4.1. PALAGRUŠKI ARHIPELAG
Najudaljeniji hrvatski otok jedno je od atraktivnijih jadranskih odredišta za podvodni ribolov, no najčešće i nedosanjani san većine podvodnih ribolovaca.
Udaljena svega 52 kilometra od Apeninskog poluotoka, a čak 74 kilometra od Komiže Palagruža se doima izgubljenom u pučinskom prostranstvu Jadrana. Najbliži su joj otok Sušac , 43 kilometra udaljen od nje, te Lastovo udaljeno 59 kilometara.
Arhipelag Palagruža sastoji se od dva otoka, Velike i Male Palagruže, tri veća otočića, Kamik od tramuntane, Kamik od oštra i Galijula, te petnaestak hridi (Pupak, Volići, Gaće, Baba, Cufi i dr.). Plitko more koje ju okružuje, sa mnoštvom podmorskih brakova oduvijek je predstavljalo jedno od bogatijih lovišta ribe, rakova i glavonožaca na Jadranu. O nekadašnjem bogatstvu podmorskog života na Palagruži se danas uglavnom prepričavaju priče i legende, no ljepota arhipelaga i podmorja uz ulov koji može i danas ugodno iznenaditi dovoljan su izazov da se odlučite na plovidbu prema Palagruži.
Potrebno je voditi računa i o tome da apsolutno sigurno sidrište na Palagruži ne postoji već se potrebno premještati u slučaju pogoršanja vremenskih prilika, ovisno o smjeru valova i vjetrovima.
Dakle zaplovili smo iz Splita kroz Splitska vrata, u smjeru Vodnjaka, na zapadnom rubu Paklenih otoka. Odatle kurs skrećemo malo lijevo, te viške škoje ostavljamo s desne strane, a Sušac kao orijentir lijevo. Poravnavajući se po kompasu u tom kursu na pravom smo smjeru. No preporučujemo da se za plovidbu prema Palagruži obavezno koristi satelitska navigacija. Tako opremljeni ćete se osjećati mnogo sigurnije, potrošnja goriva biti će smanjena, a steći ćete i osjećaj da sama plovidba brže prolazi. Vidljivost će ovisiti o vremenskim prilikama, temperaturi i vjetrovima. U idealnim uvjetima možete računati da ćete obrise Palagruže uočiti petnaestak milja ispred sebe, te da ćete u povratku dok još vidite sjenku otočja primijetiti i obrise Visa. No ukoliko su vremenske prilike takve da je temperatura zraka visoka, vjetar slab, a isparavanje mora izraženo, najveći dio puta neće se vidjeti kopno, a Palagruža će naglo izroniti iz sumaglice kada joj se približite na svega par milja. Zbog toga je važno posjedovati GPS, jer ćete za takve plovidbe u izmaglici gubiti povjerenje u kompas i izračunati kurs.
Naravno, potrebno je voditi računa i o dovoljnoj količini goriva jer je najbliža benzinska crpka tridesetak milja daleko u Ublima na Lastovu. Nepažnja u plovidbi, skretanja sa kursa i slično mogu neplanirano povećati potrošnju. U akvatoriju Palagruže nema mjesta za slučajne i nepripremljene podvodne lovce - turiste.
4.1.1. Hridi Volići
Hridi razbacane izvan zapadnog rta Palagruže Velike na nautičkoj karti označene su kao Volići. Morske struje na ovome području izuzetno su snažne, te je ovo područje preporučljivo za podvodni ribolov ili tijekom ranog jutra ili kasno poslijepodne. U drugim dijelovima dana uglavnom ćete se mrcvariti tražeći ribu. Volićima je najbolje prići iz smjera sjeverozapada, na način da se iskrca iz broda u modro, dakle gdje se još ne vidi dno. Odmjerenim i tihim kretnjama s ponekom čekom u modro polako se približavajte najisturenijoj hridi. Ukoliko je konac ljeta i kasno poslijepodne velika je vjerojatnost da će se prema vama zaletjeti kakav kapitalni gof ili izuzetno velika palamida. Ne žurite, precizno ciljajte i provjerite situaciju s koloturnikom na pušci, te udaljenost vašeg pomoćnika u brodu. Ukoliko neka od ovih ribetina nije došla na domet puške ili je niste ni vidjeli možete dati znak vašem pomoćniku u brodu da se tiho u širokom luku udalji od Volića i čeka usidren kod jugozapadnog rta Palagruže. Kada se približite prvoj hridi Volića započnite tiho šuljanje uz samu hrid s parcijalnim podronima i kraćim polučekama. Nemojte se gubiti u pretraživanju naizgled vrlo atraktivnih podmorskih gomila. U njima se riba nikada ne zadržava, već samo kroz njih prolazi. Traženje i trka za ponekom većom ribom koja će nestati u tim gomilama samo će odati vaše prisustvo ostalim ribama koje se često hrane uz same hridi Volići. Nakon što ste se odšuljali uz sve vanjske strane hridi, nemojte još vašu pažnju posvetiti velikim trljama koje ćete primijetiti u