo na pučinu i na vaganje donio nekoliko velikih palamida. Taktiku je ponovio i slijedećeg dana, te s velikom bodovnom prednošću osvojio prvo mjesto.
3.2.9.1. Što je čeka u modro i gdje se izvodi?
Čeka u modro kao specifična taktika pretpostavlja zaranjanje na pozicijama izvan otočnih rubova, na većim dubinama. Podvodni ribolovac se na odabranoj poziciji spušta na dubinu od 15 - 20 metara, na kojoj se postavlja u vodoravan položaj mirno očekujući nailazak moguće lovine.
Najvažnije u svemu je odabir pozicije na kojoj će se izvoditi čeka u modro. Kada su vremenske prilike stabilne, a more relativno mirno postoje određeni pokazatelji koji će signalizirati takve pozicije. Posebno se to odnosi na jesen kada veliki predatori učestalije progone plove plave ribe. Po paničnom bježanju tijekom kojega pojedini primjerci iz jata manjih riba čak i iskaču iz mora lako je zaključiti da je u blizini veći morski predator. Tijekom jeseni, pogotovo za tihih dana, kada je more mirno često se može naići na područja gdje se na površini uočava prisustvo većih jata palamida . Čeka u modro na palamidu sama po sebi je izazov, a nerijetko se u blizini nalazi i kakva druga veća riba koja vreba na palamide.
Ukoliko na površini nema signala o prisustvu ribe praktikanti čeke u modro pozicije odabiru prema konfiguraciji morskog dna. Biraju se tako često pozicije iznad dubljih brakova ( na kojima su dubine od 30 - 50 metara ), pozicije izvan isturenih rtova na kojima dno strmo ponire na veće dubine, ulazi u velike uvale, na kojima su dubine tridesetak i više metara i slične pozicije. Obećavajuće su i sve pozicije udaljene par milja od južnih obala vanjskih otoka.
Prilikom izvođenja ove čeke preporučljivo je ne udaljavati se pretjerano od broda u kojem je barkarjol, a najsretnije je rješenje čeku izvoditi u paru. Dok je jedan podvodni ribolovac pod morem drugi je na površini.
Najveći problem kod izvođenja čeke u modro je u domeni psihe podvodnog ribolovca. Čak i iskusni praktikanti ove taktike osjete ponekad nelagodu. Psihički osjećaj da je partner na površini, te da je i barkarjol u čamcu bitno smiruje, što rezultira boljom koncentracijom, mirnijim disanjem i shodno tome duljim apnejama pod morem.
Neki podvodni ribolovci prakticiraju kada dođu na poziciju na kojoj planiraju izvoditi čeku u modro prethodno brodicom napraviti nekoliko bučnih okreta sa snažnim turiranjem motora. U određenom broju slučajeva potvrdilo se pravilo da buka privuče znatiželju nekog predatora koji se nalazi u širem okruženju, te dođe u lovnu zonu.
3.2.9.2. Praktični savjeti i odabir opreme
Čeka u modro je posebna je u odnosu na ostale vrste čeka jer pruža najveću mogućnost ulova doista velike ribe, težine i više desetaka kilograma. Ta mogućnost postavlja posebne sigurnosne kriterije po pitanju ponašanja i opreme podvodnog ribolovca.
Obzirom da se ova čeka izvodi na većoj dubini, te da se najčešće dno ne vidi korištenje signalne bove stvara pozitivan psihološki efekt kod podvodnog ribolovca. Preporučljivo je koristiti deblji najlon kao privez na bovi, koji je ribi nevidljiv.
Obzirom da je i kod ove čeke važno biti potpuno nepokretan to je najjednostavnije izbalansirati minimalnu negativnu plovnost sa signalnom bovom nešto većeg volumena. Tako će pozitivan uzgon signalne bove podvodnog ribolovca održavati na željenoj dubini. Podvodni ribolovac se neće zamarati, trošenje zraka će biti usporeno, a biti će jednostavnije i održavanje stanja nepomičnosti.
Preporučljivo je korištenje ronilačkog odijela s maskirnim šarama plavih nijansi i svih ronilačkih odijela kod kojih gornji i donji dio nisu istih boja. Kompaktnost figure podvodnog ribolovca treba biti što manja. Kod čeke u modro nema nikakvog zaklona, a prilaz ribe će biti to bliži što bude osjećala veću fizičku nadmoć obzirom na veličinu kompaktne figure podvodnog ribolovca. Težinu olovnica treba prilagoditi minimalnoj negativnoj plovnosti podvodnog ribolovca, s tim da je korisno, kada se koriste deblja odijela, postaviti i opterećenja na gležnjeve nogu.
Što se tiče podvodnih pušaka primjerene su sve snažne puške najvećih dimenzija. Posebno su praktične maxi komprimirke koje koriste posebno punjenje u obliku patrona sa komprimiranim zrakom. Snaga izbačaja strijele kod ovih posebnih ( i skupih podvodnih pušaka ) doseže gotovo dvostruku vrijednost potencijala standardnih, serijskih komprimirki. Dobro su rješenje i sve veće laštikače sa dva, tri i čak više laštika ( u Americi se proizvode neki posebni modeli s višestrukim lašticima upravo za ovu taktiku podvodnog lova ). Strijele koje se koriste trebaju biti maksimalnih preporučljivih promjera sa većim harpunima i čvrstim dvostrukim perima. Treba posebno voditi računa i o odabiru koloturnika. Za ovu taktiku preporučljivi su isključivo posebno ojačani aluminijski koloturnici sa pedesetak metara specijalnog konopa dopuštene tolerancije istezanja ( kao spectra i sl. ). Korisno je posjedovati i rezervni koloturnik koji se postavlja na pojas ili nadlakticu slobodne ruke.
