Otrovne i opasne ribe u Jadranu
Daleko veća opasnost podvodnim ribolovcima prijeti od uboda, i rjeđe ugriza, riba koje posjeduju otrovne žlijezde, riba čiji je ugriz iznimno bolan, i riba čija je krv otrovna. Morski pauk, škarpina, škarpun, bežmek, murina, morski golub, viža žutulja, pas kostelj, jegulja, ugor i neke druge ribe spadaju u ovu kategoriju.
Morski pauk je najotrovnija riba koja danas živi u Jadranu. Prema literaturi su zabilježene četiri vrste8 od kojih su najotrovniji pauk crnac i pauk mrkulj. Morski pauk na prvoj leđnoj peraji posjeduje 4 – 7 otrovnih bodlji, te na škržnim zaklopcima po jednu bodlju. Posljedice uboda su snažna lokalna fizička bol, oticanje limfnih čvorova i pojava mjehurića oko ubodne rane. Raste tjelesna temperatura i javlja se vrtoglavica. Potrebna je hitna liječnička intervencija jer prijeti opasnost infekcije i raspadanja tkiva oko rane.
Kod uboda škarpine, mjesto uboda se zacrveni i ugrije. Ubod na škarpuna daleko je bolniji, a fizička bol intenzivnija. U slučaju škarpuna mjesto uboda je hladnije od temperature tijela. I kod uboda na ove ribe može doći do komplikacija, no ukoliko se samo javlja bol, ona najčešće prestaje za nekoliko sati.
Morski golub i viža žutulja na gornjoj strani repne peraje posjeduju otrovne bodeže. Ove oštre bodlje osim otrova, opasne su i zbog činjenice da uzrokuju i otvorene površinske rane, koje nastaju prilikom udara repne peraje. Poznat mi je slučaj ronioca iz Splita, koncem devedesetih godina, kada mu je pogođeni morski golub udarcem repne peraje iskidao neoprensko odijelo i zadao duboku reznu ranu na nozi. Neadekvatna sanacija rane na hitnoj pomoći, bakterije i visoka temperatura su nakon određenog vremena rezultirali otrovanjem krvi, tako da su novom liječničkom intervencijom spriječene moguće ozbiljnije posljedice. Zbog ovog primjera potrebno je voditi računa, kada se već odluči loviti morskog goluba. Preporučljivo je s ulovljenim većim primjerkom isplivati na obalu, i tamo oprezno otkinuti repnu peraju.
Murina se ponaša agresivno ukoliko je ranjena. Izvijajući se oko strijele pokušati će i ugristi ronioca. Njeni zubi su zakrenuti prema unutra, a ugriz je vrlo bolan i može rezultirati šokom. Pored boli javlja se i crvenilo tkiva oko rane, grčevi i otežano disanje. Dodatan problem je snaga ugriza murine čiji su zubi zakrenuti prema natrag, te se teško odvajaju od ugrizenog mjesta dok se murina ne usmrti. Stanje šoka je u slučaju ugriza murine izgledna posljedica, a time raste rizik utapljanja ukoliko ste sami i udaljeni od obale.
Jegulja i ugor posjeduju određene otrovne supstance u krvi. One se neutraliziraju na visokoj temperaturi (pripremom ove ribe za jelo), pa većina podvodnih ribolovaca o ovome ništa i ne zna. No problem može nastati ukoliko podvodni ribolovac ima površinsku povredu na ruci, te na tu povredu dođe krv jegulje ili ugora. Nadalje, problem može nastati i kada sluz iz usta ugora dođe na otvorenu površinsku ranu ribolovca, ili kada rukama na kojima ima sluzi i sukrvice ovih riba podvodni ribolovac protrlja oči, ili mu s hranom ove izlučevine dospiju u želudac. Tada mogu nastati upale očiju, jaki grčevi i mučnina praćena vrtoglavicom. Treba nastojati povratiti hranu, popiti jaču crnu kavu, te stavljati hladne obloge na stražnji dio glave i vrata.
