3.3. PODVODNI RIBOLOV U PONIRANJU
3.3.1. Pojava i temeljne determinante
Tehnika podvodni ribolov u poniranju ili podronjavanjem, kako se još naziva, spada u najstarije načine podvodnog ribolova. Kao takva razvila se u Polineziji, gdje se i danas prakticira kao najčešća tehnika. Česta je u čitavom akvatoriju Australije, te na zapadnoj obali Amerike. U Europi se uglavnom prakticira na većim dubinama i na područjima gdje promet brodica, kupača i ronioca nije gust.
Za razliku od lova po rupama ova tehnika se razvijala na područjima na kojima su lovne pozicije bile pretežno dublje od dvadesetak metara. Prije više desetaka godina na takvim pozicijama, koje se često nalaze uz podmorske zidove i u njihovom podnožju, zadržavale su se mnoge vrste bijele ribe koje su dopuštale podvodnom ribolovcu da se u mrtvom padu približi na puškomet. Tada su bili važni samo refleksi i brzina strijele.
I danas ova tehnika, ponekad, može rezultirati kapitalnim ulovom.
Podvodni ribolov u poniranju uspješno se primjenjuje na pozicijama gdje se ne lovi često, te shodno tome riba nije naučila prepoznavati opasnost u silueti podvodnog ribolovca. Općenito je ovo tehnika koju svi početnici primjenjuju jer su koncentrirani prvenstveno na ribu koju uoče plivanjem po površini.
Da bi podvodni ribolov u poniranju uopće imao smisla potrebno ga je izvoditi na dubinama koje ribu ostavljaju u uvjerenju da opasnost nije neposredna. Drugim riječima, ovisno o konfiguraciji dna, ova tehnika za početnike se može uspješno primjenjivati na dubinama od 4 do 10 metara. Na dnu koje je ravnomjernijeg nagiba bez stijena, procjepa i zaklona radi se na da dubinama iznad 6 metara. Ukoliko se primjenjuje pliće riba će već u trenutku našeg zarona na površini strelovito bježati prema dubini i teško ćemo ju dostići. Na područjima gdje ima kamenih gromada i procjepa moguće je uspješno prakticirati lov u poniranju i na dubinama od 4 - 6 metara jer riba ima psihološki osjećaj sigurnosti u ambijentu koji će nastojati iskoristiti kao zaklon umjesto strelovitog bijega s područja.
Pravi podvodni ribolov u poniranju izvodi se na većim dubinama, a granice limitiraju samo psihofizičke sposobnosti podvodnog ribolovca. Ekstremna taktika ove tehnike je poniranje po pučinskim brakovima, o čemu će biti riječi u poglavlju Ribolov po sekama.
Ova taktika izvodi se na dubinama iznad 40 metara dubine, a ulovi su često kapitalne kirnje i škarpine.
Iznimno su korisne kombinacije lova u poniranju sa dubokim šuljanjem ili dubokom čekom. Posebna je kombinacija opet s lovom po rupama. Da bi se takvi, kombinirani, modeli uspješno praktično primjenjivali potrebno je adekvatno ovladati svim individualnim tehnikama koje podrazumijeva određeni kombinirani model.
Uvjeti za uspješan lov u poniranju i vrste ulova
Da bi lov u poniranju bio uspješan preduvjet je visoka prozirnost mora. Doduše, moguće ga je uspješno primjenjivati i na pozicijama koje se dobro poznaju u uvjetima kada je prozirnost manja, no kako se istinski lov u poniranju obavlja na većim dubinama, to često djeluje deprimirajuće ukoliko nemamo dobru preglednost podmorja.
Ovom tehnikom moguće je uloviti veliki broj ribljih vrsta, ali najčešće se primjenjuje kao ciljna tehnika za kantara, kavalu, pica, vranu, škarpinu, fratra, trlju, ovčicu, šarga, sve vrste divljači, sve rjeđe kirnju i u posebnim situacijama za zubaca, komarču i lubina. Parcijalna tehnika se primjenjuje za gofa i palamidu u situaciji kada ove vrste izbjegavaju prilaz u domet čeke.
Podvodni ribolov u poniranju zahtijeva vrlo mirne i koordinirane pokrete od zarona do pozicije u zaronu kod koje će ciljana riba biti u dometu. Tiho, gotovo bešumno, uranjanje pod površinu je uvjet koji determinira prvu reakciju ribe prema kojoj smo krenuli. Ukoliko je ova, prva faza, izvedena kako treba riba ne bi trebala promijeniti svoje ponašanje i ostati će na poziciji na kojoj smo je uočili. Ukoliko uranjanje nismo izveli kako treba, to će odmah biti vidljivo po ponašanju ribe. U takvoj situaciji primjerenije je zaron ne usmjeriti direktno prema ribi, te na taj način pokušati ublažiti ukupnu reakciju ribe.
Prilikom zarona važno je znati ponašanje ribe prema kojoj se zaranja zbog predviđanja njene reakcije. Brzinu kretanja pod morem treba prilagoditi na način da se neprimjetno smanjuje udaljenost između lovca i ribe. Zaronjavanje treba vršiti u tzv. mrtvom padu, tako da se svi manevri izvode tijelom, a ne ekstremitetima. Glavu treba držati potpuno ukočeno i izbjegavati pomicanje bjeloočnica. Puška, postavljena uz tijelo se tokom zarona vrlo lagano prenosi do pozicije koja omogućuje ciljanje.
Ukoliko se riba prema kojoj smo krenuli nalazi u pola dna njena prva reakcija biti će promjena putanje, više prema dnu. Momentalno treba prebaciti pušku u prednji položaj, ali je i dalje držati privučenu uz tijelo. Kada ocijenimo da smo blizu dometa ribi, pušku izbacujemo prema njoj i gađamo čim smo u dometu. Cilj je tada dosta relativno male površine jer nam je riba okrenuta repom. Prilikom ciljanja treba voditi računa da smo okrenuti prema dnu, a ne u horizontalnom položaju. Zakoni gravitacije su u takvoj poziciji drugačiji. Zbog toga je ribu potrebno ciljati više u donji dio da bi strijela pogodila gornji. S kolikim odstupanjem ćete nišaniti ovisi o prebačaju ili podbačaju puške koju koristite. Kada se koriste teže i dulje strijele, pod pretpostavkom da su puške koje koristimo snažnog inicijalnog izbačaja cilja se više u centar mete. Dok se ne ovlada parametrima podvodne puške koja se koristi biti će česti prebačaji ciljane mete.
Zbog korištenja padajuće gravitacije kod lova u poniranju cilj je moguće pogoditi i na većoj udaljenosti. Da bi pogodak bio adekvatan vrhove strijela koje koristimo za ovakav lov treba uvijek držati naoštrenima. U protivnom će na krajnjem dometu strijela lako kliznuti po ribi.
Kada se ponire prema zubacu i šargu nije preporučljivo ići ravno na njih zbog moguće strelovite reakcije prije nego budu u dometu. Reakciji će prethoditi neki uznemireni pokreti ribe koji će potrajati par sekundi, tijekom kojih treba gađati. Kada se ponire prema komarči praktično je da smjer kretanja bude u pretjecanju ribe. U slučaju kirnje najčešće uspjehom rezultira zaron odmaknut od cilja, a ponekad i direktan zaron prema ribi. Njen okret će biti strelovit i upravo u tome trenutku treba gađati.
U uvjetima slabije prozirnosti mora, i na većim dubinama, kada se zaranja naslijepo preporučljivo je spiralno kretanje koje omogućava pregled šireg akvatorija dok se spušta prema dnu. Kada se odabere riba prema kojoj će se krenuti, usmjeravamo se na način da ribi presiječemo njezin pravac kretanja. Cilj će nam vjerojatno biti postavljen polubočno, što predstavlja jednostavniju metu.
Opterećenje treba prilagoditi dubini poniranja. Kada se zaranja na veću dubinu nije preporučljivo nositi veće opterećenje na pojasu, jer će nakon petnaestak metara brzina poniranja naglo rasti što će dodatno plašiti ribu dok joj prilazimo. Pravilo je da se dolaskom u područje negativne plovnosti kretnje tijela zaustave, tako da se ostatak putanje izvodi u mrtvom padu. Ukoliko je nužno usporiti propadanje isto treba izvesti laganim širenjem nogu uz paralelno postavljanje listova peraja u odnosu na površinu. Ovako postavljene peraje stvaraju dodatan otpor i usporavaju daljnje propadanje.
3.3.3. Praktična provedba tehnike lova u poniranju
Prednost lova u poniranju je u činjenici što za razliku od drugih tehnika omogućava ulov ribe na prosječno većoj dubini, a tamo su redovito i ulovljeni primjerci ribe veći. Ova tehnika sastoji se od plivanja, zarona, tijekom kojega se gađa, i izrona.
Činjenica da nije potrebno zadržavanje na dnu bitno skraćuje vrijeme potrebne apneje u odnosu na neke druge tehnike podvodnog ribolova.
Traženje pozicija za lov u poniranju vrši se plivanjem po površini. I na pozicijama koje poznajemo od ranije ribe će se različito ponašati i postavljati, ovisno o temperaturi mora, smjeru morske struje i valovitosti mora, prozirnosti mora i dijelu dana. Površinsko plivanje zbog toga treba biti ravnomjerno, sve pokrete treba izvoditi tiho i sporo, detaljno prateći sva događanja na dnu.
U tehnici lova u poniranju važan je tajming gađanja. Kao što se u lovu na čeku obično sačeka početak bočnog okreta ribe, tako kod lova u poniranju spušta za ribom smanjivanjem razdaljine dok ne primijetimo određene znakove nervoze. Ti znakovi su povećavanje brzine plivanja ribe, podizanje leđnih peraja tijekom plivanja, treperenje prsnih peraja, nepravolinijske kretnje. Nakon tih znakova uslijediti će naglo ubrzanje, a ribu definitivno nećemo imati na manjoj udaljenosti. Dakle to je posljednji trenutak za ciljanje i gađanje.
