3.1.3. Ponašanje ribe u rupama i procjepima
Lov po rupama nekada je omogućavao brojne trofejne ulove. Ribe je tada bilo u izobilju, a njihovo ponašanje je bilo logično i predvidljivo. Bilo je dovoljno tada grupu šargi ili kavala na koje bi se često nailazilo preplašiti udaranjem po površini. Riba bi se zavukla u rupe i tamo čekala podvodnog ribolovca koji bi redovito ulovio više primjeraka u istoj rupi, pogađajući čak i više primjeraka istim hicem. Ovakva taktika u današnje vrijeme samo bi nepotrebno prestrašila ribu koja bi se razbježala na širem prostoru, te bi je bilo teško zainteresirati da se približi na čeku.
Ponašanje ribe se promijenilo. Činjenica je da je većina ribljih vrsta vremenom razvila osjećaj za opasnost. Taj osjećaj je danas prva reakcija koju riba pokazuje. Talijani su se bavili čak i znanstvenim istraživanjima kojima su pokušali dokazati kako ribe koje prežive ranjavanje od strane podvodnog ribolovca, oslobode se s udice ili iz mreže, događaj memoriraju na određeni način. Ta sjećanja uvjetuju izmjene u njenom genetskom kodu, koji se takav, izmijenjen, prenosi na slijedeće generacije. Da bi to moglo doista biti točno kazuju iskustva većeg broja podvodnih ribolovaca na područjima gdje se još uvijek rjeđe lovi, te bi riba trebala biti mirnija. I na tim područjima riba se više ne ponaša onako kako je to bilo nekada. Vizualni doživljaj siluete podvodnog ribolovca s puškom u ruci izaziva sasvim drugačiju reakciju u odnosu na onu kada se istoj ribi približavate u zaronu bez puške u ruci.
Kada imate sreće pa otkrijete rupu ili procjep s više primjeraka riba iste vrste nemojte ciljati na brzinu, potrošite sekundu - dvije na pregled rupe. Najveći primjerak će često biti izdvojen iz skupine i nalaziti se u najsigurnijem dijelu zaklona. Zbog toga će pokazivati i najmanje nervoze, pa ćete imati priliku mirno naciljati. Ukoliko se odlučite ciljati prema ribi u skupini sačekajte da se poklope dvije ribe i pokušajte tim prvim hicem uloviti dvije ili više primjeraka. nakon prvog hica u rupi ribe će se uznemiriti, posakrivati i nastojati pobjeći iz rupe. Ukoliko prvim hicem ustrijelite najveći primjerak moguće su dvije reakcije ostalih primjeraka. Logičnija je da će pokušati pobjeći iz rupe, no dešava se ponekad i da se paraliziraju od straha, te se sabiju u dublje u rupi. U takvoj situaciji ne treba žuriti, već sačekati da se dva primjerka ili više njih poklope.
3.1.4. Različite ribe u različito konfiguriranim rupama i procjepima podmorja
Koje ribe možemo očekivati u različitim vrstama rupa i procjepa na morskom dnu? Morfološka raznolikost morskog dna na Jadranu vrlo je interesantna, što naše podmorje čini izuzetno atraktivnim za podvodni ribolov na određenim područjima. Tako se nailazi na područja s vrlo velikim kamenim gromadama koje ostavljaju dojam da ih je tu nanijela i razbacala neka tajanstvena sila. Ova područja mogu biti izolirana, stijene mogu biti nabacane jedne na druge tvoreći prolaze i tunele, a na drugim područjima stijene tvore kamene koridore. Postoje i područja gdje se kamene gromade nalaze na rubovima s pješčanim prostranstvima, duboki procjepi u podmorskim zidovima koji se strmo ruše u dubinu, a posebno su interesantne kamene gromade i procjepi koji se nalaze u područjima s livadama morske trave posidonije.
Načelno u periodima godine kada je temperatura mora niža ribe je u rupama manje, pogotovo u plićim područjima. Postoje doduše i izuzetci, ali u njihovom slučaju najčešće se radi o područjima na kojima je temperatura mora ispod površine nešto viša. Zbog toga je u zimskom periodu godine ronilački sat sa senzorom za mjerenje temperature mora koristan, kao uostalom i u lovu na zubace.
Područja s mnoštvom velikih kamenih gromada nabacanima jednima na drugima obećavaju nalaženje kirnje, šargi i kavali. Šargi se na ovakvim područjima rijetko zadržavaju pod stijenama, tako da ih je uputno loviti prikradanjem oko kamenih gromada. Kavale se zadržavaju pred rupama koje im služe kao privremeni zakloni. Kirnja će također ovakvo područje koristiti kao privremeni zaklon, tako da je treba gađati s veće udaljenosti, a na ovakvim područjima moguće je da dođe i na čeku. Na dubinama do desetak metara dubine moguć je ulov velikog cipla, pica i salpe, a na područjima gdje je učestao lubin, čak i njega. Treba biti vrlo brz na okidaču, jer je riba na ovakvim područjima u stalnom kretanju i rijetko pruža drugu priliku za hitac.
Na područjima gdje stijene tvore kamene koridore nailazi se na šarga koji se nešto lakše lovi, salpe, škarpinu, pica i fratra. Na ovakvim terenima pretraživanje rupa treba kombinirati s tehnikama prikradanja. Ovdje se pronalazi i ugora, ali su otvori njegovih rupa vrlo uski i nalaze se uz samo dno, ponekad čak i u dnu.
Stjenovita područja na kojima se kamen gromade spajaju s pješčanim predjelima rupe i procjepi su najčešće vrlo atraktivnog izgleda. Ukoliko na takvim područjima lovi više podvodnih ribolovaca tijekom ljetnih mjeseci će najčešće biti potpuno prazne. Ukoliko nisu redovito napadnute ove rupe će nastanjivati kirnje, murine, šargi, vrane, a u njihovim vanjskim dijelovima biti će i škarpina. Ovakve pozicije na dubinama iznad trideset metara i područjima bliže civilizaciji, gdje su ophodnje plovila Pomorske policije i Lučke Kapetanije redovite ovakve pozicije i danas su pravi eldorado za podvodne ribolovce koji mogu zaroniti na veće dubine. Na takvim područjima krivolovci s aparatima za disanje pod morem rijetko se usuđuju loviti, te je riba još uvijek mirna i osjeća se sigurnom.
Duboki i strmi procjepi koji se nalaze po podmorskim zidovima koji se strmo ruše u dubinu nalaze se slučajno, tehnikom podronjavanja. U ovakve procjepe sklanjaju se veće grupe šargi, i rjeđe kavale. Ukoliko ih nastanjuju kavale, one se redovito nalaze u dubljim dijelovima procjepa, iza šargi. Čest stanovnik ovih procjepa je murina, koja se zadržava na samim otvorima. Kada se pregledavaju procjepi prije prvog hica potrebno je pažljivo pregledati da li se u dnu procjepa možda skrila veća kirnja. Ona će najčešće biti okrenuta gornjim dijelom leđa prema otvoru. Treba precizno naciljati što bliže glavi i momentalno zategnuti konop od koloturnika na površini. Izvlačenje će biti komplicirano i trebati će više zarona, ali će se redovito raditi o lijepom primjerku od 5 ili više kilograma. Na otvorima procjepa susreće se škarpina s kojom treba biti vrlo oprezan. Ukoliko je promašite ili samo ranite zavući će se duboko u procjep, tako da je sigurno više nećete pronaći.
