Odsjek za anglistiku plan I program reformiranog studija

Predmet “Primjena računala u nastavi jezika” (eng. Computer-Assisted Language Learning – CALL) predstavlja kombinaciju teorijskih postavki, kriterija za evaluaciju edukativnih programa i praktične primjene informatičke tehnologije. Osim teorije vezane uz razvoj i metodologiju primjene računala u nastavi jezika, uz jezične tehnologije, kriterije za procjenu i uz ulogu multimedijskih elemenata, studenti će također razviti praktične vještine vezane uz primjenu računala neovisno o jeziku. Kroz praktičan rad prikazat će se mogućnosti primjene različitih izvora informatičke tehnologije (WWW resursi, edukativni programi za učenje jezika, zabavni softver, autorski alati, alati za obradu jezika, elektronski rječnici, strojno prevođenje) te metode integracije u klasičan oblik nastave. Kroz seminarski rad studenti će imati mogućnost prikazati primjenu informatičke tehnologije u nastavi jezika ili prikazati istraživanje vezano uz evaluaciju edukativnog softvera ili će sudjelovati u izradi web stranica vezanih za primjenu računala u nastavi jezika s integriranim kulturološkim elementima.

Studenti će steći znanja i vještine te primijeniti odgovarajuće metode u postupcima integracije informatičke tehnologije u nastavu jezika.

1 sat predavanja i 1 sat vježbi tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

Chapelle, Carol. Computer applications for second language acquisition: Foundations for teaching, testing, and research. New York: Cambridge University Press, 2001.

Egbert, J; Hanson-Smith, E. (Eds.) CALL Environments: Research, practice, and critical issues. Alexandria, VA: TESOL, 1999.

Windeatt, S; Hardisty, D; Eastment, D. The Internet: Resource Books for Teachers. Oxford University Press, 2000.

Cameron, K. (Ed.) (1999) CALL: Media, Design & Applications. The Netherlands: Swets & Zeitlinger Publishers.

Chapelle, C. (1998) Multimedia CALL: Lessons to be learned from research on instructed SLA. Language Learning and Technology, 2(1), 22-34. LLT 2(1): 22-34.

European Commission Report (2005) The impact of the use of new technologies and the Internet on the teaching of foreign languages and on the role of teachers of a foreign language. (contribution of Graham Davies).

Kern, R.; Warschauer, M. (1997) Theory and practice of network-based language teaching// M.

Levy, M. Computer-assisted language learning: Context and Conceptualization. New York, New York: Clarendon Press.

Seljan, S; Berger, N; Dovedan, Z. (2004) Computer-Assisted Language Learning (CALL). Proceedings of the 27^th International Convention MIPRO.

Warschauer & R. Kern (Eds.) (2000) Network-based language teaching: Concepts and practice. New York: Cambridge University Press.

Warschauer, M. (1996) Computer-assisted language learning: An introduction. // S. Fotos (Ed.) Multimedia language teaching. Tokyo, Japan: Logos International.
Bodovna vrijednost predmeta

2
Način polaganja ispita

Pismeni ispit u obliku seminarskog rada/ praktična primjena/ usmeni
MODUL
HRVATSKI JEZIK U NASTAVNIČKOJ KOMUNIKACIJI
OBAVEZNI KOLEGIJI:
Predmet se sastoji od tri obavezna kolegija. Pojedini od njih nisu obavezni samo studentima filoloških grupa koji navedene sadržaje slušaju u okviru predmeta koji studiraju. Oni umjesto njih biraju izborne kolegije. HRVATSKI JEZIK ZA NASTAVNIKE Okvirni sadržaj predmeta

Jezik i jezične djelatnosti. Jezične uloge. Komunikacija kao temeljna jezična uloga. Verbalna i neverbalna komunikacija. Odnos jezika i izvanjezičnoga svijeta. Osnovni jezikoslovni pojmovi i discipline. Funkcionalni i formalni pristup jeziku. Primijenjena lingvistika. Hrvatski jezik u funkciji struke. Jezik i komunikacija u nastavi. Pravogovor. Pravopis. Pregled i služenje hrvatskim jezikoslovnim djelima (gramatike, pravopisi, savjetnici...). Stilovi hrvatskoga standardnoga jezika. Pisane vrste. Nastavnikov govor i čitanje. Predavanje (izlaganje, tumačenje, opisivanje, pripovijedanje, raspravljanje).

Ovladavanje općim jezikoslovnim pojmovima nužnim za usvajanje znanja o jeziku i znanja o svijetu. Bolje vladanje hrvatskim jezičnim vještinama.