3.3.4. Oprema za lov u poniranju
Uspješno primjenjivanje ove tehnike podrazumijeva pomno odabranu opremu. Obzirom da se ozbiljan lov u poniranju izvodi na većim dubinama preporučljivo je za ovu tehniku posjedovati posebno ronilačko odijelo, svijetlih plavih maskirnih nijansi. Silueta podvodnog ribolovca odjevenog u ovakvo odijelo nejasna je vizualnom aparatu riba koje se zadržavaju bliže morskom dnu.
Vanjska strana odijela trebala bi biti glatka radi manjeg koeficijenta otpora. Važno je da je ronilačko odijelo izrađeno od nešto tvrđeg neoprena. Previše mekani neopren uslijed stiskanja pod pritiskom na većim dubinama rezultira naglim ubrzanjem propadanja podvodnog ribolovca do čega dolazi iznenada, što rezultira strelovitom reakcijom ribe prema kojoj se zaranja. Korisno je da se vodi računa i o debljini ronilačkog odijela jer su temperaturne razlike u donjim slojevima u koje se spuštamo značajne, a nelagoda izazvana hladnoćom dekoncentrira prilikom ciljanja.
Peraje trebaju biti s karbonskim listovima, više tvrdoće i maksimalnih dimenzija koje možete koristiti bez zamaranja. Peraje visoke propulzije izuzetno su važne nakon izvedene tehnike, kada se sa veće dubine treba potisnuti prema površini.
Potreba mirnog dubokog zarona zahtijeva korištenje ronilačkih maski minimalnog internog volumena, mekanih silikonskih obrazina i laganih okvira. Preporučljiva su zatamnjena stakla, tako da se ne vide oči podvodnog ribolovca.
Iako se ova tehnika može uspješno primjenjivati uzobalnim ronjenjem, najuspješnija je kada se izvodi po brakovima koji se dalje od obale izdižu sa morskog dna. U nalaženju ovih lokacija primaran je značaj eho sondera koji će vjernim prikazom linije dna pomoći podvodnom ribolovcu u odabiru pozicija i smjerova zarona poniranjem.
Najvažniji u svemu je ipak odabir puške za podvodni ribolov koja će se koristiti u prakticiranju ove tehnike. Treba voditi računa o izraženom efektu gravitacije zbog gađanja prema dnu. Pored toga teža strijela ima veću inerciju, tako da će i krajnji domet biti u konačnici veći. Podbačaj ciljane mete biti će daleko manje izražen nego u situaciji kada se težim strijelama gađa paralelno s morskim dnom.
Domet, preciznost, brzina i snaga podvodne puške elementi su na koje treba obratiti posebnu pozornost. Ciljanje i odapinjanje strijele često se vrši u modro, a to su uvjeti kada udaljenost zavarava i cilj je uvijek dalji nego što nam se čini. Snažne komprimirke i laštikače dodatno će povećati efektivni domet, a teže strijele će imati manje odstupanje sa pravca gađanja.
Koloturnik s minimalno 30 metara čvrstog specijalnog konopa je obavezan, pogotovo kada se ova tehnika primjenjuje na većim dubinama i postoji mogućnost pogotka u veće primjerke riba.
Manevarske sposobnosti podvodne puške nisu posebno važne kod ove tehnike jer se gađa u smjeru poniranja. Zbog toga treba odabirati puške maksimalnih dimenzija i snage kojima je moguće rukovati ovisno o snazi i visini podvodnog ribolovca.
Signalnu bovu treba povezati nevidljivim najlonom, a disalica treba biti kraća i čvršća kako bi manje vibrirale tijekom zarona.
3.3.5. Zaključna razmatranja o lovu u poniranju
Tehnika lova u poniranju specifična je na sebi svojstven način, ali i zbog činjenice što se ribe na koje se nailazi ovom tehnikom ponašaju na drugačiji način, nego je to slučaj kada ih se lovi drugim tehnikama podvodnog ribolova.
Načelno se može kazati kako se ovladavanjem temeljnih načela zarona i približavanja ribi podvodni ribolovac nalazi u situaciji da proporcionalno svom iskustvu ulovi prosječno veće primjerke riba. Zbog toga ova tehnika predstavlja poseban izazov i kao rijetko koja druga vrlo brzo daje odgovarajuće rezultate.
Pogrešno je razmišljati kako je lov u poniranju primjenjiv samo po pučinskim brakovima i daljim odredištima. Moguće ga je uspješno prakticirati i po svim priobalnim kanalima. Uspješnost ove tehnike u odnosu na druge je relativna. Nalaženje pozicija s ribom nije jednostavno i često zahtijeva tehničku podršku u vidu čamca opremljenog dubinomjerom, eho sonderom i ploterom s detaljnim grafičkim prikazom dna. No, u situacijama kada kopanje po rupama ne daje rezultata, kada riba jednostavno ne dolazi na čeku, a prikradanjem po uzobalnoj zoni smo uočili da se u području zone u kojoj lovimo nalaze samo manji primjerci riba, lov poniranjem je jedini izgledan izbor. U prikupljanju materijala za ovu knjigu nerijetko su mi se potvrdila i osobna iskustva kako su nerijetko upravo kapitalni primjerci ulovljeni očajničkim izborom ove tehnike, jer ostale na određenom terenu nisu davale rezultata.
U praktičnoj provedbi moguće su različite taktike operativne izvedbe lova u poniranju. Njihovo otkrivanje i kombiniranje treba svatko prilagoditi samom sebi. Posebno je važna i psihička stabilnost. Ukoliko se ne osjećate ugodno u ambijentu isturenih pozicija pučinskih otoka i po pučinskim brakovima, gdje se često prakticira ova tehnika, koncentracija će biti slaba, a promašivanje pravilo. Zbog toga raščistite sami sa sobom određene stvari prije nego se zaputite u plavetnilo. Potrebno je ovladati i tehnikom smirivanja disanja. Obzirom da veći dio zarona izvodi inercija, to omogućava bitno manji utrošak akumuliranog zraka u plućima i dublji konačni zaron.
Utrošak zraka je moguće smanjiti još i više kada se roni u paru pa se naizmjenično primjenjuje taktika silaznog lifta. Ovu taktiku prvi su počeli primjenjivati Francuzi, a danas je učestalo koriste i talijanski podvodni ribolovci. Osnova je da podvodni ribolovac partner zaranja istovremeno i potiskuje potpuno mirno tijelo svoga kolege do dubine desetak ili više metara. Na toj dubini tijelo podvodnog ribolovca inercija vuče prema dubini, tako da je moguće stići do dna s minimalnim utroškom zraka iz pluća. Ova tehnika omogućava podvodnim ribolovcima s adekvatnom psihofizičkom pripremom zarone do respektabilnih dubina iznad 40, pa i 50 metara. Kod ovakvih zarona treba uvijek pravovremeno provjeriti da li je koloturnik otkočen, a konop pravilno namotan. Zbog velike dubine svaka sekunda je važna radi izrona, te pogođenu ribu ukoliko je veće težine treba izvlačiti iz sigurnosnih razloga tek sa površine.
Treba napomenuti da je opreznost i spoznaja vlastitih mogućnosti od presudne važnosti. Na širem području Dalmacije je posljednjih dvadesetak godina evidentirano čak 4 slučaja smrtnog stradavanja podvodnih ribolovaca za koje se sa sigurnošću utvrdilo da su se desili uslijed prakticiranja tehnike podvodnog lova u poniranju.
3.4. PODVODNI RIBOLOV PRIKRADANJEM
Tehnika podvodnog ribolova prikradanjem, ili kako se još naziva šuljanjem, razvila se tek posljednjih godina. Otkako su ribe značajno promijenile svoje ponašanje, te im je prva reakcija nepovjerenje i strah u odnosu na svaku zvučnu vibraciju, podvodni ribolovci počeli su razvijati nove ribolovne tehnike. Psihofizički najspremniji među njima posvetili su se čeki i taktici dubokog kopanja po rupama. Oni pak čija je apneja bila kraćeg trajanja, te samim time i zaroni plići počeli su primjenjivati tehniku lova prikradanjem. Izbora nije bilo, u protivnom moguća lovina bi im bili hobotnice, sipe, manji lumbraci, škarpuni i uglavnom nedorasle plosnatice.
U početcima razvoja ove tehnike ista se prakticirala prvenstveno u zimskim uvjetima, zbog lošijih vremenskih uvjeta i redovito lošije kondicije podvodnih ribolovaca. Vremenom se počeo prakticirati tijekom čitave godine, ali redovito za lošijih meteoroloških uvjeta kada su druge tehnike daleko zahtjevnije u svom izvođenju.
Podvodni ribolovci koji više vremena godišnje provode upražnjavajući svoj hobi ozbiljnije su se pozabavili proučavanjem ponašanja riba. Zaključilo se da veliki broj odraslih primjeraka riba redovito posjećuje plićake u potrazi za hranom, kada u blizini nema brodica i kupača. Problem je što je takvih područja sve manje, ali ipak postoje.
Ova tehnika predstavlja najsloženiji oblik podvodnog ribolova jer plivanje i približavanje lovini treba biti dovedeno do savršenstva. Drugim riječima prije podvodni ribolovac treba uočiti lovinu, nego što će ona osjetiti njegovo prisustvo. Neopažen prilazak ribi na domet podvodne puške nije jednostavan ni lak za usvajanje, ali je moguć.