Kamene gromade i procjepi u gustim livadama posidonije najzahvalnija su područja za tehniku lova po rupama. Riba se na ovim područjima osjeća najsigurnijom. Razloga je tome više, a jedan od osnovnih je što se ovakva područja nalaze slučajno i veći dio podvodnih ribolovaca koji rone u određenom akvatoriju za njih ne zna. Ukoliko se radi o pozicijama koje se nalaze na dubinama iznad 20 metara, sigurno će i danas tijekom par sati lova osigurati ulov nekoliko lijepih šaraga, po neku kavalu, veliku vranu i škarpinu. Škarpina se na ovakvim područjima malo teže pronalazi, osim kada je more jače valovito. Škarpina se tada često susreće na lažini i lako nalazi pregledom s površine. Tijekom kasnog ljeta i u jesen na ovakvim područjima kada pušu snažniji južni vjetrovi, a more je izrazito valovito i jednolične temperature uz dno i iznad njega moguće je ulov velikog zubaca i komarče koji iz lažine vrebaju manje ribe. Upravo na ovakvim pozicijama i za takvog vremena ulovio sam svoje najveće zubace i komarče bez velike muke.
3.1.5. Oprema za lov po rupama i procjepima
Za lov ribe po rupama i procjepima koriste se kraće puške na laštik ili na komprimirani zrak. Izuzetno, kod dubokih procjepa potrebne su najduže podvodne puške.
U praksi su ipak najpraktičnije puške dimenzija do 80 cm. Ukoliko je puška kraća treba je opremiti ostima. Najbolje osti za lov ribe u rupama su trozubi kod kojih srednji zubac ima dvostruki zub, a rubni zubi pomična pera duljine centimetar do dva. Često nećemo imati priliku veću ribu gađati u vitalni dio glave, a izvlačenje ribe pogođene u stražnji dio tijela najjednostavnije je sa ovakvim ostima.
Ukoliko je riba postavljena uz kamen gađanje tahitiana strijelom ne može biti uspješno. Strijela će probiti ribu, te se najvjerojatnije odbiti od kamena i izletjeti natrag. Čak i da strijela ostane u ribi najvjerojatnije se neće otvoriti pero.
Osti se preporučuju i u svim uvjetima kada se u rupi nalazi više primjeraka ribe. Riba pogođena ostima iz komprimirke uslijed udara i težine strijele manje se trza prilikom izvlačenja, tako da je uznemiravanje ostalih riba manje izraženo. Zbog ovoga i kada se koriste laštikače primjerene su strijele promjera 6,5 mm, a preporučljivo je da ručka puške ima navlaku jarke boje kako bi se uočavala sa površinu u slučajevima kada se strijela zaglavi u rupi, a ne želimo otpuštati konop s koloturnika.
Zbog navedenih specifičnosti lova po rupama i procjepima korisno je u zaronima imati dvije puške na raspolaganju. Pojedinci prakticiraju čak i postavljanje puške (ili pušaka) ranijim zaronom u blizini rupe, a na rupu zaranjaju bez puške u ruci. Kada se približe poziciji gdje su ostavili pušku, istu uzmu i privuku uz tijelo. Ovi pojedinci tvrde da se na određenim pozicijama riba u rupi ponaša mirnije kada ne primijeti siluetu podvodne puške u rukama ronioca prilikom zarona.
Koloturnik je preporučljiv dodatak na svim modelima pušaka koje se koriste u ovoj tehnici lova. Zaglavljivanja strijele s pogođenom ribom su česta, a tada je najsigurnije otpustiti konop i pušku zakačiti za ronilačku bovu na površini.
Peraje prilagođavamo radnoj dubini na kojoj ćemo loviti. Zbog učestalih kontakata peraja sa stijenama nisu primjerene skuplji modeli peraja sa karbonskim listovima. Važno je da je gumeno stopalo udobno, a potisak peraje dovoljan sigurno i brzo vraćanje put površine sa dubine na kojoj lovimo.
Količinu olova treba prilagoditi radnim dubinama. Važno je da je podvodni ribolovac kod ove tehnike blago negativne plovnosti. To znači da i uz samo dno ne smije biti u mirovanju tendencija da se u mirovanju tijelo podiže od dna. Zbog sigurnosti pojas s olovnicama mora biti vezan za ronilačku bovu. Prilikom bilo kakvih problema pojas treba odbacivati. Ovo je tehnika koja je po zastupljenosti u statistikama crne kronike podvodnog ribolova odmah pored čeke. Nizac s ribom obavezno bi trebalo ostavljati na bovi jer će lako zapinjati za dno. Preporučljivo je prilikom zarona kod kojih se planira uvlačenje glave u rupe i procjepe skidati i disalicu te je postavljati na pojas. Zapinjanje disalice za izbočine u rupi ili procjepu je pravilo. Ukoliko je ona još zakačena za masku lako se može desiti da u procjepu ili rupi ostanete bez maske na glavi.
Podvodnu svjetiljku koja se koristi za lov po rupama preporučljivo je oblijepiti neoprenom ili drugim tekstilnim materijalom kako bi se prigušio odjek njenih udaraca po stijenama u unutrašnjosti rupe.
Što se tiče ronilačkog odijela preporučljivo je da nije jednobojno. Korisne su i sve kombinacije kod kojih je donji dio druge nijanse nego gornji dio odijela. Primjerena su i sva maskirna odijela koja imaju barem jednu nijansu sličnu bojama koje prevladavaju na terenu gdje ronimo. Ukoliko maskirno odijelo nema baš niti jednu takvu nijansu na sebi, efekt na ponašanje ribe u rupi biti će identičan kao da smo u jednobojnom ronilačkom odijelu.
3.1.6. Zaključno o lovu po rupama i procjepima
Često prakticiranje tehnike lova po rupama karakteristika je istinskih zaljubljenika u podmorje. Ova tehnika lova danas u Jadranu teško osigurava količinu ulova kao neke druge tehnike, ali pruža mnoštvo uzbuđenja i izazova. Područja na kojima ju je smisleno prakticirati izuzetno su atraktivna za ronjenje, te kao takva ostaju dugo u sjećanju.
Svaki kvalitetan podvodni ribolovac razvio je i neke svoje posebne taktike koje s više ili manje uspjeha primjenjuje u lovu po rupama. Dio tih malih tajni otkrili smo, a dio ćete pronaći između redaka, kada budete ponovno čitali ovo poglavlje. Dobar ulov lovom po rupama ostvariti će se kada su taktike prilagođene specifičnoj vrsti terena s rupama i procjepima. Zbog toga je važno upoznati pojedine terene na koje ćete se u kasnijim ribolovima vraćati. Tada više neće biti nepoznanica, tako da ćete unaprijed moći pretpostaviti u koje doba dana i na kojim pozicijama bi se mogla nalaziti određena vrsta ribe ukoliko pušu južni vjetrovi, gdje se zadržati ukoliko su zapadni vjetrovi itd. Svako područje ima neke svoje zakonitosti.