1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

2
Način polaganja ispita

Pismeni, ocjena rada i izlaganja.
GOVORNIŠTVO ZA NASTAVNIKE (Govornička teorija i govorničke vještine)Okvirni sadržaj predmeta

Opis obilježja monoloških i dijaloških govorničkih vrsta (predavanja, referati, prigodni govori, debate, razgovori, grupno govorno rješavanje problema). Govorničke strategije. Priprema govora s isticanjem formiranja i testiranja središnje misli. Organiziranje govora prema klasičnim kanonima. Govornička argumentacija. Govornička elokvencija, što uključuje i repertoar retoričkih figura i modalnih izraza. Vještina pažljivoga i kritičkoga slušanja. Izvedbena izražajnost. Postizanje govorne glatkoće. Umješna uporaba uzgovornih znakova. Uklanjanje pretjeranoga govornoga straha. Vještina govorenja uz pomoć bilježaka, folija i drugih medija koji se koriste u nastavi, tj. odnos pripremljenoga teksta i govorne izvedbe. Usvajanje pravila slušačkoga i govornoga bontona.

Osposobiti buduće nastavnike za izrazito govorno zanimanje davanjem sustavnih znanja i uputa za stvaranje vještina radi uspješnijega govornoga djelovanja, međudjelovanja i prenošenja znanja učenicima. Pomoći im da osvijeste izgovorna odstupanja od standarda ili izgovorne mane, te važnost zdravoga i ugodnoga glasa kako bi bili i govorni uzor učenicima. Stoga im se kao izborni kolegij predlaže neki od izbornih kolegija na fonetici koji im mogu pomoći u ovoj govornoj profesiji.

1 sat seminara i 1 sat vježbi tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

Aristotel (1989) Retorika, Zagreb, NaprijedGračani, Đ. (1968) Temelji govorništva, Nadbiskupski duhovni stol Škarić, I. (2000) Temeljci suvremenoga govorništva, Zagreb, Školska knjigaZadro, I. (ur.) (1999) Glasoviti govori, Zagreb, Naklada Zadro

Beker, M. (1997) Kratka povijest antičke retorike, Artrezor, ZagrebKvintilijan M.F. (1985) Obrazovanje govornika, Sarajevo, Veselin Masleša

1,5
Način polaganja ispita

Pismeni ispit i praktična izvedba.
JEZIČNA INTERAKCIJA I JEZIČNI VARIJETETIOkvirni sadržaj predmeta

Pragmalingvistički sadržaj: komunikacijsko djelovanje jezikom, različiti oblici komunikacijske interakcije, govorni činovi, funkcije teksta i dr., s posebnim obzirom na vidove jezičnoga djelovanja važne za razrednu situaciju.Sociolingvistički sadržaji: jezik kao odraz određene zajednice koja njime govori i kao sociokulturna pojava, s posebnim obzirom na komunikacijsku kompetenciju pojedinca i zajednice, jezične varijetete i njihovu primjerenost različitim komunikacijskim situacijama.

Razvijanje općih i specifičnih kompetencija (znanja i vještina). Osvješćivanje mogućnosti i dosega djelovanja jezikom i priprema za što svrhovitiju upotrebu jezika u nastavnoj situaciji.

1 sat seminara. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

Davis, S. (1991) Pragmatics, A Reader, OxfordGobber, G. (ur.), (1990) La linguistica pragmatica (Atti convegno), MilanoHudson, R.A. (1980) Sociolinguistics, Cambridge University PressIvanetić, N. (1994) Govorni činovi, Zavod za lingvistiku, ZagrebJakobson, Roman (1960/1964/), Linguistics and Poetics u: T.A.Sebeok (ur.), Style in Language, Cambridge, Massachusetts: The M.I.T. Press, 232-239Romaine, S. (2000) Language in Society, Oxford University PressTrudgill, P. (1989) Sociolinguistics, Penguin Books Ltd.Z. Glovacki-Bernardi (ur.) (2001), Uvod u lingvistiku, Školska knjiga, Zagreb Wunderlich, D. (ur.) (1972), Linguistische Pragmatik, Frankfurt/M.

1,5

Ispunjenjem seminarskih obaveza..

GOVORNA PROIZVODNJA

Kolegij Govorna proizvodnja usmjeren je na opis govora kao posebnog oblika komunikacijskog procesa te na mehanizme govorne proizvodnje. Opisuje se anatomja i fiziolgija govornih organa. Objašnjavaju se upravljačka razina i tri izvršne razine proizvodnje govora (respiracija, fonacija i artikulacija) te njihovi međusobni odnosi. Govor se raslojava na sloj teksta i glasa te dijeli na govorne članke. Posebno se opisuju karakteristike hrvatskog govornog sustava na segmentalnoj (glasnici) i suprasegmentalnoj (prozodija) razini.Razvijanje općih i specifičnih kompetencija

Cilj je pružiti nastavniku obavijesti o mehanizmima govorne proizvodnje, mogućnosti da njihovo djelovanje procjenjuje na vlastitom govoru te da poboljša govor u onim dijelovima koji su nedostatni a isto tako da i u učenikovom govoru otkriva dobre i loše strane govorne proizvodnje te da ga upućuje u načine njihovog poboljšavanja.