Generalno, u slučaju uboda na otrovne ribe potrebno je čistim nožem ranu razderati i isisati malo krvi iz rane. Isti postupak se ne preporučuje ukoliko na usnicama ili u ustima imate neku ranicu, ili oštećen zub. Usta nakon toga treba dobro isprati alkoholnim pićem, istim namočiti ranu i izložiti je toplini. Praktična iskustva naših ribara kazuju da svaka otrovna riba u sebi sadrži i protuotrov, te preporučuju na ubodeno mjesto staviti pečenu jetru iste ribe.
1. TIPIČNE LOVINE U PODVODNOME RIBOLOVU I NAČINI NJIHOVOG LOVA
Podvodni ribolov za razliku od većine drugih sportova pruža mogućnost čak i početniku za kapitalni ulov, ako se poklope određene stvari: da se zateče na pravom mjestu u pravo vrijeme, te da hitac bude precizan. Ostalo je u domeni sreće. Kako je ova knjiga namijenjena i početnicima to ćemo u poglavljima koja slijede nastojati detaljno prezentirati ponašanje pojedinih vrsta morske lovine uz opis podmorja sukladno kome je moguće pretpostaviti da bi se upravo određena vrsta ribe tu mogla pojaviti. Postoje prevladavajuće vrste riba koje se redovito pojavljuju kao ulov podvodnog ribolovca, no kako se ovaj sport sve više okreće i prema otvorenom moru, pučinskim brakovima, a vršne lovne dubine kod vrhunskih hrvatskih podvodnih ribolovaca premašuju 40 metara s daljnjim razvojem ovoga sporta i ljudskih mogućnosti za očekivati je da će se vremenom listi prevladavajućih riba koje se susreću u ulovima podvodnih ribolovaca pridružiti i neke druge vrste.
Prije nego se pozabavimo konkretnim vrstama riba koje je moguće uloviti u podvodnom ribolovu treba istaknuti neke važne elemente vezane za ponašanje riba općenito. Kada se donosi odluka o odlasku u podvodni ribolov najčešće se aktivnost nastoji prilagoditi svom bioritmu. Konkretno, ne prerano da se dobro naspavamo, ne kada je valovito more da se previše ne zamorimo itd. S ovakvim pristupom ništa od dobrog ulova. Odnosno, ukoliko vas s ovakvim pristupom u određenoj zoni posluži i sreća možete samo zamisliti kakav bi ulov bio da ste se vi prilagodili ribama, umjesto što ste ribe pokušali prilagoditi sebi!
Postoje periodi dana kada je riba manje oprezna, kada se riba hrani, kada se riba odmara, ali i periodi kada je riba posebno oprezna, kada se čuva da ne postane nečija hrana i kada je u stalnoj migraciji po određenoj zoni. Svaka vrsta ribe ima svoj specifičan biološki ritam koji je sličan kod većine riba koje pripadaju istoj porodici. Ponašanje ribe tijekom dana uvjetovano je određenim biološko kemijskim i fiziološkim varijablama sa cikličkim vrijednostima. Ove varijable utiču na ponašanje riba, kada će se hraniti, kada će se odmarati itd.
Analizirajući osobna iskustva većeg broja vrhunskih podvodnih ribolovaca Hrvatske potvrdilo se pravilo da se većina ribljih vrsta u Jadranu grupira po plićacima u kratkom periodu izlaska sunca. Istovremeno počinje migracija većeg dijela ribe prema dubljim područjima. Sparidi su u tom kratkom periodu zabavljeni hranjenjem, te im je pažnja na dešavanja u njihovoj okolini najmanja. Malo dalje od obale, na dubinama od desetak metara tada se na određenim pozicijama susreću na paši kavale koje dolaze iz dubljih predjela. Na rubove pučinskih brakova se u isto vrijeme podižu čak i kirnje kapitalnih veličina. No u toj igri slabog svjetla i sjene potrebni su brzi refleksi, prilagođena oprema i malo sreće.
Na nekim drugim pozicijama posebno je interesantan period oko zalaska sunca. Tada se obali prikradaju neke druge vrste, škarpine, tabinje, murine i sl. U praksi se često potvrđuje pravilo da pozicije na kojima se tijekom dana susreće riba nisu posebno izdašne u zoru, ali i da neke pozicije koje tijekom dana djeluju pusto u predvečerje mogu osigurati kvalitetan ulov. Sve je to vezano za ciklički bioritam riba koje se zadržavaju u širem akvatoriju određene pozicije. Zbog toga je preporučljivo zapisivati iskustva na pozicijama na kojima se roni, te se prilagoditi cikličkom bioritmu ribljih vrsta koje se tu susreću.