Višesatni lov po rupama mogu prakticirati fizički dobro pripremljeni podvodni ribolovci. Kvalitetno ovladavanje ovom tehnikom pretpostavka je za usvajanje svih ostalih tehnika i taktika i šansa da na gotovo svakome natjecanju ostvarite određeni ulov. Ovo je tehnika koja se može usavršavati čitav život. Riba stalno mijenja ponašanje, te sukladno tim promjenama i svoje reakcije. Predviđanje ponašanja određenih vrsta riba koje se zadržavaju po rupama izazov je za svakog podvodnog ribolovca. Treba se naoružati prvenstveno strpljenjem i voljom za opažanje i učenje. Ostalo će doći samo po sebi.
Kada se dobar praktičar podvodnog lova po rupama odluči prijateljima uloviti večeru ona rijetko izostaje.
3.2. PODVODNI RIBOLOV NA ČEKU
Podvodni ribolov na čeku posljednjih godina postao je prevladavajuća tehnika kod svih podvodnih ribolovaca koji nastoje osigurati primjeren ulov. Nitko me od njih ne može uvjeriti da je lov na čeku atraktivniji i zanimljiviji od višesatnog pregledavanja grota i rupa po dnu, ali da može biti efikasniji, može. No, posljednjih godina najveći postotak udesa u podvodnom ribolovu vezan je prvenstveno za podvodne ribolovce na čeku. U takvim se situacijama i razmišljanjima često prelaze fizičke granice svojih mogućnosti. Zbog toga ćemo posebno detaljno obraditi ovu ribolovnu tehniku, a na Vama je da odlučite koliko i kako ćete je praktično primjenjivati.
3.2.1. Kauzaliteti pojave lova na čeku
Podvodni ribolov na čeku pojavio se nakon što je riba uglavnom promijenila svoje ponašanje u susretu s podvodnim ribolovcem. Ulovi su počeli biti skromniji, a inovativni podvodni ribolovci su tražili adekvatnije ribolovne tehnike. Na našim prostorima ovu tehniku podvodnog ribolova prvi su demonstrirali Španjolci i Talijani polovinom sedamdesetih godina 20. stoljeća na Novogodišnjem kupu u podvodnom ribolovu na Malom Lošinju. Pogotovo u zimskim uvjetima s izrazito valovitim i mutnim morem, kada se ovo tradicionalno natjecanje održava u zaklonjenim i naseljenim uvalama, lov na čeku je prezentirao svoj ukupan potencijal ulovom većeg broja lubina.
Prema nekim kasnijim istraživanjima, u literaturi, se spominju Francuzi kao prvi podvodni ribolovci koji su počeli primjenjivati lov na čeku, ali su tajnu ove tehnike brižljivo čuvali. Navodno su prvi praktikanti bili i članovi lovačkih udruga, te su čeku primjenjivali u kopnenom lovu na divljač, te pokušali isto i pod morem.
Samozatajni Francuzi tajnu su čuvali dok ih na jednom svjetskom prvenstvu nisu uočili Španjolci, a ubrzo su tajnu otkrili i Talijani. Talijani od svega rade biznis, pa je tako bilo i s čekom. Vrlo brzo su se počeli organizirati posebni, skupi, tečajevi za sportske podvodne ribolovce s revolucionarnom tehnikom podvodnog ribolova. I tako se čeka proširila. Sukladno promjeni ponašanja podvodnih ribolovaca pod morem i ribe su promijenile način i blizinu prilaza podvodnom ribolovcu na čeki.
Prema pričama naših veterana podvodnog ribolova, od kojih su neki predstavljeni i u ovoj knjizi, u početcima primjenjivanja čeke, ista se uspješno obavljala i s danas legendarnom Maresovom komprimirkom Medisten, duljine svega sedamdesetak cm. Podvodni ribolovac se nije uopće skrivao iza stijena ili u rupama, već bi ležao potpuno miran i otkriven na dnu. Zubatac i lubin su redovito dolazili pred samu pušku, a piceve i šarge lakše od pola kilograma nastojalo se rastjerati da pušci priđe prava riba. Tada je čak i komarča dolazila doslovno pred pušku. Kakvi primjerci su se tada mogli jednostavno uloviti i s kratkom puškom za podvodni ribolov možete vidjeti na fotografijama veterana koji su predstavljeni u ovoj knjizi.
3.2.2 Plitka i duboka čeka
U podvodnom ribolovu na čeku maksimalno se koristi radoznalost ribe koja osjeća da se nešto dešava u njezinom životnom prostoru. Obzirom na doba godine i temperaturu mora čeku se radi pliće ili dublje, a isto ovisi i o ciljnoj lovini.
Plitka čeka se izvodi na dubinama od samog plićaka do desetak metara dubine, pretežno tijekom jeseni do sredine proljeća. U tom periodu ovom tehnikom se love lubini, cipli, pici, šargi, salpe i komarče, a samo na nekim pučinskim pozicijama i zubaci. Da bi plitka čeka bila uspješna treba ozbiljno voditi računa o određenim stvarima. Prvi kriterij vezan je za odabir ronilačkog odijela. Podvodni ribolovac najlakše se na dnu opaža kada je u jednobojnom odijelu tamnih nijansi. Podvodni ribolovac u ronilačkom odijelu sa maskirnom šarom, prilagođenom dnu ili onome različitih nijansi bez detalja koji mogu ribi skrenuti posebnu pažnju u značajnoj je prednosti. Preporučljivo je akrilnom bojom izvesti maskirne šare na masci, disalici i listovima peraja. Istom bojom ili specijalnim samoljepljivim folijama s maskirnom šarom i pušku za podvodni ribolov se prilagođava ostatku opreme. U slučaju kada koristimo komprimirku većih dimenzija zbog većeg promjera u odnosu na laštikaču, posebno treba voditi računa i o njenom kamufliranju. Pušku dok smo na čeki riba ne bi smjela primijetiti do trenutka kada nam je na dometu. Primjereno je koristiti brunirane strijele, umjesto sjajnih inox strijela koje često lomom svjetlosti odašilju upozoravajući signal ribama.
Plitka čeka podrazumijeva relativno veće opterećenje olovnicama jer se ova tehnika primjenjuje u hladnijim periodima godine kada se koriste deblja odijela. Pored toga podvodni ribolovac na čeki mora biti apsolutno miran, što nije jednostavno u uvjetima lošeg vremena i izraženijih većih kretanja morske mase.