Visok stupanj koncentracije, adekvatna kamuflaža i elegantno i nečujno kretanje kriteriji su koje treba zadovoljiti da bi se neopaženi primakli ribi.
Tehnika lova prikradanjem može se izvoditi na svim vrstama terena, uz plitke šljunčane obale, po plitkom hridinastom podmorju, uz strme litice i drugdje. Važno je maksimalno se prilagoditi konfiguraciji terena i koristiti sve prirodne zvukove u prikrivanju šumova koji se stvaraju kretanjem po i ispod površine.
Vremenom su ovu tehniku počeli sebi prilagođavati svi podvodni ribolovci na način da ovisno o kapacitetu vlastite apneje razvijaju određene praktične taktike. Tako se danas govori o taktikama plitkog šuljanja, dubokog šuljanja, šuljanja po površini i nekim kombiniranim modelima koji se također često prakticiraju.
Kod svih varijacija lova prikradanjem nepovoljni vremenski uvjeti pomažu podvodnom ribolovcu. Valovito i mutno more u uzobalnom pojasu olakšava kamuflažu podvodnom ribolovcu, a zvučna kulisa razbijanja valova o morsku obalu prikriva šumove koje podvodni ribolovac stvara svojim kretnjama. Nije problem uočiti ribu, već kako joj se približiti prije nego pobjegne.
3.4.1. Kada prakticirati lov prikradanjem ?
Podvodni ribolov tehnikom prikradanja najuspješniji je u meteorološkim uvjetima kišnih dana, valovitog mora i južnih vjetrova. No često je uspješan i tijekom ranog jutra i kasnog poslijepodneva, kada treba kretanje prilagoditi poziciji sunca, tako da nam je ono za leđima.
Redovito kao dane za prakticiranje ove tehnike treba odabirati nakon nevremena, kada ciklonu polako zamjenjuje anticiklona, ili dane kada se kvari vrijeme, a anticiklonu mijenja ciklona. Tada je riba brojnija u priobalnom pojasu.
U odnosu na stanje plime i oseke, riba je u većim količinama prisutna u uzobalnom pojasu u periodima izražene plime.
U meteorološkim uvjetima kada snažni južni vjetrovi rezultiraju valovima koji se razbijaju o obalu riba redovito dolazi na pliće predjele u potrazi za hranom u području morske pjene, ili u blizini toga područja. Idealna vidljivost za provođenje ove tehnike je od 5 do 10 metara u daljinu.
Različite ribe ponašaju se na sebi svojstven način. Vremenom se nauči prepoznavati pozicije na kojima je moguće susresti pojedinu vrstu.
Zbog navedenih činjenica preporučljivo je primijenjivati ovu tehniku u svim uvjetima lošeg vremena, kada je dilema da li uopće otići u podvodni ribolov. Upravo u takvim danima moguć je jednostavan ulov kakvog kapitalca. Valovito i mutno more privlači ribu bliže obali, te se ona u takvom ambijentu osjeća sigurnom i zaštićenom. Zbog toga su joj kretnje sporije, a faktor iznenađenja je na strani podvodnog ribolovca.
Što se tiče perioda dana, kada su meteorološki uvjeti loši moguć je uspješan ribolov tijekom čitavog dana. Moguća lovina u ovakvim uvjetima je komarča, pic, šarag, lubin, salpa, ovčica, trlja i vrana. Određene vrste riba mogu se pojedinačno pojavljivati tijekom prikradanja u sličnim daljinskim intervalima. Ovo se redovito dešava u slučaju komarče i pica, u uvjetima izraženije morske struje. Na području gdje smo naišli na jedan do dva primjerka na sličnoj udaljenosti, to će se vjerojatno nastaviti. Drugačija je situacija sa ciplima, salpama i ovčicama. Njih se češće susreće u manjim grupama ili jatima u uvjetima kada morske struje nisu posebno izražene. Grupe ili jata riba treba pratiti na sigurnoj udaljenosti. Kraćim zastancima se nastoji zainteresirati pojedini primjerak da se odvoji od jata i tada njega gađamo. Nakon toga nastavljamo sa slijeđenjem jata.
3.4.2. Kako izvoditi lov prikradanjem ?
Kada se prakticira tehnika lova prikradanjem potrebno je koristiti sve moguće zaklone i pozicije kombinacije svjetla i sjene. Slobodnom rukom se povlači uz obalu ili dno koristeći sve neravnine i hridi iza kojih se zaklanja od pogleda riba. Tijekom kretanja koristi se periferni vid, tako da se promatra obzorje vidnog polja pod morem kako bi se na vrijeme uočila eventualna lovina. Koristeći prikrivenost kretanja valovima i šumovima kotrljanja kamenja u obalnoj zoni moguće je uočiti ribu prije nego ona osjeti vibracije koje stvaramo kretanjem kroz more.
Kada se potencijalna lovina uoči momentalno se treba zaustaviti i prikriti iza najbližeg zaklona. Oprezno izvirujući treba procijeniti kretanje uočene ribe. Ukoliko je smjer kretanja ribe prema nama preporučljivo je postaviti se u zaklonu i mirno se, bez kretnji, postaviti u poziciji za čeku na plićaku, tako da nam je disalica izvan mora, pa ribu možemo čekati bez napora i dulje od par minuta. Disanje treba usporiti, kako zvukom udisaja i izdisaja ne bismo prestrašili ribu.
Ukoliko se uočena riba zadržava na svojoj poziciji ili se postepeno u potrazi za hranom odmiče u suprotnom smjeru od nas potrebno je nakon kraćeg zastanka odabrati put kojim ćemo se približiti ribi. Odabire se smjer kretanja koji nam pruža najviše mogućih zaklona iza kojih se zadržavamo izvodeći kraće čeke. Ukoliko postoji opasnost da bi riba mogla osjetiti naše približavanje, napredovanje treba zaustaviti i u suprotnom smjeru se povući. Nakon kraćeg zastanka nastavljamo s prikradanjem, dok ponovno ne uočimo ribu koja je u međuvremenu odmakla utvrđenim smjerom. Tijekom približavanja napreduje se u trenutcima kada je riba zaokupljena pažnjom u potrazi za hranom. Dok se riba kraće s podignutim perajama primjereno je zaustaviti se i potpuno se umiriti. Približavanje se izvodi bez pokreta perajama. Slobodnom rukom se povlačimo po dnu, a tijelo se mrtvo vuče bez suvišnih pokreta. Treba voditi računa da se peraje međusobno ne sudare, a dobro je da su olovnice na pojasu obložene tekstilom koji će prigušiti njihove slučajne dodire sa stijenama na dnu.
Ukoliko je vrijeme promjenjivo pa se tijekom obavljanja lova prikradanjem može očekivati i sunčane periode smjer kretanja treba odabrati tako da se sunce podvodnom ribolovcu nalazi iza leđa. Sunce iza leđa podvodnog ribolovca u mutnom i valovitom moru njegovu siluetu čini još nejasnijom što često potiče ribu da se približi i utvrdi o čemu se radi.
Kada se tehnika lova prikradanjem izvodi u područjima mutnih riječnih ušća gdje je vidljivost izuzetno niska preporučljivo se kretati prema suncu, niz struju. U takvim uvjetima riba se redovito kreće protiv struje, a u mutnom moru sunce će nam odati sjenku ribe koja se približava.
Postoje temeljna pravila lova prikradanjem kojih se potrebno načelno pridržavati, te ih modificirati sukladno odabranoj taktici koja se primjenjuje u praksi. Ta pravila su slijedeća:
Sve taktike lova prikradanjem, s izuzetkom prikradanja po površini podrazumijevaju adekvatnu fizičku spremnost i adekvatnu apneju;
Tijekom prikradanja tijelo treba vući doslovno po morskom dnu;
Važna je izbalansiranost olovnih opterećenja koja se raspoređuju na pojasu, leđima i na nogama (obavezno);
Šumove i vibracije koje se stvaraju kretanjem treba svesti na najmanju moguću mjeru, posebno voditi računa da se peraje ne pokreću i ne sudaraju, a olovnice na pojasu obložiti radi prigušivanja njihovih dodira sa stijenama na morskom dnu;
Opremu koja se koristi potrebno je prilagoditi terenu na kome se lovi i uvjetima vidljivosti pod morem.
3.4.3. Različite taktike lova prikradanjem
Podvodni ribolov prikradanjem načelno se provodi uz samo dno, primicanjem uočenoj ribi. No u praksi se susreću različite taktike ovoga lova od kojih svaki podvodni ribolovac odabire onu koja mu najviše odgovara. Prikradanje uočenoj lovini uz samo dno, pogotovo kada se to dešava na većim dubinama, jer i to je lov prikradanjem, spada u najsloženije taktike. Takvo šuljanje podrazumijeva dulju apneju, izuzetnu koncentraciju i dobru kamuflažu. No postoji i taktika prikradanje po površini koju mogu izvoditi i podvodni ribolovci ograničene apneje.
Bez obzira na taktiku za koju se odlučite u sklopu tehnike lova prikradanjem biti će potreban određeni vremenski period da bi se uspješno usvojila.
