Ekološki model razvoja. Utjecaj mikrosustava na razvoj: obitelji, vršnjaci, škola. Utjecaj mezosustava na razvoj djeteta: odnos škole i obitelji. Utjecaj egzosustava na razvoj: radno mjesto i zaposlenost roditelja, socijalna mreža, socioekonomski status, zakonodavstvo i socijalna politika, sredstva masovnih komunikacija. Utjecaj makrosustava na razvoj: kulturalni i subkulturalni utjecaji.
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Studenti će se upoznati s različitim modelima o mehanizmima djelovanja socijalnih ekoloških sustava na razvoj. Po završetku kolegija studenti će razumjeti kako socijalni konteksti, promjene u njima i interakcije između njih i djeteta utječu na razvoj te će moći prepoznati i razlikovati okolnosti i uvjete u različitim kontekstima koji pogoduju kao i one koji narušavaju optimalan djetetov razvoj.
Oblici provođenja nastave i načini provjere znanja
2 sat predavanja jedno tijekom jednog semestra. Znanje će se provjeravati putem kolokvija.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Bronfenbrenner, U., & Morris, P. A. (1998). The ecology of developmental processes. In W. Damon (Series Ed.) & R. M. Lerner (Vol. Ed.), Handbook of child psychology: Vol. 1. Theoretical models of human development (5th ed., pp. 993-1028). New York: John Wiley.
Demo, D.H., Ganong, L.H. (1994). Divorce. U knjizi McKenry, P.C. i Price S.J. (Eds.) (1994). Families and Change (str. 197-218).
Walsh, F. (Ed.) (1993). Normal family processes. New York: The Guilford Presss. (pogl. 1-12)
Ilišin, V., Marinović Bobinac, A., Radin, F. (2001). Djeca i mediji. Zagreb: Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži i IDIZ.
Popis literature koja se preporučuje kao dopunska
Stewart, A.J., Copeland, A. P., Chester, N.L., Malley, J.E., Barenbaum, N.B. (1997). Separating together: How divorce transforms families. New York: The Guilford Presss.
Balter, L., Tamis-leMonda (Eds.) (1999). Child psychology: A handbook of contemporary issuess. New York: Psychology Press. (pogl. 16, 18, 19)
Bodovna vrijednost predmeta
2 ECTS
Način polaganja ispita
Ispit se polaže pismeno.
UVOD U PSIHOLOGIJU RODITELJSTVA
Okvirni sadržaj predmeta
Determinante roditeljskog ponašanja (karakteristike roditelja, karakteristike djeteta, kontekstualni činitelji). Individualne razlike u roditeljskom ponašanju (dimenzije i stilovi roditeljskog ponašanja). Tranzicija u roditeljsku ulogu i faze roditeljstva (roditeljstvo s djetetom dojenačke, predškolske, rane školske i adolescentne dobi; roditeljstvo i odrasla djeca). Utjecaj roditeljskog ponašanja na dječje ponašanje i razvoj. Roditeljska uloga i osobni razvoj. Odnosi između roditeljske i drugih životnih uloga. Neplodnost i život bez djece. Roditeljstvo u specifičnim okolnostima (maloljetni roditelji, jednoroditeljske i rekonstituirane obitelji, roditelji djece s posebnim potrebama, udomiteljstvo i posvojenje). Edukacija roditelja.
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Upoznavanje s psihologijom roditeljstva i razumijevanje složenosti i važnosti uloge majke i oca u suvremenim društvenim okolnostima. Poznavanje utjecaja roditeljskog ponašanja na dječji razvoj te utjecaja roditeljstva na razvoj u odrasloj dobi. Kroz sadržaje kolegija studenti će se osposobiti za promoviranje optimalnih roditeljskih ponašanja u budućem profesionalnom radu.
Oblici provođenja nastave i načini provjere znanja
2 sata predavanja tjedno tijekom jednog semestra. Po završetku nastave znanje se provjerava pismenim ispitom.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Martin, C.A. & Colbert, K.K. (1997). Parenting: A life span perspective. NY: McGraw-Hill.
Delač Hrupelj, J., Miljković, D. i Lugomer Armano G. (2000). Lijepo je biti roditelj. Zagreb: Creativa.
Popis literature koja se preporučuje kao dopunska
Hoghughi, M. & Long, N. (Eds.). (2005). Handbook of parenting: Theory, research and practice. SAGE.
