2.7. Zubatac
Zubatac pripada obitelji ljuskavki, naraste do 1 m duljine i može prema literaturi postići težinu do 16 kilograma. Izduljenog je snažnog tijela i čvrste građe. Posebno su mu istaknute jake čeljusti s oštrim očnjacima. Velike i snažne peraje omogućavaju zubacu iznimnu brzinu kretanja pod morem, bilo kada on lovi, ili kada se njega lovi. S gornje strane tijela prevladava modrosivkasta boja s nešto tamnijim bočnim prugama i crnim točkicama, a s donje strane nijansa prelazi u svijetlosrebnu.
U Jadranu se Zubatac zadržava na kamenitim dnima priobalja, ali i u blizini svih pučinskih otoka i hridi. Čest je i na svim pučinskim i drugim podmorskim brakovima, gdje se redovito hrani svim vrstama riba, glavonožaca, rakova i dr. morskim organizmima. Rjeđi je na strmim obalama, na područjima gdje se more miješa sa slatkom vodom, a izbjegava muljevita dna i područja s mutnim morem, luke i sl. Zubatac se u podvodnom ribolovu najbolje lovi u akvatoriju vanjskih otoka i hridi šibenskog i zadarskog arhipelaga, u širem akvatoriju otoka Visa, Lastova, Mljeta, Palagruže i gornjih Elafita. Čest je i u širem akvatoriju Rovinjskih otoka.
U periodu kada ga se lovi u podvodnom ribolovu Zubatac se zadržava na dubinama između 5 i 30 metara dubine, a u drugim dijelovima godine zalazi i do 200 metara duboko. Period mrijesta mu je od kraja proljeća do polovice ljeta, kada se skuplja u veća jata. Zubaca se u podvodnom ribolovu lovi na čeku od konca perioda mrijesta, u kasno proljeće pa do jeseni. Sredinom ljeta i tijekom jeseni na određenim područjima pučinskih otoka moguć je i rijedak ulov zubaca tehnikom podrona. U ovakvim slučajevima redovito se radi o ulovu kapitalnih zubataca samaca koji na samom dnu vrebaju hobotnice ili drugu lovinu.
Vrhunski podvodni ribolovci ulov zubaca prosječne težine ( između 0,70 i 1,70 kg) ne smatraju ničim posebnim. Oni su redovito vrhunski praktikanti duboke čeke. Primjenom takve ribolovne taktike u naznačenom periodu, uvažavajući sve bitne detalje tijekom lova, jedinke iz jata se na poznatim pozicijama relativno lako love. Na takvim pozicijama moguće je, kada se locira jato koje prilazi na čeku, za sat vremena uloviti 2- 3 primjerka, nakon čega se jato povuče, tako da je tada preporučljivo nastaviti s ribolovom na drugu ribu.
Podvodni ribolov zubaca na čeku prema statistikama udesa podvodnih ribolovaca najrizičniji je od svim podvodnih aktivnosti. Gotovo svake godine na našem dijelu Jadrana najmanje dvoje, a u nekim sezonama i 5 – 6 podvodnih ribolovaca smrtno strada tijekom podvodnog ribolova taktikom duboke čeke. Posljednjih godina prema ovoj crnoj statistici čak se preteklo i udese uzrokovane podvodnim ribolovom na kirnju. Razlozi tome su u činjenici da su se velike kirnje povukle prema većim dubinama, gdje do njih mogu zaroniti samo najbolji ronioci, psihofizički savršeno pripremljeni. Jata velikih zubataca se tijekom ribolovne sezone redovito zadržavaju na dubinama između 15 i 25 metara dubine. Te dubine dostupne su gotovo svim podvodnim ribolovcima koji imaju nekoliko godina prakse. No čeka na zubaca specifična jer zubatac ne prilazi odmah, vrijeme prolazi, a ukoliko je riba pogođena, te se počne otimati često se zaboravlja na rezervu zraka. Zbog toga i podataka iz crnih kronika svi vi koji počinjete prakticirati duboku čeku na zubaca imajte uvijek na umu da se najvažnije vratiti živ iz podvodnog ribolova. Budite u potpunosti svjesni u što se upuštate i kolike su vam fizičke mogućnosti.