Ciklički bioritam samo je jedna od varijabli kojoj se treba prilagoditi. Tu su i mjesečeve mijene, hidrometeorološki uvjeti i drugo. Teško je logički objasniti određena ponašanja riba, ali se može pokušati shvatiti njihove navike ponašanja u različitim uvjetima, bilježiti iskustva i stalno ponovno koristiti spoznaje koje su nam se potvrdile u praksi podvodnog ribolova.
Ovakvim pristupom podvodnom ribolovu ne znači da ćete značajno poboljšati i svoje rezultate na takmičenjima u podvodnom ribolovu (tamo su vrijeme i zona lova definirani unaprijed), ali ćete sigurno s manje muke, manje napora i u kraćem vremenu ostvarivati ulove koje i trenutno ostvarujete. Studioznim usvajanjem iskustava na stranicama koje slijede ukupan godišnji ulov nesumnjivo ćete i povećati. Sve je u vašim rukama, osim ribolovne zone i cikličkog bioritma riba koje se zadržavaju u širem akvatoriju gdje lovite.
2.1. Ulovi početnika (hobotnica, lumbrak, škarpun)
Prvi zaroni u podvodnom ribolovu obično su vezani za dubine od nekoliko metara. Početnici se osjećaju čudno u tome, za njih, novome svijetu, zaranjaju relativno bučno i nespretno, pokreti u podmorju su im nagli što značajno utječe na ponašanje riba u okolini. Izvježbani i iskusni podvodni ribolovci koji prakticiraju tehniku plitkog šuljanja na istim dubinama koje posjećuju i početnici ostvaruju izvanredne i početnicima nezamislive ulove. No njihove su kretnje usporene, zaranjaju poput sjene, oprezno se povlače slobodnom rukom po dnu, a maskirnom šarom ronilačkog odijela i premazanim staklima ronilačke maske savršeno su stopljeni sa svojom okolinom.
Omasovljenje podvodnog ribolova kao sporta, uz sve gušći priobalni promet brodica uznemiruje stanovnike podmorja uz obalu. Tako da danas podvodnim ribolovcima početnicima, usprkos savršenijoj opremi, savjetima koje mogu dobiti i redovito kvalitetnijoj pripremi nije jednostavno ostvariti prve ulove. Hobotnice se danas uglavnom tijekom dana zadržavaju po rupama, ugori ne izviruju iz svojih procijepa, a veliki lumbraci, koji su prije petnaestak godina slobodno ležali po lažini povukli su se na dubine od petnaestak i više metara dubine. Vrane koje su nekada bile česte u plitkom moru, također su se povukle prema većim dubinama, a one koje zalutaju u pliće strelovitim kretnjama teško dopuštaju da budu uzete na nišan. Ostaju pirke, manji lumbraci, i po neki škarpun. Ostalo je uglavnom nedorasla riba na koju nije ni sportski, a ni korisno odapinjati strijelu.
Zbog svega toga početniku se sugerira da se više koncentrira na usavršavanje tehnike zaranjanja i šuljanja po plićaku, umjesto nervoznog trčanja za ribom i odapinjanja strijele prema nedoraslim primjercima ribe. Pažljivim promatranjem morskog dna i pretraživanjem rupa u plićaku na područjima gdje ne lovi više podvodnih ribolovaca i gdje buka vanbrodskih motora nije zaglušujuća moguće je ostvariti i neki kvalitetniji ulov.
