0.1 ANTIČKA FIZIKA
Ve
u prapovijesno doba
ovjek je stjecao prva empirijska fizikalna znanja. On je nau
io da upotrebljava npr. polugu iako nije znao zakon na kojemu se temelji njezina uporaba. Fizikalna znanja empirijski su se stjecala i u prvim civilizacijama: Egiptu, Babilonu i Kini. Iako se tih empirijskih znanja dosta nakupilo, ipak su ona interpretirana tek u staroj Gr
koj. Tales (VII. st. prije Krista), bez obzira na to što je raspolagao malom koli
inom znanja, pokušao je na
i me đusobnu povezanost pojava, a tvrdio je da je sve proizišlo iz jednoga prvotnog po
ela – vode. Prapo
elo su tražili i drugi Grci, pa se tako kao prapo
elo isticao zrak ili vatra. Empedokle (V. st. prije Krista) smatrao je da su
etiri prapo
ela: zemlja, voda, zrak i vatra, od kojih svako može imati i
etiri kvalitete: toplo, vlažno, hladno i suho. Pitagorejci su napravili razliku između nebeskog podru
ja, koje je savršeno i nepromjenljivo, i zemaljskog, u kojemu je sve promjenljivo i nesavršeno. Tako je za ta dva podru
ja vrijedila i razli
ita fizika. Demokrit je, naprotiv, smatrao da se cijeli svijet sastoji od dvaju dijelova: punog i praznog. Puni se sastoji od malih
estica koje su nedjeljive i nazivaju se atomi. Svi fizikalni procesi nastaju zbog neprekidnog skupljanja i razdvajanja atoma.
5
Prema Empedoklu, tijela se razdvajaju ili spajaju mržnjom i ljubavlju. To su u biti sile, ali su shva
ene u psihološkom smislu. Silu je i Platon (427. 347. g. prije Krista) shva
ao u psihološkom smislu. Prema Platonu, postoji tendencija da se sli
no spoji sa sli
nim. Zbog toga i po
ela, zemlja, voda, zrak i vatra, zauzimaju svoja mjesta. Aristotel (384. 322.g. prije Krista), sli
no Platonu, uzimao je da po
ela teže svom prirodnom mjestu i takvo gibanje naziva se prirodnim gibanjem. Sva druga gibanja su nasilna i potje
u uvijek od sile kojoj je uzrok u prvom pokreta
u. Tako je za nasilna gibanja uvijek potrebna sila bez obzira na to kakvo je gibanje. Prostor je za Aristotela ograni
en i pun. Aristotel prihva
a razliku zemaljskog i nebeskog podru
ja za koja vrijede razli
ite fizike. Aristotelova fizika bila je kvalitativna i spekulativna, ali je imala velik utjecaj na razvoj znanosti. Arhimed (287. 212.), za razliku od Aristotela, uveo je u fiziku kvantitativne odnose. Prvi je dao matemati
ki zakon za polugu i matemati
ki formuliran zakon koji je kasnije nazvan Arhimedov zakon.
| 