4.5.4. Istočna strana Velikoga i Maloga Školja i obalna crta prema rtu Oštro
Sa istočne strane Velikoga i Maloga Školja teren je relativno plitak i polako se spušta prema dubini. I konfiguracija dna je drugačija. Tako na ovome dijelu morsko dno već od plićaka obiluje grotama i manjim i većim podvodnim pećinama koje su međusobno spojene pravim labirintima podvodnih hodnika. Na sjeveroistočnom dijelu Velikoga školja mnoštvo je većih odvaljenih stijena razbacano po dnu. Oko njih se tokom cijeloga dana zadržavaju na paši veća jata salpi , veliki picevi samci i po neki šarag srednje veličine.
Mnoštvo kamenja i grota u samome plićaku teren je koji obećava. Osim toga kako se približavate učestalo se uočavaju skupine riba. No na čitavome ovome dijelu riba je dosta plaha, tako da se stječe dojam po njenome ponašanju da je ovdje čest krivolov eksplozivom. Kako se udaljavate od obale to je isti dojam snažniji. Na dubinama od desetak metara mogu se vidjeti manje grupe zubataca i po neka komarča, no već na najmanji šum strelovito nestaju prema dubini. Isto je sa šargima samcima koji su tu također česti.
U prolazu između Maloga i Velikoga Školja može se raditi čeka na lubina koji se obično pojavljuje iz smjera sjeverozapada, a sa sjeverne strane Maloga Školja može se na dubini do petnaestak metara vrebati ovčicu i po kojega većega pica. Na ovome dijelu ribe se vidi manje, ali se lakše ulovi.
Sjeverni dio Velikoga Školja, odnosno Uvala Molunat pjeskovita je laguna u kojoj tijekom ljetnih mjeseci nema smisla trošiti vrijeme, osim do izlaska sunca. No u zimskim mjesecima, za dana kada pušu snažni južni vjetrovi šuljanje u plićaku može osigurati prava iznenađenja. Smjer plivanja treba biti iz dna Uvale Molunat prema istočnom rtu poluotoka Molunat.
Obalna crta prema rtu Ošto u smjeru istoka jednoličan je kameni teren s rjeđim kamenim gromadama. Tijekom proljeća i jeseni u uzobalnome dijelu susreću se grupe komarči, picevi na paši i po koji fratar. Na zaklonjenim rtovima može se u poslijepodnevnim satima susresti po neku kavalu srednje veličine. One ne obitavaju na tim pozicijama, već dođu iz dubljega. Odmicanje od obale na ovome jednoličnome terenu može donijeti uspjeh u slučaju nalaženja rijetkih kamenih gromada oko kojih se učestalo zadržava riba tijekom cijeloga dana. Tu se može naići na veću murinu, ugora, u kasno proljeće manje grupe većih kantara i po koju trlju. Škarpine su rijetke i uglavnom manjih dimenzija. Ovaj dio podmorja dosta je jednoličan, a morske struje su snažne te se mijenjaju ovisno o vjetru koji puše i dijelu dana. Pravila su različita u različitim dijelovima godine tako da je preporuka smjer ronjenja odabrati prema snazi morske struje, smjeru valova, ali i poziciji sunca.
4.6. KONAVOSKE STIJENE
Geografski precizno Konavoske stijene su manji dio obalnoga niza koji se nalazi na potezu između Cavtata i Molunta. Ovaj dio je na nautičkoj karti precizno ucrtan sa naznačenim liticama. Kada ribolovci spominju Konavoske stijene, obično podrazumijevaju čitav širi potez.
Preporučljivi pristup ovome području isključivo je brodom i to, po mogućnosti s jačim motorom. Ovaj obalni niz prostire se gotovo 10 nautičkih milja iz smjera sjever - jugoistok. Na čitavome području nema zakloništa ni sigurnih uvala. Bilo za južnih ili zapadnih vjetrova snaga mora i valova iskazuje se u punome intenzitetu. Tada je na pojedinim dijelovima ovoga područja otežano roniti. Na rijetkim rtovima kao što su npr. Crna Ponta ili Veli Pač snaga morskih struja, vjetra i valova ponekada zna biti takvoga intenziteta da doslovno imate osjećaj da će otpuhati i vas i plovilo. Upravo na spomenutoj Crnoj Ponti za snažnoga maestrala ljeti stječe se dojam da bi manji pneumatski čamac ploveći u vjetar mogao biti odbačen u zrak. U takvim uvjetima sugestija je zadržavati se na rijetkim dijelovima u privjetrini i čekati slabljenje maestrala prema večeri. Plovidba iz smjera zapada, od Cavtata prema Konavoskim Stijenama u danima kada se može razviti bura pravi je ruski rulet. Ukoliko bura pojača, povratak u Cavtat biti će izuzetno težak i riskantan, tako da lako možete prisilno noćiti u Moluntu. Za južnih vjetrova ribolov na ovome terenu obično je vrlo uspješan, ali se za takva vremena ne savjetuje dolazak iz smjera Molunta, jer ako južni vjetar pojača, povratak u Molunat biti će onemogućen.
Dakle radi se o dosta rizičnome dijelu jadranske obale za podvodne ribolovce. Prije plana za odlazak u ribolov brodicom na ovo područje treba se temeljito pozabaviti meteorološkim izvještajem, jer su i promjene vjetra na ovome području dosta nagle.
S druge strane ovo područje je izuzetno atraktivno za podvodni ribolov, tako da i u onim danima kada riba ne radi ronjenje će biti jedinstveni doživljaj. Čak i na dijelovima obale na kojima su strme litice dno ne ponire odmah u bezdan, već svugdje postoji pliće obalno područje koje na nekim dijelovima ispod litica ide i u širinu gotovo dvjestotinjak metara od obale. Litice se izmjenjuju sa odronima kamenja koji počinju na kopnu, a nastavljaju se u moru do dubina i preko 30 metara.
Radi kvalitetnije prezentacije ovoga zanimljivoga ribolovnoga područja predstaviti ćemo ga u tri dijela. Prvi dio, od uvale Donji Molunat do Popovića /prekrasna šljunčana plaža pod liticom u kojoj su Konavljani iskopali pristupni pješački tunel sa stepenicama koje se spuštaju niz liticu/. Drugi dio od Popovića preko Crne Ponte i Veloga Pača do Maloga Pača . Konačno u trećem dijelu opisati ćemo područje od Maloga Pača dalje u smjeru Cavtata do južnih litica pod hotelom Croatia.
4.6.1. Područje od uvale Donji Molunat na zapad do Popovića
Roneći od već predstavljene uvale Molunat koja se nalazi u sjevernome zaleđu poluotoka Molunat u smjeru zapada pruža se na izgled neatraktivna niska stjenovita obala. Nema na ovome području nekih odrona ili litica koji bi vanjskom konfiguracijom privlačili ronioca. No ne treba se obazirati na izgled obale. Radi se o području koje redovito može osigurati kvalitetniji ulov od već predstavljenoga područja Molunta. No to se ne odnosi na sredinu dana u ljetnim mjesecima kada se riba na ovome području potpuno povlači od obale. U proljeće se u samome plićaku može susresti velike primjerke pica u tamnim uskim procjepima, a kasnijim poslijepodnevnim satima u iste procjepe se zavlače veći šargi. Oprez, čest je slučaj da se u isti procjep zavuku i po dva šarga zajedno. Na paši su na dubinama do desetak metara i velike salpe, a na pojedinim pozicijama su i zubaci. U predvečerje je moguć susret sa kirnjom galinjačom koja se približava obali i ponaša se slično velikoj vrani u susretu s podvodnim ribolovcem tražeći privremeno sklonište. Po nekada će doći i na čeku. Oko i pod izrazito bijelim stijenama na dnu ne zadržava se plemenita riba. Ali na tim pozicijama moguć je susret s kakvom murinom manjih dimenzija i rakovima, od kojih je na ovome području čest zezalo. Moguće je pod istom stijenom naći i više odraslih primjeraka /tri komada u kilogram/. Kako se ronjenje nastavlja u smjeru zapada dolazi se do uvale Čelinska na čijem jugoistočnom hrptu ima nekoliko podvodnih grebena oko kojih se učestalo susreće kavala, a iz smjera otvorenoga mora u ranu jesen se zalijeću manje grupe feluna prosječnih težina od jednoga do dva kilograma. Primijeti se i po koja kirnja, ali redovito manji primjerci. Na rijetkim pješčanim oazama susreću se ovčice i trlje blatarice. Primjerci su sve veći kako se ide na veću dubinu. Iza uvale Čelinska dalje na zapad, obala je daleko atraktivnija, postaje sve strmija sa velikim stijenama koje u okolini obale vire iz mora. U ranim jutarnjim satima oprezno šuljanje uz dno oko ovih velikih stijena sigurno se susreće po neki kapitalni zubatac ili komarča, a sredinom dana i po neka lijepa kirnja. Šarag je vrlo čest, a picevi rade tijekom čitavoga dana. Susreću se i velike trlje, te manje grupe fratri. Na ovome području u grotama se nailazi i na veliku tabinju, te kapitalne vrane težine i preko jednoga kilograma. Preporučljiva lovna dubina je iznad 15 metara. U uzobalnome dijelu sredinom dana riba se ne zadržava osim manjih primjeraka .
