2.8. Lubin
Lubina određeni broj podvodnih ribolovaca smatra najlukavijom i najinteligentnijom ribom u Jadranu. Lubin naraste do 1 metra duljine, a prema literaturi može dostići težinu i do 14 kilograma. Čvrste je građe, sa snažnim čeljustima i velikim ustima. Peraje su mu dobro razvijene, posebno ona na repu. Obzirom na svoju veličinu, ljuske su mu relativno sitnije. Odrasli lubin je s gornje strane tijela olovnosive boje, a s donje strane srebrnastobijele boje. Na škržnom zaklopcu mu se nalazi crna mrlja. Lubin je tipičan grabežljivac koga karakterizira veliki radijus kretanja, izdržljivost i brzina plivanja, ali i radoznalost koja omogućava da usprkos svojim sposobnostima redovito postaje plijen iskusnih podvodnih ribolovaca.
Lubina se susreće uzduž čitave obale Jadrana, na svim vrstama dna, mada je najučestaliji oko ušća rijeka i na područjima sa podzemnim izvorima slatke vode. Rijetko zalazi dublje od desetak metara dubine, što je važno imati na umu kada se određuje pozicija na kojoj će se raditi čeka za lubina. Dobra lovišta su unutrašnji otoci zadarskog i šibenskog arhipelaga, a posebno je dobro lovište šire ušće rijeke Neretve. Veći primjerci lubina zadržavaju se i na nešto dubljim pozicijama u akvatoriju podmorskih izvorišta slatke vode. Na ovim područjima lubin često zna mirovati na dnu i lako se lovi čak i u podronu.
Najbolji period za podvodni ribolov na lubina u akvatoriju srednjeg Jadrana je od početka studenog do polovine prosinca. Na sjevernom Jadranu, gdje je posebno dobro lovište Novigradsko more, preporučljiv period lova na lubina započinje već koncem listopada. Lubin se mrijesti od konca prosinca, te se do tada u užem obalnom pojasu koncentriraju veća jata.
Pored toga perioda prije mrijesta, još je jedan period kada se lubin grupira u jata i zadržava uz samu obalu. Tijekom proljeća, kada se more počne naglo zagrijavati i dosegne vrijednost oko 17 stupnjeva celzijusa, također je preporučljivo detaljno pretražiti područja na kojima se lubin dobro lovio u periodu prije mrijesta.
U tim periodima lubin dosta agresivno napada sve morske organizme koji se kreću po plićaku, a njegove strelovite kretnje jata manjih riba osjećaju i na većoj udaljenosti, te svojom nervozom signaliziraju podvodnom ribolovcu da se pripremi za mogući susret s ovim grabežljivcem.
Na dijelovima akvatorija gdje je slabija uzobalna morska struja lubin se često odmiče od obale i polukružnom linijom vraća u zonu sa izraženijom morskom strujom. Na područjima gdje je morska struja slabija, te nema jata malih riba lubina se rijetko susreće, no zato je redovit na svim isturenim plitkim rtovima oko kojih je jaka morska struja, a valovi se razbijaju o stijene tijekom čitavog dana.
Tijekom ljeta lubina se može susresti na dubinama 5 – 8 metara oko gustih livada posidonije, ali na pozicijama gdje se osjeća snažnija morska struja. Pored toga u ljetnom periodu moguć je i susret s lubinom koji se odmara pod nekim većim kamenom u plićaku. Kamen koji lubin odabere za odmorište, obično sredinom dana specifičan je. Redovito je to veća, gola, okruglasta stijena pod kojom je glatko ulegnuće, bez manjih kamenja. Lubin se pod takvim stijenama kreće u polukrugovima. Odbljesci njegova srebrnasta tijela mogu se uočiti iz veće udaljenosti. Približavanje treba biti postepeno i to na način da se podvodni ribolovac ponaša nezainteresirano pretražujući dno. Lubin će radoznalo promatrati podvodnog ribolovca i čekati pod svojim kamenom. Kada jednom naiđete na ovakav specifičan kamen s lubinom ubuduće ćete već iz daljega prepoznavati takvo kamenje.
Tijekom većeg dijela godine lubina se može sresti i u lukama, te na vanjskim dijelovima lukobrana. Lubini koji žive na tim pozicijama dosta su oprezni, ali strpljenje kombinirano s polučekama i šuljanjem također rezultiraju uspješnim lovom. Izbjegavajte ipak lov na lubina u lukama kada pristaju brodovi. Oni svojim motorima podignu mulj sa dna te se iznenada pojave lubini. No to su kompleksne situacije lova, u kojima se svašta može desiti. Jednom mom poznaniku je veliki pogođeni lubin otrgnuo pušku iz ruke i pojurio ispod kobilice trajekta. Podvodni ribolovac je u zadnjem trenutku odustao od moguće pogibeljne jurnjave za ribom koja je odvukla pušku zajedno sa strijelom kojom je bila pogođena.