manjim grupama na poziciji južnih odrona hridi, na dubini 15 – 22 i više metara ovisno o danu, vjetru i strujama. Prije toga, što će definitivno odati vaše prisustvo, odšuljajte se do prolaza između Volića i Palagruže te se skrijte u sjeni hridi. Pažljivo promatrajte prolaz u kome dubina oscilira od pet do petnaestak metara. Na toj poziciji je mnoštvo odrona i hridi. Nekad će na čeku doći zubaci, a koji put možete naletjeti na kapitalni primjerak kirnje koja je iz svog dubljeg staništa došla u lov. Vodeći računa o suncu, kretnjama i pristupnom putu možete joj se pažljivo prišuljati na puškomet i naciljati. Ukoliko se i zaglavi u nekoj od rupa u prolazu, izvlačenje neće biti problematično jer su te rupe uglavnom jednostavno pristupne sa svih strana tako da je zaglavljenu kirnju moguće brzo usmrtiti. No ne puštajte previše konopa s koloturnika, jer već dublje od dvadesetak metara sa sjeverne strane od prolaza postoje dosta nezgodne i duboke rupe s kojima može biti većih problema u izvlačenju zaglavljene kirnje. Za ovakvu akciju presudne su karbonske peraje, puška dulja od metra, sa snažnim lašticima, strijela s duplim perom i opterećenje olovnicama koje neće usporiti eksplozivniji start kada iz pozicije prikrivenosti na dnu startate prema kirnji. Hitac će redovito biti na granici dometa, ili ćete samo promatrati kirnjin hitri bijeg s pozicije. Tijekom sljedeća 24 sata druga se kirnja tu neće pojaviti. Nakon ovoga vratite se južnim odronima hridi Volića i posvetite se lovu na velike trlje. Ovisno o periodu godine i radnoj lovnoj dubini ugodno ćete se iznenaditi i s primjercima težim od pola kilograma. Kako se lov razvija trlje se postepeno povlače prema dubini.
4.1.2. Od zapadnog rta Palagruže do žičare
Kada se krene od zapadnog rta Palagruže odaberite jednu od tri moguće lovne strategije za ovo područje. Sporo i tiho šuljanje uz sami kraj osigurati će ulov većih salpi, čiji je ukus sasvim drugačiji nego što je to slučaj sa uobičajenom salpom iz zatvorenih, priobalnih, kanala. Vjerojatno je razlog tome prehrana. Osim njih naletjeti ćete na šarga i velikog pica, te cipla bataša, rijetko i lubina.
Druga taktika – čeka, odaberite lovne pozicije na 15 – 20 metara dubine, lagano plutajte dok se ne pokažu zubaci i po neka komarča. Dobro udahnite, zaronite i sakrijte se, a tu zaklona ne nedostaje. Ukoliko riba ne dolazi na domet, to je znak da taj dio dana s klasičnom čekom neće biti sreće ni na drugim pozicijama. Treća taktika – duboko kopanje dati će rezultata upornim pretraživanjem rupa u kojima se u kratkim intervalima riba pojavljuje i nestaje. Prije pola sata šargera je bila potpuno prazna, a sada je pred njom šarag, unutra je vrana, a sa strane leži i škarpina. I na ovome području, ovisno o periodu godine, možete naići na velike trlje, osim blatarica i na kamenjarke, u nešto manjem broju. U poslijepodnevnim satima pokazati će se i po neka kavala, te po koja trofejna murina. Ugori, nemalih dimenzija su u procjepima po pijesku na tridesetak i više metara dubine. U plićim rupama česte su tabinje, a u ranijim jutarnjim satima iz dubine zna došetati i po neka kirnja srednje veličine koja se neko vrijeme zadrži u lovu na pozicijama od petnaestak metara dubine. Ukoliko je primijetite preporučljivo je da zaronite dalje od nje i tihim šuljanjem uz dno dođete do pozicije odakle vam je cilj na dometu podvodne puške. Zaron na sviću rezultirati će strelovitim bijegom ribe koja zna da se ne nalazi na svome teritoriju, te neće niti promisliti da se zavuče u neku okolnu rupu. Fratri su na kamenim gomilama gdje se iste spajaju s pješčanim dnom. Šargere su dosta nezgodne, te se preporučuje čeka pred rupom, u protivnom uvlačenje puške u rupu neće garantirati ulov a svaki drugi hitac i s kraćom puškom rezultirati će zaglavljivanjem strelice. Na ovoj poziciji tijekom dana može se loviti fratre i do četrdesetak dekagrama težine, a veći primjerci mogu se susresti nakon 18,00 sati poslijepodne. Završetak ove lovne pozicije je na mjestu gdje je zakačena sajla žičare svjetionika. Uokolo kolpo morta žičare dno djeluje vrlo atraktivno, no ne zamarajte se kopanjem po tim rupama na dvadesetak i više metara dubine, jer u njima se riba ne zadržava, slično kao i na Volićima.