Duboka čeka se za razliku od plitke prakticira u ljetnom razdoblju. U ovu kategoriju se svrstava čeka koja se izvodi na dubinama iznad 10 metara. Maksimalna dubina je ograničena psihofizičkim mogućnostima podvodnog ribolovca. Obzirom da je to uspješnija što se izvodi na većoj dubini to duboku čeku čini izuzetno opasnom tehnikom podvodnog ribolova. Za duboku čeku maskirno odijelo nije uvjet, jer je riba na velikim dubinama manje nepovjerljiva, ali definitivno je korisnije kada se duboka čeka kombinira sa taktikom dubokog šuljanja. Za duboku čeku koriste se puške za podvodni ribolov maksimalnih duljina. Na većim dubinama predvidljiv je pravac približavanja ribe, a duljina puške će u određenim situacijama determinirati pogodak u zubaca težeg od 5 kilograma umjesto u nekog od 3 kilograma. Osim toga s puškom dovoljne snage i dometom do pet i više metara na dubokoj čeki ćete možda imati priliku ustrijeliti i najveću kirnju u svojoj karijeri podvodnog ribolovca. Velike kirnje se inače najuspješnije u Jadranu danas love kombinacijom duboke čeke i dubokog šuljanja. To je trenutno najzahtjevnija lovna kombinacija koju trenutno kvalitetno primjenjuje svega par podvodnih ribolovaca na Jadranu. Šteta je što neki od njih nemaju više natjecateljskih ambicija, jer bi sigurno postavili i neke nove standarde na Državnim prvenstvima. Navedena lovna kombinacija na svim pučinskim pozicijama obično osigurava ulov kapitalne kirnje tijekom dana lova ali zahtijeva iznimna psihofizička naprezanja i za najspremnije podvodne ribolovce, koji su tijekom prakticiranja takve kombinacije stalno na tankoj granici između života i smrti. Zbog svega toga duboko šuljanje sa kamuflažom i u svijetu se smatra izuzetnim umijećem u podvodnom ribolovu.
Lov na čeku praktično se primjenjuje kada su druge tehnike neučinkovite na terenu gdje ronimo. S druge strane ukoliko su na terenu gdje obavljamo podvodni ribolov prevladavajuće vrste lubini, komarče, zubaci i picevi pretpostavka je da ćemo imati najviše uspjeha upravo primjenom ove tehnike. Tehnika se primjenjuje i u uvjetima kada već na početku obavljanja ribolova na nekom području ne uočavamo prisustvo ribe. Ne znači da ribe doista i nema...
3.2.3. Tehničko izvođenje čeke
Čeka podrazumijeva mirno spuštanje podvodnog ribolovca na morsko dno, traženje i nalaženje zaklona u koji će se smjestiti i strpljivo čekanje da mu se riba približi na domet puške. Dakle riba se približava lovcu, a ne obrnuto. U praktičnom izvođenju čeka je daleko složenija nego što se to može opisati riječima. Upravo u toj složenosti uspješne čeke leže i odgovori na pitanje: Što ribu potiče da se približi podvodnom ribolovcu?
Da li je to znatiželja? Ukoliko jeste, treba tražiti načine da je još više potaknemo. Gdje je granica poticanja takve znatiželje, da ribu ne prestrašimo? Da li je to reakcija uvjetovana kontrolom teritorija ribe? Ukoliko jeste gdje je granica ulaza u taj teritorij? Koliko uopće smijemo biti vidljivi da riba ne zaključi kako nam treba prepustiti svoj teritorij i brzo otpliva?
Na čeku se love ribe grabežljivice, veći primjerci znatiželjnih riba koje vrebaju plijen na manjim ili većim dubinama. Grabežljivice su znatiželjne i kada se podvodni ribolovac umiri one često prilaze bliže podvodnom ribolovcu. Važno je da je ribolovac okrenut s puškom u njihovom smjeru. Treba biti miran i strpljiv. Specifičnost uvjeta u podmorju rezultira da ribe snažnije primaju zvučne i vibracijske podražaje u odnosu na vizualne. Ukoliko riba prima određene zvučne i vibracijske podražaje kolikog intenziteta isti mogu biti da je privuku, a ne preplaše? Kakve vibracije i zvuk riba klasificira kao prijetnju, a kakve kao mogući plijen? Nije li primjerenije da signal bude slab i nejasan, pa da ribu potakne da se približi i utvrdi o čemu se radi? Osjetilo vida na daljinu je kod većine riba slabo razvijeno. Nije li onda razumljivo kada riba ne spozna o čemu se radi da se približi na puškomet? Nije li onda shvatljiv i okret ribe pred ribolovcem koji će uslijediti?
U iznesenom setu pitanja nalazi se većina pitanja i odgovora koji predstavljaju platformu za prakticiranje uspješne čeke. Ne krije li se tu i odgovor zbog čega je na područjima gdje je podvodni ribolov intenzivan lov na čeku izuzetno težak i zahtjevan? Na takvim područjima riba je vremenom naučila prepoznavati određene frekvencije koje odašilje podvodni ribolovac. Čim ih primi, riba bježi bez potrebe za vizualnom identifikacijom podvodnog ribolovca na čeki.
3.2.4. Kako se praktično izvodi lov na čeku?
Uspješno provođenje lova na čeku podrazumijeva stalno usavršavanje svake pojedine faze čiji sklop tvori ovu tehniku podvodnog ribolova. Kao osnovne faze koje je potrebno stalno usavršavati može se navesti:
Plivanje na površini i priprema zarona
Izvođenje zarona
Poniranje prema dnu
Postavljanje i kamuflaža na dnu
Izvođenje čeke, ciljanje i odapinjanje strijele
Izron
Plivanje na površini treba biti odmjereno i bez suvišnih vibracija. Peraje ne smiju izlaziti izvan mora, a treba izbjegavati bilo kakve nagle pokrete. Istovremeno, stalno treba promatrati morsko dno i tražiti pozicije koje omogućavaju dobro maskiranje i kamuflažu pri postavljanju na čeki. Odabir konkretne pozicije treba prilagoditi vrsti ribe koju se lovi. U nekim situacijama potreban je viši, a u drugima niži stupanj kamuflaže.
Najčešće se odabiru pozicije sa većim stijenama na širem ravnom terenu, veći grmovi posidonije pored kamenja, stijene i procjepi na rubovima s pješčanim područjima podmorja i slično. Prilikom pregledavanja terena treba prepoznati područja na kojima se zadržavaju veći predatori po ponašanju manjih riba. Ukoliko one nisu raspršene, nego se okupljaju u jata okruglastih formacija, ima smisla izvoditi čeku.
Gofovi i zubaci, čest cilj podvodnih ribolovaca na čeku nerijetko se zadržavaju na istom području, izvan isturenih rtova, redovito tamo gdje su snažne morske struje. Na takva područja dolazi mnoštvo ribe, te je grabežljivcima tu najbolje lovište. Dobra područja su podmorski brakovi, ali i strme litice. Gofovi se love u plavetnilu. Kirnje koje je moguće također uloviti na čeku treba tražiti na južnim obalama otoka, na pozicijama s odronima i većim podmorskim provalijama.
Kada se apsorbira sve korisne informacije i signale koje prepoznajemo u podmorju odabire se konačna pozicija za izvođenje čeke. Tek tada se počinje s pripremom zarona. Ova priprema se izvodi kombinacijom opuštanja, smirivanja disanja i ventiliranja. Primjerena kombinacija ovih radnji determinira trajanje ukupne apneje podvodnog ribolovca.