Vratimo se najuspješnijem periodu lova na lubina, prije mrijesta. Koliko će trajati period učestalosti lubina uz obalu u tom periodu ovisi o prevladavajućim uvjetima u moru. Ukoliko temperatura mora naglo pada ovaj period će biti kraći. S druge strane, ako se redovito izmjenjuju sunčani dani, a temperatura mora se polako spušta ovaj period će biti dulji. Lubini se tada znaju kretati i u pozadini jata cipala. Zbog toga je korisno kada se naiđe na jato cipala, sačekati s odapinjanjem strijele na ciple dok ne promotrimo da li za njima pliva neki lubin. Ponekad ih zna biti čak i više primjeraka u grupi.
Tijekom tog perioda treba tražiti pozicije na kojima se miješa pijesak i kamenito dno, koje je na određenim dijelovima obraslo posidonijom. Na takvim dijelovima dna treba raditi konstantne čeke, prateći ponašanje jata malih riba u okolini. Kada se primijeti silueta lubina u daljini ovisno o načinu njegova približavanja donosi se odluka koliko ćemo se prikriti. U ovome periodu zbog redovitih kiša vidljivost je smanjena, te treba voditi računa da nas predobro kamuflirane lubin ne zaobiđe. U takvim situacijama, ukoliko lubin drži svoj pravac sitni trikovi su pustiti nekoliko mjehurića zraka kroz disalicu ili nekoliko lakših neravnomjernih udaraca vrhom puške po kamenu. Kad lubin okrene prema nama, potrebno se potpuno prikriti i umiriti. Lubin se kreće gotovo pod samom površinom što mu omogućava bolju preglednost dna o čemu također treba voditi računa ukoliko je vidljivost dobra, a mi nismo adekvatno skriveni.
Čeke se rade kontinuirano protiv smjera morske struje, u položaju paralelno s obalom. Lubin redovito pliva niz morsku struju. Nakon nekoliko odrađenih čeka, korisno se povući uz samu obalu i tu se prikriti iza nekog većeg kamena određeno vrijeme. Tada se ponovno izvlačimo od obale i nastavljamo sa čekama. Kod ovakvog lova na lubina preporučljive su dulje podvodne puške, veće od metra.
U uvjetima valovitog mora potrebno je odabrati pozicije za čeku na kojima se slobodnom rukom moguće držati za kamene izbočine kako bi silueta ronioca bila što mirnija na dnu. Lelujanje podvodnog ribolovca znak je upozorenja za lubina, koji će se ponašati kao da ide prema podvodnom ribolovcu, a potom naglo ubrzati i podvodnog ribolovca zaobići u velikom luku. Potjera za takvim lubinom biti će uzaludna. Tajna postavljanja u čeku u uvjetima valovitog mora je zauzimanje okomite pozicije prema smjeru valova. U takvom položaju biti će najlakše održavanje na dnu, a iznenadni, slučajni pokreti ekstremiteta biti će svedeni na minimum. Ukoliko je vidljivost slabija treba koristiti kraće puške, a u uvjetima bolje vidljivosti nešto dulje. Bez obzira na duljinu puške, potrebno je da su profili cijevi elegantni jer su nužna nagla pomicanja puške.
Kada se u blizini nalazi više lubina preporučljivo je pronaći najbolje sklonište u koje se treba duboko zavući. Neki od lubina sigurno će se uputiti prema podvodnom ribolovcu. Nakon što njega ustrijelimo, velika je vjerojatnost da će prema nama doći još neki primjerak. Za ovakvu situaciju preporučljive su puške srednjih dimenzija, oko 90 cm.
Ukoliko se čeka radi na manjim dubinama, do dva metra, potrebno je, pogotovo zimi, kada se roni u debljim odijelima postaviti posebna opterećenja na noge i leđa, uz postojeći pojas s olovnim utezima na struku. Ukupnu težinu olova određujemo na način da imamo graničnu pozitivnu plovnost, dakle ukoliko se potpuno umirimo na površini trebamo polako početi tonuti. Lagano micanje rukama i nogama, uz puna pluća zraka koji smo udahnuli treba rezultirati održavanjem na površini. Ukoliko je situacija takva opteretili smo se optimalnom količinom olova. Na ovakvim pozicijama u plićaku nailazak lubina je iznenadan i potrebno je brzo manipuliranje podvodnom puškom. Zbog toga su preporučljive kraće puške na laštik, od 75 do 85 cm, ali uz obavezan koloturnik, jer nailasci kapitalnih primjeraka nisu slučajnost. Ribu treba nastojati gađati kroz glavu, jer pogodci u bočnu liniju moraju biti točno u sredinu tijela, što nije jednostavno uslijed neravnomjerne brzine plivanja lubina kada uoči podvodnog ribolovca.