Oblici izvođenja nastave i način provjere znanja

1 sat seminara i 1 sat vježbi tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

1,5

Usmeni ispit.

FONETSKA KOREKCIJA (praktikum iz korekcije izgovora)

Osposobiti studente za uočavanje izgovornih grešaka koje treba ispraviti i za samostalan rad na njihovu ispravljanju sa i bez elektroakustičkih aparata.

1 sat seminara i 1 sat vježbi tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

Zbirka relevantnih članaka i poglavlja (dostupna u knjižnici Odsjeka za fonetiku)Pisani nastavni materijali koji se dobiju uz svaku nastavnu jedinicu.

1,5

Usmeni ispit.

NJEGA GLASA GOVORNIH PROFESIONALACA Okvirni sadržaj predmeta Dobit će se upute za pravilnu uporabu glasa u javnom nastavničkom govoru, o vokalnoj njezi i vokalnoj tehnici. Teorijsko znanje na seminaru će se praktički primjenjivati u obliku kratkih izlaganja studenata pred skupinom. Postavljat će se glas svakoga studenta (impostacija), usvojit će se zaštitni glas, vježbe ugrijavanja, fonetske vježbe za glas i izgovor, akcent metoda u saniranju disfonija. U kraćim predavanjima izlaganjima iz svoga područja studiranja, studenti će trebati praktički uključiti čimbenike respiracije, fonacije, artikulacije i rezonancije zdravoga glasa. Razvijanje općih i specifičnih kompetencija

Svrha je seminara da studenti usvoje teorijsko znanje o njezi glasa, samostalno usvoje vježbe za prevenciju vokalnoga zamora te da praktički nauče javno govoriti optimalno štedeći glas.

1 sat seminara i 1 sat vježbi tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

Benninger, M., Jacobson, B. H., Johnson, A. F. (1994). Vocal Arts Medicine - The Care and Prevention of Professional Voice Disorders. New York, Stuttgart: Thieme Medical Publishers, Georg Thieme Verlag.Berry, C. (1997). Glumac i glas. Zagreb: AGM.Škarić, I. (1977). Funkcionalno saniranje disfonija slušanjem. U: Problemi glasa i artikulacije glasova, Savez DDJ i SDS, Beograd, 1977, 197-202.Škarić, I. (ur.). Govorne poteškoće i njihovo uklanjanje.Zagreb: Mladost. Poglavlja: Poremećaji glasa, 151-162; Rehabilitacija glasa, 163-176.Škarić, I., Varošanec - Škarić, G. (1999). Vježbe za glas i izgovor. U Zbornik Ustvarjalnost v logopediji, Nova Gorica: Aktiv logopedov Severno primorske regije, Vipava: Center za usposabljanje invalidnih otrok Janka Premrla Vojka, srt. 197-200. Popis literature koja se preporučuje kao dopunska

Gotaas, S., Starr, C. D. (1993). Vocal fatigue among teachers. Folia phoniatrica, 45, 120-129.Kotby, M. N. (1995). The Accent method of voice therapy. San Diego: Singular Publishing Group, Inc.Rantala, L., Paavola, L., Körkkö, P., Vilkman, E. (1998). Working-day effects on the spectral characteristics of teaching voice. Folia phoniatrica et logop., 50, 205-211.Rantala, L., Vilkman, E. (1999). Relationship between subjective voice complaints and acoustic parameters in female teachers' voices. Journal of voice, 13, 4, 484-495.Russell, A., oates, J., Greenwood, K. M. (1998). Prevalence of voice problems in teachers. Journal of voice, 12, 4, 467-479.Simberg, S., Laine, A., Sala, E., Rönnemaa, A.M. (2000). Prevalence of voice disorders among future teachers. Journal of voice, 14, 2, 231-235.
Bodovna vrijednost predmeta

1,5
Način polaganja ispita

ismeni ispit i usmeno izlaganje.
ORTOEPSKE VJEŽBE Okvirni sadržaj predmeta Uvježbava se pravilan izgovor segmentalnih sastavnica govora kao što su izgovor suglasnika i samoglasnika te suprasegmentalnih prozodijskih čimbenika govora. Razlučuju se pojmovi standarda, prihvaćenog izgovora (RP), razgovornoga stila, organskoga idioma. Usvaja se sustav bilježenja IPA za izgovor glasnika, fonema i alofona, prozodije i dijakritičkih znakova za hrvatski jezik. Uvježbava se izgovor riječi hrvatskoga podrijetla i posuđenica u fonetskim riječima i u povezanom govoru. Nadalje se ispituje sociofonetski odnos prema različitim naglasnim inačicama istih riječi. Također se određuje izgovorni status svakog studenta.Razvijanje općih i specifičnih kompetencija

Svrha je vježbi da studenti upoznaju, uvježbaju i usvoje prihvaćeni izgovor hrvatskog jezika .