Preporučljive su maske sa širokim vidnim poljem zbog većeg kuta promatranja. Staklo bi trebalo premazati s vanjske strane tako da riba ne može vidjeti oči podvodnog ribolovca. Veliki predatori prepoznaju agresiju u očima podvodnog ribolovca koji je svjestan potencijala svoga oružja dok čeka ribu. Ukoliko staklo maske nije premazano ribu treba promatrati krajičkom oka, i izbjegavati direktan, prodoran pogled.
Peraje trebaju biti s listovima od karbonskih vlakana, jer će ponekad njihov nagli potisak osigurati da na trenutak imamo ribu na dometu. Nerijetko će trebati gađati na udaljenostima od 3, 4 i više metara. Udaljenost često vara, pa je lako moguće da tek kada strijela ne dosegne ribu zaključimo da je bila predaleko. Riba je u dometu kada se na njoj jasno ocrtavaju bočne šare i različite nijanse boja na tijelu.
Čekom u modro love se gofovi, palamide, trupci, lampuge, morski psi i drugi veliki predatori. Potrebno je procijeniti veličinu ribe dok se ona približava i shodno njenoj veličini poduzeti sve potrebne radnje kako lov ne bi rezultirao nekom od slijedećih posljedica:
lom strijele
pucanje konopa
lomom ili odvaljivanjem koloturnika s puške za podvodni ribolov
zaglavljivanjem konopa u koloturniku
gubitkom puške za podvodni ribolov
utapljanjem.
To su najčešće moguće posljedice, a podvodni ribolovac mora biti spreman i na ostale, doduše rjeđe, izvanredne situacije od kojih je najopasnija zapetljanje konopa sa koloturnika oko ruke ili noge podvodnog ribolovca koje lako može rezultirati utapljanjem. Rizičan je i fizički sudar sa velikom ribom agresivnog ponašanja. (što nije ugodno ukoliko se radi o primjerku od nekoliko desetaka kilograma koji se kreće velikom brzinom) Ovakav bliski susret može rezultirati lomom nekog rebra, šokom i nesvjesticom, što opet za posljedicu može imati utapljanje.
Zbog toga treba voditi računa o kvaliteti i promjeru strijele, te posebnim ojačanjima i praktičnim rješenjima osiguranja sajlom kod strijela za laštikače na mjestima utora gdje se postavlja potkova laštika.
Konop na koloturniku treba biti adekvatne čvrstoće, a svi predvezi trebaju biti izvedeni na profesionalan način .
Na podvodnim puškama koje se koriste za ovu taktiku podvodnog lova treba koristiti posebno ojačane, aluminijske koloturnike. Preporučljivo ih je učvrstiti i dodatnim inox metalnim obručima za tijelo puške.
Prije odlaska u podvodni ribolov treba pažljivo odmotati, te potom uredno namotati konop na koloturniku kako bi se izbjeglo njegovo zapetljanje prilikom brzog otpuštanja. Kočnicu treba postaviti u poziciju da ona omogućava postepeno odmatanje konopa, ali ne pretjeranom brzinom. U slučaju brze i eksplozivne reakcije velike ribe pedesetak metara konopa može biti odmotano i prije nego se podvodni ribolovac snađe. Treba ostaviti dovoljno vremena da se, dok traje odmotavanje konopa sa koloturnika, puška poveže za signalnu bovu, ili prethodno za rezervni koloturnik, pa potom za signalnu bovu. Ovo se izvodi unaprijed postavljenim čvrstim i kvalitetnim inox gambetima s posebnim osiguračima. Prilikom odmatanja konopa sa koloturnika isto treba koncentrirano pratiti, da se konop ne bi omotao oko ruke ili noge podvodnog ribolovca. U takvoj situaciji riba će povući podvodnog ribolovca prema dubini, a utapljanje je vrlo izgledan rizik.
Treba biti pripremljen na iznenadne trzaje pogođene ribe koji mogu trenutačno istrgnuti podvodnu pušku iz ruku podvodnog ribolovca.
Konačno, najopasnije je biti siguran u svoju nadmoć pa momentalno krenuti u natezanje s ribom pod površinom. Velika naprezanja i brzo trošenje rezerve zraka mogu lako rezultirati nesvjesticom i utapljanjem.
Napomenimo na kraju da, prema evidencijama koje se vode, godišnje nastrada jedan manji broj podvodnih ribolovaca u svijetu ( poglavito Australija i Amerika ) upravo na čeki u modro, bilo zbog zapetljanja u odmotani konopac s koloturnika, ili zbog tvrdoglavog navlačenja s pogođenom ribom pod morem. Dobro, to se ipak dešava u oceanima, gdje je susret s ribom od stotinjak i više kilograma realnost. Na Jadranu su slučajevi susreta s takvim primjercima rijetki. Ukoliko se to dogodi vama, nadamo se da ćete se prisjetiti upozorenja navedenih u ovome poglavlju.
|