Jedan od hrvatskih podvodnih ribolovaca prvokategornika, inače specijalista upravo za lov lubina, preporučuje korištenje puške sa dvije strijele. Ove posebno konstruirane puške posjeduju dva okidača i dva laštika, tako da je moguće nakon ispaljivanja prve strijele odmah gađati i drugom. Ovakva puška može biti posebno korisna u uvjetima kada zbog nepravocrtnih i strelovitih kretnji promašimo dolazećeg lubina. Često se riba tada zaustavi u dometu nekoliko sekundi, što predstavlja idealnu poziciju za gađanje drugom strijelom. Inače lov sa dvije puške u rukama na lubina je nepraktičan jer se teško održavamo u poziciji mirovanja, a prebacivanje pušaka po rukama redovito izaziva streloviti bijeg lubina.
Na područjima gdje je moguć susret s većim primjercima lubina, dakle od 3 kilograma i težim, treba voditi računa o krtosti materijala od koga je izrađena strijela. One izrađene od tzv. feder čelika rizične su zbog lakšeg loma na mjestima gdje je zasječen zub za kačenje stope od laštika. Ukoliko ipak preferiramo takvu strijelu preporučljivo je probušiti još jednu rupu za privez najlona desetak cm ispred prvog zareza na strijeli i tamo vezati kraj najlona. Ukoliko dođe do loma strijele, dijelovi će ostati povezani tako da riba neće pobjeći. Korištenje strijela izrađenih od mekših materijala nije preporučljivo jer se vrlo lako deformiraju, a u slučaju lubina preciznost pogotka često razlikuje ribolovca koji iz lova dolazi s lubinom od onoga koji je samo ranio ribu koja se iskidala sa strijele i pobjegla.
Što se tiče ostale opreme za podvodni ribolov lubina, maskirna odijela definitivno su se pokazala korisnijim, a zgodne su i kombinacije jednobojnog donjeg dijela, te maskirnog gornjeg dijela. Listovi peraja bi također trebali biti na određeni način kamuflirani, a stakla na masci zatamnjena kako lubin ne bi vidio oči podvodnog ribolovca.
Da zaključimo, lubina se traži na područjima na kojima je morska struja izražena. Njegov smjer kretanja je redovito niz struju. Naš smjer postavljanja u čeku treba biti također niz smjer morske struje. Kada je more mirno lubina je moguće naći ranije ujutro i u kasnim poslijepodnevnim satima. Sredinom dana, kada prevladava mirno more, lov na lubina neće biti uspješan, teško će se i naići na njega. U periodima plime na područjima gdje se redovito susreće ova riba primjerci na koje se nailazi su redovito veći, nego je to slučaj u periodima oseke. Na pozicijama gdje morska struja slabi lubin se povlači prema dubljem moru. Tijekom dana s promjenjivim vremenom i na područjima s promjenjivim morskim strujama lubin se redovito lošije lovi. Što se tiče perioda u mjesecu, najbolja je prva i posljednja četvrt. Tada se na istim područjima susreće veći broj primjeraka lubina. Kada se ustali određeni vjetar nekoliko dana za redom, s valovitim morem u plićacima lubini se povlače u područje morske pjene gdje love ciple. Za takvih dana čeke treba raditi na pozicijama gdje more najviše pjeni. Na takvim pozicijama korisno je na strijelu postaviti manje osti. Lubin mirnije pliva tijekom oblačnih dana, a i kretnje su mu tada predvidljive. Pored toga silueta podvodnog ribolovca je nejasna, što lubina privlači da priđe bliže. Ukoliko je dan sunčan potrebno je odabrati zonu u kojoj nam je dok plivamo niz morsku struju i sunce iza leđa. Drugačije postavljanje rezultirati će bježanjem lubina prije nego ih uopće primijetimo.
Konačno, pogođenom lubinu treba hitro prići, te se s te pozicije izvući prema obali. Nakon što smo ribu stavili na pojas, uz dno se treba vratiti na poziciju prethodne čeke. Postoji šansa da nam odmah drugi lubin dođe na čeku, ukoliko je u blizini. Izranjanje s pogođenim lubinom iznad mjesta gdje smo radili čeku upozorenje je ostalim lubinima koji će u velikom luku zaobići tu poziciju.