Sve kretnje tijekom zarona, boravka na dnu i prilikom izrona trebaju biti odmjerene i tihe. Prvi razlog je što je zubatac iznimno osjetljiva riba na sve zvukove i vibracije u okolini, a drugi što je to jedini način da dinamiku trošenja rezerve zraka svedete na niži nivo.
Oprema za podvodni ribolov na zubaca treba biti odabrana s posebnom pažnjom. Čeka na zubaca podrazumijeva potpunu nevidljivost na dnu. Dakle preporučljiva su ronilačka odijela sa maskirnim šarama potpuno prilagođena pozicijama gdje se zubatac lovi. Pojedini vrhunski podvodni ribolovci na zubace imaju par ronilačkih odijela pažljivo odabranih bojama maskirnih šara prvenstveno za određene pozicije na kojima love zubace.
Podvodna puška treba biti maksimalne duljine koju možete koristiti obzirom na dužinu vaših ekstremiteta. Odabrana podvodna puška treba biti provjerene preciznosti, najbolje je da hitac provjerite vježbanjem u metu pod morem. Važno je znati ukoliko je odstupanje par centimetara lijevo, desno, gore ili dolje. Zubatac je vrlo snažna riba tako da se slabije pogođen i neadekvatno pogođen redovito oslobađa sa strijele. Ranjavanje zubaca koji se oslobodio na određenoj poziciji rezultirati će time da na toj poziciji slijedećih dana, tjedana, a nekad i mjeseci zubaci neće prilaziti podvodnom ribolovcu, ili će se čak povući na drugu poziciju. Zbog toga se točne pozicije sa zubacima u podvodnom ribolovu čuvaju kao najveća tajna, jer dolazak nedovoljno iskusnog podvodnog ribolovca na takvu poziciju redovito rezultira samo plašenjem jata. Većina dobrih podvodnih ribolovaca u podvodnom ribolovu koje poznajem zubaca na čeki lovi puškama na laštik. No poznajem njih nekoliko koji isto tako uspješno ribolov obavljaju najboljim puškama na komprimirani zrak zadnje generacije, koristeći strijele promjera 7 mm s posebnim, dugim harpunima. Jedan iz ove grupe vrlo uspješno već duže od petnaest godina lovi zubace sa starim modelom Mares – Supersten, duljine 130 cm.
Ribolovci koji prednost daju puškama na laštik izabiru modele od minimalno 100 mm, sa strijelama nešto većeg promjera od 6 mm i često dvostrukim lašticima, jedan cirkularni, a drugi klasični 20 mm. Pojavom podvodnih pušaka s drvenim tijelom na tržištu većina ozbiljnih podvodnih ribolovaca nabavila je ovakvu pušku prvenstveno radi lova zubataca na čeku. Ovakve puške opremaju sa 2 snažna cirkularna laštika, tako da im je radni domet za zubaca redovito preko 4 metra. Važno je voditi računa o dometu i radnom dometu. Radni domet podrazumijeva udaljenost na kojoj je velika vjerojatnost da će pogođena riba biti potpuno probijena strijelom, i da će se pera harpuna otvoriti izvan druge strane tijela pogođene ribe. Neke velike puške čije je tijelo izrađeno od posebnog drva, opremljene sa dva, pa čak i tri snažna cirkularna laštika imaju zapanjujući maksimalni domet. No često u tijelo velike ribe snažne konstrukcije na krajnjem dometu ne prodiru dovoljno duboko tako da se riba lako oslobađa i bježi.