3.4.3.1. Taktika prikradanja po površini
Taktika podvodnog ribolova koja se naziva prikradanje po površini predstavlja najjednostavniju varijantu lova prikradanjem. Zbog jednostavnosti praktične provedbe i činjenice da ne zahtijeva dulju apneju predstavlja i kvalitetnu platformu za početak primjene tehnike prikradanja ribi. Provodi se na način da se odabere smjer kretanja uz obalu koji omogućava da je lijeva ruka uz obalu. Lijevom rukom se tiho povlačimo za stijene, a u desnoj se drži podvodna puška. Ljevacima, naravno više odgovara obrnuto, a neki od uspješnih praktikanata s kojima smo pričali u pripremanju ovih materijala drže se obrnutog pravila, tako da je ruka s podvodnom puškom uz obalu. Oni smatraju da je pri takvom načinu plivanja puška bolje kamuflirana, te da riba zbog toga sporije reagira. Definitivno je da riba danas prepoznaje ronioca s puškom u odnosu na onoga bez nje. Međutim kod ove taktike primarno je da mi prije uočimo ribu nego što ona nas osjeti. Tada je primarna brzina reakcije i manevarski prostor za ruku koja drži podvodnu pušku. Važno je i pokrete tijela izvoditi koordinirano. Dakle pokret ruke s puškom treba pratiti i pokret čitavog tijela. Zakretanjem glave pomiče se i puška u smjeru koji promatramo. Podvodna puška i glava podvodnog ribolovca trebaju biti u istoj ravnini.
Ova taktika ponekad omogućava ulov koji se ostvaruje gotovo s površine, ali je treba dovesti do savršenstva. Iza svakog većeg kamena i manjeg rta moguć je susret s ribom, ukoliko se krećemo tiho, koordinirajući pokrete tijela.
Na područjima gdje se planira prakticirati potrebno je poznavati konfiguraciju dna i načelno ponašanje vrsta riba koje ćemo loviti. Preduvjet da bi postojale šanse za izgledan ulov primjenom ove taktike su meteorološki uvjeti, temperatura mora i odgovarajuća mjesečeva mijena. Riba nije uvijek na plićaku, niti redovito pliva u gornjim slojevima mora. Ribu u plićake privlači mogućnost hranjenja, posebno nakon oseka, kada dolazi plima. Naplavljivanje uskog obalnog pojasa, kada dolazi plima, rezultira manjim migracijama puževa, račića i drugih morskih organizama. Ukoliko je i more valovito to u plićacima ima za posljedicu kotrljanje kamenja, čupanje algi i morske trave. More je u takvim uvjetima zasićeno kisikom što su idealni uvjeti za stvaranje guste planktonske mase. U takvim uvjetima se zatvara hranidbeni lanac, manje ribe su neoprezne dok se hrane planktonskom masom, a veće su neoprezne jer vrebaju one manje. To su idealni uvjeti za podvodnog ribolovca jer je pažnja ciljne lovine usmjerena na nešto drugo. Ukoliko je vjetar jak, a valovi veći to su pak uvjeti koji više pogoduju plitkoj čeki zbog težeg kontroliranja položaja podvodnog ribolovca tijekom ciljanja i gađanja ribe.
Najbolje pozicije za prakticiranje ove taktike su hridinasta dna oko plitkih rtova, hridi i grebena koji izviruju iz mora, plitki odroni i umjetni nasipi, lukobrani i sl. Na pjeskovitom dnu susreću se uglavnom cipli i rijetko komarča.
Što se tiče perioda dana za ovu taktiku najbolje se lovi za izlaska sunca i u zoru, a dobar period je i u vrijeme zalaska sunca. U tim periodima vidljivost zbog smanjenog dnevnog svjetla nije najbolja tako da se na isto treba priviknuti. Treba se koncentrirati na sjenovite dijelove koji podvodnom ribolovcu pružaju adekvatnu zaštitu. Inače je podvodni ribolov ovom tehnikom uspješniji kada se obavlja za oblačnog, nego za sunčanog vremena zbog slabijeg odraza siluete podvodnog ribolovca.
Lov prikradanjem po površini moguće je prakticirati tijekom čitave godine na područjima gdje se riba zadržava u plitkom priobalnom pojasu. Na području srednje i južne Dalmacije po plićacima je ribe najviše tijekom jeseni. Tada nisu rijetki niti ulovi palamide u plićaku, od kojih su dva predstavljena i u galeriji fotografija u ovoj knjizi. Na metar dubine (!!!).
U plitkom priobalnom podmorju susreću se različite vrste riba. Cipli, salpe, picevi, šarzi, komarče, lubini i druga riba u takvim uvjetima se zadržavaju na dubinama manjim od metra. S ovim ribama uz obalu se zadržavaju i jata malih bukvi, papalina i girica koja privlače i veće predatore kao što su gof i lica. U iznimnim situacijama uz uvjet visokog stupnja istreniranosti u nečujnosti prilaza ribi moguć je ulov čak i zubaca, a na rijetkim pozicijama i kirnje!
U prakticiranju lova prikradanjem po površini važna je potpuna koncentracija prilikom ciljanja i gađanja. Obzirom da je ova taktika posebno preporučljiva u zoru, kada podvodni ribolovac najčešće još nije postigao adekvatnu koncentraciju promašaji u izglednim situacijama nisu rijetkost. Slabija vidljivost zbog ograničenog danjeg svjetla često rezultira i pogrešnim procjenama o udaljenosti cilja.
Plivanje po površini treba izvoditi mirnim i koncentriranim pokretima. Što je more mirnije, to kretnje trebaju biti sporije i tiše. Preporučljivo je da smjer kretanja bude niz struju. U takvim uvjetima treba se potpuno umiriti na površini i prepustiti morskoj struji. Strpljenje je preduvjet ulova. Gof, lica i lubin plivaju protiv struje, loveći manje ribe koje se kreću u suprotnom smjeru. Zbog toga će nam ove ribe često same doći u susret . Kada se love opreznije ribe, kao pic i komarča, primjerenije se kretati protiv struje. U uvjetima valovitog mora i kretanja protiv struje vibracije koje se stvaraju slabije se prenose do osjetljive bočne linije ribe.
Vremenom treba naučiti prepoznavati tragove po dnu. Ljušture školjaka, ostaci ježinaca, izrovane male pješčane oaze i drugo signaliziraju prisutnost ribe na istom području. Kada se uoče ti znakovi dodatno treba usporiti kretanje, pažljivo izvirujući iza stijena na površini koje se koriste kao zaklon. Tako je moguće uočiti repni dio ribe na paši . Takva pozicija predstavlja odličan cilj.
Nervozno i neravnomjerno kretanje jata malih riba koja stalno mijenjaju svoj oblik raspršenosti signaliziraju prisustvo lice, lubina i rjeđe gofa. Prisustvo gofa se otkriva jednostavnije ponašanjem ušata na području gdje ronimo. Ukoliko se one zadržavaju pod stijenama i u situacijama kada se postavimo pred sami kamen, a ne bježe iz njega vjerojatnost je da je gof u blizini. Ako smo prethodnim pregledom područja na kome ronimo utvrdili da nema drugih podvodnih ribolovaca u blizini znak prisustva većih predatora su i oblaci crnila koje ispušta hobotnica ili sipa.
Taktika prikradanja po površini najuspješnija je kada se kombinira s plitkom čekom i lovom u poniranju kada se podvodni ribolov obavlja uz strme obale koje se nastavljaju podmorskim zidovima.
3.4.3.2. Taktika plitkog prikradanja
Plitko prikradanje je taktika koja za razliku od površinskog prikradanja podrazumijeva dulju apneju podvodnog ribolovca. Ovu taktiku se još naziva i plitkim šuljanjem, a primjenjuje se kada se već zaroni na dno. Smatra se da je ovo jedna od složenijih taktika, no usudili bismo se konstatirati kako se ona temelji na mnoštvu malih tajni, koje se rijetko prenose među podvodnim ribolovcima. U prikupljanju materijala za ovu knjigu uspjeli smo neke od tih tajni otkriti, a dio ćete trebati sama kada počnete prakticirati ovu taktiku.
Prvenstveno se treba koncentrirati na trajanje apneje, polazeći od pretpostavke da će se praćenje ribe, približavanje, ciljanje i gađanje, te povlačenje s ulovom trebati izvesti pri jednom zaronu. Kada se zna da za približavanje ribi koju se prati treba odabirati najprikladnije, a ne i najbrže putove onda se stječe dojam o potrebnoj psihofizičkoj pripremljenosti podvodnog ribolovca. U prakticiranju ove taktike važe sva ona pravila o kojima je bilo riječi u prvom dijelu ovog poglavlja. Posebno treba voditi računa o usavršavanju nečujnosti plitkog šuljanja jer će u protivnom biti izuzetno teško uočenoj ribi doći na puškomet.
Obzirom da su ovdje duljine pravaca kojima se prikrada uz samo dno ponekad impresivne, treba voditi računa o optimalnom razmještaju olovnih utega, kako na pojasu, tako na leđima i na zglavcima nogu radi ravnoteže peraja. No upravo će peraje ponekad dodirnuti dno i signalizirati ribi da se nešto dešava u blizini. Više od 50 % ukupne težine olovnica treba držati na pojasu, a omjer težine na zglavcima nogu i na leđima prilagođava se konfiguraciji dna po kome se šuljamo. Ukoliko je konfiguracija dna sa više izbočina i neravnina, to opterećenje na zglavcima nogu treba biti manje, kako bi se lakše amortiziralo peraje u izbjegavanju mogućih dodira sa dnom prilikom kretanja.
Prilaženje ribi koju se prati izvodi se u fazama, sa kraćim zastancima. Eventualan izron na površinu radi uzimanja zraka tijekom približavanja ribi momentalno bi signaliziralo našu prisutnost , a riba bi strelovito pobjegla. Sva praktična iskustva i uvjetna pravila koja su navedena u sklopu ovog odlomka vrijede i ovdje. Neke specifičnosti su vezane za uspješnost ove taktike u ranijim jutarnjim satima. Kod ove taktike ipak adekvatno napredujemo kroz lovnu zonu, te na odgovarajući način progonimo ribu. Trajnija apneja i dobra kamuflaža mogu rezultirati ulovom većeg broja primjeraka tijekom dva sata ribolova u zoru, nego višesatnog primjenjivanja iste taktike tijekom jutra i poslijepodneva.