Roneći dalje litice su sve strmije, ali je priobalje pliće. Pojavljuju se i prvi podvodni odroni, a na nekim dijelovima osjeća se i niža slanost mora. Na ovome dijelu u more se izlijeva nekoliko manjih ponornica. Miješanje morske i slatke vode privlači ciple, salpe, a u zimskim mjesecima čest je i lubin. Kirnje su ovdje rjeđe, i uglavnom su dalje od obale na većim dubinama. Kavali nema uopće. U jesenskim mjesecima može se u plićaku susresti na manje grupe cipala bataša respektabilne veličine i do 3 kilograma. Zlatni odsjaj i krupna glava ove ribe lako se uočava u morskoj pjeni. Na vanjskim dijelovima podvodnih odrona u nižim slojevima mora, koje je više temperature kreću se zubaci u proljetnim i ljetnim mjesecima. Šarzi su ovdje na većim dubinama, a picevi su rijetki s izuzetkom nedoraslih primjeraka.
Plivajući dalje uz litice na dvije pozicije pojas plitkoga mora širi se do dvjestotinjak metara od obale. Ovdje ne izviru slatkovodne ponornice, tako da se susreću sve vrste ribe od kamena, a kirnja postaje sve češća. U drugome dijelu ljeta česta je lica i škaram, jadranski srodnik barakude. Na ovome području škaram je dosta plah tako da je lov na njega težak, zahtijeva preciznu veliku pušku i gađanje na velikoj udaljenosti.
U poslijepodnevnim satima susreću se lubini koji plivaju u smjeru istoka, a čeka se preporučuje uz samu obalu.
4.6.2. Od Popovića do Maloga Pača
Područje koje se naziva Popovići lako je prepoznatljivo po visokoj litici u kojoj su Konavljanji prokopali pješački tunel koji na dijelovima izlazi iz litice. Pod liticom se nalazi prekrasna šljunčana plaža, najljepša na ovome području. Približavajući se iz smjera istoka Popovićima prolazi se još jedan dio na kojemu se miješa more i izvori slatke vode, a udaljenije od obale nalazi se podmorski odron kamenja srednje veličine oko kojega se čitavoga dana zadržava mnoštvo ribe. Često se iz smjera otvorenoga mora prema njemu zalijeće veći gof i lica, tako da čeka u poslijepodnevnim satima na ovome području može biti dosta uspješna. U slojevima mora konstantne temperature, na dubini iznad 18 metara česti su veći zubaci, koji se na ovome području ipak lakše love panulom nego podvodnom puškom.
Kada se nastavi s ronjenjem u smjeru zapada, nakon Popovića dolazi se do područja koje na ovome prostoru najblaže pada prema dubini. Obala su strme litice, ali isplivavanje od nje i do tristotinjak metara nudi brojne odvaljene stijene, podmorske kore i podmorske sireve, kako se naziva rupičasto vapnenačko kamenje u kojemu se često skriva kavala, šarag, škarpina, kirnja, murina i druge vrste riba. Na ovoj poziciji može se uspješno potrošiti više sati u podvodnome lovu jer riba stalno cirkulira, jedne odlaze, druge dolaze, a u svako doba dana primjećuju se druge vrste. Pod istom stijenom može se zateći kavalu tabinju i šarga. Kirnje su na ovome dijelu na dubini iznad trideset metara.
Dalje, u smjeru zapada, pojas plićega priobalnoga mora se sužava sve više, ali su česte kamene gromade koje vire iz mora nekoliko metara. Kamene gromade se susreću i u dubljim dijelovima mora. Česte su podvodne grote, a u nekima od njih kriju se kapitalne kirnje. Njihov ulov u grotama na ovome području dosta je rijedak jer žive u pravim podvodnim labirintima u kojima nestaju na prvi znak opasnosti.U ranijim jutarnjim satima neka od ovih velikih kirnji može se zateći kako vreba manju ribu na dubinama od petnaestak metara. Tada se pruža prilika za ulov šuljanjem uz dno s polučekom. Česti su šargi i fratri, te po neka kavala. Na dubinama iznad dvadesetak metara ranije su se susretali i veliki ugori, koji su se nakon učestalih potresa u drugoj polovini devedesetih godina očito povukli u dublje more, tako da su danas njihove rupe uglavnom prazne. Uz obalu se zadržavaju jata salpi i grupe piceva srednje veličine.
Već spomenuta Crna Ponta dijeli ovo područje od blaže konfigurirane obale. Litice su dalje u smjeru zapada niže, a i dno je drugačije konfiguracije. Prevladavaju manje kamene gromade na plićim dijelovima koje nestaju prema rtovima na kojima se nalaze podmorski zidovi. Uz ove zidove redovito se može susresti morskoga goluba većih dimenzija, koji je po nekada na ovome području izrazito agresivnoga ponašanja i zalijeće se prema roniocu. koji se spušta niz zid. U donjim dijelovima zidova susreću se brojni fratri, a na dubinama iznad dvadesetak metara česti su primjerci od pola kilograma. Podmorsko dno je slično sve do Maloga Pača uz napomenu da bez obzira na manje stijene u moru, svaku doslovno treba prevrnuti jer se pod nekima od njih tijekom čitavoga dana skriva riba. Uzobalni lov nije od velike koristi, jer riba ostaje u području spomenutih stijena po dnu koje su okružene posidonijom i gorgonijom. Na području Maloga Pača posebno je atraktivan jedna pličina koja je prosječne dubine pet do šest metara, u blizini obale. Lako ju je naći jer je dno na najvišem vrhu, koji je plići od 4 metra, golo, a bjelinom bode oči. Na ovoj pličini treba se koncentrirati na liticu koja ponire na njegovoj južnoj strani. U ovoj litici česta je velika murina, a u donjim dijelovima velika kavala i naravno, ponovno kirnja. Jugozapadni dio pličine privlači šarga, a zubaci se u određenim periodima godine mogu očekivati sa zapadne strane pličine.
4.6.3. Potez od Maloga Pača do litica hotela Croatia kod Cavtata
Nakon Maloga Pača, dalje u smjeru zapada podmorje je manje atraktivno, riba je rjeđa i ulovi su redovito slabiji. S izuzetkom nekoliko velikih odrona kamenja koji se lako uočavaju jer se obrušavaju s obale. U blizini ovih odrona stijene bljeskaju crvenkastim odsjajem, a i u moru su zagasitih nijansi. Na ovome području oduvijek su bile česte kirnje, a na jednome od njih već desetljećima živi jedna od najvećih viđenih kirnji u Jadranu. Ronioci, poglavito s područja Dubrovnika pokušavaju je nadmudriti, no bezuspješno. Prema pričama spuštali su se za njom i krivolovci s ronilačkim aparatima, ali i njihovi su napori bili uzaludni. Navodno ta kirnja prepoznaje ronioca na dah i ronioca s ronilačkim aparatom, te roniocu na dah dopušta udaljenost do desetak metara, a ove druge drži na još većoj udaljenosti. Osobno sam je primijetio posljednji put ljeta 2001. godine, a nije mi poznato da se netko u međuvremenu pohvalio ulovom kirnje od pedesetak ili više kilograma na dubrovačkome području.
U ovim odronima se u ranim jutarnjim satima može susresti veliku komarču koja predstavlja vrlo jednostavan ulov u rupi. Može se susresti i šarge, a picevi se drže obale.