4.1.3. Od žičare do Velog Žala
Nakon sidrenog kamena sajle od žičare odronjenog kamenja je u moru sve manje, a na pozicijama dvadesetak i više metara pojavljuju se tzv. sirevi, šupljikavi grebeni koji se strmo ruše u dubinu. U ovim sirevima česta je škarpina, ali ne u pećinama koje Vam se čine idealnima, već u onima iz kojih pogođenu ribu treba pažljivo izvući.
Na poziciji dvije visoke stožaste hridi isplivajte po izdignutom jeziku pedesetak metara od obale, te na njegovom kraju pokušajte čeku na gofa u poslijepodnevnim satima. Ukoliko je jutro, plivajte još pedesetak metara od kraja jezika i napravite koju čeku u modro. Moguć je susret sa većom palamidom, a u proljetnom periodu možete se naći okruženi sa velikim jatom kapitalnih lokardi. Lov na njih vrlo je atraktivan, no vodite računa o preciznom ciljanju. Ukoliko neku samo ranite ili vam se otrgne sa strijele, jato će nestati isto kako se i pojavilo. Hici u prazno ribu neće rastjerati.
Približavajući se Velom žalu pažljivo pretražujte veliko odronjeno kamenje u plićaku. U periodu lova na jastoge, kada pred žalom sidri desetak i više ribarskih brodova, pod ovim stijenama možete iznenaditi većeg pica. U periodima predsezone i posezone, kada obično nema brodova na sidru u labirintima se skrivaju kapitalni šargi samci. Pitanje je samo hoćete li uspjeti kojega primijetiti. Jednom prilikom zavirujući pod te stijene u skrivenom bazenu sam primijetio sjenku velikoga šarga koji se držao skriven uz stijenu. Uzaludno sam uronjavao i uvlačio se desetke puta. Svega dva puta mogao sam uočiti samo vrh repne peraje. Sjenka je i dalje odavala prisustvo velikoga šarga. Sutradan ga više nije bilo na tom mjestu.
4.1.4. Područje Velog žala i akvatorij pred njim
Ova pozicija i mogućnost ulova na njoj u mnogome ovisi o periodu godine. Tijekom srpnja i kolovoza kada je sezona lova na jastoge pred žalom sidre ribarski brodovi. Tada se s izuzetkom samo slučajno zalutalog lubina privučenog jastozima koji su u jastožerama ovdje nema što tražiti. Kada dođe jesen situacija se bitno mijenja. Galebovi napuste Palagružu, ribari odu, a rezultat držanja živih jastoga u jastožerama je veća količina mlađi jastoga koja se naseli na tome području. Tada je potrebno još jedno jače jugo, koje na području Palagruže traje i po nekoliko dana. Po smirivanju vremena ovo područje postaje pravi eldorado za lov ribe. Zubaci dolaze na čeku na desetak metara dubine, kapitalni šargi samci mogu se iznenaditi na paši, veliki picevi, kantari, rupe naseljavaju vrane, tabinje i murine, a nerijetko se može na petnaestak metara dubine u ranim jutarnjim satima zateći i ugora većih dimenzija. U manjim podmorskim pećinama, gdje se skrivaju maleni jastozi, zna se uvući velika komarča. Plivajući od žala prema otvorenome na dvadesetak metara dubine mnoštvo je razbacanih stijena među kojima se vrte manje grupe fratara, te se pojavljuju i kantari teži od pola kilograma. Na istoj poziciji se u ožujku i travnju često može susresti jata lokardi koje se također može uspješno loviti. U proljeće 2001. godine svjetioničarima se u mreži zaglavilo toliko lokardi da uopće nisu mogli podići mrežu od težine.
Na istočnom dijelu Velog žala, gdje ono završava, odronjena su velika kamenja pod kojima se može iznenaditi velikog šarga, a ispred njih velikog pica te manje ili veće grupe salpi. Na ovome prostoru trlje su manjih dimenzija i nema ih smisla loviti. Kako se približavate Ždrilcu, prolazu između Vele i Male Palagruže, na dubini iznad petnaestak metara ponovno se pojavljuju sirevi u smjeru istoka. U njima se u ranijim jutarnjim satima mogu otkriti tabinje i manje škarpine. Stigli smo do Ždrilca – prolaza između Vele i Male Palagruže.