Hiperventilaciju bi trebalo izbjegavati jer se ona u praksi pokazala uzrokom većeg broja udesa sa smrtnim ishodom prilikom izvođenja lova na čeku. Hiperventilacija podrazumijeva kratko i ubrzano disanje u duljem vremenskom intervalu. Tijekom koncentracije i ventiliranja stalno treba biti fokusiran na poziciju gdje ćemo izvoditi čeku. Svrha je prema ponašanju malih riba u okolini pokušati procijeniti smjer nailaska ribe koju očekujemo. Ukoliko je vidljivost loša, a more mutno, procjenu o ovome donosi se prilikom zaronjavanja.
Kada smo dovršili fizičku pripremu, usporili ritam srca i potpuno se koncentrirali vršimo zaranjanje. Zaron treba biti tih i odmjeren, laganim savijanjem trupa uz što bešumnije povlačenje peraja pod površinu u potpuno okomitom položaju. Kada se zaron radi na plićim pozicijama noge s perajama ne bi smjeli podizati iznad mora jer njihov odraz riba može vidjeti i povezati s mogućom opasnošću. Na plićim područjima potapanje se vrši momentalno, malo dalje od pozicije na kojoj ćemo se postaviti na čeku. Prilikom zarona preporučljivo je izvaditi disalicu iz usta i staviti je na pojas. Na taj način osigurali smo da tijekom zarona iz disalice ne izlaze preostali mjehurići zraka, te da disalica ne strši iznad nas dok smo na čeki. Kada se izvodi duboka čeka spuštanje treba biti što okomitije zbog ekonomiziranja sa zalihom zraka u plućima. Osim toga potencijalnoj lovini ostavljamo kraći interval da procijeni vibracije tijela u poniranju. Ukoliko je slabija vidljivost poniranje treba bit vrlo sporo, jer tijekom njega tražimo poziciju za čeku, i način postavljanja na njemu. Tijekom dubljih zarona korisno je bez okretanja glave promatrati širi akvatorij kako bi uočili gdje se riba zadržava. Savršenstvo zarona je kada se isti izvodi na način da je ribi teško utvrditi kako se radi o živom biću. Dakle, vibracije koje se šire kroz more trebaju nalikovati onima koje se osjećaju kada se radi o nekom predmetu koji tone. Zbog ovoga čeka podrazumijeva veću količinu olovnica koja odmah nakon zarona tijelo podvodnog ribolovca vuče prema dnu. Brzina i smjer propadanja reguliraju se samo manjim promjenama kuta peraja na nogama. Puška se drži priljubljena uz tijelo tako da je dužina ukupne siluete podvodnog ribolovca što manja.
Kada se zaron vrši na pozicijama gdje je morska struja izraženija okomiti zaron nije jednostavan. U takvoj situaciji treba procijeniti smjer i brzinu struje te zaroniti prije pozicije na koju se planiramo spustiti, te iskoristiti smjer struje koja će nas sama dovesti do željene pozicije.
Dodir ronioca s dnom treba biti što tiši i blaži. Svakako treba izbjeći udare o kamenito dno čiji zvukovi se poput eha šire podmorjem. Ukoliko je dno pješčano potrebno je voditi računa da se prilikom pada na dno ne podiže oblak pijeska. Blag prilazak dnu smanjiti će i nagla pomicanja sitnih riba u okolini. Ukoliko je prilaz i postavljanje na dnu izveden kako treba velika je vjerojatnost da će riba u okolini doći na čeku. Prilazak dnu je preporučljivo izvesti nešto dalje od pozicije koju smo odabrali radi izvođenja čeke. Prilaz odabranoj poziciji vrši se bez plivanja perajama. Slobodnom rukom se lagano povlačimo po dnu, ponovno vodeći računa o svemu što smo već naveli.
3.2.5. Odabir zaklona za čeku i postavljanje u zaklonu
Dobar zaklon podvodnome ribolovcu pruža mogućnost vizualne barikade od ribe koja prilazi, te prigušuje svaki slučajni zvuk koji ribi može biti znak upozorenja. Kada odabiremo kamen iza kojega ćemo se skriti to uvijek treba biti onaj koji je najbliži čistini s koje očekujemo dolazak ribe. Prilikom prilaženja sa čistine i zubatac i lubin, pa i gof obično prve stijene koje graniče sa čistinama definiraju kao crtu koju neće prelaziti. Koliko će im se približiti ovisi o kvaliteti kamuflaže podvodnog ribolovca. U svakom slučaju, upravo takva stijena, najbliža čistini osigurati će i najbliži kontakt s ribom koja se približava. Kada ribe vuče znatiželja, a prisutan je i oprez, rijetko će se usuditi zaći među stijene jer u takvoj situaciji lošije vizualno kontroliraju prostor. Zbog toga će se prilikom prilaza stijenama riba okretati u blizini prvih stijena koje graniče sa čistinom.
Veličina i oblik samog zaklona odabiru se prema vrsti ribe koju se lovi. Za zubaca i licu je preporučljiv potpuni zaklon, tako da nas uopće ne može vidjeti. U slučaju gofa i lubina treba biti malo otkriven, ali ne na način da se vidi čitavo tijelo. U oba slučaja treba izbjegavati fiksiranje ribe očima, jer se tada pomiču bjeloočnice, na što je riba osjetljiva. Preporučljivo je gledati prema dnu, a prilaženje ribe pratiti samo perifernim vidom. Da bi se ovo moglo izvoditi potrebno je koristiti ronilačku masku sa širokim vidnim poljem. Ovako postavljena maska rješava i problem eventualnog odbljeska sunca od stakala. Neki od podvodnih ribolovaca s kojima smo razgovarali čak drže oči zatvorene dvadesetak sekundi, nakon čega oprezno i samo djelomično otvaraju kapke. Kvalitetno rješenje za ovu taktiku su antirefleksna stakla na masci, premazana posebnom bojom, pod kojima se oči i lice uopće ne vide, a odbljesak sa stakala, koji plaši ribu, je bitno smanjen.
Prema iskustvima najboljih hrvatskih podvodnih ribolovaca na čeku najbolji zakloni su oni koji podvodnog ribolovca skrivaju sa više strana. Zbog toga su posebno interesantni procjepi i špilje u koje se podvodni ribolovac može kompletno zavući. I posidonija ima svojih prednosti kada joj je ronilačko odijelo prilagođeno maskirnom šarom. Puška ne smije viriti iz zaklona, a najbolje je ukoliko se drži paralelno sa dnom sa strane. Ovakva pozicija pretpostavlja da je podvodni ribolovac precizan tehnikom gađanja iz ruke. Svi koji teže usavršavanju lova na čeku trebali bi vježbati ovu tehniku pucanja iz puške za podvodni ribolov. Kod nje nema nišanjenja već se cilja na osjećaj.