Na nekim dijelovima susreće se lubin koji pliva redovito u smjeru istoka, a udaljeno od plitkih rtova može se vidjeti po nekoga gofa. Ovo područje je relativno plitko, tako da se rijetka riba susreće podjednako na dubinama do deset metara i na dubinama od deset do dvadeset metara. Česta je murina, po neka škarpina, a čest je i morski golub kosir. Prisutne su i trlje blatarice i trlje kamenjarke, ali uglavnom manji primjerci. Vrane su uglavnom manje, a još u drugome dijelu devedesetih godina moglo s naići na manje kirnje do tri kilograma težine u rupama na dubinama do osam metara. Više ih nema na tim pozicijama zbog učestale plovidbe brodova koji im očito remete mir.
Približavajući se liticama prije cavtatskoga hotela Croatia riba se sasvim drugačije ponaša. Na prvi znak opasnosti sakriva se u uskim i teško pristupačnim procjepima u dnu. No začudo, na ovome području može se vidjeti dosta ribe, ali je ulov rjeđi i traži mnogo lukavstva i napora. Čest je lubin tijekom čitave godine, a pliva iz smjera Cavtata prema istoku.
Posebno još treba spomenuti hrid pred plažom hotela Croatia, koji je granična točka ovoga područja. Podmorje u okolini ove hridi blago pada prema dubini, mnoštvo je procjepa i pličina. Zapadno od nje je pličina na kojoj se redovito pojavljuju zubaci uz šarge u slobodnome plovu. Sa južne strane hridi u smjeru otočića Mrkana nalazi se nekoliko velikih podmorskih grota u kojima se i danas može iznenaditi i uloviti kirnju težu od desetak kilograma. Redovito je njeno izvlačenje iz ovih grota teško i komplicirano i najčešće se dovršava tek drugoga dana. Prije devedesetih godina u blizini ove hridi redovito su se zadržavale grupe lubina koji su se vrlo jednostavno lovili. Danas je lubin na toj poziciji rijedak.
Predstavljena zona pruža mogućnosti različitih taktika podvodnoga lova. Neki njeni dijelovi nisu za početnike, štoviše i rizični su, a ponavljamo prije odluke o odlasku u ribolov na ovo područje brodicom treba dobro provjeriti meteorološko izvješće.
Na kraju još jedna napomena. Na područje Maloga Pača moguć je pristup moru makadamskom cestom do vikend kuća. Na području Popovića također postoji pristupni makadamski put, ali on završava na litici, tako da predstoji naporno spuštanje sa opremom do mora.
4.7. ŽUPSKI ZALJEV I CAVTATSKI OTOCI
Župski zaljev koji se prostire dvije nautičke milje duboko i tri nautičke milje široko sa jugoistočne strane omeđuju dva otoka, Mrkan i Bobara koji su posebno atraktivni za ronjenje i podvodni ribolov. Osim toga i čitavo jugoistočno područje Župskoga zaljeva nudi mogućnosti za vrlo raznovrsan lov. Relativno plitak, a širok zaljev na najdubljim pozicijama doseže četrdesetak metara dubine. Dno se blago podiže zapadno od otočića Supetar u smjeru Cavtata. Na prostoru jedne kvadratne nautičke milje dubina mora kreće se od desetak do tridesetak metara. Izrazito kamenito dno prošarano je rijetkim livadama posidonije, a na pojedinim pozicijama postoje i kameni labirinti u kojima se i danas može susresti koju lijepu kirnju.
Oko hridi Superka zadržavaju se lubini, koji na zvuk broda koji se približava nestaju u smjeru otvorenoga mora. Za južnih vjetrova, kada ovu hrid oplakuje morska pjena u istoj se skrivaju i veliki šarzi koji se privuku sa otvorenog mora. Struje oko hridi su za valovita vremena dosta snažene tako da treba sreće i umijeća za dobar ulov.
Južno od hridi Superka, pola milje daleko nalazi se pličina Seka Vela koja je označena izgrađenim obalnim svjetlom. Roneći u smjeru nje dubine ne prelaze 25 metara, pa je preporučljivo do nje plivati, osim ako nije struja previše jaka. Dno na pličini Seka Vela vrlo je atraktivno, kako konfiguracijom, tako i mnoštvom ribljih vrsta. Sa sjeverne strane se zadržavaju veći zubaci. Zubaci se još mogu susresti sa istočne i zapadne strane na dubinama do petnaestak metara, ali na ove dvije pozicije redovito su manji od onih koji se zadržavaju na sjevernoj strani. Po pličini, koja je na nekim dijelovima duboka od 3 do 5 metara zadržavaju se veliki picevi, teži od pola kilograma. Sa južne strane, gdje kamene gromade poniru nešto strmije na dubinama od dvadesetak metara dobre su pozicije za lov šarga tehnikom dubokog šuljanja. Može se tu susresti i kirnju, ali se redovito radi o manjim primjercima. Sa zapadne strane drže se fratri, trlje, salpe, vrane i druge vrste bijele ribe. U smjeru rta Sustjepan istočno od pličine u kasnim poslijepodnevnim satima može se iznenaditi kakvoga kapitalnog ugora i veću morsku mačku.
4.7.1. Cavtatski otoci Mrkan i Bobara
Najatraktivniji dio ove zone su otoci Mrkan i Bobara koji sa istočne vanjske strane štite Župski zaljev. Veći od njih, Mrkan pruža mogućnosti svakovrsnog lova, i ima terene i za eksperte i za početnike podvodnog lova. S njegove istočne strane nalazi se hrid Mrkjenac oko koje su dno strmo lomi. Vrlo je zahtjevna za lov i ne preporučuje se početnicima, jer osim što će vidjeti ribu kako nestaje duboko pod njima ulov će biti razočaravajući. Hrid je plitkim grebenom koji je na dijelovima plići od dva metra spojena sa Mrkanom. Taj izduženi greben dobra je pozicija za čeku na velike salpe i ciple koji tuda prolaze tijekom čitavog dana. Oprezniji lovci će uz dobro skrivanje uloviti i kojega većega pica. Kada se roni u smjeru juga, dubina naglo pada do dvadesetak metara. Konfiguracija dna vrlo je atraktivna, mnoštvo kamenih gromada i podmorskih pećina uz bujnu podmorsku vegetaciju privlače tijekom čitavoga dana različite vrste riba. Ovo područje ipak najbolje radi u kasnijim poslijepodnevnim satima, do pred noć. Kirnje se na njemu ne stalno zadržavaju, ali u toplijim mjesecima dolaze u lov na hobotnice prije zore, veći primjerci, a u ranijim jutarnjim satima manji primjerci. Polučeka i duboko šuljanje jedine su tehnike koje danas mogu osigurati ulov kirnje na ovome području.
Roneći dalje južnom obalom Mrkana uočava se na kraju prve trećine otoka hrid Donji Kamen udaljen stotinjak metara od obale. Na toj poziciji završava područje kamenih odrona sa mnogim plićim pozicijama koje pružaju šansu kvalitetnog ulova i početnicima. Pored uobičajenih salpi, cipala, piceva, tu je čest šarag, kavala samica, trlja kamenjarka, kantar susreće se i lubin koji u poslijepodnevnim satima pliva u smjeru istoka, a u jutarnjim satima u smjeru zapada. Na otvorenome se drže grupe feluna, a u proljeće se prema obalnim gromadama zalijeću i velike lice. Zubaci se susreću u manjim grupama, najčešće kao usamljeni primjerci. Zapadno od hridi Donji Kamen prema zapadnom rtu Mrkana, teren djeluje atraktivno, ali je mnogo zahtjevniji za ronjenje. Ulov će ovdje ostvariti uglavnom lovci čija je radna dubina iznad dvadesetak metara. Kamenito dno prošarano je manjim pješčanim oazama, a u brojnim rupama tijekom dana veći šargi stalno mijenjaju pozicije. Zapadni rt Mrkana plitko se širi u smjeru otočića Bobare i dobra je pozicija za lov Zubaca na čeku, te velike palamide na čeku u modro, jugozapadno od ovoga rta. Podmorska pličina koja se nastavlja na zapadni rt Mrkana položena je u smjeru otoka Bobara, a sa južne strane strmo se lomi prema dubinama iznad 60 metara. Ovaj zid odlična je pozicija za lov u poslijepodnevnim satima. Tada se na njemu može naći kakvu kapitalnu škarpinu, poglavito u jesenskim mjesecima. Strpljivi lovci u ranim jutarnjim satima mogu se zavući u kakvu rupu i odatle mamiti veliku kirnju koja će se pojaviti iz dubine. Čeka u modro na ovoj poziciji posebna je priča jer se iznenada kao grozdovi pojavljuju Palamide. Tamno modra boja mora lako zavara, pa niste ni svjesni o kojim se veličinama radi. Zbog toga radije ciljajte u manje primjerke, jer one koje vam izgledaju da su veličine 2 kilograma redovito su stvarno teže i do dva i pol puta. Neadekvatan pogodak znači natezanje s ribom na konopcu, dok se potpuno ne iskida i nestane. Sjeverna strana Mrkana prekrivena je livadama posidonije, iznad kojih se u kasno proljeće i rano ljeto redovito susreću veći primjerci zubaca. U kasnijim poslijepodnevnim satima za ljetnih mjeseci iz posidonije se šuljaju grupe lijepih primjeraka kavale.