Lubin je izuzetno oprezna riba, no kada se vodi računa o detaljima o kojima je bilo riječi, a za period lova se odabere jesen i proljeće uspjeh neće izostati. Jedan od najuspješnijih podvodnih ribolovaca na lubine na Jadranu čeku na lubina radi postavljen u samom plićaku, tako da su mu noge na plaži, izvan mora. Na poziciji na kojoj dočekuje lubina satima ranije baca u more sitnu ribu, stučene školjkaše ili kozice. Ponekad taj obred radi i nekoliko dana za redom, te potom slijedi čeka, a ulovi lubina su mu redoviti. Podvodni ribolov na lubina karakterističan je na poseban način i složen dok se ne ovlada svim potrebnim tehnikama i taktikama lova. Kada njih praktično usvojite biti ćete više nego zadovoljni s ukupnim brojem ulovljenih lubina godišnje. Sezone će oscilirati, tako kada u kasnu jesen susreti i ulovi lubina budu siromašniji ne treba pretjerivati. Ukoliko je situacija obrnuta ima se smisla pomučiti i prije svitanja biti na ribolovnoj poziciji, jer samo podvodni ribolovac koji prvi naiđe taj dan ima šansu za ulov konkretnog lubina.
2.9. Vrana
Vrana je česta riba u Jadranu. Zadržava se na gotovo svim terenima, osim na pješčanim oazama. Po pravilu su veći primjerci na sjevernim obalama otoka, ali se na tim obalama i zadržava na većim dubinama. Ova riba predstavlja slijedeću stepenicu kod ribolovca početnika, nakon što se privikao na podmorski ambijent i nakon što je ovladao tehnikama zarona i pretraživanja rupa na manjim dubinama. Izduženog i mišićavog tijela vrana može narasti u dužinu do 45 cm, a nisu rijetki odrasli primjerci težine do 1 kilograma. Prema evidencijama upravo podvodni ribolovci ulovili su najveće primjerke ove ribe od kojih su neki bili i teži od 1200 grama. Mužjak i ženka se razlikuju po šarama. Mužjak je tamno zelene boje sa tamno modrim rubovima po perajama. Ženka je svjetlije zelene nijanse, ponekad s maskirnim šarama. Bojom se prilagođavaju okolišu na kojem žive. Vrana čitav život provede na istom području. Na određenim terenima više primjeraka dijeli isto skrovište. Tako ih se nekada moglo naći po 5 – 6 u grupama. Ovo je bio čest slučaj na istočnim obalama udaljenijih otoka u šibenskom arhipelagu. Veći primjerci vrane zadržavaju se na dubinama iznad 20 metara gdje obično žive u dugim, a relativno plitkim kamenim procjepima oko kojih su guste livade posidonije. Na ovim terenima vranu se lovi na način da se izvode polučeke u blizini tih procjepa, ako u njima ne zatečemo vranu. U takvim slučajevima ona je najčešće u posidoniji. Kada se umirimo na dnu, u blizini njene rupe vrana će znatiželjno izviriti na rubu posidonije. Ukoliko je zatečemo u rupi ili procjepu pogodak je najčešće siguran, uz napomenu da se podvodna svjetiljka koristi samo u iznimnim slučajevima, jer se pred svjetlo vrana zavlači u dno rupe ili procjepa, gdje nećemo uvijek imati mogućnost pogotka.
Vrana izbjegava obale koje se strmo ruše prema dnu. U zidovima se uglavnom zadržavaju male i nedorasle vrane, pa na takvim terenima ne treba očekivati adekvatan ulov.
Kada s površine uočimo vranu uz kamen ili rub trave, ne smije se zaronjavati direktno na nju. Potrebno je u luku zaroniti dalje od nje čitavo vrijeme prateći njene kretnje. Na terenima gdje ne lovi puno podvodnih ribolovaca vrana neće pobjeći. Kada smo se spustili na dno treba se lagano šuljati prema njoj dok nam ne bude u dometu. Ukoliko se radi o većem primjerku dobra taktika je sakrivanje iza kamena s kombinacijom čeka. Vrana će vrlo vjerojatno krenuti prema nama.
Na terenima koji su gusto obrasli posidonijom vrane je vrlo teško uočiti s površine. Tamo se preporučuje izvoditi čeke u blizini rijetkih stijena u travi. Vrana će se tada često pojaviti u blizini ribolovca dajući mu mogućnost za pogodak.
Treba ciljati precizno u glavu, jer se zbog snažnih mišića vrana lako skida sa strijele ako je pogođena u donje dijelove. Ranjena vrana zavlači se u najuže procjepe, gdje je vrlo često nemoguće ponovno pogoditi. Zbog ovoga se ne smije žuriti sa hicem, već čekati pravu priliku. Za lov vrane najprikladnije su puške na laštik duljine od 75 do 90 cm, ovisno o dubinama i terenu na kome se lovi. Kada se vrane traži u uskim procjepima, na plitkim terenima treba koristiti puške na komprimirani zrak dimenzija od 35 do 55 cm s ostima. Na ovakvim terenima vrane se postavljaju u vrlo nezgodne procjepe, ali kada ih pronađete nije nikakvo čudo da na dubinama do dva metra dubine iz ovih uskih procjepa uspješno izvučete i primjerke od 1 kilograma. Ovakve terene lako je prepoznati po vrlo blagom nagibu podmorja koje u plićacima na dnu karakteriziraju uski kameni labirinti koji formiraju tzv. dvodno. Na takvim terenima vrana se rijetko vidi izvan rupe, jer pliva kanalima u tom dvodnu. Sredinom dana se odmara u proširenjima, gdje je treba tražiti i pokušati pod kamen zavući kratku pušku.