Bornstein, M.H. (2002). Handbook of parenting. Vol. 1-5. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates.
Brooks, J.B. (2001). Parenting (3rd ed). Mountain View, CA: Mayfield Publiching Co.
Muzi, M.J. (2000). The experience of parenting. Upper Saddle River, NJ: Prentice Hall.
Maccoby, E.E. (2000). Parenting and its effects on children: On reading and misreading behavior genetics. Annual Review of Psychology, 51, 1-27.
Golombok, S. (2000). Parenting: What really counts? Philadelphia, PA: Routledge.
Bodovna vrijednost predmeta 2 ECTS
Način polaganja ispita
Ispit se polaže pismeno.
UVOD U TEORIJE LIČNOSTI
Okvirni sadržaj predmeta
Uloga i važnost teorije u psihologiji ličnosti; Povijesni razvoj teorija ličnosti; Uvjeti koje bi morala zadovoljavati dobra teorija ličnosti; Kriteriji za vrednovanje različitih teorija ličnosti; Strukturalne i procesne teorije ličnosti; Razlikovanje teorija i modela u psihologiji ličnosti; Osnovni teoretski pristupi u psihologiji ličnosti (Osobinski pristup; Psihoanalitički pristup; Kognitivni pristup; Pristup teorija učenja; Humanistički pristup); Detaljan prikaz najvažnijih teorija ličnosti; Moguća aplikacija pojedinih teorija u obrazovnom kontekstu; Usporedba različitih teorija ličnosti i kritički osvrt na njih.
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Cilj kolegija je stjecanje znanja o različitim teorijama ličnosti. Omogućiti studentima stjecanje znanja za kritičku evaluacija različitih teorija. Osim prikazivanja pojedinih teorija ličnosti, posebna pažnja će se posvetiti aplikacijama teorija ličnosti u obrazovnom kontekstu.
Oblici provođenja nastave i načini provjere znanja
2 sata predavanja na tjedan tijekom jednog semestra
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
John, O.P., Cervone, D., Pervin, L.A. (2005).Personality: Theory and Research, 9th Ed.Wiley
Popis literature koja se preporučuje kao dopunska
Fulgosi, A.(1985). Psihologija ličnosti: Teorije i istraživanja. Zagreb: Školska knjiga
INCLUDEPICTURE "cid:image001.gif@01C4FC9E.795F2F50" \* MERGEFORMATINET
Bodovna vrijednost predmeta
2 ECTS
Način polaganja ispita
Pismeni i usmeni
PSIHOLOGIJA OSOBA S POSEBNIM POTREBAMA
Okvirni sadržaj predmeta
Društveni, obiteljski i individualni činitelji u nastanku razvojnih teškoća. Mentalna retardacija. Tjelesni invalidi. Slijepa djeca. Gluha djeca. Djeca s poremećajima u ponašanju. Djeca oboljela od cerebralne paralize. Psihološka podrška obiteljima čiji član ima posebne potrebe. Stigma i stavovi društva prema osoba s posebnim potrebama. Etička pitanja brige o ljudima s posebnim potrebama.
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Upoznat će različite etiološke činitelje u nastanku razvojnih teškoća. Studenti će usvojiti znanja o specifičnim skupinama ljudi s posebnim potrebama. Raspravljat će o stigmatizaciji i stavovima društva prema osoba s posebnim potrebama. Studenti će naučiti specifičnosti ophođenja s ljudima s posebnim potrebama.
Oblici provođenja nastave i način provjere znanja
1 sat predavanja i 2 sata seminara. Seminari će uključivati prikaz poteškoća i način rada s osobama s određenim posebnim potrebama, te rasprave o etičkim pitanjima. Provjera znanja provodi se tijekom nastave kroz seminare i na kraju nastave pismenim ispitom.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Batshaw, M. L. (2002). Children with Disabilities. New York: Paul H Brookes Pub Co.
Blackbourn, J. M., Patton, J. R. i Trainor, A. (2003). Exceptional children in focus. London: Prentice Hall.
Popis literature koja se preporučuje kao dopunska
Ribić, K. (1991.). Psihofizičke razvojne teškoće. ITP Forum: Zadar
Bodovna vrijednost predmeta
2 ECTS
Način polaganja ispita
Ispit se polaže pismeno.