Nešto manji otok, Bobara djeluje atraktivnije, ali ulovom će redovito biti skromniji. Riba je ovdje opreznija, a na nekim područjima prolaza između niza hridi koje se pružaju u smjeru zapada strelovito nestaje u dubinama na osjećaj vibracija koje stvara ronilac. Najistočnija hrid dobra je pozicija za čeku zubaca u smjeru sjevera. Zubaci na ovoj poziciji manjih su dimenzija, ali dolaze relativno plitko. Uzduž sjeverne strane na dubinama iznad petnaestak metara postoji nekoliko dobrih šargera koje se otkrivaju tek šuljanjem uz dno. One su češće prazne, ali se ranim jutrom u toplijim mjesecima po nekima od njih drže veći šargi. Potrebno je precizno nišaniti, jer druga prilika se rijetko pruža. Preporučljiva je i tehnika tihog šuljanja sjevernom stranom hridi uz zaustavljanje na otvorenim prolazima u smjeru juga. S druge strane gdje se dno strmo ruši može se na paši iznenaditi velikoga pica i fratra, a česta su i jata većih salpi. Južna obala Bobare strmo se ruši, dno je izrazito kamenito, no ulov će osigurati lovci čija je radna dubina tridesetak i više metara. I na toj dubini treba iskustva i lukavstva da se ulovi kakva lijepa kirnja, koja će redovito biti teža od pet kilograma, a šargi koji se skrivaju u labirintima koji nestaju u morskom dnu redovito su teži od kilograma. U proljeće je moguć i ulov grdobine. Zapadni rt Bobare dobra je pozicija za čeku na Zubaca, koji u poslijepodnevnim satima dolazi iz smjera Dubrovnika, a u jutarnjim satima iz južnih pravaca.
U području Župskog Zaljeva treba još spomenuti područje od Plata do hidroelektrane Dubrovnik, gdje se s morem miješa slatka voda. Ovdje su česti lubini, ali je more zamućeno, a struje snažne. Osim u zimskom periodu na ovoj poziciji smisleno je tijekom čitave godine prakticirati lov na čeku. Riba se redovito pojavljuje iz neočekivanih smjerova, a čeku treba raditi priljubljen uz pješčano dno. Iz mutnih slojeva mora iznenadno se pojavljuju lubini, šargi, picevi, a po nekada i, sasvim neočekivano, kavale.
4.8. PRIOBALNI POTEZ OD KUPARA DO SVJETIONIKA GREBENI KOD
DUBROVNIKA
Obalni potez od Župskog Zaljeva u smjeru Dubrovnika, usprkos atraktivno konfiguriranoj obali i dnu, područje je s kojega se riba uglavnom povukla zbog gustoga pomorskog saobraćaja, a kapitalni šargi koji su se nekada davno susretali pod samim zidinama Dubrovnika odavno su povijest. Otok Lokrum je također područje na kojem riba odavno nema mira pa ga izbjegava. Potez u smjeru svjetionika Grebeni zapadno od Dubrovnika nudi par dobrih pozicija za čeku. Najjednostavnije ih je locirati tako da rano u jutro dođete na to područje i iz brodice promatrate gdje će se pojaviti lokalni ronioci. Dobro prema orijentirima zapamtite tu poziciju, te se na nju vratite u drugom dijelu dana, kada na njoj ne bude drugi ronilac. Pozicije su duboke i zahtijevaju dobru psihofizičku pripremu. S vanjske strane nekih od tih pozicija može se doživjeti susret sa iglanom, Morskom lisicom, a pravi sretnici mogu u daljini primijetiti i Igluna koji će strelovito nestati. Čeka u modro pored ovakvih, daljih, susreta u kolovozu i rujnu osigurati će ulov veće palamide i, moguće, gofa.
Slična je situacija i na području Grebena, golih hridi na kojima se nalazi svjetionik. Kameno dno strmo se obrušava, a rupe i pećine u kamenim gromadama najveći dio dana i godine su prazne. Lovne pozicije se mijenjaju prema kretanju ribe, a ukoliko ne primijetite nekog lokalnog podvodnog ribolovca na tom području nemojte uopće trošiti vrijeme, već zaplovite u smjeru Elafitskih otoka koji pružaju daleko više mogućnosti i kvalitetnih pozicija za podvodni ribolov.
4.9. ELAFITSKO OTOČJE
Elafitsko otočje sačinjava nekoliko manjih otoka i mnoštvo hridi koji se geografski pružaju od dna poluotoka Pelješca u smjeru istoka, prema Dubrovniku, od Olipe, kao najzapadnijeg do Koločepa kao najistočnijeg otoka. Ovaj akvatorij iznimne razvedenosti s brojnim podmorskim brakovima i hridima oduvijek je bio atraktivno ribolovno područje, a tako je ostalo i danas usprkos učestalom krivolovu nedopuštenim ribolovnim sredstvima i eksplozivom. Dno je pretežno kamenito, najviše na južnim stranama, a nešto manje na zapadnim i istočnim dijelovima otoka i hridi koji pripadaju ovoj skupini. Sjeverne obale karakteriziraju uglavnom livade posidonije među kojima treba strpljenja i sreće u nalaženju dobrih ribolovnih pozicija. Od ribljih vrsta u ovome akvatoriju učestala je kirnja, kavala, šarag, zubatac, trlja kamenjarka, fratar, pic, komarča, lubin, gof, murina i vrana. Osim njih moguć je susret i sa licom strijelom, većim ugorom, uglavnom na dubljim pozicijama i nekim drugim rjeđim ribljim vrstama. U posljednjih petnaestak godina na ovome području su česta tektonska pomicanja tla. Ista značajno djeluju na ponašanje riba, tako da se nakon podrhtavanja tla po nekoliko mjeseci veći dio ribljih vrsta povlači od otočnih rubova u dublje more. Tereni nisu pretjerano zahtjevni za ronjenje, tako da svi podvodni ribolovci s radnim dubinama do dvadesetak metara ovdje mogu ostvariti dobar ulov. Za sigurniji ulov preporučuje se da se u ljetnim mjesecima prvenstveno koncentrira na brakove, koji se i bez eho sondera po karti relativno lako nalaze. U kasnijim poslijepodnevnim satima šuljanje uzduž južnih obala elafitskih otoka može osigurati kvalitetan ulov, a za najstrpljivije se preporučuje i traženje skrivenih pozicija na sjevernim stranama otoka. Ta područja su prekrivena gustom lažinom, no sa sjeverne strane svakoga od elafitskih otoka postoji nekoliko dobrih pozicija gdje se u lažini nalaze veće kamene gromade. Na takvim mjestima drže se grupe šaraga koje nisu pretjerano plahe i relativno se lako love. A iz sjevernih smjerova prema tim pozicijama često dolaze i zubaci. Morske struje na prostoru Elafitskih otoka nisu pretjerano snažne, a izbor lovne pozicije treba odabirati prema vjetrovima. Za snažnijih jugozapadnih vjetrova riba se po pravilu povlači i drži uz vanjske rubove istočnih uvala. Za južnih vjetrova dobre su pozicije uz stražnje dijelove kanala među otocima i hridima, a kada pušu sjeverni vjetrovi za lovna područja treba birati južne obale. Tada se riba grupira u zaklonjenim uvalama i zadržava oko kamenih gromada u lažini.