4.1.5. Ždrilac
Prolaz između Vele i Male Palagruže relativno je plitak, tako da se u njemu dubine kreću od 5 metara, na pozicijama vrhova pojedinih podmorskih grebena do petnaestak i više metara u smjeru sjevera. Dno je prošarano kamenim gromadama u kojima se često skriva kirnja, škarpina i tabinja. Uz stijene se šuljaju šargi i picevi, a u manjim grupama se kreću kantari, fratri i zubaci. Često ovuda prolaze palamide i škarami, a po rubovima se zadržavaju jata feluna i po neki trupac koji se zalijeće za njima. Na sjevernom dijelu Ždrilca moguć je i susret sa morskim psom koji iz plavetnila vreba plove plave ribe. O tome treba voditi računa, kako uslijed šoka ne bi bilo naglih izrona, gubitka maske, disalice, pušaka i sl. Morski pas na Palagruži nije nikakvo čudo. Svjetioničari običavaju kazati kako je on uvijek tu negdje, samo je pitanje hoće li se pokazati. Prilikom ronjenja u ovome akvatoriju morskog psa sam viđao na potezu između Velike Palagruže i Kamika od Tramuntane. Najčešće primjerci manji od dva metra, težine osamdesetak kilograma. U akvatoriju Palagruže moguć je susret s modruljem, kosteljem i eventualno zalutalom atlantskom psinom, uglavnom tijekom proljeća. Vjerojatnost napada na ronioca izuzetno je mala, no svi koji nisu imali priliku vidjeti morskog psa trebaju se psihički pripremiti i za ovu mogućnost. Kada se iz Ždrilca isplivava u južnom smjeru, desno od hridi Gaće, dno počinje strmije ponirati, a i dalje je prošarano brojnim kamenim gromadama. U rupama su česte velike tabinje, a na metar od dna plivaju veliki šargi. Prema otvorenome se susreću jata kantara koje se ovdje može loviti na tzv. mrtvi pad, propadajući za njima u plavetnilo do petnaestak metara, kada se usmjeravamo na njih i ciljamo ih u letu. Pogođeni kantar u pravilu je uvijek veći i teži nego što smo procijenili. Prema dnu, na većim dubinama česta je škarpina i po koja kirnja koja često mijenja pozicije. Plitki potez između hridi Gaće i zapadnog rta Male Palagruže dobra je pozicija za čeku sa šuljanjem na piceve i velike salpe. Prije su se i tu mogle susresti veće škarpine, no u posljednje vrijeme povukle su se prema dubljim pozicijama. Sa vanjske strane hridi Gaće nekoliko je velikih podvodnih grebena oko kojih uvijek ima šargi i po koja velika kavala.
Sjeverozapadni dio Ždrilca, uz obalu Velike Palagruže, prošaran je većim stijenama među kojima ima trlja, fratara i po koji šarag. Iz smjera istoka kreću se zubaci kada je izražena jača morska struja koja nosi uz sjevernu stranu Palagruže iz zapadnog smjera. Tu je na potezu ispod 15 metara također jedan sir u dnu koji krije mnoštvo rupa u kojima se može susresti po neki šarag i škarpina, a dublje kavala.
4.1.6. Južna strana Palagruže Male do hridi Baba
Iako na prvi pogled neatraktivno, ovo područje će ponekad osigurati kvalitetan ulov. Stijene na dnu su ovdje rijetke, no uz one veće redovito se susreće riba. Šuljanje uz samu obalu može osigurati kapitalnoga šarga i pica, a na ovome području moguć je i ulov komarče na način da se prati sa površine i zaranja direktno na nju. U poslijepodnevnim satima u samom plićaku može se susresti veliku murinu, a predvečer i veću škarpinu.
Hrid Baba udaljena je tristotinjak metara, a na najdubljem dijelu između nje i obale dubina je tridesetak metara. Oko hridi Baba dno se na zapadnom dijelu blago spušta, a tu se zadržavaju velika jata ušata. Oprezno doplivavanje do ove hridi može rezultirati ulovom kapitalnog cipla bataša koji se skriva u morskoj pjeni, rjeđe lubina, te gofa ili zubaca na čeku. Zubaci se ovdje drže nešto dublje, a zbog snažne struje lov na njih je za nedovoljno pripremljene podvodne ribolovce rizičan. Šire područje ove hridi pruža mnoštvo dobrih pozicija za podvodni ribolov, uglavnom na lovnim dubinama od 22 do preko 30 metara dubine. Moguć je i susret s velikim palamidama tijekom jutra, te gofom u poslijepodnevnim satima. Hrid Baba je u devedesetim godinama uzela svoju žrtvu u čeki na zubace. Zbog toga oprez!
Na Malu Palagružu se nastavlja Kamik od Oštra u smjeru istoka koji je relativno kratko lovno područje. Uski prolaz između njega i Palagruže Male usprkos odvaljenim kamenim gromadama na dnu rijetko ponudi nešto osim ponekog pica srednje veličine, a na sjevernoj strani se dublje od dvadesetak metara može susresti manja kirnja i fratar. No interesantan je istočni rt Kamika od Oštro. Uz njegovu južnu stranu zadržavaju se velike salpe kojima se lako prilazi sa sjeverne strane šuljanjem. Uz sjevernu stranu, pedesetak metara od otočića lebde veći kantari koji se tehnikom propadanja lako mogu dobiti na domet. Ukoliko pak isplivate na otvoreno u smjeru istoka moguć je ulov trofejne kirnje na dubini iznad 25 metara, uglavnom u jutarnjim satima.