Podvodni ribolovac obavezno treba odabrati smjer kretanja na način da mu je sunce iza leđa, a kretanje suprotno morskoj struji ponekada će predstavljati onu tanku granicu zahvaljujući kojoj će ipak biti ulovljena komarča na krajnjem dometu podvodne puške. Usputno će se tijekom šuljanja nailaziti i na neke druge ribe , npr. ugora u rupi ili škarpinu. U takvim situacijama preporučljivo se malo povući, sačekati da riba koju smo inicijalno progonili malo odmakne, te potom uloviti tog ugora ili škarpinu.
Plitko šuljanje traži mnogo strpljenja i dugu apneju. Zbog toga je preporučljivo da se ova taktika počne primjenjivati kada je podvodni ribolovac već ovladao nekim drugim taktikama i kada mu ne predstavlja problem kopanjem po rupama na dubinama od dvadesetak metara loviti ribu, ni adekvatno prakticirati plitku čeku. U drugim okolnostima ulov koji se može ostvariti ovom taktikom biti će uglavnom vezan za nedorasle piceve, male šarge, manje ciple i slično. Veće primjerke riba najčešće se neće moći niti vidjeti.
3.4.3.3. Taktika dubokog prikradanja
Taktika dubokog prikradanja je uz duboku čeku definitivno najsloženija, najteža i najopasnija. Prakticiranje ove taktike nije preporučljivo dok podvodni ribolovac kvalitetno ne ovlada većinom ostalih taktika i dok nema iza sebe više godina uspješnog bavljenja podvodnim ribolovom. Još su neki preduvjeti sigurnosti važni u prakticiranju ove taktike. Obzirom da se taktika prakticira na velikim dubinama potrebno je da se izvodi u paru. Najpraktičnije je da dok jedan ribolovac zaranja drugi čeka na površini. Ukoliko partner ne izroni u predviđenom intervalu moguća je brza intervencija kolege. Preporučljivo je i korištenje dvije signalne bove. Jedna od njih se vezuje za olovni uteg koji se odbacuje kada se u zaronu dosegne desetak metara dubine. Ovaj uteg vezan je kraćim i debljim konopom, tako da je njegovo podizanje olakšano. Kada se roni u paru, partner na površini ga izvlači dok kolega obavlja svoj zaron. Pojas sa nekoliko lakših olovnica vezan je za drugu signalnu bovu najlonom koji je gotovo nevidljiv na operativnim dubinama gdje se ova taktika izvodi. Svrha ove druge bove je da u slučaju potrebe partner sa površine brzo prateći najlon zaroni do pozicije na kojoj se nalazi njegov kolega.
U situaciji kada je prvi podvodni ribolovac izronio, zaranja partner koristeći istu bovu s dodatnim olovnim utegom, koji odbacuje nakon desetak metara. Dok on obavlja svoj zaron kolega se na površini odmara i izvlači olovni uteg. Redoslijed se nastavlja dok se ne odluči promijeniti lovnu poziciju.
Što se tiče same taktike dubokog šuljanja ista je evoluirala od taktike lova po pučinskim brakovima. Ova specifična taktika upražnjavana je od manjeg broja podvodnih ribolovaca još u doba kada se riba uspješno nalazila lovom po rupama u priobalnim područjima. Ovi, tada rijetki podvodni ribolovci ostvarivali su lovom po pučinskim brakovima nevjerojatne ulove, o kojima se često nije niti govorilo. No, danas, kada je riba i na tim pozicijama promijenila ponašanje o takvim lovovima se priča, a i u materijalima prikupljenima za ovu knjigu našli smo dosta foto dokumentacije koja je ovjekovječila neke od takvih lovova.
Dakle, kada se riba i na pučinskim brakovima počela drugačije ponašati, te je podvodni ribolov i na tim pozicijama izgubio na svojoj učinkovitosti podvodni ribolovci koji su ga prakticirali započeli su sa tehnikom dubokog šuljanja.
Lokacije za primjenu ove taktike odabiru se prema konfiguraciji morskog dna. Ravna područja s pješčanim prostranstvima i livadama posidonije treba izbjegavati jer je ulov proporcionalno uloženom naporu u domeni statističke slučajnosti. najbolje su pozicije koje na nautičkim kartama nisu označene kao brakovi zbog manjih visinskih razlika u odnosu na svoje okružje. Ukoliko je na takvim područjima dno hridinasto s većim i manjim kamenim gromadama koje su parcijalno prošarane posidonijom to su prave pozicije za lov dubokim šuljanjem.
Taktika se provodi kroz nekoliko koraka. Prvi korak je zastanak iznad pozicije na kojoj ćemo roniti, odmaranje, opuštanje i koncentracija na površini. Treba se potpuno opustiti i o ničemu ne razmišljati nastojeći smiriti ritam disanja i usporiti otkucaje srca. Prije zarona treba trbušnu šupljinu, pluća i masku napuniti zrakom ( kako se to izvodi opisali smo u drugom poglavlju knjige) i polako krenuti prema dnu. Korisna je taktika lifta ukoliko se roni u paru. U praktičnoj izvedbi ove taktike partner uhvati podvodnog ribolovca za zglavke nogu i gura ga prema dnu do dubine od dvadesetak metara. Za to vrijeme podvodni ribolovac održava potpunu koncentraciju, oči drži zatvorene, tijelo mu je maksimalno opušteno i ne izvodi ni najmanji pokret. Na ovaj način maksimalno štedi akumulirani zrak.
Ukoliko se zaranja samostalno u poziciji na kojoj se postiže ubrzanje zbog izrazite negativne plovnosti odbacuje se dodatni olovni uteg vezan za drugu signalnu bovu.
Prilazak morskom dnu izvodi se smireno i polako, a tijekom zadnje faze propadanja traži se najbliži veći zaklon iza koga se na dnu podvodni ribolovac postavlja. Kada to obavimo oprezno pogledamo u više smjerova, jer se po nekad može desiti da prema nama krene neki veći morski predator koji se zadržava na toj poziciji. U takvoj situaciji momentalno se mijenja taktika i lov nastavljamo dubokom čekom. Ukoliko se takva slučajnost nije desila, nakon što smo iz zaklona osmotrili okolinu započinjemo prikradanje uz samo dno prema pozicijama na kojima bi bilo moguće naći ribu. Takve pozicije su redovito veće gomile kamenih gromada, i veći procjepi obrasli posidonijom. Prikradanje tim pozicijama izvodi se na način da se prebacuje od jednog zaklona do drugog istovremeno promatrajući okolinu. Uočavanjem moguće lovine kretanje se usporava tražeći put kojim će biti moguće da joj se približimo na puškomet prije nego riba osjeti opasnost.
Nakon što je riba pogođena, ovisno o stanju rezerve zraka organizma kupi se lovina ili se momentalno izranja, vodeći računa da brzina kretanja bude umjerena, ne brža od mjehurića zraka koji se putem ispuštaju radi kontrole. U konačnoj fazi izrona udiše se zrak koji je prilikom zarona kroz nos ispuštan u ronilačku masku. Na taj način se izjednačava pritisak u masci s pritiskom okoline, a usputno koristi zadnja, dragocjena rezerva zraka.
3.4.3.4. Oprema za lov prikradanjem
Tehnika lova prikradanjem podrazumijeva gibljivost i pokretljivost podvodnog ribolovca. Ponekad su potrebne brze i eksplozivne reakcije uz maksimalnu preciznost ciljanja i gađanja, jer se često pogađa ribu na krajnjem dometu podvodne puške koju koristimo.
Približavanje ribama treba biti izvedeno vrlo tiho, gotovo neprimjetno. Da bi se kamuflirali kretanjem uz samo dno, potrebno je nositi nešto veću količinu olovnih utega na sebi. Negativna plovnost povećava vjerojatnost slučajnih udaraca o stijene na dnu. Svi ovi detalji nameću potrebu korištenja vrhunske opreme potpuno prilagođene ovoj tehnici podvodnog ribolova.
Svaka od faza koje sačinjavaju tehniku lova prikradanjem zahtijeva stalnu koncentraciju, koja je teško održiva ukoliko se ima problema s nekim dijelom opreme koja se koristi.
Ronilačke maske koje se koriste u tehnici lova prikradanjem obavezno trebaju biti maksimalno širokog vidnog polja. Nezavisno pokretanje glave u odnosu na tijelo nije preporučljivo u lovu prikradanjem, što znači da je korištenje perifernog vida pravilo. Ronilačke maske sa širokim vidnim poljem redovito su sa većim staklima kroz koja riba lako uočava slučajnu mimiku lica i pokrete bjeloočnica podvodnog ribolovca. Zbog ovoga stakla treba premazati zaštitnom bojom koja će lice podvodnog ribolovca učiniti nevidljivim. Kada se primjenjuju taktike kod kojih se ribi ne približava previše korisnija su refleksna stakla u kojima se ogleda okolina. Ovaj neobičan efekt često će ribu kada uoči podvodnog ribolovca intrigirati tako da će se na trenutak zaustaviti i pružiti mogućnost podvodnom ribolovcu da smanji razdaljinu do ciljne mete.
Obrazine maske i disalicu je preporučljivo premazati specijalnim bojama u desenu maskirnih šara. Disalice koje se koriste trebaju biti kraće i širih promjera, a postavljene blago prema natrag kako bi se što manje isticale na silueti podvodnog ribolovca.