4.9.1. Otok Koločep i Brak od Čavalike
Kada krenemo od svjetionika Grebeni u smjeru zapada prvi od Elafitskih otoka koji nas dočekuje je Koločep, koji lokalno stanovništvo naziva i Kalamota. Približivši se jugoistočnom rt-u Bezdani, na kome se nalazi obalno svjetlo, već smo na prvoj ronilačkoj poziciji koja obećava. Područje oko samog rta atraktivnije izgleda, nego što su mogućnosti ulova koje danas pruža. No bolje pozicije su u smjeru sjevera. Jedan veći i mnogo manjih rtova rado su posjećeni od grupa šaraga i zubataca, pogotovo u kasnijim poslijepodnevnim satima. Lov na čeku na dubinama do petnaestak metara najkorisnija je lovna tehnika na ovome području.
Na području oko Rta Bezdani riba radi u periodu nakon svitanja do izlaska sunca. U tom periodu tijekom jeseni može se dogoditi i da se na pliće došulja kakva veća kirnja.
Okrećući južno iza rta područje je siromašnije ribom. S izuzetkom koje veće salpe, pica srednjih dimenzija i po nekog ugora ništa značajnije se ne može očekivati na ovom prvom dijelu južne obale Koločepa. Negdje sa sredine južne strane Koločepa u obliku istostraničnog trokuta pruža se dobra lovna zona koju u liniji sa već spomenutim Rtom Bezdani omeđuju dva morska braka daleko od obale. Ovo područje vrlo je atraktivno i karakterizira ga mnoštvo rupa u manjim i većim stijenama. Riba tijekom dana mijenja pozicije, tako da je moguće da rupa koju ste već pregledali i koja je tada bila prazna , kroz sat vremena krije kakvog lijepog šarga. Još jedan savjet. Kada nađete rupu s ribom, zadržite se malo dulje u njenoj okolini jer se po pravilu na ovome području ribe drže zajedno. Na vanjskim rubovima dva spomenuta braka morski zidovi se strmo ruše prema dubinama. Ove pozicije su dobre za tehnike dubokog kopanja. U proljeće se tu zadržavaju veći fratri, a tijekom većeg dijela godine picevi i šargi. Naravno, nezaobilazne su i kirnje, a i ima i murina. Škarpine su na dubljim pozicijama, uglavnom u slojevima kamenog dvodna. Dalje u smjeru zapada i rta Čavalika lovne pozicije su uglavnom oko tridesetak metara, tako da je neiskusnijim roniocima taj dio preporučljivo preskočiti.
Između jugozapadnog rta Koločepa, Čavalika i jugoistočnog rta sljedećeg od Elafita, Lopuda nalazi se jedna od najboljih ribolovnih pozicija u Elafitima. Na jednoj trećini, bliže Koločepu, Koločepskih vrata nalazi se brak od Čavalike. Plići dio ovog braka nalazi je prosječne dubine 3 - 5 metara i lako je uočljiv i bez eho sondera. Tijekom jeseni na ovoj poziciji može se očekivati svakovrsnu ribu. Gofovi, palamide i lice tu dolaze loviti nepregledna jata ušata, relativno se lako nailazi i na škarpinu. Šarzi se drže na kamenim odronima prema jugu, a veliki picevi sa sjeverne strane braka. Česta su i jata velikih salpi, a tijekom većeg dijela godine na čeku dolaze i zubaci. Naravno tu su i kirnje, no uglavnom se drže na dubljim pozicijama. Ljeti je ova pozicija dosta napadnuta od strane svakovrsnih ribiča, pa se zaustavljanje na njoj preporučuje u ranijim jutarnjim satima, te prije zalaska sunca kada riba usprkos morskom prometu dolazi sa svih strana. Jugozapadno od braka nalazi se hrid Skupio. I istočno od nje nalazi se atraktivan morski brak, no mogućnosti ulova su ovdje lošije. U svakom slučaju i ovo je pozicija kojoj je dobro posvetiti određeno vrijeme opreznim šuljanjem i podronima na vanjskim rubovima braka.
4.9.2. Otočić Sveti Andrija – legenda o kirnjogradu
Otočić Sveti Andrija lako je prepoznatljiv po svom svjetioniku koji se izdiže iznad guste borove šume. Podmorje ovog otočića rezervirano je samo za iskusne ronioce. Za ostale će nastojanja biti uzaludna, a nepotrebno se i izlažu pretjeranim rizicima. U ovome akvatoriju nema ribe u plitkome, na nekim pozicijama je izuzetno duboko, a tijekom dana na određenim dijelovima otoka razvijaju se izuzetno snažne morske struje koje i najupornijima lako unište volju za daljnje ronjenje. No, za one koji usprkos svemu odluče do Svetog Andrije predstaviti ćemo i njegovo podmorje.
Jedan od prvih pokazatelja hoće li riba raditi je smjer i intenzitet morske struje na prostoru od zapadnog rta Sv. Andrije do betoniranog pristana na sjevernoj strani otočića. Kada je morska struja izražena i kreće se u smjeru zapad - istok na tome prostoru se može očekivati i gofa i zubaca, naravno u suprotnom smjeru kretanja. Čak i polučeka pridržavanjem za dno, što neće biti jednostavno jer je struja jaka i u donjim dijelovima mora ribu se lako dobiva na domet puške. Zapadni rt Sv. Andrije sa južne strane naglo se ruši morskim zidom u dubinu, a u smjeru zapada stepenasto se spušta prema dubini. Tu je nekoliko izvanrednih pozicija za poslijepodnevnu čeku na gofa kapitalca, a susreću se i velike salpe, pod zidom su u proljeće i jesen veći kantari, a u dubini kirnje. U proljeće se u svitanje koja veća kirnja zna privući pod samu obalu i iz neke od brojnih rupa vrebati hobotnicu. Još su svježe uspomene na travanj 1996. kada sam na ovoj poziciji doslovno iz obale izvukao kirnju od gotovo osam kilograma.
Južna obala Sv. Andrije vrlo je duboka , a lovne pozicije su dublje od dvadesetak metara. Na ovome dijelu se i tijekom dana susreću velike kirnje koje su u lovu, no ronioca osjete na daleko i nestaju u većim dubinama. More na ovome potezu stalno je u gibanju, tako da je lov pod liticama rizičan ukoliko nemate pratioca u čamcu.
Na istočnom rtu dominira litica koja se nastavlja u podmorski zid koji nestaje u dubini. U ovome zidu na nekoliko pozicija, već od sedam metara dubine postoji nekoliko manjih pećina. Kada imate sreće u nekoj od njih možete naletjeti na kirnje veličine 3 - 5 kilograma. Zbog ove mogućnosti spuštanje treba izvoditi vrlo smireno, doslovno se slobodnom rukom vući uz zid i odozgo oprezno viriti u pećine. Dobra je tehnika i sa strane zida se spustiti dublje od dvadeset metara, te se polako kretati prema površini, od pećine do pećine. Ukoliko u nekoj od pećina naiđete na čak dva primjerka gađajte veći, jer druga neće pružiti priliku. Osim toga ove pećine ne pružaju ribi šansu da se zaglavi sa strijelom, tako da i kod pogotka kroz leđa ne bi trebalo biti problema sa izvlačenjem ribe. U svakom slučaju refleksi su izuzetno važni, jer će kirnja već u slijedećem trenutku nastojati zamaknuti u dubinu. Istočno od ovog zida nalazi se morski brak koji je na najvišoj točki petnaestak metara dubok. Potrebna lovna dubina je dvadesetak metara, tako da je i ovaj brak rezerviran za duboke lovce. Na njemu se susreće svakovrsna riba, a naravno preporučujemo da se posveti čeki na zubace, koji su na ovoj poziciji stvarno kapitalni.
Sjeveroistočni dio Sv. Andrije atraktivnog je podmorja s mnoštvom kamenih gromada. Potrebna lovna dubina je iznad petnaest metara, a oko ovih gromada veći dio dana zadržavaju se samo manji primjerci riba. Rupe su već odavno počistili noćni krivolovci s ronilačkim aparatima. Ova pozicija radi u kasnim poslijepodnevnim satima. Tada iz sjevernih smjerova prema obali plivaju veći primjerci fratri, a za njima se zalijeću gofovi koje je lako dobiti na čeku.