Kada se izvodi plitka čeka najveći problem je vezan za peraje, koje je na manjim dubinama teže kontrolirati da se ne odižu sa dna. Ovaj problem praktično se rješava utezima za noge, a moguće je izvesti i manji zahvat na perajama koji omogućava pričvršćivanje olovnice na donjem dijelu stopala ili lista peraje.
Sve ovo što smo naveli treba shvatiti kao okvirne smjernice, a pravilno postavljanje traži mnogo prakse i iskustva. Teško je izdvojiti pravila koja će garantirati uspješnost čeke, ali sve navedeno samo će pomoći.
Što se tiče postavljanja u odnosu na morsku struju, time smo se pozabavili u poglavljima s pojedinim vrstama riba koje se love na čeku. Većina velikih predatora love u zasjedi i kreću se protiv struje. Sa strujom za leđima manje ribe struja nosi točno pred njih. No, problem je što morska struja reflektira zvukove i vibracije koje stvaramo. Izuzetak od ovog pravila su cipli na koje se čeka izvodi protiv struje, te komarča koju se na čeku može loviti u uvjetima slabijeg intenziteta morske struje, također u protivnom smjeru. Pozicija u odnosu na sunce trebala bi biti da nam je ono za leđima. U takvoj poziciji smanjen je rizik odbljeska sunca na staklu maske, što redovito rezultira bijegom ribe.
Čeka je učinkovita kao tehnika i privlači pozornost više vrsta riba. Tako se osim spomenutih zubaca, lubina, lice i gofa na čeku uspješno love cipal, pic, fratar, šarag, kavala i kirnja. Posebna su priča palamida, tuna, i određene vrste morske divljači. Neke od ovih riba prilaze zbog znatiželje, a druge zbog proždrljivosti. U svakom slučaju, bez obzira na razlog koji ribe privlači, kada se osjete slabijim u odnosu na podvodnog ribolovca strelovito bježe.
Trajanje čeke ovisi o psihofizičkim sposobnostima podvodnog ribolovca. Dulja čeka povećava šanse za ulov veće ribe. No i podvodni ribolovci koji nisu istrenirani za dulju čeku trebaju okušati sreću. Ponekad riba brzo prilazi, pogotovo ukoliko je kamuflaža izvedena na primjeren način. Koliki će biti razmaci između uzastopnih čeka ovisi o raspoloživim pozicijama i učestalosti prilaza ribe. Kod plitke čeke treba ih izvoditi češće i u nepravilnom ritmu, dužu, pa kraću i obrnuto, često mijenjajući pozicije dok riba koju očekujemo ne počne prilaziti. Kod duboke čeke ulog je mnogo veći, kao i utrošak energije. Zbog toga nije smisleno razbacivati se energijom, već svaku pojedinačnu čeku treba pripremiti i isplanirati na površini, te potom izvesti s maksimalnom apnejom, odnosno do trenutka kada nam na domet dođe riba željenih dimenzija.
3.2.6. Oprema za lov na čeku
U podvodnom ribolovu na čeku koriste se prvenstveno laštikače zbog njihove manje čujnosti i svakako daljeg dometa. Različiti su ipak pristupi plitkoj čeki u odnosu na duboku čeku. Kod plitke čeke riba nerijetko prilazi bliže, ali ne uvijek sa strane odakle je očekujemo. Zbog toga su primjerene nešto kraće laštikače, lagane konstrukcije i manjih promjera radi mogućnosti brzog premještanja. Kada se lovi u uvjetima mutnog i valovitog mora, za oblačnih dana kada je i vidljivost slabija koriste se strijele sa ostima. Nailasci, prvenstveno lubina, su tada iznenadni, a susreti vrlo bliski. Komprimirke su definitivno nepraktične kod plitke čeke.
Kod duboke čeke koriste se najduže, najsnažnije i najveće raspoložive podvodne puške. Domet puške često determinira veličinu primjerka ulovljene ribe. Neki od vrlo uspješnih praktikanata duboke čeke s kojima smo pričali na ovu temu posjeduju koncepcijski vrlo interesantno prerađene serijske podvodne puške, sa nekoliko cirkularnih laštika. Svi se slažu da je potreban radni domet puške od 5 i više metara. Strijele su redovito promjera 6,5 mm sa posebnim osiguranjem sajle koja spaja rupe za vezivanje najlona na strijeli. Ovo praktično rješenje u slučaju loma strijele na nekome od zarezanih utora onemogućava da se riba oslobodi, jer strijela ostaje povezana tom sajlom. Najlonsku uzicu kojom je strijela povezana i vrh strijele, koji treba biti ekstremno naoštren treba kontrolirati prije svakog lova. Pogoci u kapitalne primjerke nisu rijetkost, ali ni tragedije gubitka takvog ulova zbog lošeg stanja opreme.
Jedan od sugovornika s kojim smo razmjenjivali iskustva u pripremanju materijala za ovu knjigu, a koji prema fotografijama koje objavljujemo spada u majstore čeke, prakticira isključivo duboku čeku, a lovi sa komprimirkom. Za tu namjenu koristi najveće modele komprimirki. Prema njegovim iskustvima obje puške su izvanredne i kaže da ih ne bi mijenjao za laštikače. On zastupa teoriju da je tih prilaz adekvatnom zaklonu i dobra kamuflaža važnija od dodatnog metra dometa puške. Kod pogotka komprimirkom kaže da nema nikakvog problema sa savladavanjem ribe. Koristi 8,0 mm i 7,5 mm strijele opremljene posebnim velikim harpunima s dugim ovalnim perima koja sam izrađuje. Glave tih harpuna su pravolinijski izrezbare. Ribu cilja u bočnu liniju nastojeći pogotkom slomiti kičmu, čemu služe tako prerađeni harpuni koji lako lome kosti.
Koloturnik je obavezan dodatak na pušci u lovu na plitku i duboku čeku. Pogođeni primjerci su često snažni i veliki, a nerijetko pogodci nisu u vitalne dijelove, tako da treba puštati konop da se riba izmori i zabije u kakvu rupu na dnu.
Količinu olova treba osigurati izrazito negativnu plovnost kod plitke čeke, te blago negativnu plovnost kod duboke čeke. Kod plitke čeke opterećenje treba rasporediti na leđa, struk i na potkoljenice, jer bi zbog velikih težina postavljenih na pojasu ( ponekad i dvadesetak kilograma ) mogli lako povrijediti kičmu. Kod duboke čeke koriste se različite kombinacije kod kojih se dio opterećenja nakon što smo u zaronu prošli petnaestak metara odbacuje i ostaje vezan na rezervnoj teretnoj ronilačkoj bovi. Ova bova se ostavlja izvan užeg područja čeke. Drugi ronilački pojas koji nam ostaje na struku vezan je najlonskom (nevidljivom) uzicom za drugu bovu. Njega odbacujemo samo u slučaju da počnemo osjećati slabost, nedostatak zraka ili da nam se zacrni pred očima. Ovi znakovi moguće nesvjestice alarm su koji ne smijemo zanemariti. Nizac s ribom obavezno bi trebalo ostavljati na bovi jer ulov na pojasu stvara vibracije prilikom zaranjanja, a riba na njemu idealna je i za odbljesak sunca dok smo na dnu.