Odijelo za podvodni ribolov debljinom treba biti primjereno periodu godine kada se obavlja podvodni ribolov. Obzirom da je preporučljiva negativna plovnost (osim kod taktike dubokog šuljanja), ne treba koristiti deblja odijela nego što je to potrebno. Maskirna šara značajno pomaže u kamuflaži, ali je važno da se odabere nijansa odijela koja je prilagođena prevladavajućim bojama na području gdje se najčešće roni. U protivnom može se koristiti i standardna odijela za podvodni ribolov, ali gornji i donji dio različitih nijansi. Tako se silueta podvodnog ribolovca rastavlja na dva dijela. Glatka odijela nisu preporučljiva jer su kontakti s oštrim stijenama česti, tako da će se vrlo brzo oštetiti prakticiranjem ove tehnike. Potrebne su i kvalitetne neoprenske rukavice s vanjske strane podstavljenim prstima jer se slobodnom rukom povlači po dnu, pa su učestali kontakti s oštrim površinama na kojima se standardne neoprenske rukavice brzo pokidaju.
Peraje kao i ronilačku masku i disalicu treba prilagoditi na način da se listove i stopala premaže specijalnim bojama u desenu maskirne šare. Posebno je važno da se to adekvatno izvede na donjoj strani listova koji su stalno okrenuti prema gore. Treba izbjegavati peraje sa karbonskim i sličnim osjetljivim listovima. Korisno je listove obložiti i određenom tekstilnom tkaninom koja će prigušiti njihove kontakte sa stijenama na dnu.
Puška za podvodni ribolov je ključna u svemu jer različite taktike lova prikradanjem podrazumijevaju i različite modele pušaka. Redovito se koriste laštikače, jer je kod prikradanja važno da svi zvukovi koji nastaju prilikom gađanja budu što tiši. Dužina puške se određuje prema prevladavajućoj taktici i ciljanoj vrsti ribe koja se lovi. Pored toga podvodnu pušku treba prilagoditi i poziciji na kojoj će se držati prilikom prikradanja. Ukoliko se podvodni ribolovac odluči pušku držati skrivenu uz tijelo u ruci koja je bliže obali primjerenije su kraće puške, od 75 do 90 cm. Kada se lovi izvan područja morske pjene i u uvjetima bistrog mora koriste se najduže laštikače koje su na raspolaganju. Preporučljive su podvodne puške sa lašticima manjih promjera, umjesto 20 mm. (Izuzetak je jedino taktika dubokog šuljanja kod koje se lovi na dubinama s većim pritiskom, a često se gađa i veće primjerke riba. Treba odabrati podvodnu pušku sa što manjim promjerom cijevi zbog brzine pomicanja puške u moru, kada brzo treba promijeniti smjer ciljanja. Idealne su cijevi podvodnih pušaka s ukupnim promjerom 25 mm, ali proizvedenih od čvrstih karbonskih, grafitnih i drugih vlakana koja osiguravaju minimalno savijanje cijevi pod pritiskom laštika, što direktno utječe na preciznost. Važna je i težina puške, tako da na primjer drvene puške definitivno nisu preporučljive za taktiku prikradanja.
Korištenje signalne bove u lovu prikradanjem specifično je. Obzirom da se lovi po plićacima i područjima gdje nema brodica ( u suprotnom lov nema smisla) treba koristiti manje bove koje se s odgovarajućim utegom postavljaju neposredno iza sebe. Kada se sustavno prijeđe dio terena bova se pomakne na slijedeću poziciju.
Kada se prakticira taktika dubokog šuljanja preporučljivo je korištenje dvije signalne bove. Za jednu, veću, je vezan pojas s većom težinom olovnica, koji se odbacuje kada se zaroni do desetak metara dubine. Drugi pojas s minimalnom težinom olovnica vezan je najlonom za drugu bovu. Za nju treba biti stalno vezan. Obzirom da se ta taktika izvodi do samih granica apneje pratitelj u čamcu treba u svakom trenutku znati gdje se podvodni ribolovac nalazi i nakon koliko minuta u slučaju da se ne pojavi na površini treba zaroniti prema poziciji signalne bove.
3.5. POSEBNE TAKTIKE PODVODNOG RIBOLOVA NA JADRANU
3.5.1. Strateški pristup posebnim tehnikama i taktikama podvodnog ribolova
Pored standardnih tehnika i taktika podvodnog ribolova, predstavljenih u ovoj knjizi, koje se danas prakticiraju na Jadranu, postoje i neke sasvim specifične taktike. Njihova specifičnost determinirana je područjem na kome se obavlja podvodni ribolov, te periodom godine i periodom dana tijekom kojega se primjenjuju.
Načelno, većinu tih taktika mogu primjenjivati i početnici s manjom ili većom uspješnošću, ovisno o stupnju ovladavanja kamuflažom i elegancijom pokreta i prigušenošću šumova koje stvaraju tijekom približavanja ciljnoj lovini.
Do sada predstavljene taktike podvodnog ribolova strateškim se pristupom mogu podijeliti na kategorije preporučljive početnicima, iskusnim podvodnim ribolovcima i ekspertima. Početnicima su primjerene taktike plitkog prikradanja, prikradanja po površini i plitkog lova po rupama. Iskusnim podvodnim ribolovcima pored tih primjerene su i plitka čeka, duboki lov po rupama i lov u poniranju. Samo za eksperte sigurne su taktike dubokog prikradanja, duboke čeke i čeke u modro.
Kada se analiziraju smrtni slučajevi stradavanja podvodnih ribolovaca na Jadranu potvrđuje se pravilo da uvijek, baš uvijek radilo o prema kvaliteti nižoj kategoriji podvodnog lovca koji je prakticirao taktiku primjerenu višoj kategoriji. Kako ćete testirati samog sebe kojoj kategoriji pripadate. Jedini pravi način je aktivno članstvo u nekome od brojnih ribičkih društava u sklopu kojih djeluje i sekcija takmičarskog podvodnog ribolova. Postoji utvrđen sistem natjecanja koji počinje od klupskih, preko županijskih do državnog prvenstva. Državno prvenstvo Hrvatske se prema pravilniku održava tijekom tri dana, u različitim lovnim zonama koje za uspješan plasman podrazumijevaju uspješnu primjenu brojnih taktika podvodnog ribolova. Nije baš moguće tijekom sva tri dana imati sreću. No, da se vratimo kategorizaciji o kojoj je bilo riječi. Ukoliko danas svojim rezultatima redovito ostvarujete plasman među prvih petnaest na državnom prvenstvu, vaša ozbiljnost pristupa ovome sportu nije upitna i možete se bez straha okušati u svim taktikama. Ukoliko se tek sporadično plasirate na državna prvenstva za sada zaboravite taktike dubokog prikradanja, duboke čeke i čeke u modro. Ako svojim takmičarskim rezultatima teško možete uopće ostvariti pravo nastupa na državnom prvenstvu zadržite se do daljnjega na taktikama plitkog prikradanja, prikradanja po površini i plitkog lova po rupama. U protivnom nećete ni njih svladati kako treba, ulovi će biti skromni, a stalno ćete se nalaziti na tankoj granici incidentne situacije u podmorju. Zbog toga oprezno i pametno! S druge strane, da bi se paleta praktičnih taktika proširila moguće je primjenjivati i neke specifične taktike koje na prvo mjesto stavljaju specifičnost mikrolokacije na kojoj se podvodni ribolov obavlja ili periodu dana i godine tijekom kojega se obavlja. Osim toga sve te specifične taktike značajno će pomoći tijekom kasnijeg usvajanja taktika primjerenih višoj kategoriji podvodnog ribolovca.
Posebne taktike koje ćemo predstaviti u nastavku su: lov u izlasku sunca, lov u zalasku sunca, lov po odronima, zimski lov i lov po brakovima.
3.5.2. Lov u izlasku sunca
Zora i izlazak sunca pružaju mogućnosti ulova kapitalnih riba. No važna je koncentracija, pa nema smisla ulaziti u more ukoliko niste budni već par sati. U protivnom će kretnje i reakcije ribolovca biti značajno usporene, tako da od ulova neće biti ništa.
S prvim zrakama sunca riba se još uvijek relativno sporije kreće, a sve reakcije su joj usporene. Tijekom noći zadržavala se po procjepima i oko stijena u potpunom mraku, te joj se vizualna osjetila još uvijek privikavaju na svjetlo.
U praskozorje je more obično mirno, bez valova, pa treba kretnje svesti na minimum jer riba osjetljivom bočnom linijom prima podražaje svih gibanja u svojoj okolini. Ona se tada zadržava na pozicijama malo iznad dna u plićem moru, tako da je primjenjiva taktika površinskog prikradanja.
Treba razlikovati taktike koje se primjenjuju na području koje se dobro poznaje od onih koje će se primijeniti na području koje se detaljno ne poznaje. Na područjima gdje redovito ronite pretpostavka je da znate koje su pozicije tijekom dana bogatije ribom. Čak i ukoliko su one nešto dublje, a karakteriziraju ih grote i procjepi korisno se prvo zaputiti prema njima. Često će se u zoru u rupama susresti neki veći fratar, šarag, pa čak i komarča. U slučaju komarče često će se zateći i dva, pa čak i više primjeraka. Kada se zaranja na ove pozicije preporučljivo je ponijeti dvije ronilačke puške, jer će ostali primjerci iz rupe pobjeći, kada se s prvim ulovom zaputimo prema površini. Podvodnu svjetiljku bi trebalo izbjegavati jer je u zoru teže predvidjeti ponašanje ribe u rupi kada primijeti svjetlo koje se približava. Za razliku od ostalih dijelova dana, ako ne koristimo podvodnu svjetiljku, riba će biti mirna i čak se neće zavlačiti dublje u rupu kada na otvoru primijeti siluetu podvodnog ribolovca.
Ukoliko na takvim pozicijama nema ribe preporučljivo je proći dio područja tehnikom podrona pažljivo promatrajući okolinu prilikom izronjavanja. Na stjenovitom terenu moguć je susret s većim morskim predatorom čije će reakcije također biti znatno sporije nego tijekom dana.
