| Newtonova mehanika. Newton je dovršio proces stvaranja nove prirodne filozofije, odnosno fizike. U prvom redu, on je na temelju Keplerovih gledišta o privla
enju među tijelima i drugih nastojanja u XVII. st. formulirao op
i zakon gravitacije. Iz njega je matemati
ki izveo Keplerove zakone i to je smatrao dokazom da je pretpostavka izre
ena zakonom gravitacije dobro izabrana. Newton je smatrao da taj zakon vrijedi i za mehaniku na Zemlji, pa da je uzrok padanja kamena u toj op
oj gravitaciji, a da on vrijedi i u nebeskim prostranstvima. Ipak, Newton nije odredio prirodu tog privla
enja budu
i da bi to tražilo da se postavljaju pretpostavke koje ne izlaze iz pokusa, što je on smatrao nedopustivim. Na temelju Galilejevih, Descartesovih i drugih gledišta XVII. st. formulirao je Newton na
elo ustrajnosti, zatim pou
ak da je promjena gibanja razmjerna sili koja je proizvodi i pou
ak da svakoj akciji odgovara isto tolika reakcija. Ta tri pou
ka Newton je postavio u temelj svoje mehanike i iz njih matemati
ki deduktivno izvodio ostale tvrdnje. Newtonova metoda je bila geometrijska i pod snažnim utjecajem Euklida. Newton je, osim tih pou
aka na po
etak postavio svoje mehanike i nekoliko pojmova koje je definirao, kao npr. masa, veli
ina gibanja, sila inercije i dr., a pojmove prostora, vremena i gibanja nije definirao smatraju
i ih potpuno poznatim. Prihvatio je od Giordana Bruna pojam beskona
nog prostora koji je homogen i nazivao ga apsolutnim prostorom. Vrijeme je također smatrao apsolutnim. Iako je sve tvrdnje Newton formulirao op
enito, ipak je mehaniku ograni
io samo na Sun
ev sustav. Proširenje Newtonove mehanike na cijeli svemir izvedeno je tek u XIX. stolje
u.
| 