2.1.1 Hobotnica
Hobotnica je najveći jadranski glavonožac. Čitavo njeno tijelo funkcionira kao jedinstven i snažan mišić. Obavijena je sluzavom kožom, a ima osam jednakih krakova. U sredini krakova nalaze joj se snažne čeljusti koje podsjećaju na kljun papige. Podvodne ribolovce početnike posebno upozoravamo na snagu ovih čeljusti, kojima je veća hobotnica u stanju otkinuti komadić mesa sa podlaktice neiskusnog ribolovca. Boja joj je promjenjiva, te se prilagođava svojoj okolini. Posjeduje i sposobnost nabiranja kože čime se stapa s konfiguracijom morskog dna tako da je neizvježbanom oku hobotnicu dosta teško uočiti. U Jadranu su lovljene hobotnice duljine krakova do 1,50 metar, s respektabilnim težinama do 16 kilograma. Prosječni primjerci hobotnice su na nekim područjima veći ( južni Jadran), a na nekim područjima manji ( zadarski akvatorij i vanjsko područje Istre). Mužjak hobotnice se prepoznaje po krupnijim prijanjalkama na krakovima. Ukoliko je na području na kome lovite hobotnica česta, koncentrirajte se na ženske primjerke, koji se prepoznaju po sitnijim prijanjalkama. Njihovo meso je mekše i ukusnije.
Hobotnica se zadržava češće na gušće obraslim kamenitim dnima od plitkog priobalja do dubina iznad 100 metara. Rijetka je na strmim obalama koje se naglo ruše prema dubini, a izbjegava i područja na kojima se s morem miješa slatka voda.
Hobotnica je na većini ribolovnih područja dnevno kretanje prilagodila terenu tako da se sredinom dana teško nalazi izvan procjepa. U rupama i procjepima obično se tako dobro skriva da bez podvodne svjetiljke često i na dvadesetak centimetara od očiju neiskusnog podvodnog ribolovca ostaje potpuno nevidljiva .
Dakle, preduvjet ozbiljnijeg lova na hobotnicu je podvodna svjetiljka. Preporučljiva je manja podvodna svjetiljka sa širim, a kraćim snopom svjetlosti. Hobotnicu koja se nalazi duboko u rupi biti će izuzetno teško izvući, tako da podvodne svjetiljke sa uskim i dugim snopom svjetlosti ne služe svrsi.
Osim podvodne svjetiljke lov na hobotnicu zahtijeva i kuku za izvlačenje ribe. Nije potrebna nikakva posebno snažna i duga kuka, kakva se npr. koristi za izvlačenje zaglavljene kirnje. Za hobotnicu je dovoljna kuka duljine pedesetak centimetara, sa plastičnim rukohvatom. U većini situacija kada podvodnom svjetiljkom pretražujemo rupe u podmorju kuka će biti i dovoljna za ulov, neće biti potrebe da odapinjemo strjelicu na hobotnicu.
Ukoliko se radi o većem primjerku preporučljivo je pucati joj u glavu, u razini očiju, te nakon toga pristupiti izvlačenju pomoću kuke. Za lov na hobotnicu preporučuju se kraće puške na komprimirani zrak dimenzija od 30 do 60 centimetara opremljene ostima s pet zubaca uz preporuku da srednji zubi posjeduju i kontra zareze, jer se hobotnica relativno lako oslobađa sa ostiju kada nije pogođena precizno u glavu. Hitac je potrebno izvršiti iz blizine jer sluzava koža i snažni mišići tijela rezultiraju slabim prodiranjem ostiju u slučaju hica iz veće daljine. Tada se hobotnica relativno lako oslobađa sa strijele, te se može dogoditi da se uvuče u kakav uski procjep gdje više nećemo biti u mogućnosti doći do nje.
Preporučljivo vrijeme lova je uzburkano more za južnih vjetrova, a najlakše se lovi u plitkom podmorju pučinskih otočića i hridi. Za sunčanih ljetnih dana preporučljivo vrijeme lova je u svitanje i tijekom ranih jutarnjih sati. Tada je hobotnica češće izvan procjepa u slobodnom lovu. Ne preporučuje se lov hobotnice strijelom koja nije opremljena ostima. Ulov hobotnice tahitiana strijelom, odnosno harpunom, moguć je jedino ukoliko je iznenadimo u slobodnom kretanju, te precizno pogodimo kroz glavu, tako da ostane na uzici strijele. U protivnom, vrlo će se lako osloboditi sa strijele.
Kako su joj neprijatelji kirnje, ugori, zubaci, dupini i druge veće ribe, to izbjegava pozicije gdje može biti iznenađena od navedenih riba. Uvažavajući tu činjenicu lako ćete po dolasku do pučinske hridi ili otočića prepoznati pozicije na kojima je smisleno tražiti hobotnice.