Na takmičenjima u podvodnom ribolovu vrana se najčešće lovi, tako da je korisno specijalizirati tehnike lova na ovu ribu svima podvodnim ribolovcima koji teže takmičarskim rezultatima. Prilikom pregleda terena prije takmičenja treba se koncentrirati na traženje vrana na dubinama iznad 20 metara, jer one na manjim dubinama na dan takmičenja vjerojatno neće biti na svojim pozicijama.
Bliski srodnici vrane su drozd i smokva. Drozd je svjetlo smeđe boje sa šarama. Ova riba danas je zaštićena i zabranjeno ju je loviti jer je gotovo istrebljena. Drozd se odlikuje hitrim kretnjama kojima mijenja pozicije među okolnim kamenjem. Primjerci koji se obično nalaze na stjenovitom dnu prošaranom posidonijom redovito su teži od 500 grama, no kako smo napomenuli, on je danas zaštićen zakonom i zabranjenoga je loviti.
Drugi bliski srodnik vrane je smokva (figa). Ova neobična riba je izrazite narančaste boje sa modrim pjegama (ženka) ili uzdužnim prugama (mužjak). Nalazi se na pozicijama dubljim od dvadeset metara. Pravilo vezano za smokvu je da se ona zadržava na terenu gdje ima i druge kvalitetne ribe. Tako kada je uočite nemojte je loviti već se posvetite detaljnoj pretrazi toga područja i sigurno ćete uloviti nekog lijepog šarga i fratra, a i škarpina će biti u blizini.
2.10. Cipal
U Jadranu obitava više vrsta cipala, no za podvodne ribolovce zanimljive su samo neke vrste: cipal zlatar, cipal kosac, cipal putnik i cipal bataš. Općenito cipli su česti na područjima s pjeskovitim dnom, posebno u zatvorenim morskim, oko ušća rijeka i u blizini naselja. Odgovaraju im blago položeno dno, a na vanjskim obalama otoka uglavnom se sreće u prolazu cipal putnik.
Na cipla je moguće pucati u prolazu, s površine i bez zaranjanja. Kada se kreću u jatu nastoje zadržati pravac i smjer, tako da podvodni ribolovac lako dolazi u poziciju hica. No njihovo uzdužno i elegantno tijelo nije jednostavan cilja ako nišani iz ruke. Pogrešan je pristup kada se na veće jato koje pliva relativno zbijeno puca na mah iz ruke. Potrebno je precizno naciljati određenog cipla i gađati sa malim pretjecanjem ovisno dali koristimo podvodnu pušku na laštik (manje pretjecanje) ili podvodnu pušku na komprimirani zrak (veće pretjecanje).
Kada se na vanjskim obalama otoka susretne sa jatom cipla putnika ( redovito se radi o primjercima prosječno težim od pola kilograma, treba sačekati priliku za hitac, jer će u slučaju promašaja jato preplašeno ubrzati kretanje i nestati iz vidokruga. Jato će najčešće plivati metar pod površinom i pratiti obalu. Treba mu se postepeno približiti s boka i tada gađati s pretjecanjem neku od riba koja pliva u stražnjem dijelu jata. Pogođenog cipla treba brzo privući kako bismo što manje uznemirili ostale ribe. Potom nastavljamo slijediti jato, ponavljamo postupak i tako sve dok nam se jato ne izgubi iz vida. Za ovu vrstu cipla preporučljive su puške na laštika s ostima.
Cipal bataš susreće se na sjevernim obalama otoka od konca ljeta i tijekom jeseni. Prepoznatljiv je po izrazito žutoj boji i krupnoj glavi. Ovo je inače najveća vrsta cipla koja živi u Jadranu. Maksimalno može narasti do 6 kilograma. Primjerci koji se susreću su obično težine oko jednog kilograma. Cipal bataš se obično kreće u manjim grupama i zadržava se oko stjenovitih rtova. Za razliku od drugih vrsta cipala nastoji se stalno držati obale. Zbog toga kod lova na bataša ne treba žuriti. Kada ste uočili grupu cipala bataša, prvo dobro osmotrite rt na kome se zadržavaju (redovito u morskoj pjeni). Zaronite na dno i lagano im se privucite iz dubljega te gađajte odozdo prema gore. Pogođenog bataša privucite brzo sebi. Ponavljanjem ovog postupka možete uloviti većinu primjeraka iz grupe.