Podvodne puške kraće od 100 cm nisu primjerene jer zbog manjeg dometa podrazumijevaju da čeka na dnu dulje traje, a često zubaci neće ni da priđu u siguran radni domet takvih podvodnih pušaka. Dulja puška skraćuje potrebno vrijeme boravka na čeki na dnu, a samim tim i smanjuje vjerojatnost udesa u podvodnom ribolovu. Imajte ovo na umu, te ukoliko se odlučite prakticirati ovu taktiku podvodnog ribolova potrošite nešto ekstra novca za jednu kvalitetnu, skupu i dugu podvodnu pušku. Vodite pri tome računa da je možete opsluživati, makar krajnjom snagom. Poznato mi je mnogo slučajeva kod kojih su odvodni ribolovci za ovu namjenu kupovali podvodne puške kod kojih nisu uopće mogli nategnuti laštike. Posebno treba biti oprezan ukoliko se za ovu namjenu odabire jeftina duga podvodna puška. Obično se radi o modelima čija se tijela krive pod naprezanjem kojem su izložena dok su laštici zategnuti. A laštici na takvim puškama obično su niže kvalitete i previše tvrdi, tako da trebate biti viši o 195 cm i adekvatno fizički pripremljeni da biste se koristili takvom puškom.
Vrhunske podvodne puške većih dimenzija tehnički su dovedene do savršenstva, a postavljeni laštici su iznimne kvalitete tako da ih odlikuje visoka elastičnost pored dostatne snage izbačaja. No kvaliteta ima svoju cijenu, tako da se može desiti da su 2 takva vrhunska cirkularna laštika (kakvi se još uvijek teško nalaze na domaćem tržištu) skuplja nego čitava nedovoljno kvalitetna podvodna puška o kojoj je bilo riječi.
Koloturnik je obavezan na pušci, jer se pogođeni zubatac nastoji strijele osloboditi strelovitim kretnjama, te se nakon prvotnog šoka i jurnjave sa strijelom zavlači u rupe i pod kamenje na dnu. Rezerva zraka nam je redovito tada kritična tako da moramo izroniti. Potezanje pogođenog zubaca prema površini rezultirati će njegovim oslobađanjem sa strijele, a ostavljanje puške na dnu gubitkom puške i plijena. Važno je i da je konop na koloturniku uredno namotan, jer u protivnom njegovo zaglavljivanje tijekom bjesomučnog povlačenja od strane pogođenog zubaca može biti velikih problema, opet s gubitkom ribe ili ribe i puške. Sintetički konop koji se obično koristi na koloturnicima zbog toga treba namatati u moru, a ne na suhom. Suh namotan ovaj konop u dodiru s vodom upije vlagu te ima tendenciju širenja što redovito dovodi do njegovog zaglavljivanja tijekom brzog otpuštanja.
Ronilačka maska treba biti s širokim vidnim poljem, ali prihvatljive zapremnine radi pritiska, jer kako smo kazali ova vrsta podvodnog ribolova obavlja se često na dubinama iznad 20 metara. Stakla bi trebala biti zatamnjena i premazana anti refleksnom bojom, kao i čvrsti okvir ronilačke maske. Disalica treba biti od mekanog materijala i preporučljivo ju je prilikom zarona skinuti i staviti pod pojas. Iznenadni mjehurić koji iz nje može izaći dok ste na čeki za rezultat može imati da zubaci izbjegavaju doći u domet puške, držeći se na sigurnoj udaljenosti od podvodnog ribolovca.
Opterećenje koje se nosi na ronilačkom pojasu treba biti toliko da je negativna plovnost iznad 10 m minimalna. Drugim riječima , ona treba omogućiti vrlo tiho prizemljenje na dno. Obzirom da ozbiljna čeka na zubace podrazumijeva nesputanost podvodnog ribolovca, to je najpraktičnije koristiti odbacivanje dodatnog utega ili čitavog pojasa koji su zakačeni na signalnu bovu . Ovo se izvodi na poziciji koja je udaljena od mjesta na kome ćemo izvoditi čeku. Koristeći ovu tehniku sigurniji smo i prilikom izrona, jer se nakon par snažnih zamaha perajama prema površini podvodni ribolovac i bez dodatnih kretnji sam podiže na površinu.