Hobotnica brzo raste i dobiva na težini tako da tijekom godine dana udvostruči, pa i utrostruči svoju težinu. Zbog ovoga je šteta loviti nedorasle hobotnice, a takvima možemo smatrati sve one koje težinom ne premašuju jedan kilogram. Mrijesti se tijekom zime i proljeća, a mrijest u obliku mliječno bijelih resa polaže često u rupama u dnu na dubinama iznad petnaestak metara. Ove rupe se sa površine uočavaju po uređenim ulazima pred kojima su uredno poslagani manji i veći kamenčići. Kada se uoči takvu rupu u dnu potrebno se oprezno približiti i iz različitih kutova zavirivati gdje je hobotnica čuvar. Radi se redovito o većem primjerku koji težinom premašuje nekoliko kilograma. Inače hobotnica čuvar tijekom svoje dužnosti se obično ne hrani pa nakon određenog vremena ugiba. Kako je ova hobotnica redovito veće težine potrebno je da hitac bude precizan, najbolje s peterozubom u visini očiju. Potom je pažljivo treba zahvatiti s kukom i izvući van rupe.
Hobotnica je danas prilično istrijebljena u dijelovima akvatorija u blizini naseljenih mjesta. Domaće stanovništvo je redovito lovi na varalicu, ne vodeći računa o veličini uhvaćenih primjeraka. Tako se iz mora izvlače i nedorasli primjerci, i hobotnica polako nestaje iz tih područja. Za podvodne ribolovce interesantni su kapitalni primjerci od nekoliko kilograma pa čak i do desetak kilograma težine. Takve hobotnice moguće je pronaći pod liticama Konavoskih stijena, južno od Dubrovnika, na južnim obalama Mljeta, u širem akvatoriju Lastova, na brojnim pučinskim brakovima, na južnim obalama Šćedra, zapadnim i sjevernim obalama Visa, u akvatoriju Blitvenice i na južnim obalama Žirja. Dalje prema Zadarskom arhipelagu, pa prema sjevernom Jadranu velike hobotnice se zadržavaju u većim dubinama i teže ih je pronaći. No i tamo postoje dobre pozicije za podvodni ribolov, kao što su pličine zapadno od rta Lun na Pagu, dijelovi sjeverne obale Cresa i drugdje. Na tim pozicijama, na dubinama do dvadesetak metara i danas se može lako naići na pravu neman od hobotnice.
2.1.2. Lumbrak
Lumbrak pripada kategoriji usnjača koja u tropskim morima broji više od 600 vrsta. U Jadranu ovoj porodici riba pripada dvadesetak vrsta. Uz lumbraka to su još vrana, drozd, smokva, knez i druge. Lumbrak je riba koja navješćuje dolazeća toplija vremena. Tada se on iz dubljih obitavališta približava obalama. Ova riba za stanište bira kameno dno obraslo različitim vrstama algi.
Prije dvadesetak godina lumbraka se uopće nije lovilo. Mreže se tada nisu bacale u blizini obale, na dubinama manjim od desetak metara. Upravo na tim dubinama bilo je carstvo lumbraka na svim kamenitim dnima prošaranim gorgonijom. Za podvodne ribolovce početnike prve veće ulovljene ribe bile su upravo lumbraci. Tada je podvodni ribolov bio tek u začetcima, a podvodnih lovaca bilo je vrlo malo. Iskusniji su izbjegavali lov na lumbraka, pošto je kvalitetne, bijele, ribe bilo u izobilju. Tako su lumbraci rasli i često ugibali doslovno od starosti. Sjećam se toga vremena, kada bi se na 5 – 6 metara dubine redovito nalazilo lumbrake težine od pola kilograma. Ti odrasli primjerci ove ribe nisu bježali pred podvodnim ribolovcem, nego bi legli uz kakav kamen ili bi virili iz posidonije. Prema literaturi lumbrak može doseći dužinu od 44 cm i težinu od 750 grama.
Lumbraci primjerene veličine, težine četrdesetak dekagrama danas se zadržavaju u blizini procjepa na dubinama od petnaestak i više metara. Lako se love svim vrstama podvodnih pušaka i svim tehnikama lova. Za podvodne ribolovce početnike lumbrak je i dalje ostao u kategoriji prvih ulova.