Cipal zlatar zadržava se veći dio godine u svome akvatoriju, no tek koncem ljeta se u jatu može uočiti i veće primjerke, koji su interesantni podvodnom ribolovcu. Ukoliko na području gdje ronite nema druge ribe, možete se dobro zabaviti u lovu na ovu vrstu cipla. Jato se razdvaja, pa sakuplja, pa bježi prema dubini, pa se ponovno vraća na plićak itd. Ukoliko želite odstrijeliti koji primjerak u prolazu dobra je tehnika plitke čeke i to na način da se postavite skoro izvan mora i u kakvome usjeku čekate da vam koji izdvojeni cipal dođe pred pušku. Ovo je inače korisna tehnika i na natjecanjima koja se održavaju tijekom jeseni, ukoliko nema mnogo druge ribe u lovnoj zoni. Poznat mi je slučaj kada su cipli na jednom takmičenju tijekom rujna osigurali i pobjedu taktikom plitke čeke.
Cipli kosci se sredinom jeseni u brojnim jatima spuštaju u smjeru istoka, zadržavajući se posebno oko ušća rijeka i oko luka gradova gdje ima organskog otpada. Prepoznatljivi su po spljoštenoj glavi i krupnijem prednjem dijelu tijela. Tijelo mu je prekriveno krupnim ljuskama. Ova vrsta se najlakše lovi od svih vrsta cipala u podvodnom ribolovu, no meso mu je najlošije kvalitete. Osim toga meso mu apsorbira miris nafte, mulja, organskog otpada i drugog, ovisno o područjima gdje se više zadržava. Kod pojave ove vrste cipala primjerenije ih je pratiti sa određene udaljenosti, jer se često za njima zalijeću lubini.
Iz iznesenoga se može zaključiti da svaka od spomenutih vrsta cipala podrazumijeva nešto drugačiju lovnu taktiku, a samim tim i drugačiji tip puške. Kod cipla putnika i cipla kosca može se koristiti duge puške, bez obzira na vrstu, preporučljivo s ostima. Kod zlatara i bataša biti će više uspjeha sa preciznim laštikačama (strijela 6 mm), eventualno u kombinaciji s vrlo laganim ostima.
Na kraju naglasimo i to da nije primjereno ni sportski loviti ženku cipla, tzv. maticu kada je u drugom dijelu ljeta zatečemo kako se zabavlja s grozdom manjih mužjaka. Ukoliko već ne možete odoljeti, da to društvo prekinete u igri, budite sportaš, pa lovite nešto manje mužjake, a ženku koja nosi buduću mlađ cipala ostavite na miru.
2.11. Šarag
Šarag pripada obitelji ljuskavki, naraste do 47 cm duljine i do 2,5 kilograma težine. Ovalnog je i spljoštenog tijela s jakim i izraženim čeljustima. Tamnosive je boje s izraženim poprečnim crnkastim prugama. Zadržava se gotovo na svim vrstama dna u Jadranu, a okolišu prilagođava svoje ponašanje. Nalazi ga se čak i u lukama. Prema literaturi ne zalazi na dubine veće od 100 metara, a odrasli primjerci se danas veći dio godine zadržavaju uglavnom na dubinama iznad 20 metara. Najgušća su mu naselja na dijelovima sjeverne i južne obale Mljeta, u akvatoriju Lastovnjaka te u Šibenskom i Kornatskom arhipelagu. Mrijesti se u proljeće, nakon kojeg perioda se veći primjerci zadržavaju na nešto plićim pozicijama gdje se lakše love podvodnom puškom.
Šarag je u željenoj kategoriji ciljnih lovina podvodnog ribolovca zbog činjenice da se u slučaju otkrivanja pozicije sa šargima redovito nalazi više primjeraka težih od pola kilograma, a nisu rijetki primjerci teži od kilograma. Nekada su se čitava jata šaraga skrivala u posebnim rupama, koje se nazivaju šargere. Nailaskom podvodnog ribolovca nisu bježali iz rupa tako da su lako padali plijenom u šargerama. Kada su se u drugoj polovini osamdesetih godina podvodnim ribolovom počeli baviti i mnogi nečasni ljudi kojima je osnovni cilj bio ulov radi prodaje noćni krivolov s aparatima za disanje uzeo je velikog maha. U tom periodu potpuno su opustošene brojne šargere uzduž Jadrana koje su zauvijek ostale prazne. I šarag je promijenio ponašanje, tako da u susretu sa podvodnim ribolovcem strelovito bježi prema dubini. Šargere su danas na većim dubinama, redovito dublje čak i od 30 metara, a u njima se danas rijetko susreće više od 5 – 6 primjeraka. Šarag danas odabire labirinte u kojima boravi, tako da mu više ni oni kriminalci s aparatima za disanje pod morem ne mogu značajnije naškoditi.