4.9.3. Lopud
Lopud usprkos duljini svoje obale ima svega nekoliko boljih pozicija za podvodni lov. Prva od njih je sjeveroistočni rt, na koji se stiže iz smjera, već spominjanoga Braka od Čavalike. Na ovoj poziciji se u južnome smjeru može naići na kapitalnu kirnju koja obično u poziciji na sviću vreba brojne ušate koje plivaju u smjeru obale. Potrebna je snažna podvodna puška s velikim dometom i koloturnikom. Ukoliko bude prilike za hitac on će biti vjerojatno u propadanju. Potez prema uvali Šunj ne pruža velike mogućnosti, pa ga je najbolje preskočiti, kao i samu uvalu koja je u ljetnim mjesecima puna kupača.
Sljedeća dobra pozicija je od Rta Skaleta na južnom dijelu do pozicije Kuk, koja je lako prepoznatljiva iz daleka po visokoj kamenoj gromadi koja je odvaljena u more i nalazi se uz samu obalu. Na ovome potezu ima nekoliko odrona u kojima se u poslijepodnevnim satima kada pojačaju zapadni vjetrovi skrivaju mnogi šargi. Prilično su lukavi, tako da ih nije lako uočiti. No, tu su ne sumnjajte. S vanjske strane ove pozicije dno se blago spušta prema dubini. Ovo je dobra pozicija za čeku na zubaca i gofa, a u prolazu se može primijetiti i koja veća kirnja. Picevi i velike salpe standardni su stanovnici, a na malo dubljim pozicijama se u toplijim mjesecima susreću i lijepi primjerci trlji kamenjarki. U proljeće ima kantara, a može se susresti i ovčice. Komarče se kreću u pravolinijskim potezima u smjeru otoka. Rano jutro otvara mogućnosti ulova veće komarče pod kamenom, ali uglavnom dublje od petnaestak metara. Ostatak južne obale preporučljivo je preskočiti, jer osim murine, po neke komarče, pica i salpe, plivanje će uglavnom biti uzaludno. Preporučljivo je zadržavanje s južne strane rta Benešin rat, što je najzapadnija točka Lopuda. Ovdje je teren za ronjenje dubok, tako da su lovne pozicije na dvadesetak i više metara, ali se učestalo pojavljuju jata šaraga, kavale samice, gof, palamida, a na nekim pozicijama i zubaci srednjih veličina.
Na sjevernom dijelu Lopuda dobra lovna pozicija je oko hridi Sutmiho. U zimskom periodu ovo je dobra pozicija za lubina, a ljeti i u jesen se sa sjeverne strane hridi u otvorenome zadržavaju jata šaraga i većih fratri. Ponekad će se pri uronima po neki primjerak skloniti u uskim rupama koje se nalaze u dnu. Kada Vam se to posreći ciljajte mirno na rupu i ulov neće izostati. Još je živo sjećanje jedan ljetni lov 1996. godine kada su mi u rupi na strijeli ostala čak tri šarga težine 1,50 kg, 1,30 kg i 0,80 kg. A u uskoj rupi vidio sam tek jednoga. Nakon pogotka imao sam osjećaj zbog težine da je strijela zapela u rupi, te sam isplivao na površinu. Nakon određenog vremena na konopu su isplivala dva šarga, i tada mi je postalo jasno što se u stvari dogodilo. Jednom drugom prilikom u istu rupu sam natjerao fratre od kojih su dva teža od pola kilograma ostala na strijeli. Ova rupa nalazi se na dubini od 13,5 metara. Lako ćete je pronaći, pa okušajte sreću na njoj.
4.9.4. Otočić Ruda i Koločepski kanal
Istoimeni otočić nalazi se u sjevernom dijelu Lopudskih vrata, kanala koji razdvaja Lopud od Šipana. Najbolja pozicija na Rudi je pličina koja se pruža u smjeru sjevera, a lako ju je locirati jer se u sklopu nje nalazi i jedna hrid. Pličina se prostire gotovo pola milje. Prosječna dubina je nekih šest metara. Prošarana je posidonijom po kamenitom dnu. Na njenim vanjskim rubovima susreću se zubaci u određenim periodima godine. U toplijim mjesecima moguć je ulov kakve kapitalne kavale, uz česte šarge koji se drže uglavnom u slobodnome moru. U hladnijim mjesecima, posebno tijekom veljače na ovoj poziciji susretalo se veće lubine samce, a u ranu jesen po nekog gofa. U širem akvatoriju ove pozicije učestali su fratri veći dio godine, picevi u ljetnim mjesecima uz pridnenu ribu vrane, trlje kamenjarke i trlje blatarice, tabinje i drugo. U toplim mjesecima iz sjeveroistočnih smjerova nailaze jata cipala i salpi, uglavnom sa primjercima do pola kilograma težine.
Pored ove pozicije preporučljivo je još pregledati jugoistočni dio akvatorija otočića na dubinama iznad 12 metara. Dobra je pozicija početak podmorskoga zida koji se ruši dublje od četrdeset metara na jednoj poziciji. Zid je prepun rupa u kojima se vješto skrivaju fratri i šargi.
Oko jugozapadnoga rta Rude postoji još par šargera koje su na dubinama od 17 do 24 metra dubine. Veći dio dana su prazne, ali uporni lovci mogu prema nekoj od njih natjerati neki od većih primjeraka koji se drže u slobodnome moru, a kreću se u smjeru jug – sjever. Ukoliko odaberu neku od ovih šargera preporučljiva je tehnika mrtvi pad prema dnu. Šarag će viriti vrhom glave iz šargere i potrebno je odmah pucati. U slučaju da se uvuče dublje od ulova vjerojatno neće biti ništa jer će se riba izgubiti u nekome od dugih kanala koji nestaju u podvodnom labirintu.
Sjeverno do Rude, preko Koločepskog kanala pruža se obalni rub koji karakteriziraju relativno veće dubine. Najbolje pozicije su u ravni od polovine otoka Šipana do obalnog svjetla koje se nalazi ispod Trstena. Nekoliko manjih rtova nastavljaju se na podmorske zidove oko kojih se redovito susreću veći primjerci kirnje, kavala i ugora. Ima i šaraga, ali je lov na njih na ovim pozicijama dosta naporan. Krivolovci s bocama naučili su ih oprezu, tako da čim osjete vibracije bježe niz zidove prema dubinama od tridesetak i više metara. U rupama u zidovima zadržavaju se uglavnom nedorasli primjerci. Interesantno je da su ove pozicije dobre za lov za južnih vjetrova, ali čak i kada puše bura. No tada se riba povuče u sjeverozapadne džepove manjih uvala. Preporučljiv smjer kretanja je od zapada prema istoku. Dolazak iz obrnutog smjera rezultira momentalnim nestajanjem ribe prema dubini, tako da najčešće nećemo ništa ni vidjeti. Ovaj dio akvatorija u svakom slučaju najveći dio godine predstavlja daleko bolji izbor za lov, negoli su to sjeverne obale Koločepa, Lopuda i Šipana, osim naravno, nekih posebno istaknutih pozicija.
4.9.5. Otok Šipan
Šipan je najveći od svih elafita s vrlo raznolikim akvatorijem u kome je moguć susret sa vrlo velikim brojem vrsta riba koje obitavaju u Jadranu. Na njegovom istočnom dijelu nalazi se mjesto Suđurađ. U istoimenoj uvali nalazi se nekoliko hridi oko kojih se često zadržavaju jata većih cipala i po neki lubin. U smjeru sjevera obalni rub prati gusta posidonija u kojoj se tijekom jutra rado skriva po neka velika komarča, uz velike vrane i kavale koje su sve češće kako se dolazi na sjevernu stranu otoka. Skrovišta ovih riba su razbacana kamenja koja se nalaze po lažini na dubinama od dvadesetak i više metara. Ova kamenja se teško uočavaju sa površine jer su i ona prekrivena visokom lažinom. Kada se krene u smjeru juga, po izlasku iz uvale u kojoj se nalazi Suđurađ pruža se više od milje dug i par stotina metara širok priobalni akvatorij s mnoštvom rupa i šargera u dvostrukom dnu. Na vanjskim rubovima ovoga područja zadržavaju se manje grupe zubataca, a manji primjerci komarči se u jutarnjim satima zalijeću prema obali i često skrivaju pod kamenjem. Pic, šarag, fratar, kavala i manji primjerak kirnje svakodnevna su pojava na ovome području. U smjeru juga čest je susret i sa licom strijelom. Brojna jata velikih ušata i modraka u kasnim ljetnim mjesecima privlače gofa i lubina. No sva riba koja se zadržava na ovome području vremenom je postala izuzetno oprezna, tako da samo iskusni lovci mogu računati na ulov. Naravno potrebno je imati maskirno odijelo sa šarom prilagođenom terenu. U kasno proljeće preporučljiva je šara sa izraženijim zelenim nijansama, a u drugom dijelu ljeta i jeseni šara s prevladavajućim žuto smeđim nijansama. Riba je na ovome području osjetljiva čak i na pomicanje bjeloočnica, tako da se preporučuje i korištenje maske sa zatamnjenim staklima. Uglavnom je potrebno gađati na većim udaljenostima tako da puška kraća od 90 cm nije preporučljiva, a što dalji domet, ulov će biti bolji.