Usprkos činjenici što ga nema u ugostiteljskoj ponudi i što mu je cijena na ribarnicama niska, radi se o ribi kvalitetnog bijelog mesa, koje je izuzetno lako probavljivo i zdravo. Kao takvo posebno se preporučuje bolesnicima, spremljen lešo. I danas je lumbrak čest oko svih srednjodalmatinskih otoka, a posebno bogata su lovišta oko zaklonjenih otočića i hridi u šibenskom arhipelagu.
2.1.3. Škarpun
Škarpun se izuzetno lako lovi, a traženje škarpuna dobra je škola za podvodnog ribolovca početnika kao priprema za zahtjevnije traženje škarpine. Škarpuna u Jadranu ima više vrsta, no najčešće se zadržavaju u plitkom moru, na pučinskim otocima pod samom obalom. Najveće vrste mogu narasti do težine od 80 dekagrama, a podvodni ribolovci love primjerke od četrdesetak dekagrama. Nalaze se u usjecima i pod stijenama, često po nekoliko primjeraka zajedno. Za lov na škarpuna najbolji su kratki pištolji na komprimirani zrak, pošto je ova riba često na pozicijama gdje nije moguće uopće uvući podvodnu pušku veću od pedesetak cm duljine. Moguće je pucati iz blizine, pa udaljenost od ribe treba prilagoditi njenoj veličini i izdržljivosti ostiju. Kada nema druge ribe podvodni ribolovac uvijek može kratkom puškom osigurati ukusnu večeru. Škarpuni iz rupa i procjepa izlaze u kasnijim poslijepodnevnim satima i tad ih se najlakše nalazi. Tijekom dana su pod stijenama i u plitkim procjepima.
Ubod na bodlje koje se nalaze na škržnim zaklopcima i na leđima škarpuna dosta je bolan, a kod osjetljivijih osoba može izazvati stanje šoka i grčenja mišića. Za razliku od uboda na škarpinu, ovdje je ubodeno mjesto izrazito niže temperature od temperature tijela. U slučaju snažnije boli ubodeno mjesto se preporučuje izložiti visokoj toplini, naravno vodeći računa da ne odemo u drugu krajnost i izazovemo opekline.
Meso škarpuna tvrđe je od mesa škarpine, ali ima posebnu aromu i vrlo je ukusno. Kombinirano sa drugom ribom od kamena i posebno rakovima i školjkama, svim vrstama brujeta i buzara daje posebnu aromu.
2.2. Škarpina
Škarpina je posebno cijenjen ulov podvodnog ribolovca, a i među traženijim ribama na tržištu. Sam ulov škarpine vrlo je jednostavan. Odlično prilagođena bojom tijela području na kome se kreće, škarpina se osjeća sigurnom i ne bježi. I najveći primjerci mogu se bez ikakvih problema uloviti tako da im se podvodni ribolovac puškom približi na gotovo dvadesetak centimetara udaljenosti. No problem je škarpinu uočiti. Treba vježbe i vremena da bi se naučilo prepoznavati pozicije na kojima se škarpina nalazi. Njen ulov je kod većine podvodnih ribolovaca slučajan, te na nju nailaze prakticirajući tehnike lova na neke druge vrste riba.
Škarpina se zadržava na svim kamenitim terenima, tijekom dana na većim dubinama, a u kasnijim poslijepodnevnim satima i predvečer dolazi na plića područja u lov. Najčešća je na kamenim dnima gdje je mnoštvo procjepa i oštrog kamenja koji joj pružaju dobar zaklon u vrebanju na ribe i rakove kojima se hrani. Susreće se i po kamenim odronima, na kojima se zadržava na dijelovima zaklonjenim od morskih struja. Na pjeskovitim dnima redovito se nalazi oko i u potonulim predmetima. Ranije se povlačila prema dubljim predjelima koncem ljeta, no posljednjih desetak godina je promijenila svoje ponašanje. Tako na pučinskim otocima pravi podvodni lov na škarpinu danas započinje tek koncem ljeta i traje do rane jeseni. Tek tada škarpina se povlači i drži se na većim dubinama ostatak godine.