Neki podvodni ribolovci koncentriraju se prvenstveno na taktiku prikradanja po površini na dubinama do dva metra postepeno prelazeći određenu zonu. lako plijenom pada šarag, pogotovo salpa i pic, rjeđe komarča i neka druga riba.
Što se tiče opreme primjerena su tanja odijela s minimalnim opterećenjem olovnica, ronilačke maske sa širokim vidnim poljem, najduže peraje s listovima od karbonskih i grafitnih vlakana i najduže puške koje možete koristiti.
Na područjima gdje se obala strmim kamenim liticama ruši u podmorje polagano se napreduje uz same stijene i oprezno nadviruju podmorski zidovi. U ranim jutarnjim satima plosnatice se drže gotovo pod samom površinom, ali na najmanji znak opasnosti bježe niz podmorske zidove. Zbog toga su korisne najduže podvodne puške i sporo napredovanje uz litice. Sporadično treba pogledavati i niz zidove jer se u ovom periodu dana u jesen često iz dubine podigne i neka veća kirnja. Obično se postavi u svojoj karakterističnoj poziciji na sviću. Na pojavu podvodnog ribolovca neće reagirati bijegom ukoliko on ostane miran i nezainteresirano nastavi po površini sporo kretanje istim smjerom. Krajičkom oka prate se njene reakcije i kada ju se prođe sporim i mirnim pokretima krene se niz podmorski zid stalno prateći njene kretnje. Kako se spušta prema njenoj dubini treba smjer kretanja blago zakretati prema njoj. uslijediti će njena reakcija i okret za 180 stupnjeva. Kada započne okret treba maksimalno ubrzati da bi se postavili na poziciju iznad nje i odapeli strijelu čim prije. Najčešće će biti pogođena u stražnji dio tijela, na krajnjem dometu puške. Zbog ovakvog mogućeg susreta lov u izlasku sunca koji se prakticira uz kamene litice podrazumijeva snažne puške i savršeno naoštrene strijele, naravno uz obavezan koloturnik.
Osim kirnje moguće je i susret s gofom, koji u zoru često plivaju u grupi. Smjer njihovog kretanja biti će protiv struje, a plivati će nezainteresirano par metara ispod površine prateći podmorski zid. Kada ih se uoči treba momentalno krenuti u podron s pretjecanjem i maksimalno ubrzati kretanje. Čeku ne treba ni pokušavati. Ukoliko ih se dobije na dome treba ciljati najbližega i vjerovati da će ga strijela dobro pogoditi. Odmah se otpušta koloturnik, a ostalo će ovisit o sreći i koliko je riba dobro pogođena.
Lov u izlasku sunca specifičan je zbog činjenice da su reakcije podvodnog ribolovca još uvijek usporene. To mu ne osigurava značajnu prednost u odnosu na ribu čije su kretnje također sporije. Zbog toga, pored savjeta za korištenje podvodnih pušaka maksimalne duljine, može se preporučiti da se u periodima kada se prakticira ovakav lov promijeni bioritam. Buditi bi se trebalo par sati prije zore, tako da se do trenutka početka ribolova koncentracija podigne na odgovarajući nivo. Tada će prednost reakcija podvodnog ribolovca u odnosu na ribu biti značajna, a ulov neće izostati.
3.5.3. Lov u zalasku sunca
Tijekom kasnih poslijepodnevnih sati različite vrste riba primiču se plićim pozicijama, uz samu obalu. Smanjena vidljivost pruža mogućnosti adekvatne kamuflaže podvodnog ribolovca koji je u prilici neprimjetno se približiti lovini koju uoči. Postepeno se po moru šire sjene. Treba ih koristiti i kretati se upravo putem kojim se one prostiru. Ribe će se redovito držati izvan područja tih sjena, najčešće po rubnim dijelovima gdje se susreću sjena i sunce. To je korisno znati radi postavljanja u podmorju.
I na pozicijama koje su tijekom dana uglavnom puste susreće se riba, a pogotovo oko obraslih stijena koje pružaju moguće zaklonište u slučaju iznenadne opasnosti. Dva su pristupa koji se uspješno primjenjuju u taktici lova u zalasku sunca.
Prvi od njih podrazumijeva zadržavanje na području koje je karakteristično po obraslim stijenama s procjepima. Na takvim pozicijama preporučljivo je prikradanje uz dno, prebacujući se od zaklona do zaklona. Sporadično se izvode čeke, na samom rubu područja u sjeni. Pošto je vidljivost u podmorju uslijed kosih sunčevih zraka već smanjena treba maksimalno koncentrirano promatrati okolinu, jer će se sasvim iznenada u neposrednoj blizini materijalizirati kavala ili šarag. Refleksi tada trebaju biti iznimno brzi, a ciljanje iz ruke precizno. Na područjima gdje se zadržavaju škarpine, tijekom dana na većim dubinama, u zalasku sunca moguće je naići na veće primjerke u plitkom moru. Škarpina tijekom kasnih poslijepodnevnih sati prilazi obali i u periodu dok sunce potpuno ne zapadne često se postavlja pred procjepima, na malo uzdignutim pozicijama. Tada se i najlakše pronalazi usprkos savršenoj mimikriji koju prilagođava prevladavajućim bojama pojedinog podmorskog područja. Na području pučinskih otoka srednje Dalmacije u kasnim poslijepodnevnim satima znak da su škarpine u blizini može biti veća murina u plićaku i tabinje koje oprezno izviruju iz rupa. Prije nego se započne s lovom na tabinje i murinu preporučljivo je pažljivo pregledati čitavo područje prikradajući se uz samo dno. Nerijetko sam na ovaj način tijekom sat - dva lova nalazio i po nekoliko lijepih škarpina.
Ovakav pristup lovu u zalasku sunca podrazumijeva kraće i dobro balansirane laštikače. Najpraktičnije su one dimenzija sedamdesetak cm sa kraćim 6,00 milimetarskim strijelama. Važno je da se sa puškom može praktično manipulirati jer će često biti nužni nagli pokreti. Ronilačke maske isključivo s širokim vidnim poljem, odijelo za podvodni ribolov s maskirnom šarom i kraće peraje, također obojane maskirnim nijansama preduvjet su kvalitetnom ulovu. Pored navedenih vrsta česti su i veći fratri, koji se susreću kao samci, veća ovčica, velika trlja i pic. Ugor se u ovom vremenskom intervalu susreće izvan rupe, često glavom zavučenom ispod kakvog kamena gdje lovi ušate, a tijelo mu slobodno leluja.
Posebno tijekom ljetnog perioda, kada se riba tijekom dana drži dalje od obale moguće je u periodu zalaska sunca u dva sata vremena uloviti više ribe nego u višesatnom lovu čitavog dana.
Drugi pristup lovu u zalasku sunca podrazumijeva tiho prikradanje uz obalu u smjeru suprotnom od zalaska sunca. Ribe tada teže prepoznaju siluetu podvodnog ribolovca koji se sporo prikrada uz samu obalu. Na paši je tada lako iznenaditi pica i komarču, a nerijetko će prema podvodnom ribolovcu krenuti i cipal i lubin. Važe sva pravila o kojima je bilo riječi kod taktike plitkog prikradanja, kako za kretanje kroz more, tako i za opremu koja se koristi. Podvodna svjetiljka će ponekad biti nužna, no preporučljivo se kod takvih procjepa zaustaviti i izvesti par čeka. Silueta ribe koju smo primijetili da je zamakla u procjep vrlo vjerojatno će se pojaviti na izlazu iz procjepa.
Optimalna kombinacija je tijekom poslijepodneva započeti taktikom prikradanja uz obalu sa suncem za leđima, te se sporadično zaustavljati na pozicijama sa obraslim stijenama i procjepima i tamo prakticirati prvi prezentirani pristup lovu u zalasku sunca.
3.5.4. Lov po odronima
Odronima se u narječju podvodnih ribolovaca nazivaju područja na kojima se pod strmim liticama obale stotinama godina gomila odronjeno kamenje. Vremenom se te odronjene gomile šire i u podmorju te oblikuju spektakularne podmorske pejzaže.
Na područjima odrona treba razlikovati gornji i donji segment. Gornji segment je u plićaku i tu se nalaze uglavnom neobrasle bijele stijene. U njihovoj blizini se zadržavaju cipli i manji šargi, ali uglavnom plivaju kroz koridore koje stijene tvore. Ukoliko u blizini ima i izvora bočate vode čest je i lubin.
Područje posebno zanimljivo za podvodni ribolov je donji segment. U podmorju je lako prepoznatljiv jer započinje na poziciji gdje su odronjene stijene tamne boje i obrasle algama. Pod njima se nalaze brojni koridori i šargere po kojima se kreće i zadržava svakovrsna riba.
Odroni često završavaju na dubinama od dvadesetak do tridesetak metara (ovisno o nagibu morskog dna). Često na tom području započinju pješčane oaze, a rjeđe livade posidonije.
Odrone je lako uočiti tijekom uzobalne plovidbe i na područjima gdje se prvi put roni. Kada ih se uoči treba im se što tiše približiti i usidriti dalje od njih. Najprimjerenija taktika prilaženja je duboko prikradanje. Ukoliko su tek raniji jutarnji sati riba će se često zadržavati na srednjim dijelovima odrona. Prema sredini dana riba se pomiče prema najdubljim dijelovima. Kirnja koja se u ranijim jutarnjim satima može zateći pri dnu odrona, sredinom dana se povlači u dubinu i rijetko se tu susreće osim nedoraslih primjeraka. S dizanjem maestrala na vrhovima odrona, u plitkom moru pojavljuju se veći cipli i šargi. Preporučljiva je taktika plitke čeke. Tada ožive svi dijelovi odrona. Konačno, u kasnim poslijepodnevnim satima posebno se dobro lovi na srednjim dijelovima odrona. Preporučljiva je taktika podrona koja se kombinira sa prikradanjem.