1 sat seminara i 1 sat vježbi tjedno. Znanje se provjerava praktičnim radom.

Brozović, D. (1957/58). O normiranju književnih naglasaka. Jezik, 6, 65-72.Landau, E., Lončarić, M., Horga, D., Škarić, I. (1999). Croatian. U Handbook of the International Phonetic Association, Cambridge: Cambridge University Press, 66-69.Lončarić, M. i Vukušić, S. (1998). Fonologija. U M. Lončarić (ur.), Hrvatski jezik, 75-90, Opole: Uniwersytet Opolski - Instytut Filologii Polskiej.Silić, J. (1997). Razgovorni stil hrvatskoga standardnog jezika. Kolo, 4, 483-495. Škarić, I. (1994) Hrvatski jezik danas. Jezik, 41, 4, 97-103.Škarić, I. (1999) Sociofonetski pristup standardnom naglašavanju. Govor, XV, 2, 117-137.Škarić, I. (2001). Razlikovna prozodija. Jezik, 48, 1, 11-19.Škavić, Đ. i Varošanec - Škarić, G. (1999). Neke osobitosti hrvatskoga naglasnog sustava. Govor/Speech, VVI, 1, 25-31.Varošanec-Škarić, G. (1995). Govorni stilovi u informativnim emisijama. Govor/Speech, XII, 1, 71-79.Varošanec-Škarić, G. (2001). Poželjnost nekih kategorija izografnih naglasnih heterofona. Govor/Speech, XVIII, 1, 33-44.Vuletić, D. (1987). Govorni poremećaji - Izgovor. Zagreb: Školska knjiga

Škarić, I. (1977/78). Pledoaje za govor organski i govor standardni. Jezik, 2, 33-42.Škarić, I., Babić, Z., Škavić, Đ., Varošanec, G. (1987) Silazni naglasci na nepočetnim slogovima riječi. Govor/Speech, 4, 2, 139-151.Škarić, I. (1991) Fonetika hrvatskoga književnog jezika. U: Babić, S. et al. (R. Katičić, ur.) Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika, Zagreb: HAZU, Globus, str. poglavlja Izgovor glasnika,120-146, Govorni dijelovi 281-289, Intonacijska jedinica 309-315, Govorna riječ 315-327, Slog 327-337, Fonemski sloj 337-359.

1,5

Praktični rad.

DVOJEZIČNOST
Okvirni sadržaj predmeta

Određenje dvojezičnosti; povijesni pregled istraživanja dvojezičnosti; odnos i vrste individualne i društvene dvojezičnosti; dinamika dvojezičnoga razvoja (u prirodnome i institucionaliziranome kontekstu); jezična obrada kod dvojezičnih osoba; međujezični utjecaji u dvojezičnom sustavu; komunikacijska kompetencija dvojezičnih osoba; jednojezični i dvojezični modalitet; prebacivanje koda; odumiranje jezika; odnos dvojezičnosti i spoznaje; dvojezičnost i obrazovanje.

Stjecanje uvida u temeljne procese dvojezičnoga razvoja, posebitosti lingvističke i komunikacijske kompetencije dvojezičnih osoba te temeljna pitanja dvojezičnoga obrazovanja.

1 sat predavanja tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.

Hamers, J., Blanc, M. (2000). Bilinguality and Bilingualism. 2nd edition. Cambridge: CUP.Romaine, S. (1995). Bilingualism. 2nd edition. Oxford: Blackwell Publishers.

Bialystok, E. (2001). Bilingualism in Development: Language, Literacy and Cognition. Cambridge: CUP. Dewaele, J-M., Housen, A., Wei, L. (ur.) (2003). Bilingualism: Beyond Basic Principles. Cleters Clevedon, Buffalo, Toronto, Sydney: Multilingual Matters Ltd.Hakuta, K. (1986). Mirror of Language: The Debate on Bilingualism. New York: Basic Books.Nicol, J. L. (ur.) (2001). One Mind, Two Languages: Bilingual Language Processing. Oxford: Blackwell Publishers.Časopis: Bilingualism: Language and Cognition.

1,5
Način polaganja ispita