Bez obzira na njenu izrazito crvenu boju kada je ulovljena, mimikriju kože prilagođava terenu na kojem se zadržava. Zbog toga je neiskusni podvodni ribolovci teško i pronalaze. Savjet kod lova škarpine je ne loviti boju, nego oblik. Pri takvom pristupu usmjerenom podvodnom lovu na škarpinu, na terenima gdje ona obitava uspjeh neće izostati, i samo će ovisiti hoćete li ih uloviti tri, pet ili čak više primjeraka. Najprimjerenije su tehnike dubokog šuljanja, sporadičnog kopanja i poniranja koje je preporučljivo na vanjskim obalama pučinskih otoka koje se stepenasto ruše u dubinu. Na tim pozicijama škarpina se zadržava po podvodnim pragovima, a uočivši siluetu podvodnog ribolovca koja polako ponire prema dnu, nerijetko se izvlači iz procjepa u kome je i postavlja se na podvodnom pragu iznad. Prije nego se nacilja na uočenu škarpinu preporučljivo je razgledati okolinu, jer je škarpina riba koja se često drži u paru, a na nekim pozicijama i više primjeraka u krugu par metara kvadratnih. Tako se nerijetko desi da na pola metra od sebe uočite i drugu, još veću škarpinu. Redoslijed ulova naravno prilagodite veličini, a dok okidate na jednu pratite okom drugu škarpinu, koja će možda promijeniti svoju poziciju, te vas na novoj poziciji mirno čekati i u slijedećem zaronu.
Od pušaka za lov na škarpinu preporučljive su kratke laštikače. Stvaraju manju buku od pušaka na komprimirani zrak, te će u lovu sa laštikačom često škarpine u okolini ostati na svojim mjestima. Praktična je i lovna tehnika sa dvije manje komprimirke, dužina od 40 do 75 cm sa ostima. Na terenu na kome smo se opredijelili prvenstveno za lov škarpina zaranjamo sa obje puške, te dobro pogođenu škarpinu sa prvom puškom ostavljamo na dnu i nastavljamo zaron u potrazi za drugom u okolini. U pretrazi određenog terena tako smanjujemo broj potrebnih zarona.
Od prirodnih neprijatelja, škarpinu najčešće lovi murina. Tako nam je i učestalost murina na određenom terenu indikator za traženje škarpina. Ukoliko u poslijepodnevnim satima uočavamo da se murine drže neprimjereno plitko, znači da su i škarpine prišle obali. Ovo pravilo vrijedi prvenstveno za južne obale pučinskih otoka, gdje murine relativno rijetko zalaze u plićake.
Ubod na leđne bodlje škarpine je bolan, a intenzitet boli ovisi o imunitetu ubodene osobe. Kod podvodnih ribolovaca koji su se više puta uboli na škarpinu ubod se najčešće manifestira kao snažan bol uz zagrijavanje ubodenog mjesta. Kod onih koji još nisu imali tih iskustava u slučaju uboda preporučuje se da izađu van iz mora jer kao posljedica može nastupiti nakon snažne boli, šok, pa čak i grč. Ukoliko je ubod na ekstremitetu ne smije se mirovati nego treba izvoditi snažne kretnje ekstremitetom i stisnuti zube. Bol će popustiti za pola sata, do sat vremena. Tada treba detaljno pregledati ranu da nije slučajno u njoj ostao komadić bodlje, koji treba precizno odstraniti.
Što se tiče preporučljivih zona za lov na škarpinu, kažimo da su to sva ona područja u blizini kojih nema naseljenih mjesta. Gdje su naseljena mjesta, tu su kilometri poponica koji istrebljuju male škarpine koje nemaju vremena ni narasti. Osim toga škarpine izbjegavaju takva mjesta. Danas su dobra lovišta škarpine podmorski zidovi na Cresu, sjevernoj strani Raba, južne obale Krka, sjeverne obale Golog Otoka obližnjeg Grgura, svi pučinski otoci i brakovi, posebno brak kod otoka Jabuke, južne obale Lastova i Mljeta. Na svim tim pozicijama i danas je moguć ulov škarpina težih od kilograma, a na nekim mjestima težih i od dva kilograma. Potrebno se koncentrirati upravo za lov na tu ribu, prepoznati obitavalište i tražiti škarpinu po obliku, a ne po crvenoj boji.
|