Peraje je preporučljivo da budu od karbonskih vlakana. Takve peraje imaju najsnažniji potisak, što je važno u izronu, kada smo redovito pri kraju rezerve sa zrakom. No zbog krtosti karbonskih vlakana i nužnosti da se na čeki za zubace uvučemo u procjep i pod stijene prilikom njihovog kontakta sa stijenama dolazi do oštećenja listova, a zvukovi plaše zubace. Zbog toga se preporučuje peraje premazati posebnim elastičnim premazima za karbon. Ovako premazane peraje prilikom kontakta sa stijenama bolje su zaštićene, a zvukovi su značajno prigušeni.
Pozicije sa zubacima treba tražiti prema morskim strujama i temperaturama mora. Zubaci u ljetnom periodu traže toplije more, temperature između 22 i 26 stupnjeva celzijusa. Zbog toga su u podvodnom ribolovu za zubace iznimno korisni ronilački satovi sa ugrađenim senzorom koji mjeri temperaturu mora. Treba voditi računa da postoje i pozicije na kojima temperatura mora oscilira po slojevima. Ukoliko je blizu dna temperatura ispod 20 stupnjeva, vrlo vjerojatno će se zubaci zadržavati iznad tog sloja. Kako su preporučljive za čeku redovito u pridnenom sloju mora, to će nas zubaci samo promatrati, bez želje da priđu na domet puške.
Zubaci se zadržavaju na pozicijama sa izraženim morskim strujama. Redovito plivaju protiv struje, jer na taj način kontroliraju udaljenost na koju će se približiti nepoznatom objektu, bez rizika da ih struja nekontrolirano ponese prema naprijed. Problem je na pozicijama na kojima su prisutne dvije suprotne morske struje, jedna uz dno, a druga u višim slojevima mora. Uslijed toga će redovito oscilirati i temperatura u slojevima mora, vidljivost neće biti dobra, a postavljanje na pravi način biti će iznimno otežano. Ukoliko smo na takvim pozicijama naišli na jato zubataca, preporučljivo je da se istu poziciju obiđe u različitim dijelovima dana, te odabere vrijeme kada morska struja bude istog smjera u svim slojevima mora. Zubaci ne vole snažne morske struje, mada prema iskustvima nekih podvodnih ribolovaca u uvjetima snažnih morskih struja zubaci ponekad prilaze bliže, a nije nužno, po njima, tada ni komplicirano zavlačenje u procjepe na dnu. Jednom prilikom i osobno sam se uvjerio u to no da li je slučajnost ili pravilo, prepuštam da otkrijete sami.
Zubaci prilaze podvodnom ribolovcu na čeki iz različitih smjerova, mada su najsigurniji kada dolaze protivno smjeru morske struje i tada se najviše približe. Zbog toga je korisno pokušati pronaći skrovište koje omogućava upravo takvo postavljanje u odnosu na zubace.
Što se tiče meteoroloških uvjeta najpovoljniji uvjeti za lov zubaca su bonace i lagani vjetrovi s malim i kratkim valovima. Tada su i zubaci mirniji i polako plivaju na svome području. Kada je more jače valovito, kretanje vodene mase osjeća se na dnu što uzemiruje zubace koji se rasprše, te neredovito i parcijalno prilaze na čeku iz različitih smjerova, bez nekih pravila. Tada je pomoć jedino maska sa širim vidnim poljem, no u takvim vremenskim uvjetima se zubatac teško lovi, posebno na onim istim pučinskim brakovima, gdje inače lako pada plijenom iskusnom podvodnom ribolovcu.
Promjene vremena, pogotovo ukoliko nisu nagle, te se dešavaju tijekom jednog ili dva dana posebno su preporučljive za podvodni ribolov na zubace na poznatim pozicijama. Kada dođe do promjene vremena, pogotovo ako je uslijed izrazito tmurnog vremena vidljivost smanjena, te je prisutna grmljavina i kiša zubaci se povlače u duboko more. Nemirni su i boje se nevremena. No tijekom jeseni upravo ovakva promjena vremena ukoliko je do nje došlo iznenada pruža mogućnost ulova kakvog kapitalnog zubaca tehnikom podrona. Jedinka koja se odvojila od jata prestrašena je grmljavinom i snažnim kretanjima vodenih masa pa zna leći u lažinu ili uz neki kamen, ali redovito na pozicijama dubljim od dvadeset metara. Ukoliko je temperatura mora još relativno visoka korisno je detaljno pregledati područja na kojima se inače redovito susreću zubaci u potrazi za nekim zaostalim primjerkom koji se prikrio na dnu.