EVALUACIJA TRETMANA
Okvirni sadržaj predmeta
Osnovni pojmovi u evaluaciji tretmana; Vrste psihosocijalnih intervencija i smisao njihove evaluacije; Teorijski, metodološki i praktični aspekti evaluacije programa; Logika evaluacijskih postupaka; Glavne vrste evaluacije programa; Modeli evaluacije; Nacrti evaluacijskih istraživanja; Planiranje evaluacijskih postupaka (definiranje ciljeva, kriterija i standarda za ocjenu djelotvornosti programa, izbor nacrta istraživanja, izvori i načini prikupljanja evaluacijskih podataka, postupci analize podataka); Izvještavanje o rezultatima evaluacije (elementi i struktura izvještaja, prilagodba korisnicima).
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Osposobiti polaznike da mogu (a) samostalno ili kao član tima sudjelovati u planiranju i kreiranju nacrta evaluacijskog istraživanja, (b) provesti evaluaciju programa unutar pojedinih domena, (c) adekvatno opisati i interpretirati prikupljene podatke te prikazati rezultate u formi pisanog evaluacijskog izvješća.
Oblici provođenja nastave i način provjere znanja
2 sata predavanja i 1 sat seminara tjedno unutar jednog semestra. Provjera znanja provodi se kontinuirano tijekom semestra - kroz izlaganja seminarskih radova i rasprave tijekom nastave te ispitom nakon odslušanog kolegija.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Kulenović, A. (1996). Evaluacija psihosocijalnih intervencija. U: Pregrad, J. (Ur.) Stres, trauma, oporavak (269-291). Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
Posavac, E. J., & Carey, R. G. (2003). Program Evaluation - Methods and Case Studies. (6th ed.). New Jersey: Prentice Hall.
Popis literature koja se preporučuje kao dopunska
Rossi, P. H., & Freeman, H. F. (2003). Evaluation. London: Sage.
Rosekrans, F. (1990). Psihoterapija s gledišta nespecifičnih rezultata i uvjeravanja. Primijenjena psihologija, 11, 36-46.
Bodovna vrijednost predmeta
2 ECTS
Način polaganja ispita
Pismeno.
PEDAGOŠKI MODUL
OBAVEZNI KOLEGIJ2:
OPĆA PEDAGODIJA
Okvirni sadržaj predmeta
Predmet Opće pedagogije. Diferencijalna pedagogija ili sustav pedagogijskih disciplina. Odnos pedagogije i drugih znanosti. Temeljni pedagogijski pojmovi i kategorije. Temeljni oblici pedagoškog djelovanja. Oblici znanja i spoznaja o odgoju (slike, koncepti, modeli i teorije). Obrazovne institucije i sustavi obrazovanja. Suvremena pedagogija i kurikulum. Profesionalne kompetencije nastavnika.Suvremeni izazovi pedagogiji (primjerice: alternativne i/ili anti pedagogije; interkulturalni odgoj; globalizacija).
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Studenti će se upoznati s predmetom, subdisciplinama i kategorijalnim aparatom Opće pedagogije te steći elementarna umijeća u ophođenju s pedagogijskim teorijama i razviti umijeća glede temeljnih oblika pedagoških djelovanja.
Oblici provođenja nastave i način provjere znanja
2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno. Znanje se provjerava ispitom po završetku nastave.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Mijatović, A. (ur.) (1999), Osnove suvremene pedagogije (Odabrana poglavlja). Zagreb: HPKZ.
König, E,/Zedler, P. (2001), Teorije znanosti o odgoju. Zagreb:Educa.
Gudjons, H. (1994), Pedagogija. Temeljna znanja (Odabrana poglavlja). Zagreb:Educa.
Popis literature koja se preporučuje kao dopunska
Schulz von Thun, F. (2001), Kako međusobno razgovaramo 1. Smetenje i razjašnjenja. Zagreb: Erudita
Bodovna vrijednost predmeta
3 ECTS
Način polaganja ispita
Pismeni.
IZBORNI KOLEGIJI3:
KOMUNIKACIJA U NASTAVI
Okvirni sadržaj predmeta
Metakomunikacijska razina: Što je komunikacija?. Verbalna i neverbalna; digitalna i analogna komunikacija. Obilježja nastavne komunikacije. Uloga učitelja kao agensa i modela komunikacijskog ponašanja učenika. Komunikacijska razina: Metode i tehnike uspješne komunikacije: aktivno slušanje, vođenje razgovora, igranje uloga, pedagoška psihodrama, moderirana rasprava.Oblici podučavanja:monološki i dijaloški. «Komunikacijski profili» učitelja i etika komunikacije. Neverbalna komunikacija u nastavi (značenje poruka tijela, pokreta, gesta). Aktualne teme: Interkulturalna komunikacija u nastavi. – Komunikacija na daljinu.- Virtualna komunikacija.