U doba mrijesta i nakon toga perioda šarga se lovi taktikom prikradanja i tehnikom plitkog šuljanja. Nalazimo ga najčešće na kamenim i obraslim dnima, gdje se u slučaju opasnosti izvlači iz plitkih rupa i skriva među travom i stijenama. Na nekim pozicijama stalno pliva po kamenim labirintima, tako da je vjerojatnost ulova kada ne želi doći na čeku mala.
Češće ga se nalazi u šargerama na većim dubinama. Radi se redovito o većim procjepima u koje se potrebno uvlačiti da bi se ribu uopće dobilo na nišan. Podvodni ribolovac treba biti svjestan rizika uvlačenja u ove rupe, koje i šargi odabiru upravo iz sigurnosnih razloga. Šargi se okupljaju u takvim šargerama u većem broju pred promjenu vremena, kada ciklona donosi pogoršanje vremenskih prilika.
Kada šarga primijetimo kako slobodno pliva dok smo u podronu možemo pokušati napraviti par čeka. Ukoliko riba ne želi prići, treba je pokušati polako pratiti sa površine dok ne krene prema dubljim predjelima. Na tim pozicijama će se šarag pokušati zavući u neki uski procjep iz koga će promatrati naš zaron. U takvoj situaciji lovi ga se u mrtvom padu, ali je potrebna vrlo precizna puška. Iz ovih procjepa šarag obično oprezno izviruje. Pri propadanju prema dnu treba se ponašati kao da ga nismo primijetili, postaviti pušku i biti brz na okidaču. Ukoliko šarag zaključi da smo ga primijetili pobjeći će iz rupe i vjerojatno ubrzati bijeg prema većoj dubini.
Ukoliko se šarag koji slobodno pliva ponaša nervozo i kružeći se zadržava na istom, užem, području velika je vjerojatnost da mu je tu šargera. Neće odmah krenuti prema njoj kako podvodnom ribolovcu ne bi odao njezinu točnu lokaciju. Redovito se radi o procjepu sa vrlo uskim otvorom, koji se kasnije širi. Nerijetko je otvor čak skriven i morskom travom. Šargere u kojima sam na Mljetu i po Lastovnjacima ulovio najviše primjeraka šargi redovito se uopće nisu vidjele dok se ne razmakne trava koja ih je skrivala.
Kada smo uočili procjep u koji je šarag ušao preporučljivo je ne reagirati odmah, a pogotovo se ne smije odmah doći pred rupu. Šarag će sačekati našu reakciju da utvrdi da li smo vidjeli gdje je ušao. Zbog toga je u uvjetima dobre prozirnosti mora korisno mirovati na površini i promatrati ulaz u rupu. Ukoliko uočimo da on izviruje kroz otvor treba zaroniti u mrtvom padu dalje od rupe i nezainteresirano se polako vrtjeti po dnu, a krajičkom oka stalno pratiti šarga. U kraćim lukovima treba se privući na udaljenost s koje je moguće gađati, i tada će šarag najvjerojatnije biti ulovljen ( pod uvjetom da je puška precizna). Ukoliko je šarag zbog neke naše nekontrolirane reakcije nestao u rupi, preporučljivo je izroniti, odmoriti se, te po tom napraviti par čeka pred rupom. Postoji vjerojatnost da se šarag pojavi na izlazu iz rupe. I tada imamo šansu za siguran hitac.
Ukoliko šarag nije reagirao na naše čeke, polako se približavamo procjepu, i prvo bez podvodne svjetiljke pokušavamo uočiti siluetu ribe u koju treba odmah zapucati, jer će već u sljedećem trenutku šarag biti još dublje u rupi. Konačno, ako smo propustili i taj trenutak dolazimo na sam otvor rupe čiju unutrašnjost istražujemo snopom podvodne svjetiljke. Snop svjetlosti polako pomičemo iz jednog ugla rupe prema drugom, nastojeći da ribu ne osvijetlimo, već da samo uočimo siluetu u koju ciljamo.
Pregled rupa u kojima očekujemo šarge izvodimo na način da smo glavom okrenuti prema dnu, dok tijelo i noge držimo u smjeru površine. U takvoj poziciji manje uznemirujemo ribu i imamo veće šanse da se šarag ili više njih ne povuče u najdublje, često nepristupačne dijelove, šargere.
