U uvodu disertacije definira se istraživačko pitanje te svrha i ciljevi istraživanja. Navode se hipoteze i metodologija istraživanja koja će se primjenjivati.
U drugom dijelu disertacije prikazuje se teorijski okvir i pojmovno određenje upravljanja razvojem. Najprije se daje prikaz razvoja teorija o upravljanju u tvrtkama („management“) i upravljanju u javnoj upravi („governance“), kao i zaključna razmatranja o sličnostima i razlikama u upravljanju u tvrtkama i upravljanju u javnoj upravi. Nakon toga se daju definicije regionalnog, ruralnog, urbanog, lokalnog i održivog razvoja, te strateškog planiranja i javne politike. Na kraju se, kao inovativni pristup u dizajniranju i provedbi javnih politika, prikazuje Triple Helix i Quadruple Helix model.
U trećem dijelu disertacije navode se mehanizmi strateškog planiranja i upravljanja na razini Europske unije, te u odabranim članicama Europske unije Sloveniji i Poljskoj, kako bi ih se moglo usporedili s onima koji se primjenjuju u Hrvatskoj.
U četvrtom dijelu disertacije pažnja se usmjerava na indikatore upravljanja razvojem i to na Svjetske indikatore upravljanja („The Worldwide Governance Indicators“, WGI) i Indikatore održivog upravljanja („Sustainable Governance Indicators“, SGI). Analiziraju se vrijednosti navedenih indikatora za Hrvatsku, te se daje usporedba sa Slovenijom i Poljskom. Radi se o neovisnim istraživanjima čiji rezultati potvrđuju da u Hrvatskoj postoji problem nedostatnih kapaciteta upravljanja razvojem i jasno ukazuju gdje se nalaze najveći problemi koji utječu na vrijednost indikatora koji su nepovoljni.
U petom dijelu disertacije istražuje se i analizira upravljanje razvojem u Republici Hrvatskoj i to prema tri ključna razdoblja i prema razinama upravljanja. Tri su ključna razdoblja za strateško planiranje i upravljanje u Republici Hrvatskoj. Prvo razdoblje traje od osamostaljivanja Hrvatske do početka procesa pristupanja Europskoj uniji. Drugo razdoblje je proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, a treće razdoblje je nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ta su razdoblja izabrana jer jasno pokazuju odnos naspram strateškog planiranja kao alata upravljanja razvojem u Hrvatskoj. Razine upravljanja prikazuju se sukladno NUTS klasifikaciji koja se primjenjuje u Europskoj uniji-NUTS I Republika Hrvatska, NUTS II dvije statističke regije: Kontinentalna i Jadranska Hrvatska, NUTS III- Grad Zagreb i 21 županija te LAU II - gradovi i općine. Cilj je istražiti da li postoji vertikalna konzistentnost strateškog planiranja i upravljanja između navedenih razina. Na kraju petog dijela je Studija slučaja („Case study“) u kojem se na primjeru Koprivničko-križevačke županije opisuje sva složenost i problematika strateškog planiranja i upravljanja razvojem na podnacionalnoj razini i ukazuje na važnost vertikalne konzistentnosti.
U šestom dijelu disertacije uvodno se daje prikaz Quadruple Helix dionika u Hrvatskoj na nacionalnoj razini. Opisuje se javni, gospodarski i civilni sektor, te akademska zajednica i njihovo sudjelovanje u postupcima pripreme strateških dokumenata, donošenja zakona, drugih propisa i akata na nacionalnoj razini. Da bi se detaljnije istražio odnos i suradnja između Quadruple Helix dionika provedeno je empirijsko istraživanje strateškog planiranja na podnacionalnim razinama u Hrvatskoj. Istraživana je uloga i aktivosti regionalnih koordinatora koji su nositelji procesa strateškog planiranja u županijama, zatim predstavnika ostalog javnog, gospodarskog i civilnog sektora te akademske zajednice u četiri izabrane županije: Primorsko-goranskoj, Istarskoj, Koprivničko-križevačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji (dvije razvijenije i dvije nerazvijenije županije). Kroz istraživanje je prikupljeno 146 popunjenih anketnih upitnika te su u nastavku prikazani dobiveni rezultati istraživanja suradnje i međusobne povezanosti navedenih Quadruple Helix dionika. Na kraju poglavlja se uspoređuje idealni model suradnje Quadruple Helix dionika i suradnje koja je ostvarena u Hrvatskoj, kako bi se utvrdilo koliko je uspostavljena suradnja u Hrvatskoj u 2015. godini udaljena od idealnog modela.
U sedmom dijelu disertacije ocjenjuju se hipoteze i daju se zaključna razmatranja s identifikacijom novih istraživačkih pitanja otvorenih kroz provedeno istraživanje i preporuke za rješavanje problema deficita kapaciteta za upravljanje razvojem u Hrvatskoj.
2. Teorijski okvir i pojmovno određenje upravljanja razvojem
2.1. Upravljanje u tvrtkama
2.1.1. Klasična ili tradicionalna teorija upravljanja
2.1.2. Bihevioristička teorija upravljanja
2.1.3. Kvantitativna teorija upravljanja
2.1.4. Teorija sustava
2.1.5. Kontingencijska teorija
2.1.6. Teorija kvalitete
2.1.7. Teorija kaosa
2.2. Upravljanje u javnoj upravi
2.2.1. Paradigma I Razdvajanje politike i javne uprave
2.2.2. Paradigma II Načela uprave
2.2.3. Paradigma III Javna uprava kao politička znanost
2.2.4. Paradigma IV Javna uprava kao menadžment
2.2.5. Paradigma V Javna uprava kao „javna uprava“
2.2.5.1. Nova javna uprava
2.2.5.2. Novo javno upravljanje
2.2.5.3. Novi javni servis / Nove javne usluge
2.2.6. Paradigme u nastajanju
2.2.6.1. Od vladanja prema upravljanju („From government to governance“)
2.2.6.2. Upravljanje javnim vrijednostima („Public Value managment“)
2.2.6.3. Digitalno upravljanje (Digital government
2.2.6.4. Od e-vlade prema m-vladi (From e-government to m-government)
2.3. Upravljanje razvojem
2.3.1. Regionalni razvoj
2.3.2. Ruralni razvoj
2.3.3. Urbani razvoj
2.3.4. Lokalni ekonomski razvoj
2.3.5. Održivi razvoj
2.4. Strateško planiranje i javna politika
2.4.1. Škole strateškog planiranja
2.4.2. Koordinacija javnih politika
2.5. Inovativni pristup u dizajniranju i provedbi javnih politika
2.5.1 Model Triple Helix
2.5.2. Model Quadruple Helix
| 