4.1.7. Sjeverna i istočna strana Palagruže Male
Ovo područje, premda atraktivno rjeđe osigurava kvalitetan ulov šuljanjem. Na istočnoj strani ovog otoka nalazi se veće žalo, a desno od njega poznata podmorska špilja Stara Medvidina u kojoj se nekada zadržavala morska medvjedica. Opasno je pokušati se uvlačiti u dugu podmorsku špilju jer se lako možete zaglaviti. Uostalom u špilji ni ranije ni danas nije bilo ribe. Plivajući u smjeru sjevera stiže se do podmorskog grebena koji se odvaja od Male Palagruže i pruža u smjeru istoka na dvadesetak i više metara dubine. Oko njega uvijek ima šargi i fratri, a iznad dvadesetak metara moguć je i susret sa kirnjom srednjih dimenzija. Na sjevernoj strani Palagruže Male potrebno je isplivati u smjeru sjevera i potražiti dvije pozicije na kojima se nekoliko metara visoki grebeni strmo uzdižu prema površini. Oko njih uvijek se može iznenaditi neka kvalitetna riba, a na širem prostoru susreću se zubaci. Ako se ipak odlučite za šuljanje uz samu obalu, osim tabinje u rupi možete naići na manje grupe cipala zlatara pristojnih veličina. Vodite računa da ovaj dio akvatorija, premda dijelom zaštićen, karakteriziraju česti valovi mrtvog mora, a u plićacima je mnoštvo morskih ježeva koji će lakše naći vas nego vaša strijela ribu.
4.1.8. Greben na sjeveru Palagruže Male i Kamik od Tramuntane
Na sjevernoj strani Palagruže Male prostire se široki ravan plato na kome dubina oscilira između 12 i 15 metara dubine. Prošaran rijetkim stijenama na dnu, ali sa nekoliko viših grebena koji se uzdižu po desetak metara prema površini, ovaj prostor karakterističan je po mnoštvu ribljih vrsta u prolazu. No riba se ovdje dugo ne zadržava. Na platou se nalaze ukupno četiri veća grebena koji se sa dna podižu i do desetak metara prema površini. U kamenim korama koje ih okružuju u jesen se može zateći po neku veću škarpinu, a oko grebena u ranim jutarnjim satima susreće se mnoštvo piceva i fratri. Prva dva grebena relativno ćete lako naći isplivavajući u smjeru zapadne punte Kamika od Tramuntane. Za dva udaljenija biti će Vam potrebno navođenje iz čamca. Na ovoj podvodnoj visoravni često se susreću zubaci samci kojima se moguće približiti dubokim šuljanjem. Na vanjskom rubu gdje dno počinje strmije ponirati često se mogu vidjeti manje grupe gofova, trupaca i škarama. Oko njih se vrte palamide, a ponekad ćete u plavetnilu iza njih primijetiti i siluetu morskog psa. Najčešći je modrulj, no na Palagruži usprkos tome, koliko nam je poznato, do sada nije zabilježen napad morskog psa na ronioca. Roneći u smjeru zapadnog rta Kamika od Tramuntane konfiguracija dna se počinje mijenjati, te su rupe i kamene kore na dnu sve češće. Pojavljuju se veća jata kantara i po koji šarag. Na tom prostoru može se često zateći i murinu kako pliva uz dno i traži bolju poziciju da se kamuflira i približi neopreznim ribama. Lijevo od ove pozicije dno se blago spušta prema nešto većoj dubini. Na pragu se nalazi velika špilja. Nadsvođeni prostor špilje visok je pet metara, a duljine desetak metara. U okolini ove špilje uvijek boravi i po neki veliki ugor, koji dimenzijama premašuje dva metra.
Sa istočne strane uzdiže se zid Kamika od Tramuntane koji ponire do 45 metara dubine. Pod zidom je pješčano dno. Ovaj podvodni zid prošaran je gustim kamenim korama i labirintima u kojima se spretno kreću brojni šargi i fratri. U donjim dijelovima se može primijetiti kako zamiču kavale, a sa vanjske strane zida drže se brojna jata kantara.