Ronilačku masku odabiremo sukladno stilu koji primjenjujemo u lovu na čeku. Za plitku čeku korisnije su veće maske sa širokim vidnim poljem. Kod duboke čeke koriste se maske minimalne zapremnine, osim u slučajevima kada čeku izvodimo prateći kretanje ribe perifernim vidom. Tada nam je nužna maska sa širim vidnim poljem. Stakla bi trebalo premazati tamnom bojom tako da su nam oči i lice nevidljivi, a korisno je i okvir premazati maskirnim šarama.
Već smo napomenuli da je disalicu preporučljivo izvaditi iz usta i zakačiti za pojas prilikom urona. Treba koristiti disalice koje su napravljene od mekanih i savitljivih materijala radi eventualnih dodira disalice sa kamenjem na dnu. Što se tiče boja, nije preporučljivo koristiti one jarkih boja, već jednobojne, tamne koje se premažu maskirnom bojom ili transparentne, sa kojih se odstrani naljepnica, koja je često jarke boje.
Peraje koje se koriste u podvodnom ribolovu na čeku trebale bi biti premazane maskirnim šarama, pogotovo donji dio njihovih listova. Što se tiče modela, kod plitke čeke odabiremo peraje koje ćemo lako kontrolirati na dnu, bez obzira na duljinu i materijal od kojeg su izrađene. Kod duboke čeke odabiremo najduže modele peraja od karbonskih vlakana i drugih specijalnih materijala. Važno je da imaju izuzetan potisak kada od dna krećemo prema površini jer je tada svaka sekunda dragocjena.
Što se tiče ronilačkog odijela treba biti bojom i šarom prilagođeno morskom dnu na kome izvodimo čeku. Maskirna odijela prilagođenih nijansi pružaju značajnu prednost.
3.2.7. Zaključna razmatranja o lovu na čeku
Kažimo, na kraju, kako lov na čeku predstavlja tehniku koja podrazumijeva kontinuirano usavršavanje i prilagođavanje. Radi se o jedinoj tehnici koja nastoji pobuditi radoznalost ribe i istu privući ribolovcu u zasjedi. Na područjima gdje se često prakticira riba se navikava na određena dešavanja i znatiželju zamjenjuje oprez koji povezuje s različitim detaljima, odsjajem sunca na masci podvodnog ribolovca ili strijeli, harmoničnim pokretima spuštanja ribolovca prema morskom dnu, tamnom siluetom koja se nazire iza kamena i dr.
Nevidljivost potrebna lovcu u lovu na čeki stiče se stalnim prakticiranjem ove tehnike i prilagođavanjem ambijentu pod morem. usavršavanje opreme i povećavanje dometa pušaka za podvodni ribolov također ide u prilog podvodnom ribolovcu. No u susretu s opreznom ribom, a upravo takvo ponašanje postaje pravilo, sve je teže pronalaženje mjesta čeke koje će zadovoljiti dvije oprečne specifičnosti - mogućnost postizavanja potpune vizualne nevidljivosti i mogućnosti postavljanja puške u dobar položaj za ciljanje. Što je uopće dobar položaj za ciljanje. Pod time smatramo samo onaj položaj koji podvodnom ribolovcu omogućava izvlačenje maksimuma iz podvodne puške koju koristi u ribolovu.
Putanja od površine do odbrane pozicije za čeku treba biti najkraća moguća. To je izvedivo u uvjetima dobre vidljivosti i prozirnosti mora. Kosi zaroni nisu preporučljivi jer se tijekom njihove izvedbe troši više zraka, što skraćuje maksimalno vrijeme boravka na čeki. Sekunde na dnu su vrlo dragocjene, pogotovo na područjima gdje se češće lovi pa je kod ribe znatiželja uvijek kombinirana s dozom opreznosti.
U situaciji kada nakon učestalih čeka riba stalno dolazi sa leđa potrebno je promijeniti poziciju bez obzira na smjer sunca i morske struje. Eventualno se može postaviti iza rubova većih stijena, a ponekad i paralelno s obalom.
Kada pronađemo područje koje je posebno bogato ribom preporučljivo je izvesti nekoliko čeka na rubovima te zone. Postoji određena vjerojatnost da pojedini veći primjerak, radoznaliji od drugih, osjeti naše prisustvo i iziđe van svoje zone. Tako dobivamo mogućnost kasnijeg dolaska u centar zone ribe koji je uvijek limitiran brojem mogućih dolazaka ribe na čeku, nakon čega se riba prestrašena povlači i ne želi više prilaziti.
3.2.8. Ponašanje pojedinih riba prema podvodnom ribolovcu na čeki
Čeka se prilagođava različitim vrstama riba koje se love ovom tehnikom. O tome je bilo više riječi u poglavlju gdje smo detaljno opisali ponašanje različitih vrsta riba u susretu s podvodnim ribolovcem, no ovdje ćemo navesti temeljne razlike koje treba koristiti kao postulate u stalnom usavršavanju detalja čeke u podvodnom ribolovu na različite vrste riba koje se mogu loviti ovom tehnikom.
3.2.8.1. Cipli
Cipal je specifičan jer se prema iskustvima većeg broja podvodnih ribolovaca uspješnije lovi kada se na čeku postavimo protiv struje. Tijekom izvođenja čeke u praksi se preporučuju različite taktike za različite vrste cipala.
Cipal bataš koji se najčešće zadržava u morskoj pjeni uz obalu drugačije se ponaša u odnosu na cipla zlatara koji se drži izvan područja morske pjene. Za bataša su preporučljive klasične plitke čeke kakve se prakticiraju i za lubina.
Cipal zlatar, pogotovo kada se susreće u većim jatima koja plivaju paralelno s obalom traži nešto drugačiju taktiku. Približavanje jatu koje pliva pod površinom treba iskoristiti na način da se odmah pokuša ustrijeliti neki primjerak. Pogođeni primjerak treba brzo privući sebi da bi efekt uznemiravanja ostatka jata bio što kraći. Nakon toga prvog koraka ciple se drži na odgovarajućoj distanci i polako se zaroni prema određenoj poziciji koja je otvorena prema njihovom smjeru kretanja. Cipli se neće odmah približiti. Brža reakcija se postiže ispuštanjem odgovarajućih zvukova ustima. U prvom trenutku jato će se momentalno raštrkati, ali će nakon toga iz dva smjera proći točno ispred nas. Dok se oba krila jata približavaju treba odabrati primjerak koji ćemo gađati. Samo njega pratimo dok nam ne dođe na domet puške. Odluke o odabiru cilja treba se držati, jer svaki primjerak u jatu ima svoj ritam kretanja. Eventualna promjena izbora cilja limitira vrijeme spoznaje ritma kretanja novog cilja što povećava vjerojatnost promašaja, pogotovo kada strijela nije opremljena ostima.