Upravo u takvim uvjetima ulovio sam svog najvećeg zubaca, težeg od 9 kilograma koji je ležao skriven u lažini. U prilazu zubacima u ovome položaju nije preporučljivo dolaziti sa prednje ni sa bočnih strana, već se polako spustiti na dno u mrtvom padu u pozadini zubaca praveći se da ga nismo primijetili. Tada se polako u nepravilnoj liniji treba približiti na puškomet i naciljati sa stražnje strane u glavu.
Po pitanju prozirnosti mora, idealno je kada je ona petnaestak metara. Prevelika prozirnost omogućava zubacima da iz daljine vide siluetu podvodnog ribolovca koji zaranja. Ukoliko je prozirnost takva, preporučljivo je zaranjati na nešto većoj udaljenosti od pozicije na kojoj se jato zadržava, te se taktikom dubokog šuljanja, prateći procjepe i zaklone na dnu približiti poziciji odabranoj za izvođenje čeke. Problem je što se na isti način treba i povlačiti. Ovo zahtijeva veći utrošak zraka i traži izuzetnu fizičku pripremljenost.
Osim toga veliki primjerci zubaca će u moru visoke prozirnosti izgledati da su u dometu puške, a hitac će redovito biti kratak i preplašiti jato.
U uvjetima smanjene prozirnosti mora zubaci će se u blizini podvodnog ribolovca pojavljivati iznenada, i još brže bježati. Tada reakcije trebaju biti izuzetno brze i vjerojatnost dobrog pogotka je smanjena.
Ukoliko se čeka radi u posidoniji treba posebno voditi računa o kamuflaži. Kretanja morske mase tako mogu pomicati posidoniju, a podvodni ribolovac prkosi na mjestu tim kretanjima. Zubaci to vide i uznemiruje ih, te ne žele prići podvodnom ribolovcu.
Idealna je tehnika, ukoliko posjedujete solidan kapacitet zraka u plućima, zaranjati dalje od pozicije na kojoj planirate izvoditi čeku. Prilikom tihog silaska na dno prikradate se odabranoj poziciji gdje se uvlačite u odabrani procjep ili pod neki kamen, odnosno u posidoniju. Tu očekujete ribu da dođe na domet i gađate je u trenutku kada po njenim kretnjama i pomicanju očiju zaključite da će se okrenuti. Morate zapucati prije nego vam zubatac bude okrenut bokom. To je najvjerojatniji tajming okidanja za siguran pogodak. Pogođenog zubaca ukoliko je dobro pogođen hitro privlačite k sebi polako se povlačeći po dnu prema njemu. Tada se s lovinom u rukama ponovno povlačite uz dno istim putem kojim ste na poziciju došli zaklanjajući se iza stijena. Većina naših najboljih podvodnih ribolovaca koje sam imao prilike pratiti u lovu na zubace ovakvom tehnikom na odabranim pozicijama redovito ulove više od jednog zubaca tijekom sata lova. Kod onih koji nisu eksperti prvi ulovljeni zubatac je vrlo vjerojatno i jedini tog dana jer pogođena riba svojim kretnjama , a podvodni ribolovac nespretnim kretnjama i izronom preplaši ostatak jata.
Još jedna mala tajna koju sam spoznao družeći se s jednim našim vrhunskim podvodnim ribolovcem. Kada je morska struja na odabranoj poziciji od zubaca nešto snažnija on redovito iz čamca uzima veliku pušku na komprimirani zrak umjesto laštikače kojom inače lovi zubace. Obrazložio mi je to da u uvjetima snažnije morske struje nategnuti laštici vibriraju na pušci stvarajući određeni zvuk koji očito zubace uznemiruje, te se drže na većoj udaljenosti od podvodnog ribolovca nego što je to slučaj kada je na čeki s puškom na komprimirani zrak. Po njemu nategnuti laštici sviraju i kada je puška postavljena niz morsku struju.