Za lov šarga po rupama preporučljive su kraće puške na laštik, a da li ćemo odabrati one od 50, 60, 75 ili 83 cm ovisi o dubini procjepa u kojima šarge tražimo. U nekim dubokim procjepima trebati će nam i dulje puške. Kraći modeli zahvalniji su zbog potrebnih bržih reakcija. Kada su šargi u rupi, njihove kretnje su brze, te se samo momentalno i parcijalno vide. Kada se lovi na dubljim pozicijama preporučljivo je postavljanje koloturnika na pušku, bez obzira na njenu duljinu. Obzirom da ovakav lov zahtijeva iznimna naprezanja i dulji boravak na dnu, to će nam u određenim situacijama upravo koloturnik pomoći da pogođenu ribu na strijeli ne izgubimo. Preporučljivo je koristiti strijele promjera 6 milimetara koje su izrađene od materijala feder-čelika. Među najboljim strijelama na tržištu za ovakav lov na šarge su talijanske devoto strijele koje su elastičnije pa se ne krive uslijed čestih udaraca u kamen. Preporučljivo je skratiti i pero harpuna, jer često zaglavljivanje strijele po rupama u kojima lovimo šarga uzrokuje upravo dulje pero. Da bi snaga udara strijele bila manja, a redovito se udara u kamen, preporučljivi su laštici promjera 16 mm. Podvodnu svjetiljku koju koristimo u lovu treba obložiti tekstilnim ili gumenim materijalom kako bi prigušili njene udarce po stijenama. Ovi udarci plaše šarga koji se zavlači sve dublje u rupu.
Šarga se češće nalazi kada je more bistro i kada pušu lagani vjetrovi iz III i IV kvadranta. Izraženija morska struja uz dno i velike temperaturne razlike između dna i površine ne obećavaju dobar lov. U takvim uvjetima, kada je pri dnu temperatura mora drastično niža, šargi se zadržavaju u višim, toplijim, slojevima gdje slobodno plivaju. Ukoliko su pozicije za čeku dosta niže od tog sloja riba uopće neće prilaziti.
Postoje određene pozicije na kojima se šarag dobro lovi i u mutnom moru. To su najčešće rtovi na sjevernim stranama srednjodalmatinskih otoka u užim priobalnim kanalima. Na takvim pozicijama korisna je kombinacija tehnikama podrona i polučeke iznad dna. Ciljati treba u nejasnu siluetu, jer će šarag redovito biti vrlo oprezan u prilaženju podvodnom ribolovcu.
Nakon lošeg vremena, pogotovo kada su južni vjetrovi više dana uzrokovali snažne valove, vrijeme je potražiti odrasle primjerke šarga u plićem moru. Oni tada dolaze u potragu za hranom i zadržavaju se tu dok se vrijeme ne smiri, kada se ponovno povlače prema dubini. U prakticiranju ovakvog lova na šarga treba pažljivo pregledavati kamenje i šuljati se oko njega. Ponekad ćete se iznenaditi koliki se šarag zavuče i pod manji kamen. U takvim vremenskim uvjetima najlakše se lovi odrasle primjerke šarga, pa čak i reže od 1,5 kilograma. Više takvih pozicija navodimo u poglavlju s ribolovnim zonama. Na većini tih pozicija i danas se ulove kapitalni primjerci nakon više uzastopnih dana lošeg vremena, dok se vrijeme potpuno ne smiri.
Na područjima gdje ne lovi veći broj podvodnih ribolovaca šarga se uspješno lovi i prikradanjem. Prikradanje se započinje izvan vidokruga ribe, te se polako privlačimo lovini uz samo dno. Važno je da more nije potpuno mirno, tako da se čuje jasan zvuk udaraca valova u obalu. Kada uočimo šarga, ili dio njegovoga tijela, treba se potpuno umiriti i naciljati s veće udaljenosti.
Postoji mogućnost lova šarga i u otvorenome. Ova taktika se primjenjuje kada šargi bježe i povlače se pred podvodnim ribolovcem. U takvim okolnostima, treba potražiti neku veću pukotinu ili veći grm posidonije u koji ćemo se kamuflirati. Puška se odmah postavlja prema liniji kojom očekujemo dolazak šarga. Pušku treba držati uz dno, uz tijelo. Kada se jato počne približavati čekamo trenutak kada će nakon manjih primjeraka koji će doći do nas i okrenuti se pred puškom isto napraviti i neki veći primjerak. Dok to traje moramo biti apsolutno mirni, niti slučajno pomicati glavu ili ruke, a pogotovo podvodnu pušku. Korisno je čak spustiti i pogled te perifernim vidom pratiti šarge koji se približavaju.
Kada se šarga lovi ovom tehnikom potrebno ga je gađati u trenutku kada se počne okretati pred puškom, dakle dijelić sekunde kasnije nego što se to radi u čeki na zubaca. Sunce bi trebalo biti iz leđa. U drugačijoj situaciji šarzi će se držati na većoj udaljenosti od podvodnog ribolovca na čeki. U ovakvom lovu na šarga potrebne su najduže podvodne puške sa 6 mm strijelama i dugim perima harpuna.
|