3.2.8.2. Gof
Gofa se traži u područjima podmorskih brakova i na pučinskim obalama otoka, a dobro se lovi i na čeku u modro, o čemu ćemo više kazati u nastavku ovog poglavlja. Gof se u podmorju osjeća nadmoćnom ribom, te je u njegovom slučaju takvo i ponašanje. No problem je ponekad kada gof uoči siluetu podvodnog ribolovca koju dodatno izdužuje i ispružena ruka s puškom za podvodni ribolov. Ukoliko se radi o odraslom primjerku manjih dimenzija, gof se često odluči povući iz zone i samo ubrza plivanje u smjeru kretanja. Ako se osjeti nadmoćnim doći će na čeku. Tako se redovito ponašaju primjerci teži od dvadesetak kilograma. Čeka na gofa izvodi se u poziciji niz morsku struju, a ne treba se posebno ni skrivati ako se nalazimo uz samo dno. Preporučljivo pušku postaviti uz tijelo. Kako se gof primiče korisno je glavu saginjati prema dnu, a njegovo primicanje pratiti perifernim vidom. Dakle, ronilačka maska sa širim vidnim poljem je uvjet. Veliki gof će prići bliže od drugih riba koje se love na čeku, pa ne treba žuriti sa hicem već se treba koncentrirati da pogodak bude što precizniji, u vitalne dijelove ribe.
Posebna priča je čeka u modro na gofa, koja se izvodi na pozicijama par milja udaljenim od pučinskih strana otoka. Prema dubinomjeru treba odabrati pozicije dubljih morskih brakova, oko kojih se dno strmo ruši. Takve pozicije su najzahvalnije za ovu tehniku, ali moguće ju je prakticirati bilo gdje. Po samom nazivu tehnike je jasno da se dno ne vidi, dakle ove čeke se rade na pozicijama gdje su dubine četrdesetak i više metara. Podvodni ribolovac se postavlja desetak do petnaestak metara ispod površine u položaj vodoravan s morskom površinom. Ekstremiteti su skupljeni i ispruženi, a postavljeni smo niz smjer morske struje. Ukoliko se na tome području nalazi gof, zainteresirano će se uputiti prema nama. Osim njega lako je moguće da nam u susret dođe i neki drugi predator. Jedan praktičan trik koji se izvodi da bi se na otvorenome privuklo gofa u zonu čeke je da se brodicom glisirajući izvede nekoliko krugova po zoni u koju će se postaviti podvodni ribolovac. Ovo uzastopno kruženje sa bučnim motorom redovito privuče velikog gofa. O ostalim detaljima ove taktike biti će više riječi kasnije.
Atraktivan je i podvodni ribolov na felune, kako se obično nazivaju manji gofovi. Nije dopušteno loviti primjerke manje od 70 cm dužine, koji često dolaze pravo na podvodnog lovca. No, kada se uoči prisustvo jata većih primjeraka, može ih se loviti tzv. padajućom čekom. Podvodni ribolovac počne lagano spuštanje prema dnu, potpuno miran i ukočen. Feluni će se početi približavati u manjim krugovima. Kada se približe na domet treba brzo ciljati i pogođenu ribu još brže usmrtiti, da se ne prestraši ostatak jata. Takvom taktikom moguće je uloviti nekoliko primjeraka. Nakon toga jato će promijeniti poziciju. Feluni će na istoj poziciji biti i slijedećeg dana, osim ako ih netko ne opaše mrežom. Ribari dopunci i profesionalni ribari sa svojim alatima glavni su krivci što su feluni sve rjeđi i rjeđi. Zbog toga ih sakrijete kada ih ulovite i nikada, baš nikada, ne kazujte o poziciji ulova lokalnom stanovništvu na području gdje lovite.
Kirnja
Kirnja se uspješno lovi na čeku na svim dubljim pozicijama. Lov kirnje ovom tehnikom ima smisla tijekom ljeta i jeseni kada su joj kretnje brze, pa ju je teže uloviti tehnikom kopanja po rupama ili poniranjem.
Kada se lovi na stjenovitom dnu, prošaranom brojnim procjepima i rupama moguće je privući pozornost veće kirnje ukoliko se nalazi u tome području. Potrebno je čeku kombinirati sa prikradanjem, ali se zadržavati dva do tri metra od rubova procjepa i rupa. Glavu bi trebalo držati mirno, blago položenu prema dnu, a perifernim vidom pratiti okolinu. Maska sa širim vidnim poljem je nužna. Nakon više zarona i nekoliko ponovljenih čeka kombiniranih sa pregledom okoline može se očekivati da će se izvan zone dometa puške pojaviti kirnja.
Nije preporučljivo odmah krenuti u njenom smjeru. Treba se ponašati nezainteresirano i nastaviti ranijim smjerom kretanja prateći ponašanje kirnje, bez okretanja glave prema njoj. Sada se treba povući iza nekog većeg kamena, te naglo promijeniti smjer kretanja. Kada promijenimo i poziciju treba oprezno, bez da nas kirnja ugleda, uočiti njeno ponašanje.
Ukoliko je još uvijek na istoj poziciji, preporučljivo je izroniti dalje od našeg skloništa i nakon odmora na površini istim putem se vratiti na poziciju s koje se treba prikrasti do zone dometa puške i pucati s veće udaljenosti prije nego kirnja započne okretanje.
Ako se kirnja ponaša drugačije, te je lagano krenula za nama kada smo nestali iza zaklona, preporučljivo je lagano izviriti iza kamena dok mijenjamo pozicije. Konačno, ako kirnja nastavlja sa primicanjem odabere se konačni zaklon iza koga se postavimo tako da je podvodna puška položena na dno sa strane kamena. Preporučljivo je gađati iz ruke, bez da se puška primiče licu.
U rijetkim situacijama kada zaranjamo prema dnu i utvrdimo da kirnja koja je prije bila u poziciji na sviću ne bježi prema određenoj rupi ili procjepu, već se samo pomiče van dometa preporučljivo je ne nastavljati napredovanje prema njoj, već se spustiti na dno par metara dalje, ali pokušati ribu zadržati u dometu. Kada se postavimo na dno treba samo precizno naciljati, vodeći računa da će kirnja reagirati na nagle pokrete naših bjeloočnica.
Čeka i kombinacije čeke na kirnju su specifične, ali omogućavaju uspješan lov većih primjeraka, za koje bi tehnikom lova po rupama trebalo uložiti daleko više napora i dubokih zarona.
3.2.8.4. Lica
Čeka na licu se izvodi paralelno sa obalom na plićim predjelima gdje je po ponašanju cipli i druge manje ribe očito prisustvo nekog predatora. Ukoliko se nalazimo na području obalnih plaža, a u moru je očito i prisustvo organskih tvari susret s licom je vrlo vjerojatan. Lica se zalijeće za ciplima do samog plićaka, a kada osjeti podvodnog ribolovca na čeki uspori svoje plivanje i oprezno ga promatra sporije se krećući. Hitac mora biti vrlo brz, preporučljivo s pretjecanjem, a koloturnik je obavezan. Lica se ubraja među snažnije ribe, tako da treba voditi računa da snaga pogođene lice odgovara snazi gotovo dvostruko težeg gofa.
|