Jedan drugi specijalista za zubace odao mi je svoju tajnu koju primjenjuje na dubokoj čeki na zubace. Pitajući ga smijem li s tom tajnom u javnost, kazao je da mogu jer na dubinama gdje se ta tehnika pokazuje korisnom operira vrlo mali broj podvodnih ribolovaca. Ovaj podvodni ribolovac dolazi plovilom na svoje pozicije, redovito na dublje pučinske brakove. Na odabrane pozicije, koje su najčešće dublje od 25 metara dubine zaranja u prvom zaronu sa dvije velike podvodne puške. Konfiguraciju dna na kojima lovi zubace poznaje izuzetno dobro, tako da pri dolasku na dno postavlja puške u dva različita procjepa iz kojih će izvoditi čeku. Puške su postavljene tako da duga strijela jasno viri iz procjepa. Potom izranja na površinu, izlazi u čamac i tu se odmara desetak minuta za zarone koji slijede. Nakon toga se spušta i zavlači u prvi od dva odabrana procjepa. Njegova je teorija da se u međuvremenu zubaci oprezno približavaju objektu koji viri iz procjepa i savladaju strah od njega, te ih kada se postavi na čeku redovito dobiva na domet puške. Za prakticiranje ove tehnike ukupna apneja pod površinom mu nerijetko prelazi tri minuta, a među zaronima radi pauze od desetak minuta, kada sjedi na boku usidrenog čamca. Dva puta sam osobno prisustvovao njegovom lovu. Prvi put je u sat vremena dva puta gađao i na površinu izronio sa zubacem od 3,5 i 5 kilograma. Drugi put je u 45 minuta na površinu donio tri zubaca od kojih je svaki bio teži od 2 kilograma. Shvatio sam da iz svake puške puca samo jednom i to kada je riba na sigurnom dometu. Kada završi tu seansu mijenja i poziciju. No ponavljam on je najčešće pod morem dulje od tri minute
Kada je vrijeme da odustanemo od daljnjeg lova na zubace na nekoj poziciji. Ukoliko usprkos našem zavlačenju u procjepe i rupe više ne prilaze na puškomet, ukoliko su im pomicanja bočnih peraja neritmička i ubrzana, ukoliko su vidljivi primjerci u jatu koji su se prošarali širokim i tamnim poprečnim prugama po tijelu, ukoliko smo ranili neku ribu iz jata ili nam se skinula sa strijele itd.
Vrlo rijetko zubatac se sklanja pod kamenje ili u neku šargeru. Ovo se dešava u situaciji kada je prestrašen ili lovi male šarge. U takvoj situaciji treba momentalno zaroniti prema poziciji, jer će najvjerojatnije na njoj ostati vrlo kratko, nakon čega strelovito bježi prema dubini. Za hitac se treba pripremiti tijekom zarona i odmah pucati u smjeru siluete. Ovakve situacije mogu se primarno desiti tijekom zime na pozicijama gdje se kreću veća jata šargi.