Kada se obiđe taj podvodni zid i krene sjevernom obalom Kamika od Tramuntane učestale su tabinje i veliki picevi koji bježe prema dubini. Tako plivajući stiže se do istočnog rta ovog otočića od kojeg se dvadesetak metara daleko nalazi hrid Pupak od Tramuntane. U ovome prolazu možete tehnikom dubokog šuljanja uloviti vjerojatno najveći primjerak pica u palagruškom akvatoriju. Česta su jata velikih salpi koje strelovito nestaju u smjeru Male Palagruže, a svud uokolo hridi na dubinama od petnaestak i više metara zadržavaju se velika jata kantara. Tu su i palamide koje obično love u parovima. Dalje, u smjeru istoka dno je prošarano brojnim grebenima među kojima se susreću škarpine i škarpuni. Velike kirnje, koje žive u ovome akvatoriju ponekada doplivaju na ovu poziciju i zadržavaju se na dubinama od dvadesetak i više metara. Pravo je majstorstvo pokušati im se približiti i preciznim pogotkom osigurati kapitalni ulov.
Kamik od Tramuntane atraktivna je pozicija za podvodni lov, no na zahtjevnijim dubinama pa se ne preporučuje nedovoljno iskusnim podvodnim ribolovcima, jer osim utisaka, od ulova najčešće neće biti ništa.
4.1.9. Sjeverna obala Palagruže Vele
Sjeverna obala Palagruže Vele manje je atraktivna za podvodni ribolov od drugih dijelova arhipelaga, no za vrijeme južnih vjetrova i mrtvog mora koje se stvara na južnim obalama zaštićeno je područje na kome je ipak moguće roniti. Roneći od zapadnog rta, s izuzetkom po nekog grebena koji se strmo uzdiže sa dna blizu obale, dno se ruši prema modrim dubinama. U liticama se može susresti tabinju. Prije par godina na ovoj lokaciji susreo sam murinu zapanjujućih dimenzija. Debljina tijela joj je na najširem dijelu dosezala obujam butine prosječnog muškarca. Roneći dalje uz obalu stiže se do Stare Vlake, male uvale koja se nalazi na sredini sjeverne obala Velike Palagruže. Na ovome području je pličina s prosječnom dubinom petnaestak metara na kojoj se mogu susresti velike trlje i fratri. Dno nakon te pličine strmije pada prema dubini, tako da je na udaljenosti dvjestotinjak metara od obale dubina mora veća od stotinu metara. Plivajući oko velikih stijena na samom rtu Stare Vlake može se susresti kantare, šarge, piceve, po koju skrivenu škarpinu i bezbrojna jata velikih ušata. U određeno doba dana ovim odronjenim stijenama prikrade se i po neka kirnja iz dubine, no manjih dimenzija.
Nastavljajući s ronjenjem u smjeru istoka obala je uglavnom jednolika, strmo se spušta u dubinu, a na isturenim rtovima može se susresti murinu respektabilnih dimenzija uz česta i velika jata salpi i ušata. Prije nego se otvori pogled prema Ždrilcu nalazi se još jedna zaklonjena manja uvala s mnoštvom odvaljenih stijena. Riba se rijetko zadržava u njihovoj blizini, ali je zato dobro lovište vanjski rub uvale, na kome se s petnaestak na dvadeset i više metara ruši podvodno kamenje koje tvori mnoštvo podvodnih labirinta. Sjeverna obala Palagruže zahtjevan je teren za podvodni ribolov, no činjenica je da za snažnih južnih vjetrova nema previše izbora u odabiru neke druge lokacije. Dobre su pozicije i istočno od ove posljednje male uvale. Na podvodnim rtovima susreću se jata zubataca i po neka veća komarča. Šargi se drže nešto pliće tako da je moguć i uspješan lov na njih.
4.1.10. Otočić Galijola i hridi Pupak
Tri milje istočno od Male Palagruže nalazi se otočić Galijola. U njegovom smjeru se pruža i podvodni greben koji je na plićim dijelovima na tridesetak metara dubine. Čitav ovaj potez odlična je ribolovna pozicija, naravno za one najspremnije podvodne ribolovce.
Uzduž se zadržavaju kapitalne kirnje, brojni zubaci, na strmim zidovima su velike škarpine, a iz dubine dolaze palamide teže i od pet kilograma.
Galijola je hrid duga stotinjak metara, a visoka desetak metara. U njenoj blizini nalaze se dvije pličine koje sežu do pod samu površinu, pa je potreban oprez u plovidbi. One se prostiru sjeverozapadno od Galijole. Pličina Bačva bliža je Galijoli. Kamenito dno s bezbroj usjeka i rupa djeluje vrlo atraktivno. No problem je Galijole što ju često po noći posjećuju talijanski krivolovci koji s podvodnom svjetiljkom i autonomnim aparatom nemilosrdno čiste njeno podmorje. Zbog toga je tijekom dana riba na ovome prostoru vrlo nemirna i teško dolazi na domet podvodne puške. U sjevernom plićaku se može tijekom jeseni susresti grupe velikih cipala bataša čije se težine kreću od jednog do dva kilograma po primjerku.