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Steći osnovna znanja o nastavnoj komunikaciji i ulozi učitelja kao agensa i modela komunikacijskog ponašanja učenika i osvijestiti odnos komunikacijskog ponašanja učitelja, oblika komunikacije između učenika i razvijanja komunikacijske kompetencije učenika; upoznati i vježbati metode i tehnike uspješne nastavne komunikacije
Oblici provođenja nastave i način provjere znanja
1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Langer, I., Schulz von Thun, F., Tausch, R.(2003): Kako se razumljivo izražavati. Zagreb: Erudita.
Heinz Klippert (1996): Komunikations-Trening.-Muenchen.
Schulz von Thun, F. (2002): Kako međusobno razgovaramo (1-3), Zagreb:Erudita.
Hans Juergen Apel (2003): Predavanje uvod u akdemski oblik poučavanja. Zgareb:Erudita.
Popis literature koja se preporuča kao dopunska
Brajša, P. (1994): Pedagoška komunikologija. Zagreb: Školske novine.
Bratanić, M.. (1993) Mikropedagogija - Interakcijsko-komunikacijski aspket odgoja (3.izd.). Zagreb:Školska knjiga.
Neill, S. (1994). Neverbalna komunikacija. Zagreb:Educa.
Bodovna vrijednost predmeta
2 ECTS
Način polaganja ispita
Pismeni ispit i portfolio.
PEDAGOGIJA ADOLESCENCIJE
Okvirni sadržaj predmeta
Pojam i razvojne karakteristike. Genetski i vanjski činitelji razvoja u djetinjstvu i mladenaštvu. Razvojne osobine i funkcije: tjelesne, kognitivne, emocionalne i socijalne. Tipologija i diferencijacija u formiranju identiteta: zrenje, razvoj, socijalizacija, odgoj. Odgojno-obrazovno značenje, mogućnosti i načini pedagoške intervencije. Dijete i djetinjstvo; mladi i mladenaštvo: okolinski i životni svijet. Socijalno-ekološki činitelji i odgojni utjecaji u kasnom djetinjstvu i mladenaštvu: obitelj, škola, crkva, slobodno vrijeme, mediji, vršnjačke skupine. Kultura, subkultura, kontrakultura, alternativna kultura i životni stilovi mladih kao polje pedagoškog djelovanja. Razvojne-pedagoške teškoće, smetnje i intervencije. Pedagoška povijest djetinjstva i mladenaštva. Pedagogija djetinjstva i mladenaštva: predmet, sadržaj, istraživanje i polje praktičnog djelovanja.
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Upoznati razvojne osobine i (ne)tipično ponašanje u kasnom djetinjstvu i mladenaštvu. Shvatiti prirodne oblike reakcija i uzroke osobito karakteristične za pubertetsku i adolescentsku dob te mogućnosti i načine odgojno-socijalnog djelovanja na tijek razvoja.
Oblici provođenja nastave i način provjere znanja
1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Baacke, D. (1984), Die 6- bis 12 jahrigen. Beltz, Weinheim – Basel.
Baacke, D. (1986), Die 13- bis 18 jahrigen. Urban – Schwarzenberg, Munchen - Berlin.
Gudjons, H. (1994), Pedagogija – temeljna znanja. Educa, Zagreb.
Key, E. (2000), Stoljeće djeteta. Educa, Zagreb.
Popis literature koja se preporuča kao dopunska
Perasović, B. (2001), Urbana plemena. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb.
Sander, U., Vollbrecht, R. (1985), Zwischen Kindheit und Jegend. Juventa, Weinheim – Munchen.
Bodovna vrijednost predmeta
2 ECTS
Način polaganja ispita
Usmeni ispit.
OSNOVE SPECIJALNE PEDAGOGIJE
Okvirni sadržaj predmeta
Specijalna pedagogija kao znanstvena disciplina: predmet, područje, sadržaj, zadaci i metode.
Individualne sličnosti i razlike u razvoju djece i mladeži (intravarijabilitet i intervarijablilitet), vrste odstupanja u razvoju i područja razvojnih teškoća: osnovne osobine djece s teškoćama u razvoju, poremećajima u ponašanju i darovite djece.