Kada se obiđe jugoistočni Rt Prtuša akvatorij se naglo mijenja. Ovo je područje sa velikim podvodnim stijenama i brojnim pećinama i labirintima u obali. Često u ove labirinte svraćaju i poveći primjerci kirnje koje noću love u ovome području. Čim ugledate kirnju u nekome od ovih bunara potrebno je pucati, jer će se ona već u sljedećem trenutku povući još dublje i naprosto nestati. Na zidovima koji se sporadično pojavljuju može se naići na piceve, šarge i jata većih salpi, ali preporučujemo da se ovdje ipak posvetite kirnjama koje zahtijevaju svu vašu pažnju i koncentraciju. Specifičnost ovih pećina i bunara u obali zahtjeva nešto kraću pušku, tako da će biti primjerene dimenzije 75 i 90 cm, ali sa strijelom 7 mm i 20 mm lašticima uz obavezni koloturnik. Ovo područje prostire se dvije milje u smjeru zapada. Obalni rub se tada mijenja, te su primjerenije neke druge tehnike lova. U ranijim jutarnjim satima preporučljivo je detaljno pregledavati rijetke odrone na njihovim plićim dijelovima. Ako sunce još nije visoko može Vas iznenaditi kakav veliki šarag ili fratar koji se tu skrio. Susreću se na ovome području i komarča i škarpina, pic i kantar, gof, trupac, lica i palamida, čak i pagar. U rupama su česte murine i tabinje.
Sjeverna strana Šipana podmorje je bitno drugačije konfiguracije. Prevladava uzobalno rjeđe kamenito, a više pjeskovito dno s rijetkim grmljem posidonije i zostere. Dalje od obale dno je muljevito. Ulovi su na ovome području rjeđi i siromašniji, osim za snažnijih vjetrova iz južnih i jugozapadnih smjerova kada se ovdje može susresti lubina, komarču, ciple, trlje i rijetko ovčicu. Preko puta Šipana nalazi se uvala Slano s brojnim podmorskim izvorima slatke vode. Dno na tome području je pjeskovito – šljunkovito a miješanje slatke i slane vode privlači određene riblje vrste, uključujući i neke plosnatice koje se u proljeće mogu iznenaditi na dubinama unutar tridesetak metara. Nekada davno po pričama starijih ribara na ovoj poziciji su se redovito susretale već iščezle vrste hame i grba.
Posebno je još zanimljiv jugozapadni dio Šipana. Uski poluotok pruža se prema Jakljanu koji se nalazi zapadnije. Poluotok tvori uski prolaz Harpoti u kome se nalazi i jedna hrid, bliže Jakljanu. Struje u ovome prolazu tijekom dana mijenjaju svoj smjer, a ovisno o smjeru struje mijenja se i ponašanje ribe koja se obično drži protiv struje. Dakle, prije urona prvo utvrdite smjer morske struje. Dno u prolazu je izrazito kamenito i vrlo atraktivne konfiguracije. Problem je što kroz ovaj prolaz plovi uzobalna brodska pruga. Nakon prolaska broda gotovo dva sata, (ponekada i duže), riba se potpuno uznemiri i povuče. S južne strane poluotoka Harpoti pruža se nekoliko koridora u kojima se može iznenaditi većega šarga, tabinju i ugora. Kada se obiđe poluotok i ugleda Šipansku luku može se još okušati sreću sa sjeverne strane vrha poluotoka. Tu se pruža jedna pličina. No zadržavanje ima smisla samo u hladnijim mjesecima. Ostatak južne obale Šipana koji se pruža uzduž sjeverne obale Jakljana relativno je dubok, a lovne pozicije su rjeđe osim oko najzapadnijeg Rta Mišnjak gdje se nalazi i istoimeni otočić. Ovdje je šire pliće područje na kome je moguće iznenaditi lubina i po neku ovčicu. Šipan za razliku od ostalih otoka u Elafitskoj skupini pruža mogućnosti primjene različitih tehnika i taktika podvodnog ribolova, a njegova udaljenost od Dubrovnika s jedne strane i relativna blizina Mljeta s druge strane rezultirali su činjenicom da se oko njega ne lovi kao oko nekih drugih otoka na ovome području. Zbog toga i danas tu ima dosta ribe.
4.9.6. Otok Jakljan
Jakljan je slijedeći otok iz elafitske skupine koji se nastavlja zapadno od Prolaza Harpoti. Za razliku od obližnjeg Šipana nudi više različitih kvalitetnih pozicija za podvodni ribolov. Sam tjesnac koji ga dijeli od Šipana omeđen je na sredini podmorskom hridi kojoj treba oprezno prilaziti brodicom radi opasnosti od nasukavanja. Hridinasto podmorje u njenom okruženju nastavlja se podmorskim zidom prema jugu koji paralelno prati Jakljan do rta Sokolić. Po gornjem rubu ovog podmorskog zida u rano jutro susreću se grupe većih fratara, po neki veliki šarag, a često se može uočiti i manje primjerke kirnje. Kako se sunce diže, tako se riba povlači niz zid. Preporučljive su tehnike podrona s vanjske strane zida s pažljivim pretraživanjem procjepa i usjeka u njemu. Nekada je na ovoj poziciji bilo i dosta kavala koje su na žalost u njihovim procjepima istrijebili krivolovci koji ovdje još i danas često po noći sa aparatima za disanje i snažnim svjetiljkama operiraju. Žalosno je što naš zakon u takvim slučajevima izriče relativno blage kazne obzirom na štetu koja se nanosi podmorju. Kada bi zbog takvog nedopuštenog noćnog lova s aparatima za disanje uhvaćeni prijestupnici završavali u zatvoru određen broj godina vjerojatno bi se stanje samo dovelo u red.
Kada se prođe prva zavala, duga pola nautičke milje, koja se pruža zapadno od rta Sokolić stiže se do najatraktivnije zone za podvodni ribolov na Jakljanu. Početak ove zone na istoku omeđuju odvaljene stijene koje vire iz mora kao zubi kakve prethistorijske životinje. U podmorju je dno prekriveno šupljikavim stijenama koje međusobnim spojevima tvore najneobičnije podvodne pećine. Sjećam se kada sam lovio na ovoj poziciji 1994. godine. Nakon nekoliko ratnih godina koje su podmorju Elafita omogućile revitalizaciju ribe i kirnje su se bile namnožile u respektabilnim količinama. Na ovoj poziciji su se na dubinama od desetak metara zadržavali primjerci teži od pet kilograma. Nešto ih je privlačilo kao magnet. Sredinom dana moglo se susresti u sjenci kakve podmorske gromade i velike primjerke koji bi strelovito zamicali u dubinu. Tijekom kasnijih poslijepodnevnih sati primjerci kirnje goleme raštrkali bi se u potrazi za kakvom lovinom, a iz dubine bi se na ovo područje podizali odrasli primjerci kirnje galinjače. Sve na dubinama od desetak metara… Ova vrsta jadranske kirnje manjih je dimenzija ( najveći primjerci obično ne prelaze 5 kilograma težine), ali je vrlo ukusnog mesa. Prepoznatljiva je po elegantnom, izduženom obliku tijela sa vodoravnim prugama. Da, ova pozicija nekada je bila pravi kirnjograd. Na žalost ribu na ovoj poziciji također su desetkovali krivolovci koji kombiniraju sve nedopuštene tehnike lova uključujući autonomne aparate za disanje kombinirane sa podvodnim puškama i mrežama, a sve uz snažne svjetiljke. Preživjeli primjerci kirnji povukli su se prema većim dubinama. I danas je moguć ulov lijepog primjerka odrasle kirnje, podronom kombiniranim s dubokim šuljanjem, ali na pozicijama ispod tridesetak metara. U poslijepodnevnim satima na dubinama iznad dvadeset metara na ovoj poziciji moguće je čekom primamiti neku kirnju galinjaču. U ranijim jutarnjim satima susreću se šargi i kavale, a škarpine se drže zapadno od ovih stijena.