Dvjestotinjak metara prema istoku nalazi se pličina Pupak. Mnoštvo oštrog kamenja izdiže se na metar od površine. Na ovoj poziciji nalazi se nekoliko potopljenih brodova, čiji stražnji dio ponire prema dubini. Na dubini od tridesetak metara može se susresti čak i šampjera, a pličinu okružuju nepregledni zidovi kantara. Oko ove podvodne hridi zadržavaju se jata velikih salpi čiji prosječni primjerci dostižu i težinu od dva kilograma, a kantari na ovoj poziciji među najvećima su na Jadranu. Slično je i sa drugim ribljim vrstama koje opazite. Podvodne hridi Pupak, istočno od Galijole, predstavljaju pravi izazov za iskusnog podvodnog ribolovca, no potrebno je imati na pameti da su ovdje morske struje i valovi iznimno snažni, te se ne preporučuje ronjenje bez pomoćnika u čamcu koji će promatrati što se dešava i pravovremeno signalizirati eventualnu peraju morskog psa lisice ili neke druge vrste. Palagruža je veliki izazov, ali to je otvoreno more. Podvodni ribolovac se zanese, pažnja popusti a na Palagruži su posljedice obično kobne.
4.2. BRUSNIK
Vulkanski otok Brusnik jedna je od posebno atraktivnih ribolovnih pozicija srednje Dalmacije. Vulkanska konfiguracija otoka oko kojega su razbacane mnoge hridi u moru, i pod morem, pruža mogućnosti svakovrsnog ulova. Otočić se nalazi u neposrednoj blizini otoka Sveca, a od mjesta Komiže na otoku Visu udaljen je 13 milja. Taj neobičan komadić kopna koji jedva da se izdiže iznad morske površine visok je samo 23, dug 200 i širok 150 m. Atraktivnost i prirodna specifičnost kopnenog dijela otoka Brusnika s razlogom plijene pažnju mnogih ljubitelja prirode. Upravo su bogatstvo i ljepota brusničkog podmorja povod dolaska mnogih podvodnih ribolovaca i zaljubljenika u ovaj sport. Zbog svog položaja i meteoroloških prilika posjet Brusniku preporučljiv je tijekom lipnja i prve polovice srpnja, te tijekom rane jeseni kada je vrijeme stabilno i bez snažnijih vjetrova.
Akvatorij otoka Brusnika je zbog obilja jastoga u prošlosti, uz otoke Palagružu i Svetac, bio najznačajnije lovište velikih rakova. U prirodnom rasjedu koji otok dijeli na dva dijela i danas su sačuvane tzv. jastožere u kojima su komiški lovci na jastoge čuvali i održavali lovinu živom. Ta malena, crnim brusničkim granitom obložena jezera, jedini su trag prisustva čovjeka i poput nekog spomenika i danas svjedoče o nekadašnjem načinu života i vremenu kada su more i ribolov bili primarna mogućnost egzistencije.
Poznat je i kao stanište morskih ptica i kunića, ali i utočište endemske biljke nazvane dubrovačka zečina (centaurea ragusina) i endemske forme gmaza – crne gušterice- Brusnik je već davne 1951. godine proglašen zaštićenom zonom. O tome kako je Brusnik dobio svoje specifično ime postoji više teorija. Jedna od njih govori kako su se slomljeni obluci na njegovoj plaži mogli koristiti za brušenje noževa, dok po drugoj žestoki vjetrovi i silovito more kojima je konstantno izložen bruse njegove obale čineči ga opasnim i nepristupačim.
Zbog svoje prometne izoliranosti i nepredvidivih vremenskih uvjeta, Brusnik je u prošlosti često bio privilegija samo avanturstički nastrojenih pojedinaca. Danas, uz sofisticirana navigacijska pomagala i brza plovila, ova lokacija postaje česta destinacija svih onih željnih izazova i ribolovne avanture.
Jedinstvena konfiguracija brusničkog podmorja pruža podvodnim ribolovcima mogućnost primjene svih lovnih tehnika, a prirodno stanište na takvom terenu pronašle su gotovo sve riblje vrste. Južna strana relativno je blago položena i prekrivena karakterističnim stijenama i oblucima okamenjene lave stvarajući idealan zaklon za sve one koji u ranim jutarnjim satima tehnikom šuljanja žele iznenediti pokoju veliku salpu, šarga ili cipla. Ne treba zanemariti ni neugledne procjepe u kraju koji mogu poneked iznenaditi skrivajući veliku škarpinu ili pak manju kirnju. Prateći teren u dubinu, ribu je ipak nešto teže uloviti. Velika jata fratara i piceva već na prvi znak uzbune potražit će sigurnost skrivenih procjepa na velikim dubinama, koje su dostupne isključivo fizički najspremnijim lovcima. Upravo na tim mjestima, ni kirnja kapitalnih dimenzija nije rijetkost.