Odroni, pogotovo oni rjeđi koji su gusto obrasli, a stijene na njima su oblikovale brojne grote i koridore pružaju mogućnost svakovrsnog ulova, ponekad i taktikama koje inače nisu primjenjive za određenu ribu. Zbog toga je lov po odronima posebno atraktivan, a kada imate sreću da se nađete na području gdje se često ne lovi ima smisla potpuno se posvetiti odronu i promijeniti poziciju tek kada ga se detaljno pretraži, i u njegovoj blizini izvede više plitkih i dubokih čeka.
Što se tiče preporučljive opreme, ronilačko odijelo s maskirnom šarom je preporučljivo, kao i ronilačka maska sa širim vidnim poljem. Duljina podvodne puške se prilagođava veličini stijena i procjepa na konkretnom odronu. Ukoliko su stijene velike i rupe pod njima će biti prostrane, a ribu će se u koridorima često gađati na većem dometu. Na takvom odronu se koriste podvodne puške većih dimenzija. Na pozicijama gdje su pak stijene sitnije, a primjećuju se i kamene kore pod njima uspješnije se lovi sa kraćim podvodnim puškama.
Komprimirke nisu preporučljive za lov po odronima. Mnoštvo rupa i procjepa rezultira multipliciranjem zvučnog odjeka udara komprimirke što uznemiruje prisutnu ribu. Zbog toga se na odronima najbolje lovi s laštikačama s tanjim lašticima čiji je udarac najtiši. Promjer strijele treba prilagoditi očekivanoj lovini ( napomenuli smo da se u jutarnjim satima može iznenaditi i kirnju ), a koloturnik je obavezan u svakom slučaju.
Na odronima se pored standardnih šargi, kavali, piceva, vrana i škarpina u pridnenom dijelu susreću feluni i lica, a na dubljim dijelovima se zadržavaju veći fratri, ugor i tabinja. Na odronima koji završavaju pješčanim oazama s posidonijom tijekom proljeća moguć je uzbudljiv susret s grdobinom, redovito većih dimenzija.
3.5.5. Zimski lov
Zima je specifično godiš nje doba za podvodni ribolov. Kvalitetno zimsko ronilačko odijelo debljine od 7.00 do 10,00 milimetara preduvjet je koji osigurava relativno ugodan višesatni boravak u moru. U zimskom periodu riba se traži prvenstveno po plićaku. Više je razloga tome, a osnovni su vezani za viši stupanj zamućenosti mora, te učestalu pojavu lubina koji se zadržava uz samu obalu i najlakše lovi tijekom zimskih mjeseci. Zimski lov je na određeni način i nastao iz zimskog lova na lubine.
Temperatura mora prihvatljiva je veći dio zime kada se koriste tzv. zimska odijela. Podvodnog ribolovca sputava potrebna veća težina olovnica koje se raspoređuju po leđima, pojasu i na zglavcima nogu. Ovo ograničava pokrete i brzinu kretanja podvodnog ribolovca tako da su najprimjerenije taktike plitkog prikradanja i plitke čeke.
Važno je da je podvodni ribolovac na odabranom području sam i da tu više dana nije nitko ronio. Ukoliko je prethodnih dana bilo i jakog juga, koje je u slabljenju, može se nadati dobrom ulovu.
Osim navedenih taktika praktična je i jedna specifična. U zoni se odabere područje sa žalom. Na tu poziciju se dolazi više dana uzastopno i s obale se tori zdrobljenim školjkama, ježevima ili, još bolje, kozicama. Nakon par dana na toj poziciji se postavi na čeku tako da su noge podvodnog ribolovca izvan vode, a u moru je gornji dio tijela s puškom. Preporučljivo je da je staklo na ronilačkoj masci premazano refleksnom bojom tako da se ne vide oči podvodnog ribolovca. Lubini privučeni hranjenjem prethodnih dana doći će na ovu plitku čeku, a ulov neće izostati.
Za zimski lov potrebna je adekvatna pozicija jer se podvodni ribolovac brže zamara, a najneugodniji je svakako ulazak u more i skidanje ronilačkog odijela nakon ribolova. Da biste bili sigurni kako određeno područje toga dana nije prošao prije vas neki drugi podvodni ribolovac preporučljivo je u more ući u svitanje. Topla voda sa šamponom donesena u termos boci, koja se ulije u ronilačko odijelo u svakom će slučaju ublažiti šok. Što se tiče faze nakon ribolova, kada treba skinuti ronilačko odijelo najbolje rješenje je isto napraviti pod vrućim tušem. U protivnom preporučljivo se nakon zimskog ronjenja zagrijati toplim čajem iz termos boce u koji se doda čašica rakije ili ruma, te se brzo presvući u toplu i suhu robu.
Zimski lov promatran kao posebna taktika nema nekih specifičnih recepta. Karakterizira ga ograničena vidljivost u podmorju, sporije reakcije ribe, ali i podvodnog ribolovca i mogućnost dobrih ulova po plićacima. No česti će biti i oni dani kada ćete se bez ulova smrznuti vraćati kući i pitati : Što je meni ovo danas trebalo ?
3.5.6. Lov po brakovima
Lov po brakovima oduvijek je bio rezerviran za hrabrije i odvažne podvodne ribolovce. Brakovi su pličine udaljenije od obale. Na tim područjima se morsko dno blažim ili strmijim usponom približilo morskoj površini. Većina brakova u Jadranu karakteristična je po hridinastom dnu koje je više ili manje obraslo. Na jednom strani se često strmije spuštaju prema dubini, a na drugim stranama postepeno. Određen broj brakova koji predstavljaju opasnost u plovidbi ucrtan je u nautičke karte, a na njima se postepeno postavljaju i signalne oznake. Označeni brakovi nisu posebno interesantni jer za njih zna veći broj sportskih ribolovaca koji na njima učestalo iz čamca ili u podmorju love sreću. Brakovi iznad kojih često plove brodice sa bučnim motorima veći dio dana su pusti. Riba se na njima pojavljuje u ranijim jutarnjim satima i tijekom kasnog poslijepodneva.
Pored, u nautičkim kartama, označenih brakova u Jadranu postoji još mnoštvo neoznačenih, posebno na dubinama od dvadesetak do tridesetak metara, o kojima se ne vodi računa jer ne predstavljaju opasnost za sigurnost plovidbe. Upravo takvi, neotkriveni, brakovi su najinteresantniji. Često gusto obrasli podmorskom vegetacijom, stanište su i okupljalište plemenitih ribljih vrsta.
Nalaze se slučajno, tijekom plovidbe i praćenja dna pomoću eho sondera. Vjerojatnost da se na određenom području nalazi neki neotkriveni brak zamjećuje se prema neravnomjernim dubinama na koje se nailazi. Korisno je na takvim područjima detaljno pretražiti širu okolinu. Uspijete li locirati neki, još neotkriveni, brak pruža vam se šansa za jedinstven doživljaj, dok vas ne uoče drugi ribiči i ne počnu i oni posjećivati tu poziciju. Riba se na pučinskim brakovima zadržava čitavog dana i ne mijenja svoje stanište. Nailaskom podvodnog ribolovca sklanja se u rupe i procjepe te i tamo predstavlja relativno lak cilj.
Na ovakvim pozicijama redovito se susreću lijepi primjerci škarpine i šargi. Kavale su također česte, a na paši se zadržavaju kapitalni primjerci piceva. Na dubljim pozicijama braka redovito je kirnja, a nerijetko ih se susreće i nekoliko primjeraka, od kojih svaka drži svoju stranu braka. Na strani koja se strmo ruši prema dubini česte su murine i šargi, a uz zid se susreću morski golubovi. S otvorenog na toj strani često dolaze veći gofovi. Zubaci se redovito zadržavaju na stranama braka koje se blago spuštaju prema dubini.
4. ATRAKTIVNE ZONE PODVODNOGA RIBOLOVA NA JADRANU
Jadransko more sa svojim isturenim rtovima, hridima, otočićima i otocima nudi veliki broj odredišta izuzetno atraktivnih za podvodni ribolov. Mnoštvo prekrasnih odredišta u dosegu je i vaše brodice. Kazati ćete, možda, da do tamo treba prijeći i neke otvorene kanale. Istina, vremenske prilike su ćudljive i ponekad će valovi i snažni vjetrovi onemogućiti pristup pučinskim odredištima. Upravo zbog ružnih iskustava pojedinaca u plovidbi, mnoga od tih odredišta i danas su relativno slabo posjećena. Da li je taj oprez opravdan? Teško je prosuditi. Rizik pod svaku cijenu nema smisla. Treba uvažavati ćudi mora i pouzdati se u adekvatne pokazatelje meteoroloških uvjeta prije isplovljavanja prema odredištu. Uz to je potrebno i malo avanturističkog duha.
Pisati o atraktivnim zonama podvodnog ribolova na Jadranu predstavlja kompleksan zadatak. Obzirom da je osnovna tema ove knjige podvodni ribolov, ograničili smo se u ovome poglavlju tek na dio tih područja. Nastojeći ih približiti svima onima koji na njima nisu nikada zaronili možda ćemo pomoći u donošenju odluke da se tamo i zapute.
Sva predstavljena odredišta svojom živopisnošću, kako pod morem, tako i nadmorskim pejzažima svojom ljepotom ostaviti će neizbrisiva sjećanja. Uspomene na njih ostaju za čitav život. Ostala, u ovoj knjizi nespomenuta atraktivna odredišta biti će obrađena u nekom slijedećem izdanju ove knjige.
|