Roneći dalje u smjeru zapada uz Jakljan redaju se kameni odroni među kojima se i danas može susresti kavale, a česte su i pozicije na kojima se zadržavaju plahi zubaci. Pod kamenim gromadama na većim dubinama lijeno drijemaju murine, a još dublje od njih se kriju veliki ugori i manji primjerci kirnje koje se na ovome dijelu ipak zadržavaju na sigurnoj udaljenosti od ronioca.
Jugozapadni akvatorij Jakljana plići je, a riba se često zadržava i uz samu obalu. Susreću se tu lubini i komarče, te jata salpi. Poslijepodne, kada pojača maestral iz smjera Velikog Vratnika plićacima se prišulja i po neka proždrljiva lica, čije prisustvo oda panični bijeg piceva iz plićaka.
U prolazu između Jakljana i Olipe, Veliki Vratnik, nalazi se hrid Crna Seka. Oko ove hridi veći dio godine zadržavaju se zubaci, a u drugom dijelu ljeta i tijekom jeseni na ovom području se dobro love veliki gofovi. Morske struje u ovom prolazu su snažne, tako da je teško održavati pravac ronjenja protiv struje. Zbog toga je preporučljivo na ovoj poziciji loviti u ranu zoru i kasno poslijepodne. Pod površinom tada lebde bezbrojne ušate, traglji i crnelji, a na dnu lijeno drijemaju trlje kamenjarke. Nagle kretnje ovih malih riba signaliziraju dolazak većih predatora. Koristeći se tim signalima podvodni lovac je u poziciji da pravovremeno zaroni na čeku.
Podmorje na sjevernoj strani Jakljana plitko je i pjeskovito. Tu su u neposrednoj blizini tri otočića i jedna hrid. Ovaj akvatorij smisleno je odabrati za podvodni ribolov za snažnih južnih vjetrova kada nije moguće loviti na južnim obalama Jakljana. Čeke na pjeskovitom dnu prošaranom rijetkim stijenama i posidonijom mogu osigurati ulov komarče, lubina i ovčice.
Na sjevernim obalama spomenutih otočića koji okružuju sjeverne obale Jakljana nekoliko je pozicija za čeku na zubace, a u dubljim kamenim procjepima skrivaju se šargi. U zimskim mjesecima na istim pozicijama dobro se love fratri. Šuljanje uz sjevernu obalu Jakljana rijetko daje zadovoljavajući rezultat, pa je preporučljivo takav lov izbjegavati na ovome području. Uostalom, oko Jakljana više je nego dovoljno kvalitetnih ribolovnih pozicija, od kojih smo prezentirali samo neke od njih.
4.9.7. Otok Olipa
Otok Olipa najzapadniji je u elafitskoj otočnoj skupini. Nalazi se u zakloništu najistočnijeg pelješkog rta – Vratnik. Usprkos relativno maloj površini ovoga otoka koja iznosi jedan četvorni kilometar, ovaj otok je relativno strm, tako da mu je najviši vrh visok čitavih 206 metara nadmorske visine. Strma konfiguracija Olipe na maloj kopnenoj površini uvjetovala je i nagib podmorja u njenom akvatoriju. Usprkos tjesnacu sa zapadne strane Olipe, Mali Vratnik, širine dvjestotinjak metara, dno se i na tome području strmo ruši do 42 metra dubine. Sjeverni dio Olipe nije posebno atraktivan za podvodni ribolov. U tom dijelu akvatorija prevladava uglavnom muljevito dno koje se nedaleko otoka spušta i dublje od 40 metara. Tu je mnoštvo landovine koju bijela riba izbjegava, pa i noću izbjegava zalaženje u priobalni pojas sjeverne obale Olipe. Na nekim područjima uz Rt Jezik može se susresti jedino neko manje jato zubataca.
Sa zapadne strane Rta Jezik nalazi se jedina manja i relativno plića uvala na Olipi, omeđena strmom kamenom liticom koja se spušta u podmorje do dvadesetak metara dubine. Koncem osamdesetih godina, bila je tu česta kirnja i škrpina, a pri dnu kamenoga zida bilo je tada osim škarpina i većih kavala.
Dalje, prema jugu i prolazu Mali Vratnik dno je više jednolično, uz obalu gusto obraslo gorgonijom, a dublje su pješčana područja sa rjeđim livadama posidonije. U ovoj, svojevrsnoj laguni na pješčanom dnu carstvo je morskih paukova, morskog goluba i viže žutulje.
Čim se prođe kroz prolaz Mali Vratnik stiže se na južnu obalu Olipe. Ovaj dio akvatorija definitivno je među najatraktivnijim dijelovima elafitskog podmorja. Hridinasta obala se strmo ruši okomitim gusto obraslim zidovima koji su urešeni najneobičnijim procjepima i kamenim labirintima. Tu, u blizini hridi Galeb nekoliko je velikih i dubokih okomitih šargera koje počinju na dubini od 25 metara, a završavaju dvadesetak metara dublje. Osim šarga koji se tu i danas dobro lovi tehnikom podrona kombiniranog s dubokim šuljanjem može se iznenaditi i neku veću kirnju koja se u ranijim jutarnjim satima privučena podigne sa veće dubine. Za podvodni ribolov na ovome području potrebne su duge puške na laštik, jer je riba vrlo oprezna zbog podvodnih kriminalaca koji i danas često noću s aparatima za disanje i snažnim podvodnim svjetiljkama posjećuju ovo podmorje. Nakon Domovinskog rata, 1996. godine ovaj dio akvatorija Olipe bio se potpuno revitalizirao. Nije se nekoliko godina spuštalo u podmorje kilometre ribarskih mreža, koje prvenstveno plaše odrasle primjerke riba, a u koje se uglavnom zapliće neiskusna riblja mlađ. Tih godina velika riba vratila se pod same litice Olipe i naselila brojne procjepe i šargere. Tada nije bilo neobično već u prvim procjepima u kamenim zidovima Olipe, na dva metra pod površinom naići na kirnju od nekoliko kilograma. U morskoj pjeni, kada bi pojačao maestral igrala su se nepregledna jata salpi za kojima su plivali veliki picevi, težine i do jednog kilograma. Iznenada bi njihov božanski ples bio prekinut strelovitim proletom sjene velikoga gofa koji bi lovio ušate na dubljim pozicijama strmog podmorskog zida.
Morsko dno se dalje, prema jugoistočnom rtu Olipe, počinje blago dizati, tako da su prosječne dubine u ovom istočnom prolazu, Veliki Vratnik koji s druge strane omeđuje zapadni rt otoka Jakljana, do tridesetak metara. Na litici jugoistočnog rta Olipe izgrađen je istoimeni svjetionik. Zapadno od svjetlosnog snopa svjetionika poravnatog sa otočićem Sveti Andrija nalazi se podmorska pličina koja se poput stošca podiže sa četrdesetak metara dubine na 18 metara pod površinom. Ova pličina i danas je dobro lovište ribe. U jesen se nad njom dobro lovi palamida, a već od sredine ljeta i gof. Na kamenom dnu susreću se najneobičniji kameni oblici oko kojih plivaju šargi, i kantari, a na otvorenim dijelovima se zadržavaju veliki zubaci. Na zapadnim dijelovima pličine koji se strmije ruše prema dubini česte su škarpine i tabinje.
Sjeveroistočna obala Olipe, iako također strma, nije posebno atraktivna kao ni podmorje koje se pod njom pruža. Na ovome dijelu podmorje je siromašnije iz razloga što nakon stotinjak metara od obale dno završava u muljevitoj pustinji dublje od pedesetak metara. Carstvo je to velikih morskih golubova i raža koji nemilosrdno love kvalitetnu bijelu ribu koja se zbog opasnosti izbjegava zadržavati na ovome prostoru i radije bježi prema onom čarobnom i nestvarnom svijetu tišine ispod južnih obala Olipe. I danas se tu može ostvariti dobar ulov, ali potrebno je roniti do tridesetak i više metara, te loviti u otvorenom, ili ciljati ribu u dnu strmih i dubokih šargera. Pokušaj zavlačenja i približavanja rezultirati će povlačenjem ribe u još dublje dijelove.
|