U smjeru jugoistoka lako je uočiti skupinu stijena koje strše iznad morske površine tvoreći s otokom plitki prolaz. Mjesto je to izrazitih morskih strujanja koje ponekad potpuno onemogućavaju bilo kakvu vrstu ribolova. Vanjske strane tih dviju impresivnih grota strmo se obrušavaju u dubinu nudeći nekoliko pogodnih mjesta za lov čekom. U danima kada riba radi moguće je uloviti velikog pica, fratra, gofa ili palamidu. Posebna je zanimljivost kako na tim terenima nije rijetkost sresti šampjera, koji svakako ne spada u karakterističnu lovinu podvodnih ribolovaca. Fascinantna sposobnost mimetiziacije ovog, pomalo čudnovatog stanovnika podmorja, pomaže mu da se gotovo savršeno uklopi i opstane u okolišu koji ga okružuje.
Obala istočne strane otoka mjestimično se strmo obrušava u dubinu, pa će, pored lova šuljanjm, detaljno pretraživanje rupa sigurno polučiti željene rezultate. Uski kanali i rupe, često dobro prikriveni, mjesta su na kojima ćemo pronaći tabinje, škarpine, kavale i velike primjerke šarga čija težina često prelazi 1 kg. Velike grote i zidovi u dubini kriju ulaze u prostrane procjepe koji u većini slučajeva zadiru duboko u sami otok, pa je ribu na takvim mjestima mnogo lakše uočiti nego i uloviti. Susret sa kirnjom tu možete očekivati bilo gdje. Lebdeći između procjepa, ne zadržavaju se na nekom strogo određenom staništu, što lovcu ne ostavlja previše vremena za razmišljanje. Potrebna je brza i precizna reakcija kako bi se kirnja pokušala uloviti prije nego zamakne u sigurnost svoje jazbine, redovito dobro skrivene u nizu podmorskih labirinata.
Na sjeverozapadnoj strani ističe se malena uvala sa jedinstvenom šljnčanom plažom prekrivenom tamnim granitnim oblucima, što svjedoči o snazi vjetra i mora, koji valjaju i bruse te stijene tvoreći savršene oblike. Na tom je dijelu otoka moguće izvući manje ribarske brodice na obalu i potražiti zaklon od južnih vjetrova kada pojačaju.
Riba se na tom dijelu zadržava dalje od obale, pa lov u plitkom ne nudi previše. Osim salpi kojih na ovom otoku ima u izobilju, na tom dijelu moguće je iznenaditi manjeg šarga ili pica. Kombinirajući lov čekom i šuljanjem lako ćemo uočiti manje skupine velikih piceva, šaraga i fratara kako oprezno kruže na prelazima velikih stijena u pješćano dno.
Ukoliko u prvim satima lova nijedna od navedenih tehnika lova ne pruži očekivane rezultate ne treba nepotrebno forsirati lov pod obalom Brusnika. Riba se u tim danima drži podalje od samoga otoka, pa priliku treba potražiti na pličini Ploča, koja se nalazi jugoistočno. Iako se promatrajući nautičku kartu lako može steći dojam de se spomenuta pličina vrlo jednostavno može pronaći korištenjem GPS-a, bez adekvatnog dubinomjera to je težak zadatak. Sama pličina, na svojem je najplićem dijelu duboka 14 m, nakon čega se strmo obrušava do dvadesetak metara dubine. Bilo bi svakako poželjno ne sidriti se odmah, već čekom u plavo, ili na samom dnu, pokušati iznenaditi lovinu u trenucima dok još nije uznemirena bukom motora ili sidrenog lanca. Takvom tehnikom lako ćemo privući pažnju velikog gofa, palamide ili zubaca, pa bi upotreba duge i snažne laštikače bio logičan izbor. Lov po rupama na ovom terenu iznimno je zahtjevan i naporan, jer se odvija na dubinama preko 25 m. U dubokim procjepima i skupinama nabacanih stijena, koje se izmjenjuju sa poljima posidonije, često susrećemo kirnje, šarge, fratre, kavale, i velike piceve.
Podmorje Brusnika izuzetno je atraktivno i pruža mogućnosti za različite tehnike lova, a i mogućnost najrazličitijih ulova. Postoje na Brusniku i ribolovni dana kada nema ribe. Te dane prepoznati ćete po bonaci koja traje tijekom čitavog dana. Tada se riba zadržava dalje od Brusnika i nema smisla trošiti vrijeme na podvodni ribolov uz otok. Kao lokaciju se tada može odabrati pličinu na sjevernoj strani otoka, na kojoj se, ovisno o dobu godine, može loviti zubace, gofa ili palamide. Vrh pličine je na 7 metara dubine.
U pretrazi podmorja najviše pažnje treba posvetiti dubokim procjepima u gomilama okamenjene lave. Mračni, i naizgled beskrajni, ovi procjepičesto kriju i po koju kirnju. Brusnik je, u svakom slučaju, ribolovno odredište koje je posebno samo po sebi, a kakav će u konačnici biti ulov ovisi o ponašanju i kretanju ribe dana kada se tamo zateknete.
|
