Horizontalna I vertikalna konzistentnost strateškog planiranja odgovornost quadruple helix dionika u djelotvornom upravljanju razvojem u republici hrvatskoj

1.3. Dispozicija rada

U drugom dijelu disertacije prikazuje se teorijski okvir i pojmovno određenje upravljanja razvojem. Najprije se daje prikaz razvoja teorija o upravljanju u tvrtkama („management“) i upravljanju u javnoj upravi („governance“), kao i zaključna razmatranja o sličnostima i razlikama u upravljanju u tvrtkama i upravljanju u javnoj upravi. Nakon toga se daju definicije regionalnog, ruralnog, urbanog, lokalnog i održivog razvoja, te strateškog planiranja i javne politike. Na kraju se, kao inovativni pristup u dizajniranju i provedbi javnih politika, prikazuje Triple Helix i Quadruple Helix model.

U trećem dijelu disertacije navode se mehanizmi strateškog planiranja i upravljanja na razini Europske unije, te u odabranim članicama Europske unije Sloveniji i Poljskoj, kako bi ih se moglo usporedili s onima koji se primjenjuju u Hrvatskoj.

U četvrtom dijelu disertacije pažnja se usmjerava na indikatore upravljanja razvojem i to na Svjetske indikatore upravljanja („The Worldwide Governance Indicators“, WGI) i Indikatore održivog upravljanja („Sustainable Governance Indicators“, SGI). Analiziraju se vrijednosti navedenih indikatora za Hrvatsku, te se daje usporedba sa Slovenijom i Poljskom. Radi se o neovisnim istraživanjima čiji rezultati potvrđuju da u Hrvatskoj postoji problem nedostatnih kapaciteta upravljanja razvojem i jasno ukazuju gdje se nalaze najveći problemi koji utječu na vrijednost indikatora koji su nepovoljni.

U petom dijelu disertacije istražuje se i analizira upravljanje razvojem u Republici Hrvatskoj i to prema tri ključna razdoblja i prema razinama upravljanja. Tri su ključna razdoblja za strateško planiranje i upravljanje u Republici Hrvatskoj. Prvo razdoblje traje od osamostaljivanja Hrvatske do početka procesa pristupanja Europskoj uniji. Drugo razdoblje je proces pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, a treće razdoblje je nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ta su razdoblja izabrana jer jasno pokazuju odnos naspram strateškog planiranja kao alata upravljanja razvojem u Hrvatskoj. Razine upravljanja prikazuju se sukladno NUTS klasifikaciji koja se primjenjuje u Europskoj uniji-NUTS I Republika Hrvatska, NUTS II dvije statističke regije: Kontinentalna i Jadranska Hrvatska, NUTS III- Grad Zagreb i 21 županija te LAU II - gradovi i općine. Cilj je istražiti da li postoji vertikalna konzistentnost strateškog planiranja i upravljanja između navedenih razina. Na kraju petog dijela je Studija slučaja („Case study“) u kojem se na primjeru Koprivničko-križevačke županije opisuje sva složenost i problematika strateškog planiranja i upravljanja razvojem na podnacionalnoj razini i ukazuje na važnost vertikalne konzistentnosti.

U šestom dijelu disertacije uvodno se daje prikaz Quadruple Helix dionika u Hrvatskoj na nacionalnoj razini. Opisuje se javni, gospodarski i civilni sektor, te akademska zajednica i njihovo sudjelovanje u postupcima pripreme strateških dokumenata, donošenja zakona, drugih propisa i akata na nacionalnoj razini. Da bi se detaljnije istražio odnos i suradnja između Quadruple Helix dionika provedeno je empirijsko istraživanje strateškog planiranja na podnacionalnim razinama u Hrvatskoj. Istraživana je uloga i aktivosti regionalnih koordinatora koji su nositelji procesa strateškog planiranja u županijama, zatim predstavnika ostalog javnog, gospodarskog i civilnog sektora te akademske zajednice u četiri izabrane županije: Primorsko-goranskoj, Istarskoj, Koprivničko-križevačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji (dvije razvijenije i dvije nerazvijenije županije). Kroz istraživanje je prikupljeno 146 popunjenih anketnih upitnika te su u nastavku prikazani dobiveni rezultati istraživanja suradnje i međusobne povezanosti navedenih Quadruple Helix dionika. Na kraju poglavlja se uspoređuje idealni model suradnje Quadruple Helix dionika i suradnje koja je ostvarena u Hrvatskoj, kako bi se utvrdilo koliko je uspostavljena suradnja u Hrvatskoj u 2015. godini udaljena od idealnog modela.

U sedmom dijelu disertacije ocjenjuju se hipoteze i daju se zaključna razmatranja s identifikacijom novih istraživačkih pitanja otvorenih kroz provedeno istraživanje i preporuke za rješavanje problema deficita kapaciteta za upravljanje razvojem u Hrvatskoj.

2. Teorijski okvir i pojmovno određenje upravljanja razvojem

2.1. Upravljanje u tvrtkama

2.1.1. Klasična ili tradicionalna teorija upravljanja

2.1.2. Bihevioristička teorija upravljanja

2.1.3. Kvantitativna teorija upravljanja

2.1.4. Teorija sustava

2.1.5. Kontingencijska teorija

2.1.6. Teorija kvalitete

2.1.7. Teorija kaosa

2.2.1. Paradigma I Razdvajanje politike i javne uprave

2.2.2. Paradigma II Načela uprave

2.2.3. Paradigma III Javna uprava kao politička znanost

2.2.4. Paradigma IV Javna uprava kao menadžment

2.2.5. Paradigma V Javna uprava kao „javna uprava“

2.2.6. Paradigme u nastajanju

2.3.1. Regionalni razvoj

2.3.2. Ruralni razvoj

2.3.3. Urbani razvoj

2.3.4. Lokalni ekonomski razvoj

2.3.5. Održivi razvoj

2.4.1. Škole strateškog planiranja

2.4.2. Koordinacija javnih politika

2.5. Inovativni pristup u dizajniranju i provedbi javnih politika

2.5.1 Model Triple Helix

2.5.2. Model Quadruple Helix