Pedagoški postupci u zadovoljavanju posebnih potreba djece i mladeži s mentalnim, vidnim, slušnim, tjelesnim i kombiniranim razvojnim teškoćama i promjenama u osobnosti uvjetovanih organskim i socijalno-emocionalnim čimbenicima.
Značaj i oblici integracije/inkluzije djece i mladeži u redovni odgojno-obrazovni sustav.
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Osposobiti studente, da putem samostalnog i kritičkog proučavanja literature te raspravama na seminarima i terenskoj nastavi ovladaju temeljnim spoznajama u područje specijalne pedagogije, utemeljenja, osnovnih pojmovnih određenja i neposrednog odgojnog djelovanja.
Ostvarivanje sadržaja kolegija treba osigurati cjelovit i sistematiziran uvid u pedagoške postupke s djecom posebnih potreba, kao i njihovoj integraciji/inkluziji.
Oblici provođenja nastave i način provjere znanja
1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Hrvatić, N. (2004), Udžbenici za učenike s posebnim potrebama, u: Halačev, S. (ur.), Udžbenik i virtualno okruženje, Zagreb, Školska knjiga.
Jensen, E. (2004), Različiti mozgovi, različiti učenici, Educa, Zagreb.
Kostelnik, M., Onaga, E., Rohde, B., Whiren, A. (2004), Djeca s posebnim potrebama, Educa, Zagreb.
Sekulić-Majurec, A. (1988), Djeca s teškoćama u razvoju u vrtiću i školi. Školska knjiga, Zagreb.
Popis literature koja se preporuča kao dopunska
Cvetković-Lay, J., Sekulić-Majurec, A.(1998), Darovito je, što ću s njim?, Alinea, Zagreb.
Mijatović, A. (ur.) (1999), Osnove suvremene pedagogije (pog. Djeca s izuzetnim potrebama), Zagreb, HPKZ.
Stakes, R., Hornby, G. (1997), Change in Special Education, Cassell, London.
Bodovna vrijednost predmeta
2 ECTS
Način polaganja ispita
Pismeni i ismeni ispit.
OBRAZOVANJE DAROVITIH
Okvirni sadržaj predmeta
Proučavanje darovitosti kao društvenog i pedagoškog fenomena. (Povijesni pregled brige za darovite i uloge darovitih pojedinaca u društvu; Pristup darovitosti u suvremenom društvu.
Suvremena istraživanja darovitosti. Studije blizanaca i dr.
Otkrivanje i identificiranje darovitosti (Problem kriterija u određivanju darovitosti /intelektualne, specifične i kreativne sposobnosti/. Pojavni oblici darovitosti . Potencijalna i produktivna darovitost.
Suvremene koncepcije darovitosti i njihove implikacije za pedagošku praksu.
Poticanje razvoja darovitosti (općenito i po pojedinim područjima)
Razvijanje općih i specifičnih kompetencija
Upoznati studente s novim pristupima društva i struke fenomenu darovitosti i osnovnim načinima prepoznavanja i identificiranja darovite djece. Osposobiti ih da u odnosu na vrstu i stupanj darovitost darovitoj djeci prilagođavaju obrazovni program i druge obrazovne aktivnosti, te tako poticajno djeluju na razvoj njihovih potencijala.
Oblici provođenja nastave i način provjere znanja
1 sat predavanja i 1 sat seminara tjedno. Znanje se provjerava ispitom nakon završetka nastave.
Popis literature potrebne za studij i polaganje ispita
Cvetković-Lay, J., Sekulić-Majurec, A.: Darovito je , što ću s njim? Alinea, Zagreb 1998.
Čudina-Obradović, M. (1990): Nadarenost: Razumijevanje, prepoznavanje, razvijanje. Zagreb: Školska knjiga.
Koren, I. (1989.): Kako prepoznati i identificirati nadarenog učenika. Zagreb: Školske novine.
Sekulić-Majurec, A. (2002).: Što je novo u pedagoškom pristupu darovitoj djeci i učenicima. U:
Poticanje darovite djece i učenika. Zagreb: HPKZ, str. 46-57
Sekulić-Majurec, A. (2002.):Novi pogledi na darovitost i rad s darovitim učenicima. U:
Unapređivanje rada s darovitim učenicima u srednjoškolskom odgoju i obrazovanju. Ministarstvo
prosvjete i športa, Zavod za unapređivanje školstva, Zagreb 2002. str. 53-64.
| 