Na koncu kompilirajmo osnovna pravila u podvodnom ribolovu na zubace koja su se u praksi pokazala kao sveto pismo većine uspješnih podvodnih ribolovaca na Jadranu koji ovu plemenitu ribu redovito love:
Strijela redovito ima harpun sa 2 pera, na kojima drže gumeni o-ring;
Često zaranjaju protivno smjeru morske struje (?!?) rotirajući se tijekom zarona za 360 stupnjeva. Za čitavo vrijeme zarona pušku drže priljubljenu uz tijelo, na način da im ne strši preko glave;
Izbjegavaju strijele promjera 6,00 mm;
U poziciji čeke uvlače se u procjep ili rupu, a pušku drže uz dno, sa strane kamena i to na način da niti vrh strijele ne viri preko kamena;
Prilikom dolaska jata primjerak ne biraju prema veličini, već propuste nekoliko prvih primjeraka i čekaju one u drugoj fazi, koji po njima prilaze najbliže. Ukoliko su im ti promakli, rijetko gađaju one koji dolaze kao posljednja grupa, već izranjaju i ponavljaju čeku;
Izjednačavanje tlaka izvod izuzetno tiho i polako prilikom zarona;
Da bi privukli pažnju jata koje izbjegava prići na domet puške koriste različite tehnike laganog kopkanja prstima pod dnu, izviruju gornjim dijelom glave ili rukom sa stegnutom šakom iznad kamena u nepravilnim razmacima;
Peraje obavezno uvlače duboko u procjep ili pod kamen;
Zadnju fazu zarona izvod u mrtvom padu, bez ikakvog pokreta;
Noge su im tijekom zarona i na čeki postavljene jedna uz drugu, te se samo blago odvajaju na poziciji koljena;
Pozicije za čeku ne odabiru iza najviših stijena na poziciji, već naprotiv, često iza najnižih;
Trenutak okidanja je djelić sekunde prije nego se zubatac okrene bočno. Taj trenutak prepoznaje se po promjeni ritma bočne peraje i pomicanju očiju zubaca; Gađaju s obaveznim pretjecanjem koje je prilagođeno brzini puške koju koriste, dakle u slučaju podvodne puške na komprimirani zrak pretjecanje je značajnije;
Izbjegavaju nepotrebno i nervozno pomicanje prsta na okidaču puške, tako da pucaju bez korištenja koljena okidača ;
Izronjavaju u suprotnom smjeru, koso, od pozicije na kojoj se zadržava jato;
Najčešće kao vrijeme lova odabiru kasne poslijepodnevne sate, a česti su i oni koji preferiraju zoru;
Primarno se koncentriraju na zubace koji dolaze suprotno smjeru morske struje, a one koji dolaze iz drugih smjerova zanemare;
Poziciji na kojoj se jato zadržava približe se na maksimalnu udaljenost koja ne utječe na pomicanje jata;
Odustaju od lova ukoliko je u moru izražena buka brodskih motora i u uvjetima hladnijih morskih struja;
Prilikom izrona kada je zubatac pogođen i ostao na dnu, na površini blokiraju koloturnik i više ne popuštaju konop;
Godinama love na istim pozicijama, koje napuštaju kada im ribolovac početnik ranjavanjem nekog zubaca uplaši jato. Na istu poziciju vraćaju se nakon određenog vremena, no po njihovim riječima po nekad treba proteći i dvije godine da bi se na toj poziciji ponovno dobro lovilo;
Prilikom pretraga akvatorija za novim pozicijama sa zubacima preplivavaju i nepregledna područja s posidonijom na kojima nerijetko pronalaze najbolje pozicije na kojima godinama uspješno love. Na takvim pozicijama zubace susreću i love isključivo u kasnim poslijepodnevnim satima;
Uporni su prilikom dolaska na pozicije sa zubacima i rade čeke i po sat vremena usprkos činjenici da se zubaci odmah nisu pojavili;
Veći broj njih prilikom zarona vadi disalicu iz usta i postavlja je na ronilački pojas, a jedan od njih čak roni bez disalice (?!?);
Prilikom ležanja na čeki glavu drže uz samo dno i smo krajem očiju periferno promatraju u smjeru iz kojega očekuju zubace;
U situaciji kada pogode zubaca prva im je reakcija da strelovito pokušaju doći do ribe i istovremeno strijelu potpuno gurnuti kroz ribu, ukoliko riba nije prilikom pogotka ostala na najlonu;
Dio njih zubaca nišani iz ruke podvodnom puškom položenom uz samo dno, mijenjajući joj kut gađanja, ali ne i poziciju;
Izbjegavaju direktno gledati zubaca u oči dok su na čeki, a kada sa površine otkriju poziciju jata momentalno se okrenu i zaplivaju u smjeru plićeg mora od pozicije na kojoj su primijetili jato.
Nakon ovladavanja podvodnim ribolovom na zubaca ostala je još samo čeka u modro. Zato ne žurite, budite temeljiti i upamtite sve što smo istakli.
|
