Analiti
ka mehanika. U XVIII. st. L. Euler, J. R. D’Alembert i J. L. Lagrange dali su Newtonovoj fizici analiti
ki oblik, pa je tako došlo do tzv. analiti
ke i racionalne mehanike. Ti su znanstvenici iz jedinstvenih na
ela izveli analiti
ki sva podru
ja mehanike.
G. W. Leibniz i njegovi sljedbenici bili su uvjereni da se u prirodi ne događaju skokovi, pa su postavili tzv. zakon neprekinutosti koji vrijedi bez iznimke u prirodi. U XVIII. st. taj je zakon doživio brojne kritike budu
i da nije u skladu s mnogim iskustvenim
injenicama (između ostaloga protivio se slu
aju skoka brzine pri sudaru dviju kuglica). Nastojanje da spasi taj zakon navelo je Dubrov
anina Ruđ er Boškovi
a (1711. 1787.) da dade sasvim novu teoriju o strukturi tvari. Po toj teoriji, sila je među
esticama u vrlo malim udaljenostima odbojna, zatim nekoliko puta mijenja predznak i u ve
im udaljenostima postaje privla
na. Ta su gledišta uvelike utjecala na razvoj fizike u XIX. st.
Iako je u XVII. st. dosta prihva
ena peripateti
ka koncepcija širenja svjetlosti kao vala, ipak je peripateti
ko tuma
enje postanka boja kao miješanja svjetla i tame stvaralo mnoge poteško
e. Mnogi su znanstvenici opazili da se prolaskom svjetlosti kroz prizmu
| 