6
POVIJEST FIZIKE
promjena topline, intenzitet svjetla, promjena brzine, akceleracije i gusto
e, kao kvantitativna promjena. Neprekinutu promjenu brzine kod jednoliko ubrzanog gibanjaa grafi
ki je predo
ivao Nicole Oresme (1323. 1382).
0.3 KLASIČNA FIZIKA
Novi vijek je obilježen pojavom novih pogleda na materijalnu stvarnost. Ve
je Nikola Kuzanski u XV. stolje
u tvrdio da je prostor beskona
an, a to su krajem XVI. stolje
a prihva
ali Giordano Bruno (1548. 1600.) i Franjo Petriševi
s Cresa (1529. 1597.). Time je napušten Aristotelov pojam ograni
enog prostora.
U XVI. stolje
u u
enjaci su sve više napuštali kvalitativno promatranje fizikalnih pojava i sve više promatrali kvantitativne promjene i kvantitativne odnose. Kvantitativno promatranje fizike i uvođenje matemati
ke interpretacije bilo je uop
e zna
ajke renesanse.
Novu mehaniku, koja je bila bitno razli
ita od peripateti
ke, je po
etkom XVII. st. Galileo Galilei (1564. 642.). On je preuzeo sve rezultate koje su dobili prethodnici kritiziraju
i Aristotelovu prirodnu filozofiju. U prvom redu on, je prihvatio pojam impetusa i sve rezultate koje su dobili istraživa
i u Merton Collegeu. Njegova mehanika je temeljena na
isto matemati
kim na
elima. Galilei je matemti
ki izvodio svoje pou
ke iz nekih po
etnih tvrdnji, ali ih je potvrđivao i pokusom. Tako Galile izvodi poznati pou
ak da se prirasti putova kod jednoliko ubrzanoga gibanja odnose kao kvadrati proteklih vremena. Taj pou
ak Galilei je izvodio iz Oresmeovih i Buridanovih tvrdnji matemati
kim putem, ali i potvrđivao eksperimentalno. Galilei je dobro definirao gibanje koje je posljedica kosog izbacivanja tijela. On je držao da je to složeno gibanje. Osim toga, Galilei je kod slaganja gibanja upotrebljavao na
elo ustrajnosti iako ga nije dobro formulirao. Taj pojam strože je definirao Descartes. Galilejeva mehanika bila je samo kinematika, on nije htio raspravljati o sili, smatraju
i taj pojam nejasnim.
Rene′ Descartes (1596. 1650.) odbacio je pojam sile i umjesto njeg uveo pojam vrtloga. Naime, po Descartesu je prostor ispunjen eterom, a u tom eteru postoje vrtlozi koji su uzrok gibanja. Descartes je definirao i pojam održanja gibanja što je bio prvi zakon održanja jedne fizikalne veli
ine. Taj zakon zajedno s pojmom vrtloga postavio je Descartes u temelj svoje fizike. Pojam punog prostora i vrtloga u fluidima bili su važni u fizici XVIII. st.
U XVII. st. postalo je jasno da zemlja, voda, zrak i vatra nisu po
ela jer se mogu dalje rastavljati. Oštru kritiku tih po
ela dao je Robert Boyle (1627. 1691). Umjesto tih po
ela, znanstvenici su sve više prihva
ali Demokritov atomizam koji je bolje odgovarao op
im atomisti
kim shva
anjima u matematici i fizici toga doba. Na temelju atomisti
kog shva
anja i Boyleove kritike tražio se tada model strukture tvari. Stvaranju tog modela pomogli su Boyleovi pokusi s plinovima, a plin je bio vrlo prikladan da se na njemu promotri model strukture tvari, jer se mogao stla
iti, a i ekspandirao je ako nije bio u tome sprije
en. Izneseno je više teorija koje se mogu podijeliti na one koje pretpostavljaju stati
ki model plina i one koje predlažu kinemati
ki.
Isaac Newton (1642. 1727.) dao je stati
ki model udaljenih
estica među kojima djeluje sila. Prema kinemati
kom modelu su
estice u silnoj uzbuđenosti te jure kroz
| 